Republika Hrvatska

Općinski sud u Velikoj Gorici

Trg kralja Tomislava 36

Poslovni broj: Povrv-115/2023-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji toga suda Ileani Bebek, u pravnoj stvari tužitelja LEĆ d.o.o., OIB: 79331181937, Vodice, Obala Juričev Ive Cote 9, kojeg zastupa punomoćnik Zoran Šunić odvjetnik u Odvjetničkom društvu Šunić, Lisec, Kancir d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika GŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, bez održavanja ročišta, 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Željkice Kirin iz Ivanić Grada poslovni broj Ovrv-7594/2022 od 10. siječnja 2023. u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 74,87 eura sa zateznim kamatama i to:

- na iznos od 6,69 eura od 1. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 6,15 eura od 21. prosinca 2021. do isplate,

- na iznos od 6,15 eura od 1. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 6,15 eura od 21. veljače 2022. do isplate,

- na iznos od 6,15 eura od 1. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 6,15 eura od 21. travnja 2022. do isplate,

- na iznos od 6,15 eura od 1. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 6,69 eura od 21. lipnja 2022. do isplate,

- na iznos od 6,15 eura od 1. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 6,15 eura od 21. kolovoza 2022. do isplate,

- na iznos od 6,15 eura od 1. listopada 2022. do isplate,

- na iznos od 6,15 eura od 21. listopada 2022. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Željkice Kirin iz Ivanić Grada poslovni broj Ovrv-7594/2022 od 10. siječnja 2023., u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 eura, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 163,16 eura sa zateznim kamatama od 29. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je javnoj bilježnici Željkici Kirin iz Ivanić Grada, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika, ranije ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja, temeljem vjerodostojne isprave - izvatka iz poslovnih knjiga, a za komunalnu uslugu prikupljanja i odvoza komunalnog otpada za razdoblje od rujna 2021. do kolovoza 2022.

2. Javna bilježnica je 10. siječnja 2023. donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv- 7594/2022, protiv kojeg rješenja je ovršenik pravodobno izjavio prigovor te je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-115/2023-2 od 21. studenoga 2023. stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-7594/2022, u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene ovršne radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi koji se u nastavku postupka smatra odgovorom na tužbu tuženik je naveo kako na nekretnini u [adresa], nitko ne stanuje više godina, te kako se ne proizvodi otpad, a kako tužitelj nije ni vršio uslugu odvoza otpada, to tužitelj nema pravo potraživati uslugu koju nije ni pružio. Navodi kako je suvlasnik predmetne nekretnine sa nećakinjom i bratom te da tužitelj neosnovano tereti svakog od njih za puni iznos računa.

4. U očitovanju na prigovor tuženika, tužitelj navodi kako je u utuženom periodu bio ovlašteni davatelj javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada u smislu Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 773/17, 14/19) za područje Grada Vodica, sve sukladno Odluci Gradskog vijeća Grada Vodica o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Vodica ("Službeni glasnik Grada Vodica" broj 10/17). Tužitelj javnu uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada pruža sukladno odredbama Zakona, Odluke Gradskog vijeća Grada [adresa], a obračunava sukladno Cjeniku donesenom, također, temeljem Zakona i Odluke. Tuženik je od tužitelja 21. svibnja 2020. preuzeo posudu za prikupljanje miješanog komunalnog otpada, volumena 120 l, serijskog broja [serijski broj], što su svojim potpisom potvrdili i tuženik i tužitelj. Prema evidenciji odvoza tuženik je posudu koristio, sukladno čemu je tužitelj tuženika evidentirao kao korisnika javne usluge i obveznika plaćanja sukladno odredbama Zakona o održivom gospodarenju otpadom i Odluke Gradskog vijeća Grada [adresa]. U trenutku kada je tuženik vratio posudu tužitelju (10. listopada 2022.), napravljen je Zapisnik o povratu posude za prikupljanje komunalnog otpada i od tog trenutka tuženiku se usluga ne obračunava. Tuženik ne osporava vlasništvo predmetne nekretnine na adresi [adresa], nego samo navodi da je 1/3 idealnog dijela predmetne nekretnine naslijedio od svojih roditelja. Stoga tužitelj predlaže održati na snazi platni nalog u cijelosti uz naknadu troškova postupka.

5. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokaze koji prileže spisu i to izvadak iz poslovnih knjiga na dan 26. listopada 2022. (list 5 spisa), u Odluku o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Vodice od 14. prosinca 2017. (list 24-31 spisa), Opće uvjete ugovora o korištenju javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada (list 32 spisa), Zapisnik o povratu posude za prikupljanje komunalnog otpada od 10. listopada 2022. (list 33 spisa), u financijsku karticu (list 34 spisa), u Zapisnik o preuzimanju posude za prikupljanje komunalnog otpada od 21. svibnja 2020. (list 34 spisa), evidenciju odvoza od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2023. (list 35 spisa), Cjenik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području pružanja usluge Grada Vodice (list 36-40 spisa), račune za utužene mjesece (list 41 – 52 spisa).

6. Obzirom se u konkretnoj pravnoj stvari radi o sporu male vrijednosti koji je pokrenut nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 80/22 - dalje: ZID ZPP/2022), primjenjuje se izmijenjeni članak 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) kojim je sada propisano da se u odnosu na spor male vrijednosti provodi pisani postupak, dakle, bez održavanja ročišta za glavnu raspravu, a stranke su, rješenjem od 21. studenoga 2023. upozorene na postupanje sukladno istoj odredbi.

6.1. Uzimajući u obzir da je od strane stranaka dostavljena dokumentacija u koju je sud izvršio uvid, te kako nisu predloženi drugi dokazi, osim uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, slijedom navedenog, kako se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta, odlučeno je provesti pisani postupak bez održavanja ročišta za glavnu raspravu.

7. Predmet spora je novčano potraživanje tužitelja s osnova neplaćenih računa za komunalnu uslugu sakupljanja odvoza i odlaganja komunalnog otpada u ukupnom iznosu od 74,87 eura, za nekretninu na adresi [adresa], za razdoblje od rujna 2021. do kolovoza 2022.

8. Tužitelj je u utuženom periodu bio ovlašteni davatelj javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada u smislu Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 94/13, 73/17, 14/19, 98/19, 84/21 - dalje: ZOGO) za područje Grada Vodica, sve sukladno Odluci o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada na području Grada Vodica ("Službeni glasnik Grada Vodica" broj 10/17 – dalje: Odluka). Tuženik je vlasnik nekretnine na području Grada Vodica, na adresi [adresa].

9. Među strankama je sporna obveza tuženika na ispunjenje tražbine s obzirom na prigovor da tuženiku nije pružena usluga prikupljanja i odvoza komunalnog otpada po tužitelju. Posljedično tome sporna je i visina tužbenog zahtjeva.

10. Uvidom u Zapisnik o preuzimanju posude za prikupljanje komunalnog otpada od 21. svibnja 2020., potpisanog od strane tužitelja i tuženika (list 34 spisa) utvrđeno je da je kao korisnik javne usluge naveden GŽF (tuženik) na adresi [adresa], da ga se zadužuje za posudu 120 l, serijskog broja posude 1479, te da potpisom Zapisnik potvrđuje da je korisnik upoznat da je tvrtka Leć d.o.o. vlasnik preuzete posude i da se korisnik mora pridržavati odredbi Odluke o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada.

11. Uvidom u Zapisnik o povratu posude za prikupljanje komunalnog otpada od 10. listopada 2022. (list 33 spisa) utvrđeno je da GŽF (tuženik), u odnosu na nekretninu [adresa], izvršio povrat posude serijskog broja [serijski broj], jer u nekretnini nitko ne živi.

12. Iz Izvatka iz poslovnih knjiga na dan 26. listopada 2022. utvrđeno je da tužitelj od tuženika potražuje iznos od 564,10 kuna /74,87 eura po osnovi naplate novčane tražbine – prikupljanje i odvoz komunalnog otpada iz nekretnine i to po 46,33 kuna/6,15 eura odnosno 50,40 kuna/ 6,69 eura.

13. Iz računa izdanih od strane tužitelja za mjesece od rujna 2021. do kolovoza 2022. utvrđeno je da su u istima navedene stavke: količina predanog miješanog komunalnog otpada, cijene obvezne minimalne javne usluge i cijene ugovorne kazne, da je tužitelj tuženiku izdao račune po osnovi obvezne minimalne naknade za pružanje javne usluge u iznosu od 41,00 kuna uz pripadajući PDV u iznosu od 13% odnosno ukupno iznos od 46,33 kuna, za mjesece kada nije bilo odvoza otpada tzv. fiksni dio, odnosno 50,40 kuna/ 6,69 eura kada je bilo odvoza otpada ("količina predanog otpada") tzv. varijabilni dio.

14. U smislu Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o otpadu, koja je stupila na snagu dana 29. studenog 2008. a implementirana je u hrvatski pravni sustav stupanjem Republike Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013., primjereno je da se troškovi raspodjeljuju tako da ta raspodjela odražava stvarne troškove nastajanja otpada i gospodarenja otpadom s obzirom na zaštitu okoliša, načelo „onečišćivač plaća” vodeće je načelo na europskoj i međunarodnoj razini a proizvođač otpada i posjednik otpada trebali bi gospodariti otpadom na način koji jamči visoku razinu zaštite okoliša i zdravlja ljudi.

14.1. Glede navedene Direktive, valja istaknuti da ista ne sadrži kriterije koji bi se mogli izravno primjenjivati već da sadrži upute država članica na koji će način načela i ideje provesti kroz svoje zakonodavstvo, a koja načela i ideje su sadržani u Zakonu o održivom gospodarenju otpadom.

15. Tako je odredbom članka 30. stavak 1. i 5. ZOGO-a propisano da javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a korisnik usluge na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Stavkom 9. istoga članka propisano je da je kriterij obračuna količine otpada iz stavka 7. točke 1. ovoga članka masa predanog otpada u obračunskom razdoblju ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju.

15.1. Odredbom članka 33. stavak 1. i 2. ZOGO-a propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. navedenog Zakona na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno članku 29. stavak 10. ovoga i odluke iz članka 30. stavak 7. ovoga Zakona, te razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju koristeći kriterij obračuna količine otpada određen odlukom iz članka 30. stavak 7. ZOGO-a, pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom iz članka 29. stavak 10. ZOGO-a.

15.2. Dakle, kako iz navedenih odredbi ZOGO proizlazi da se cijena obračunava razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika te da svako predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o kriteriju obračuna količine otpada, što znači da svaka jedinica lokalne samouprave zadržava pravo na odabir kriterija za obračun količine otpada pri čemu se kao kriterij količine otpada može uzimati masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada, a kao drugi kriterij broj pražnjenja spremnika.

16. Također, prema ZOGO-u strukturu cijene javne usluge čini cijena javne usluge za količinu predanog miješanog komunalnog otpada (prema volumenu spremnika), cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena ugovorne kazne. Ova odredba ugrađena je u Odluku (članak 42.), te je dio Cjenika javne usluge temeljem kojeg su se tuženiku ispostavljali računi u utuženom periodu.

17. Odredbom članka 48. Odluke je propisano da davatelj javne usluge obračunava korisniku javne usluge cijenu za količinu predanog miješanog komunalnog otpada razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu su kriteriji količine otpada u obračunskom razdoblju volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika.

18. Kako prema tome volumen spremnika otpada predstavlja jedan od zakonom dopuštenih kriterija utvrđivanja količine otpada, to sud nalazi da je tužitelj obračun usluge u utuženom razdoblju, izvršio sukladno odredbama ZOGO-a, slijedom čega sud nalazi da je naplata usluge izvršena prema načelu "onečišćivač plaća".

19. Odredbom članka 50. Odluke je nadalje propisano da kad jedan korisnik javne usluge samostalno koristi spremnik, udio korisnika u korištenju spremnika je jedan, a kad više korisnika javne usluge zajednički koriste spremnik, zbroj udjela svih korisnika, određenih međusobnim sporazumom ili prijedlogom davatelja javne usluge, mora iznositi jedan.

20. Odredbom članka 52. Odluke je propisano kako je obvezna minimalna javna usluga dio javne usluge koju je potrebno osigurati kako bi sustav sakupljanja komunalnog otpada mogao ispuniti svoju svrhu poštujući pritom obvezu o osiguranju primjene načela "onečišćivač plaća", ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja javne usluge, dok je odredbom članka 53. Odluke propisano kako cijena obvezne minimalne javne usluge uključuju troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanja otpada, prijevoza otpada, obrade otpada, troškove nastale radom reciklažnih i mobilnih reciklažnih dvorišta, prijevoza i obrade glomaznog otpada koji se prikuplja u okviru javne usluge, troškove osoblja i sve druge troškove osim direktnih troškova zbrinjavanja (deponiranja) miješanog komunalnog otpada.

21. Cijena obvezne minimalne javne usluge obračunavala se sukladno cjeniku prema kategorijama, cijena za količinu predanog miješanog komunalnog otpada obračunavala se sukladno cjeniku prema volumenu spremnika i broju pražnjenja spremnika, dok se ugovorna kazna obračunavala isključivo prema Odluci o načinu pružanja javne usluge.

22. Nadalje, odredbom članka 65. Odluke je propisano da se ugovor o korištenju javne usluge smatra sklopljenim kad korisnik javne usluge dostavi davatelju javne usluge Izjavu ili prilikom prvog korištenja javne usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju miješanog komunalnog i reciklabilnog otpada u slučaju kad korisnik javne usluge ne dostavi davatelju javne usluge Izjavu.

23. Kako je tuženik 21. svibnja 2020. preuzeo posudu za prikupljanje miješanog komunalnog otpada, volumena 120 l, serijskog broja [serijski broj], prema evidenciji odvoza (list 35 spisa) tuženik je posudu koristio, temeljem čega je tužitelj, tuženika evidentirao kao korisnika javne usluge i obveznika plaćanja sukladno odredbama ZOGO-a i Odluke. Tuženiku su se predmetni računi ispostavljali temeljem Zakona, Odluke i Cjenika za razdoblje od kada je preuzeo posudu za miješani komunalni otpad, istu koristio, sve do povrata predmetne posude i evidentiranja nekretnine kao neaktivne jer u istoj nitko ne živi (od listopada 2022.).

24. U odnosu na okolnost izostanka boravka u nekretnini kroz dulje razdoblje i plaćanja cijene obvezne minimalne usluge tzv. fiksni dio cijene, izraženo je pravno shvaćanje u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 101/2023-2 od 14. veljače 2023. i Rev-186/2022-2 od 19. ožujka 2024. u kojima je izneseno pravno shvaćanje: "vlasnici nekretnine moraju plaćati cijenu obvezne minimalne usluge tzv. fiksni dio cijene" za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec."

25. Odredbom članka 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje: ZOO) u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Prema članku 10. stavak 1. ZOO sudionik u obveznom odnosu dužan je u ispunjavanju svoje obveze postupati s pažnjom koja se u pravnom prometu zahtjeva u odgovarajućoj vrsti obveznih odnosa (pažnja dobrog gospodarstvenika, odnosno pažnja dobrog domaćina).

26. Obzirom da je sud uvidom u izvod iz poslovnih knjiga, prijepise utuženih računa, kao i u Zapisnik o preuzimanju posude za prikupljanje komunalnog otpada utvrdio da je tuženik bio evidentiran kao prijavljeni korisnik usluge odvoza komunalnog otpada za stambeni prostor na adresi [adresa], za utuženo razdoblje, to je sud utvrdio pasivnu legitimaciju na strani tuženika, a time i obvezu tuženika na plaćanje predmetne komunalne usluge za utuženo razdoblje za koji ga tereti tužitelj u ovom postupku, neovisno o činjenici što tuženik tvrdi da je suvlasnik predmetne nekretnine u 1/3 dijela budući je u konkretnom slučaju riječ o solidarnoj obvezi te je stoga tužitelj ovlašten utužiti bilo kojeg od evidentiranog korisnika.

27. Naime, odredbom članka 70. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09 - dalje: ZVDSP) koja propisuje da ako bi na bilo kojem temelju odgovarajući suvlasnički dio nekretnine zajedno s vlasništvom određenoga posebnoga dijela stekle dvije ili više osoba kao suvlasnici ili zajednički vlasnici, sva će prava i dužnosti u svezi s vlasništvom toga posebnoga dijela nekretnine oni moći izvršavati samo solidarno, pa će se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzimati da su jedna osoba, kako glede upravljanja cijelom nekretninom, tako i svih ostalih prava i obveza iz ove glave zakona. Odredbom članka 43. stavak 1. ZOO propisano je da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kad jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju.

28. Prigovor tuženika da nije koristio uslugu odvoza otpada u utuženom razdoblju uslijed nekorištenja nekretnine i nepodobnosti za stanovanje, bilo bi od značaja za ovaj spor samo u slučaju da je tuženik obavijestio tužitelja o činjenici nekorištenja nekretnine uslijed činjenice da ne boravi na toj adresi (i uslijed koje okolnosti ne proizvodi otpad), a koju činjenicu tuženik za utuženi period nije dokazao.

29. Temeljem svega ranije navedenog, a kako je sud izvadak iz poslovnih knjiga i prijepise utuženih računa, u svrhu dokaza u cijelosti prihvatio, obzirom da iste predstavljaju vjerodostojne isprave u smislu odredbe članka 31. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) uz koje zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti, i čija vjerodostojnost nije ničim dovedena u pitanje, to je utvrđena osnov i visina tužbenog zahtjeva.

30. Zatezne kamate dosuđene su tužitelju temeljem odredbe članka 29. stavak 1. ZOO kojom je propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate počev od slijedećeg dana nakon dospijeća istih, dok je stopa zateznih kamata dosuđena na temelju odredbe članka 29. stavak 2. ZOO.

31. Slijedom iznesenog primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP, valjalo je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi održati na snazi za iznos glavnice sa zateznim kamatama (točka I. izreke).

32. Sukladno zauzetom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude (točka II. izreke).

33. U skladu s odredbom članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP parnični trošak je trebalo dosuditi u cijelosti tužitelju koji je u postupku uspio, i to s obzirom na vrijednost predmeta spora u ovom postupku 74,87 eura, pa tužitelju sukladno odredbi Tbr. 7. točka 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje: Tarifa) pripada jednokratna nagrada za cijeli postupak i to u visini od 50 bodova. Uzimajući u obzir da je vrijednost boda 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), tužitelju je valjalo priznati trošak u visini od 100,00 eura, uvećano za PDV 25%, odnosno 125,00 eura. Sukladno odredbi članka 7. stavak 1. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21, 18/22 i 154/22 – dalje: Pravilnik) za radnje javnog bilježnika u vezi zaprimanja prijedloga za ovrhu i slanja obavijesti, javnom bilježniku pripada pravo na predujam naknade iz članka 5. Pravilnika u iznosu od 10,00 eura, dok sukladno stavku 2. istog članka za radnje u vezi izdavanja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku pripada ostatak iznosa naknade iz članka 5. Pravilnika. Sukladno članku 9. Pravilnika javni bilježnik na naknadu iz članka 5. ima pravo zaračunati porez na dodanu vrijednost. Tužitelju je valjalo priznati i trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura. Dakle, tužitelju je na ime troškova postupka dosuđen iznos od 163,16 eura. Tužitelju su na navedeni iznos dosuđene i zatezne kamate sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP, a u visini određenim člankom 29. stavak 2. ZOO-a (točka III. izreke presude).

Velika Gorica, 29. kolovoza 2025.

Sutkinja

Ileana Bebek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja može se izjaviti žalba Županijskom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude, u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335.ZPP-a).

Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.