REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

STALNA SLUŽBA U IMOTSKOM

Pn-24/2025-10

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj – Stalna služba u Imotskom, po sucu Bori Misiru, u građanskopravnoj stvari tužitelja CLG (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa pun. Ivan Ćosić, odvjetnik iz Splita, protiv Grada Imotskog (OIB: 18919978758), kojeg zastupaju pun. Marko Perkušić i Mirko Perkušić, odvjetnici iz imotskog radi naknade štete, nakon što je dana 3. srpnja 2025. god. zaključio glavnu raspravu, dana 29.8.2025. god.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Gradu Imotskom (dalje: tuženiku), u roku od 15 dana, na ime naknade neimovinske štete, isplatiti tužitelju CL (dalje: tužitelju) 7.000 eura, zajedno sa zateznim kamatama koje su, na niže ispisane iznose, sastavnice ukupnog iznosa, do isplate tekle, odnosno teku, kroz razdoblja i po stopama, kako slijedi:

- na iznos 4.379,85 eura, od 19.12.2012. god. do 31.7.2015. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo prethodnom polugodištu za pet postotnih poena, od 1.8.2015. god. do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, od 1.1.2023. god. do 29.12.2023. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, a od 30.12.2023. god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- na iznos 2.620,15 eura, od 5.6.2024. god. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem za tri postotna poena referentne stope, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, na ime naknade imovinske štete, isplatiti tužitelju 530,90 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem za tri postotna poena referentne stope, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, teče počev od dana presuđenja (29.8.2025.) pa do isplate.

III Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, na ime troškova postupka, isplatiti tužitelju 6.621,72 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, teče, počev od dana presuđenja (29.8.2025.) pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u postupku – u bitnome – naveo da se dana 5. veljače 2012. god., pokliznuo na ledom pokrivenom pločniku Blajburške ulice i u ostvarenom padu na pločnik slomio nogu.

1.1. Zbog loma noge da je trpio i trpi neimovinsku i imovinsku štetu.

1.2. Naglasio je da je promatrani događaj rezultat tuženikovih propusta u održavanju valjanog stanja sagledavane javne površine i utoliko da mu je baš tuženik u obvezi njemu popraviti nastalu štetu.

1.3. U tužbi je zahtijevao da mu tuženik popravi štetu plaćanjem tridesetsedam tisuća kuna, dok je u tijeku postupka, nakon provedenog vještačenja i dopuštenog usklađivanja zahtjeva za isplatu neimovinske štete s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične naknade, zahtijevao da mu tuženik popravi neimovinsku štetu plaćanjem 7.963,36 eura, a imovinsku štetu plaćanjem 796,33 eura.

2. Nije tuženik, raspolažući u postupku, osporavao da je tužitelj uparničene prigode zbiljno ozlijeđen i da zbog ozljeđivanja trpi promatrane oblike štete.

2.1.No, ističući prigovor promašene pasivne legitimacije, osporio je da bi postojala njegova/tuženikova obveza na popravljanje tužitelju ma kakve i ma kolike štete proizišle iz uparničenog ozljeđivanja.

2.2.Naveo je, naime – prvenstveno – da u njegovoj mjerodavnosti nisu poslovi čišćenja pločnika/mjesta nastanka uparničenog događaja pa da utoliko njegovi propusti ne participiraju u samom nastanku događaja.

2.3.Podredno je – očito za slučaj da sud zauzme drukčije stajalište o njegovoj nadležnosti za održavanje promatranog mjesta događaja – tužiteljevom zahtjevu suprotstavio prigovor njegove/tužiteljeve isključive krivnje ili barem njegovog doprinosa, i to doprinosa u većem omjeru, za nastanak uparničenog štetnog događaja.

2.4.Posebice je naglasio da je uparničeni događaj ostvaren u okolnostima djelovanja elementarne nepogode (očito misleći i na višu silu) pa da utoliko postoji i taj ekskupacijski razlog na njegovoj strani za slučaj neprihvaćanja njegove tvrdnje o promatranoj ne/nadležnosti.

3. Pak, uvodno je kazati da je o dijelu tužiteljevih zahtijevanja na dosudu neimovinske i imovinske štete, u tijeku ove parnice, baš odlukom Pn-32/2019 od 3.10.2024. god., već pravomoćno odlučeno.

3.1.Naime, pravomoćno su odbijena tužiteljeva zahtijevanja da mu tuženik, uz iznos izložen pod I izreke ove odluke isplati daljnji iznos 963,36 eura te daljnji iznos 265,43 eura na ime imovinske štete.

3.2.Utoliko su posrednim predmetom spora, nakon donošenja prethodno opisane odluke u ovoj parnici, predmeti spora bila isključivo tužiteljeva zahtijevanja izložena pod I i II izreke.

4. U dokaznom postupku, pročitana je izdvojena stranica glasila Imotske novine od 4. veljače 2012. god., pročitana je Odluka župana Splitsko-dalmatinske županije o proglašenju izvanredne opasnosti….. od 4. veljače 2012. god. i njegova Odluka o prestanku izravne opasnosti….. od 13. veljače 2012. god., pročitan je građevinski dnevnik "Čišćenja snijega grad [adresa] i okolica" za dane 1., 2., 3., 4. i 5. 2.2012. god., pregledane su fotosnimke mjesta nastanka uparničenog događaja od 5.2.2012. god. i snimka, bez označenog nadnevka snimanja, koja potječe iz vremena u kojem nisu bile ostvarene snježne padaline na tom mjestu, pročitano je Izvješće o klimatološkim podatcima za dane 1. – 15.2.2012. god. koju je 13.10.2016. god. sastavio Državni hidrometeorološki zavod u Zagrebu, pročitana je publikacija nejasno označenog izdavača o "najvećim meteorološkim događajima u razdoblju 2004. – 2013. god.", pročitan je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za strojarstvo, cestovni promet i motorna vozila Sretana Ugrina od 10.svibnja 2018. god., pročitana je i pregledana dopuna tog nalaza i mišljenja od 10. svibnja 2019. god., pročitani su posjedovni listovi koje su upisane kao javno dobro – ceste u [adresa], odnosno u k. o. [katastarska općina] – Glavina, pročitana je tužiteljeva medicinska dokumentacija, pročitano je pismeno Zavoda za hitnu medicinu Splitsko-dalmatinske županije od 21. srpnja 2015. god., pročitan je nalaz i mišljenje Centra za medicinska vještačenja u Splitu od 19. svibnja 2022. god., pročitan je nalaz i mišljenje sudskog vještaka za psihijatriju dr.sc. Željka Ključevića, dr. med., spec. psihijatrije od 20. ožujka 2024. god., izvedeni su dokazi saslušanjima vještaka Sretana Ugrine, dipl.ing. strojarstva, prof.dr.sc. SL, doc.dr. RL i dr.sc. Željka Ključevića, u statusu svjedoka saslušani su EL, UL, OL, KL, dvaputno su saslušani svjedoci JL i HL te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja u statusu parnične stranke.

5. Nakon analize i ocjene stranačkih raspolaganja i rezultata dokaza koje je izveo u postupku – zbog niže izloženih razloga – ovaj sud je zauzeo stajalište da su u ovoj parnici postavljeni tužiteljevi zahtjevi pravno ne/osnovani, baš kako je to izloženo pod I i II izreke ove odluke.

6. Utvrđeno je iskazivanjem baš svih onih svjedoka saslušanih u parnici, dakako, onih svjedoka koji su neposredno sagledavali stanje na pločniku Blajburške ulice u [adresa] u vrijeme ostvarenja uparničenog štetnog događaja – valja to uvodno kazati – da je na visokim snijegom pokrivenom pločniku promatrane ulice, javnom prostoru po kojem se tada odvijala pješačka komunikacija i trećih, bez ma kakvog mehaničkog poticaja nečeg (kakve prirodne pojavnosti) ili nekog (djelovanja ljudske radnje), a sve u okolnostima kada njegov način obavljanja komunikacije nije niti mogao biti drukčiji nego se tada odvijao (gaženje dubokog snijega, odnosno gacanje po takvom mediju) ostvaren je tužiteljev pad koji je rezultirao lomom njegove noge.

6.1. Dakle, utvrđeno je u ovom postupku da je isključivo zbog supstancija koje su postojale na komunikaciji kojom je odnosne prigode tužitelj pješački prometovao, supstancija koje su stvarale skliskost medija po kojem je prometovao, ostvaren tužiteljev pad i posljedično s tim padom lom njegove noge.

6.2.Lom tužiteljeve noge prouzročio je povredu njegovog prava osobnosti na fizičko i mentalno zdravlje, a naprosto ne bi trebalo biti spora da je povezanost sa saniranjem ozljeda koje je on zadobio u promatranom događaju tužitelj činio i novčane izdatke pa je u skladu s tim naprosto morao uslijediti zaključak da je baš onaj tko je gospodario javnom površinom na kojoj je ostvarena uparničena šteta u obvezi tužitelju popraviti tu štetu ukoliko je mogao, a nije, poduzeo činjenja koja su mu bila na raspoložbi u svrhu zaprječivanja nastanka te i takvih šteta.

7. U skladu s izloženim, dakle, ovopostupni tuženik je u obvezi popraviti tužitelju nastalu štetu ukoliko je baš on bio obveznik održavati takvo stanje na promatranoj javnoj površini koje bi omogućavalo bezincidentno pješačko prometovanje i ukoliko u izvršavanju njegove obveze nije bio zapriječen višom silom

8. Određenjima Zakona o komunalnom gospodarstvu koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme ostvarenja uparničenog štetnog događaja (NN 36/95 – 90/11), bila je propisana obveza jedinice lokalne samouprave da ima osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalne djelatnosti (st.1. čl.2.), a pak, bilo je propisano i to da je komunalna djelatnost u smislu tog zakona i održavanje javnih površina (st.1. toč. 6. čl.3. spomenutog zakona) te da imaju održavati naročito tamo navedene javne površine, a između ostalih i pješačke staze i sl. te i dijelovi javnih cesta koje prolaze kroz naselje kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu (st. 7. čl. 5 istog zakona).

9. Pak, st.2. čl.27. Zakona o cestama (NN 84/11), /prethodno spomenutog posebnog zakona/ koji je u vrijeme nastanka uparničenog događaja uređivao problematiku održavanja onih dijelova javnih cesta koji su u slijedu pružanja položeni/bili položeni/ u naseljima, bilo je određeno da pravna osoba koja upravlja cestom koja prolazi kroz naselje ne obavlja poslove čišćenja snijega na javnim cestama (svim dijelovima tih cesta).

10. Proizlazi dakle da je u uparničeno vrijeme baš tuženik (ili netko po njemu angažiran, a za koga bi i u tom slučaju on odgovarao), bez obzira jesu li pločnik [adresa] u [adresa] i stepenišni prostor koji povezuje Blajburšku ulicu sa sjevernije položenom ulicom Bruna Bušića (govorimo o ta dva objekta s obzirom što se događaj, prema posvjedočenjima, ostvario na njihovom spojištu) imali status dijela javne ceste, kako je to u ovom postupku implicite tvrdio tuženik, ili pak javnoprometne gradske površine, kako je to tvrdio tužitelj, bio u obvezi čistiti snijeg s promatranog mjesta nastanka uparničenog događaja.

10.1.Snijeg, pak, o čemu u ovoj parnici nije bilo spora, u vrijeme nastanka promatranog događaja nije bio očišćen, a kazali smo njegovo postojanje (dakako, uz moguće postojanje i njegovih drugih agregatnih stanja koja su u odnosnim okolnostima isključivo mogle nastati od te supstance) uzrok ostvarenju uparničenog štetnog događaja i tužitelju pričinjenoj šteti, a kazali smo i to, da je taj uzrok nastanka događaja imao eliminirati, a nije, baš ovopostupni tuženik.

10.2.Stoga je tuženik, dakako, ukoliko izvršenje njegove obveze nije zapriječila viša sila, u obvezi tužitelju popraviti uparničenu štetu.

11. Je li tuženik objektivno mogao odnosne prigode izvršiti obvezu čišćenja promatranih javnoprometnih površina jeste činjenica koja se mogla utvrditi isključivo uz pripomoć onog koji ima stručna znanja potrebita za utvrđenje te okolnosti, dakle uz pripomoć sudskog vještaka.

11.1.Stoga je od vještaka strojarske struke i zatraženo iznošenje nalaza i mišljenja za dokazne potrebe ove pravne stvari.

12. Pak, vještak Sretan Ugrin je, nakon što je u nalaz ugradio već izviđene (dakle, u postupku utvrđene okolnosti), baš da je uparničeni događaj ostvaren nakon prethodno trodnevnog padanja snijega na području ostvarenja i da je uprosječena visina snijega na istom području na dan događaja bila 0,5 m te nakon što je pridodao i okolnost koliku površinu javnih površina je tuženik imao čistiti zbog napalog snijega, iznio mišljenje, mišljenje koje raspolaganjima stranaka nije dovedeno u pitanje, da je tuženik u okolnostima u kojima bi angažirao ljudski i strojni potencijal u mjeri u kojima je taj potencijal mogao objektivno angažirati, mogao očistiti snijegom zastrte javne površine, dakle i ukloniti izvorište opasnosti na mjestu nastanka predmetnog događaja, dakle zapriječiti nastanak tog događaja.

12.1.Utvrđeno je na osnovi mišljenja stručnjaka, dakle, da je tuženik valjanim izvršavanjem njegove obveze na čišćenje javnoprometnih gradskih površina (dakako, i posebno promatrane) mogao otkloniti uzrok nastanka uparničenog štetnog događaja.

12.2.Utoliko u konkretnom slučaju nije postojalo stanje više sile i utoliko nije niti ostvaren onaj razlog koji je tuženik označio razlogom njegove ekskupacije u odnosu na nastanak i posljedice promatranog događaja.

12.3.Stoga, u smislu već prethodno citiranih zakonskih odredbi i odredbi koje će biti izložene u nastavku ovog obrazloženja, postoji baš tuženikova odgovornost na popravljanje štete tužitelju koju on trpi zbog ozljeđivanja u uparničenom štetnom događaju.

13. Dakako, je li tuženik u obvezi tužitelju u cijelosti ili pak djelomično popraviti nastalu štetu, zavisno je od toga je li i sam tužitelj participirao u njenom nastanku i ostvarenim posljedicama.

13.1. Utoliko je prije donošenja zaključka o kvalitativno – kvanitativnom iskazu tuženikove obveze valjalo zauzeti stajalište o pravnoj ne/osnovanosti tuženikovog prigovora, dakle stajalište o ne/postojanju tužiteljeve participacije u prethodno izloženom smislu.

14. Naprosto je teško vjerovati da bi se ma tko uputio u gaženje snijega koji je odnosne prigode u zapusima dosezao i iznadmetarsku visinu ukoliko nije bio obuven barem u čizme kakve se uobičajeno nose na ovom području.

14.1.Drugim riječima, teško je vjerovati da bi se netko osmjelio u kakvoj drugoj vrsti obuće gaziti po tom i takvom snijegu.

14.2.Stoga je bez ma kakve dvojbe, a u izostanku dokaza o suprotnom, vjerovati kako svjedokinji JL tako i tužitelju da je on odnosne prigode bio obuven u čizme marke Timberland, dakle obuću koja se ne može nazvati neprikladnom obućom ni za onakve snježne uvjete kakvi su vladali odnosne prigode.

15. Očitujući se o stanju ne/očišćenosti snijega na prostoru sastavnica [adresa] u [adresa] u vrijeme ostvarenja uparničenog štetnog događaja, tuženikov zaposlenik OL je naveo da stoga što ne zna kada je tužitelj doživio nezgodu u toj ulici, on ne može posvjedočiti o stanju te ulice u promatrano vrijeme, dok je drugi tuženikov zaposlenik KL koji je na istu okolnost posvjedočio, svjedočio da je ta ulica u vrijeme tijeka razdoblja promatranih vremenskih neprilika bila čišćena no da su padaline tada bile takve da su se rezultati strojnog čišćenja promatrane ulice odmah po prolasku stroja poništavali na mjestima čišćenja, a pak, niti jedan od njih nije spomenuo da bi bilo kakvih pokušaja čišćenja stepeništa koje spaja Blajburšku ulicu i ulicu Bruna Bušića.

15.1.Dakle, u postupku saslušani tuženikovi zaposlenici posvjedočenjima nisu doveli u pitanje istinitost tužiteljeve tvrdnje (i posvjedočenja) da su, kako u ovom postupku promatrano stepenište, tako i sastavnice prostora Blajburške ulice, u kritično vrijeme, bili zastrti snijegom.

16. S druge pak strane, svjedokinje EL, UL i JL posvjedočili su da niti sam prostor Blajburške ulice, a niti stepenišni prostor koji spaja Blajburšku ulicu sa sjevernije od stepeništa položenom [adresa] C, nisu bili očišćeni nego zastrti većim količinama napalog i tamo vjetrom nanesenog snijega.

17. Proizlazi prema posvjedočenjima izloženima pod 15. i 16., dakle da su uvjeti pješačkog komuniciranja promatranim stepeništem bili u smislu ne/tegobnosti približno jednaki uvjetima koji su vladali na pločničkim prostorima prethodno označenih ulica.

18. Nije pak bilo spora u pogledu toga da je onome tko je odnosne prigode obavljao (odnosno, inače obavlja) pješačku komunikaciju s namjerom da je sa mjesta od kojeg je odnosne prigode tužitelj započeo pješački komunicirati prema sjevernije položenoj ulici Bruna Bušića komunikacija kudikamo, za nekoliko duljina kraća nego je kratka/duga komunikacija ukoliko se od istog mjesta u spomenutu ulicu komunicira koristeći pločničke prostore koji postoje uz Blajburšku ulicu i ulicu Bruna Bušića.

19. Proizlazi dakle da je tužitelj odnosne prigode mogao komunicirati s mjesta uključivanja u pješačko prometovanje prema ulici Bruna Bušića počev od kuće njegovih rođaka u kojoj je prije kritičnog događaja boravio, bilo promatranim stepeništem, bilo prometujući uokolo tamo postojećeg spomeničkog kompleksa u približno istim putnim okolnostima s tim što je komuniciranje uokolo spomeničkog kompleksa bilo višeputno dulje nego li je nuđeno mu i prihvaćeno stepenišno komuniciranje.

19.1.Stoga se naprosto nameće zaključak da odluka koju je u prethodno opisanoj dvojbi kojom će komunikacijom obaviti pješačko prometovanje, dakle odluka da komunicira stepenišnim prostorom nije imala karakter ishitrene i okolnosno neprimjerene odluke, nego baš odluke koju je moguće okarakterizirati normalnom i logičnom.

20. Da bi osigurao mogućnost hranjenja svog oca tužitelj je, kao onaj tko je u odnosnim okolnostima za takvo što bio najpozvaniji, morao osigurati stetoskop uporaba kojeg je zahtijevana u postupku pročišćenja sondi putem kojih se tužiteljev otac, u nemogućnosti gutanja hrane, hranio. Da bi pak osigurao to medicinsko pomagalo tužitelj je, s obzirom na okolnosti, dakle s obzirom na vladajuću nemogućnost da u mjesto njegovog boravišta i baš zbog promatranih vremenskih okolnosti pristupe medicinari hitne pomoći nadležnog doma zdravlja, morao otići baš u Dom zdravlja Imotski i tamo po njegovoj sugestiji/sugestiji niže označenog svjedoka, posuditi opisano pomagalo.

20.1.Posvjedočio je to u postupku saslušani otorinolaringolog HL, dr. med., baš specijalista one medicinske specijalnosti koja se bavi liječenjima onakvog oboljenja od kojeg je u kritično vrijeme bolovao tužiteljev otac.

20.2.Kada se pak netom izloženom iskazivanju promatranog svjedoka podari vjera, a podariti se vjera naprosto mora jer se radi o posvjedočenju osobe kojoj se ne može uputiti zamjerka nekompetencije za donošenje zaključaka koje uz faktografiju sadržava njeno/njegovo iskazivanje te iskazivanju koje nisu iznesene bilo kakve primjedbe, onda se svatko od nas naprosto mora upitati, pa se upitao i ovaj sud, bi li sam on u onakvim okolnostima kakve su vladale odnosne prigode i zbog onakvog razloga zbog kakvog je odnosne prigode tužitelj poduzeo pješačko komuniciranje, poduzeo takvo komuniciranje i nakon što mu se nametne zaključak kakav se napokon nametnuo ovom uređujućem sudcu da bi poduzeo, onda naprosto ne može biti dvojbe da tužiteljeva radnja odnosne prigode nije ishitrena, avanturistička radnja, nego naprosto duboko empatijski i racionalno poduzeta okolnosno primjerena radnja, dakle radnja koja naprosto, analogno relevantnim zakonskim određenjima o stanju nužde kao osnovi za ekskulpaciju odgovornosti za nastanak štete, ne može biti cijenjena niti kao doprinos (zbog "viška rizika") oštećenika njemu nastaloj šteti.

21. Proizlazi dakle da je štetu koja se sagledava u ovom postupku, odnosne prigode, vršeći radnju koja je uzrokom nastale štete na način opisan u odjeljku 6. obrazloženja, dakle na način – na koji se ta radnja jedino mogla obavljati i obavljala odnosne prigode (normalnim hodanjem preko snijegom zastrtog stepeništa) – pretrpio primjereno obuveni tužitelj, baš osoba koja je donijela racionalnu odluku o izboru komunikacijske rute i istodobno – napose – i baš onaj tko je okolnosno empatijski, a istodobno i potpuno racionalno poduzeo radnju pri vršenju koje je pretrpio štetu.

21.1.S obzirom na sve netom nabrojane okolnosti, dakle uparničenu štetu pretrpjela je osoba kojoj se naprosto ne može spočitati niti doprinos nastanku same štete niti činjenica da bi bilo čime doprinijela da bi posljedice ostvarene štetne radnje bile veće nego li bi trebale biti po redovitom tijeku stvari u takvim okolnostima.

21.2.Utoliko je i uslijedio zaključak da je isključivo tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja i njegove posljedice pa da je u skladu s tim, a uz nesporno postojanje ostalih elemenata njegove materijalnopravne pasivne legitimacije, u obvezi tužitelju naknaditi svu štetu (u konkretnom slučaju, dakako, uparničenu štetu) koju on/tužitelj trpi radi ostvarenja uparničenog štetnog događaja.

22. U promatranom štetnom događaju tužitelj je zadobio ozljedu koja je u njegovoj medicinskoj dokumentaciji i nalazima vještaka angažiranih u ovom postupku označena kao prijelom fibularnog meleola desne potkoljenice.

22.1.Dakle, tužitelj je, o čemu su se očitovali i vještaci, a čemu stranke nisu prigovarale, u promatranom događaju zadobio tešku tjelesnu ozljedu, a ozljeđivanje je, o tome naprosto ne može biti spora, proizvelo stanje povrede njegovog prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje.

23. Zbog opisanog teškog tjelesnog ozljeđivanja, pak, tužitelj je (o svemu što će slijediti očitovali su se sudski vještaci Centra za medicinska vještačenja u Splitu i vještak psihijatrijske specijalnosti dr.sc. Željko Ključević, a na sve to naposljetku nisu zaostale primjedbe stranaka) pretrpio i trpi sva ona ograničenja koja je u postupku izložio da ih trpi i doživio sve one fenomene koje valja sagledavati kao kvalifikatorne okolnosti za ocjenu stupnja ostvarenja povrede prava na fizičko i duševno zdravlje oštećene osobe

24. Trpio je strah i to primarni strah jakog intenziteta u trajanju od jedne do dvije minute, a nakon toga i sekundarni strah jakog intenziteta kroz razdoblje daljnja četiri dana, potom strah iste vrste srednjeg intenziteta u trajanju od deset dana i strah blagog intenziteta kroz naredna četiri mjeseca, a zbog ostvarenja opisanih strahova na njegovoj strani došlo je, kako to zaključuje vještak dr.sc. Željko Ključević, i do smanjenja životnih aktivnosti, baš takvog smanjenja koje valja uračunati u one vrijednosti smanjenja tužiteljevih životnih aktivnosti koje su ostali vještaci u postupku, očitujući se o somatskom aspektu tužiteljevog ozljeđivanja, označili nastalim smanjenjem.

25. Pak, spomenuti "ostali" vještaci, dakle vještaci Centra za medicinska vještačenja u Splitu prof.dr.sc. SL i doc.dr.sc. RL, promatrajući trajne posljedice tužiteljevog ozljeđivanja sa stajališta sudsko-medicinske i fizijatrijske specijalnosti, iznijeli su mišljenje da je tužitelj zbog somatskih promjena nastalih zbog ozljeđivanja u promatranom događaju pretrpio invalidnost od 15% koja je od utjecaja na smanjenje njegovih životnih aktiviteta zbog toga što je ostvareno smanjenje pokretljivosti desnog skočnog zgloba njegove noge u lakom stupnju (umanjenje za jednu trećinu pokreta) i zbog razvoja posttraumatske artroze skočnog zgloba te potpune ukočenosti IV. prsta desnog stopala, a zbog čega će tužitelju biti otežan rad u prisilnom položaju tijela, trčanje, duže stajanje, hodanje po neravnom terenu i hodanje po stepenicama.

25.1.K tome, da je tužitelj trpio fizičku bol jakog intenziteta kroz razdoblje od četiri dana, srednjeg intenziteta kroz dvanaestodnevno razdoblje i slabog intenziteta kroz razdoblje daljnja četiri mjeseca.

25.2.Nadalje, da je kod tužitelja ostvarena naruženost u lakom stupnju očitovana u postoperacijskom ožiljku u području skočnog zgloba.

25.3. Napokon, tužitelju da je treći, očito nemedicinar, trebao pružati njegu i pomoć kroz razdoblje od trideset dana po pet sati dnevno, šezdeset dana po dva sata dnevno i trideset dana po jedan sat dnevno.

26. Utvrđeno je, dakle, na osnovi nalaza i mišljenja vještaka – ponajprije – da je tužitelj teško tjelesno ozlijeđen u tom predmetnom događaju – nadalje – da je ozljeđivanje proizvelo povredu njegovih prava kako na fizičko, tako i na duševno zdravlje, te – napokon – da su zbog ozljeđivanja ostvarene baš sve one okolnosti koje valja sagledavati kao kvalifikatorne okolnosti pri dosudi oštećenoj osobi pravičnih naknada za povrede opisanih prava osobnosti.

26.1.Napokon, na promatranoj osnovi, utvrđeno je i to da je tužitelj zbog ozljeđivanja u predmetnom događaju imao činiti i novčane izdatke radi pribavljanja tuđe njege i pomoći.

27. Imajući na umu netom opisani kvalitativno – kvantitativni iskaz okolnosti važnih za dosudu traženih pravičnih naknada, nadalje, imajući na umu tužiteljevu životnu dob i činjenicu da je u postupku liječenju ozljeda izvrgavan i operativnim postupcima, a napokon, pri svemu imajući na umu činjenicu da tužitelj uistinu iznimno dugo čeka popravljanje nastale mu štete, ovaj sud je, dakako, rukovodeći se i određenjima aktualne sudske prakse o dosudi pravičnih naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu, smatrao da je tužitelju za nastalu mu takvu štetu, u smislu čl.1100. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 – 155/23; dalje ZOO) primjereno i pravično dosuditi 7.000 eura s pripadajućom zateznom kamatom, kamatom o kojoj će u nastavku biti riječi.

28. Samo onaj dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, duguje pored glavnice i zatezne kamate.

28.1.Netom izloženo, propisano je st. 1. čl. 29 ZOO.

29. Pak, kasniti s ispunjenjem novčane obveze može samo onaj tko ima saznanje o postojanju te obveze.

29.1.Prije nego što je tužitelj učinio, inače dopuštenu, preinaku zahtjeva za dosudu neimovinske štete u ovoj parnici i zahtijevanje uskladio s Orijentacijskim kriterijima VSRH za dosudu….štete/a, tuženik naprosto nije znao za postojanje njegove obveze prema tužitelju (a niti mogućnost postojanja obveza te vrsti koja bi premašivala limite ranije važećih Orijentacijskih kriterija….). Zato je on u zakašnjenju za onaj dio tužiteljevog zahtijevanja naknade neimovinske štete koji premašuje novčane vrijednosti zahtijevanja postavljene u tužbi tek od dana koji je slijedio nakon što je kada je promatrana preinaka učinjena, dakle od dana 5.6.2024. god. 29.2.Stoga je o promatranom dijelu tužiteljevog zahtijevanja za dosudu zateznih kamata i odlučeno kao pod I izreke, dakle prihvaćeno da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju zateznu kamatu na cjelokupni iznos onog zahtijevanja koje je postavljeno u tužbi, a na iznos iz novopostavljenog zahtjeva samo od prethodno označenog dana, dakle od 5.6.2024. god. pa do isplate, pa je u skladu s tim o tužiteljevom sporednom potraživanju povezanom s glavnicom glavnog duga na ime neimovinske štete i odlučeno kao pod I izreke.

30. Tužitelju je nakon okončanog bolničkog liječenja, kako su to izložili sudski vještaci, bilo potrebito udjeljivati njegu i pomoć po nemedicinaru u trajanju od tristo radnih sati.

30.1.On, pak, nije ni pokušao dokazivati da je učinio plaćanja radi pribavljanja tuđe njege i pomoći, a to pak ima dvojake konzekvence.

30.2.Naime, nije ne podastiranjem računa da bi trećima plaćao njegu i pomoć tužitelj izgubio pravo na dosudu tog oblika imovinske štete, no, ta njegova šteta kao još nereparirana šteta i u trenutku odlučivanja o njenoj dosudi ima karakter nenovčane imovinske štete.

30.3.Baš zato što ima netom opisani karakter, naknada za tuđu njegu i pomoć tužitelju se ima odrediti prema cijenama radnog sata osobe koja njegu i pomoć pruža u vrijeme presuđenja pa bi utoliko, da se kojim slučajem tužiteljev zahtjev koji je naposljetku postavio u parnici može sagledavati kao dopušteni zahtjev, a sve s obzirom što je radni sat promatrane osobe barem u visini od 5 eura, taj bi zahtjev za naknadu promatranog oblika imovinske štete valjalo u potpunosti prihvatiti. No, preinaku zahtjeva imovinske štete u ovoj parnici nije bilo moguće dopustiti pa se, vezano za taj oblik neimovinske štete, ovom presudom može odlučivati samo o novovalutnom ekvivalentu iznosa od 2.000 kuna koje je tužitelj označio u zahtjevu za naknadu te štete u ovoj parnici prije učinjenog preinačenja.

30.4.Utoliko je tužitelju za taj oblik imovinske štete i dosuđen iznos 265,45 eura.

35. Tužitelj ne prebiva u medicinskom središtu u kojem je pribavljao specijalističku medicinsku pomoć kroz razdoblje liječenja ozljeda, nego u mjestu stotinjak kilometara udaljenom od mjesta (Split) u kojem je takvu pomoć pribavljao. Utoliko su se njegovi odlasci iz mjesta prebivanja u medicinsko središte naprosto morali pretvarati u cjelodnevnu odsutnost iz mjesta prebivališta, a utoliko je naprosto postojala potreba da on, ako za ništa drugo, onda makar troši više sredstava za prehranu i piće nego li bi trošio u mjestu prebivanja. Koliko je tužitelj, pak, trošio više to je zbilja tegobno utvrditi, pa je sud za utvrđenje tih tužiteljevih pojedinačnih izdataka za skuplju prehranu i piće posegnuo za ovlaštenjima iz čl.223. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 – 155/23; dalje ZPP). Posegnuvši za tim ovlaštenjima, a imajući na umu broj tužiteljevih odlazaka u medicinsko središte, ovaj sud je donio prosudu da je tužitelj na ime troškova liječenja (a sagledavano po cijenama u vrijeme presuđenja) učinio izdatak kakav, notorno je, ne naknađuje mjerodavni Zavod, barem u sadašnjoj eurskoj protuvrijednosti negdašnjeg iznosa 2.000 kuna koje je tužitelj zahtijevao tužbom na ime popravljanja tog oblika štete, dakle barem u iznosu 265,45 eura.

35.1.Utoliko je tuženika i obvezao da tužitelju, u skladu s određenjima čl.1095. ZOO, niti za ovaj slučaj ne dopuštajući preinaku zahtjeva, na promatranoj osnovi, na ime glavnice tog duga, isplati baš taj iznos novčanih sredstava, dakle 265,45 eura.

36. Napokon, budući je visina naknade imovinske štete tužitelju određena baš ovom presudom i određena prema cijenama u vrijeme donošenja ove odluke, valjalo je, u skladu sa stajalištem sudske prakse izgrađene na primjeni određenja čl.1086. ZOO, vezano za tuženikovo zakašnjenje u plaćanju te imovinske štete i s tim povezano tužiteljevo pravo na zateznu kamatu na glavnicu te štete, odlučiti kao pod II izreke.

37. Budući su stranke postigle djelomične uspjehe u parnici, o dosudi/snošenju troškova ove parnice, odlučeno je u smislu čl.154. st.2 u vezi čl.155. ZPP.

38. Tužitelj je u parnici po punomoćniku u osobi odvjetnika poduzeo dvadeset šest radnji (sastav tužbe, zastupanje na ročištima 17.9.2013., 17.4., 18.5., 10.6. i 7.9.2015., 2.2., 28.2. i 20.3.2017., 3.9.2018, 24.2.2020., 15.2.2021., 10.10.2022., 14.2., 14.4.2023. i 16.5., 11.6., 15.7.2024.god., 26.5.2025., 23.6.2025. i 3.7.2025. god. te radnje sastava podnesaka od 1.2.2017., 23.2.2020., 4.6.2024. god., 25.5.2025. i 3.7.2025. god.) pa je utoliko, s obzirom na ukupan broj bodova odvjetničkog honorara 2600, vrijednost boda (2 eura) i PDV na odvjetničke usluge (25%), radi zastupanja učinio izdatak u iznosu 6.500 eura.

38.1.Platio je tužitelj i troškove vještačenja u parnici u ukupnom iznosu 1.083,00 eura.

38.2.Napokon, platio je i na ime sudskih pristojbi 300 eura.

38.3.Utoliko je tužitelj učinio ukupan izdatak u parnici u iznosu 7.883,00 eura.

39. Tužitelj je u parnici uspio u omjeru od 84% pa mu, u skladu s uvodno označenim zakonskim odredbama, pripada pravo zahtijevati da mu tuženik na ime troškova postupka isplati 6.621,72 eura.

39.1.Utoliko je tuženika i valjalo obvezati da prethodno označeni iznos, na ime troškova postupka, isplati tužitelju, dakle, odlučiti kao pod III izreke.

U Imotskom 29. kolovoza 2025. god.

S U D A C:

BORO MISIR

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana Županijskom sudu, a putem ovog suda.