REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8729/2023-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Marku Ivrlaču, u pravnoj stvari tužitelja ŽC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Danijelu Papku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ŽCZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Radmili Bonifačić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja da nije nastao i poništaja ugovora o darovanju, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 15. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja, i punomoćnice tuženika, dana 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi :

"I. Utvrđuje se da nije nastao ugovor o darovanju nekretnina od 21. listopada 2021., koji je 21. listopada 2021. ovjeren kod javnog bilježnika Ivane Macanić iz Zagreba, Vlaška 124, pod brojem ovjere: OV-6677/2021, a kojim je tužitelj ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], darovao tuženiku ŽCZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nekretninu i to: 10. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-10) stan na IV (četvrtom) katu desno koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 69.50 čm koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, koja nekretnina se nalazi na kat. čestici [katastarska čestica] [adresa], dvorište površine 87 m2, stambena zgrada, [adresa] površine 482 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb,

a podredno ukoliko Naslovni sud utvrdi da glavni zahtjev nije osnovan:

Poništava se ugovor o darovanju nekretnina od 21. listopada 2021., koji je 21. listopada 2021. ovjeren kod javnog bilježnika Ivane Macanić iz Zagreba, Vlaška 124, pod brojem ovjere: OV-6677/2021, a kojim je tužitelj ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], darovao tuženiku ŽCZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nekretninu i to: 10. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-10) stan na IV (četvrtom) katu desno koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 69.50 čm koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, koja nekretnina se nalazi na kat. čestici [katastarska čestica] [adresa], dvorište površine 87 m2, stambena zgrada, [adresa] površine 482 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb.

II. Nalaže se uspostava zemljišnoknjižnog stanja na nekretnini iz točke I. izreke ove presude, kakvo je ono bilo prije sklapanja ugovora o darovanju nekretnina od 21. listopada 2021., koji je 21. listopada 2021. ovjeren kod javnog bilježnika Ivane Macanić iz Zagreba, Vlaška 124, pod brojem ovjere: OV-6677/2021, odnosno određuje se brisanje prava vlasništva tuženika ŽCZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a zatim se nalaže ponovni upis prava vlasništva tužitelja ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na toj nekretnini. Provedba se povjerava Zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda."

II. Nalaže se tužitelju RC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] platiti tuženiku ŽCZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 6.250,00 Eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika RCZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 Eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je 21 listopada 2021. kao darovatelj, s tuženikom kao daroprimcem, sklopio ugovor o darovanju nekretnina, ovjeren istoga dana kod javnog bilježnika Ivane Macanić iz Zagreba, Vlaška 124, pod brojem ovjere: OV-6677/2021, a kojim je tužitelj darovao sinu, ovdje tuženiku nekretninu i to 10. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-10) stan na IV (četvrtom) katu desno koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 69.50 čm koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, koja nekretnina se nalazi na kat. čestici [katastarska čestica] [adresa], dvorište površine 87 m2, stambena zgrada, [adresa] površine 482 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb. Tužitelj je s tuženikom htio sklopiti ugovor o darovanju s nametom te je stoga mislio da sklapa takav ugovor o darovanju kojim je tuženik preuzeo obvezu, odnosno dužnost da tužitelju kao umirovljeniku, materijalno i financijski redovito pomaže, smatra da se radi o nesporazumu iz razloga što je između tužitelja i tuženika postojao nesporazum o pravnoj naravi ugovora jer je tužitelj smatrao da sklapa ugovor o darovanju s nametom – obvezom tuženika da materijalno pomaže tužitelju, a ne ugovor o darovanju bez nameta. Zbog postojanja takvoga nesporazuma ugovor o darovanju niti nije nastao. Nadalje, tužitelj je prilikom potpisivanja navedenog ugovora bio u bitnoj zabludi o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje predmetne obveze darovanja nekretnine. Tužitelj je navedeni ugovor potpisao opravdano misleći, odnosno s pobudom da će tuženik, kao primatelj dara u određenoj mjeri financijski pomagati tužitelju. Upravo je činjenica da je potpisom predmetnog ugovora tuženik pristao materijalno pomagati tužitelju bila odlučna činjenica zbog koje je tužitelj pristao sklopiti predmetni ugovor. Obzirom da tužitelj nije od tuženika primio nikakvu materijalnu pomoć, niti nakon molbi upućenih tuženiku, a koju je očekivao kao redovitu nakon darovanja stana, tužitelj je ovlašten sudskim putem zahtijevati poništaj predmetnog ugovora. Tužitelj tužbom postavlja glavni tužbeni zahtjev za utvrđenjem da ugovor o darovanju nije nastao, i podredni tužbeni zahtjev na poništaj ugovora o darovanju sve, uz zahtjev da se uspostavi ranije zemljišnoknjižno stanje na predmetnoj nekretnini.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome čini nespornim da su stranke sklopile ugovor o darovanju predmetnog stana. Tuženik navodi da je predmetni ugovor o darovanju sklopljen u pisanom obliku te je tuženiku odmah predan posjed, kao i da je tužitelj ovjerio svoj potpis. Tuženik smatra da je ugovor sklopljen u propisanoj formi zbog čega nema posljedice koje bi dovele do poništenja ugovora. Nadalje navodi da je tuženik odmah po darovanju stupio u posjed nekretnine te ju je krenuo uređivati i u njoj živi. Smatra da nije točno da bi tužitelj bio u bitnoj zabludi o pobudi koja je odlučna za preuzimanje nekretnine, da je u trenutku sklapanja ugovora tužitelj primao mirovinu u visini od 1100 Eura ili više, a tuženik je imao plaću od 600 Eura, čekao rođenje djeteta uz partnericu koja je studirala i nije mogla raditi studentske poslove, već je čuvala trudnoću. Nadalje navodi da je tužitelj o svemu navedenom imao saznanja i da je njegova namjera bila pomoći najstarijem sinu u zasnivanju obitelji, da je tužitelj dobrovoljno darovao nekretninu ne očekujući materijalnu pomoć. Nadalje tuženik ističe da tužitelj nije tražio financijsku pomoć niti se tužitelj našao u nezavidnoj materijalnoj situaciji, a nije niti počinio kazneno djelo u odnosu na darovatelja ili članove njegove obitelji, kršenje obveze prema darovatelju ili članovinma njegove obitelji. Tuženik navodi kako mu nije poznato da bi tužitelj bio u stanju visoke alkoholiziranosti prilikom potpisa ugovora.

3. Radi utvrđivanja odlučnih činjenica u dokaznom postupku sud je proveo dokaz čitanjem dokumentacije koja prileži spisu i to: ugovor o darovanju od 21. listopada 2021. (list 6-9 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 10-12, 66-70 spisa), podnesak u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.br. O-2396/19 (list 75 spisa), nalog Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Kir-692/16 (list 76 spisa), saslušan je tužitelj (list 77-79 spisa), tuženik (list 79-80 spisa), svjedoci UC (list 90-92 spisa) i UCZ (list 92 spisa).

4. Sud nije izveo dokazne prijedloge tuženika za saslušanjem javne bilježnice Ivane Macanić na okolnost sklapanja ugovora, budući da je javna bilježnica izvršila isključivo ovjeru potpisa tužitelja. Sud nije pribavljao medicinsku dokumentaciju od KBC Sestre Milosrdnice koja se odnosi na liječenje tužitelja niti je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po psihijatru na okolnost da li je tužitelj ovisnik o alkoholu, budući da je navedena činjenica nesporna, a i iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je kronični alkoholičar.

5. Između stranaka nije sporno da su sklopile ugovor o darovanju nekretnina od 21. listopada 2021. kojim je tužitelj darovao tuženiku nekretninu i to 10. suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-10) stan na IV (četvrtom) katu desno koji se sastoji od dvije i pol sobe i ostalih prostorija u površini od 69.50 čm koji je neodvojivo povezan sa odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali dijelovi, koja nekretnina se nalazi na kat. čestici [katastarska čestica] [adresa], dvorište površine 87 m2, stambena zgrada, [adresa] površine 482 m2, sve upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb.

6. Između stranaka je sporno da li je tužiteljeva namjera bila sklopiti ugovor o darovanju s nametom, da li je postojao nesporazum između stranaka prilikom sklapanja ugovora o darovanju i da li je kod tužitelja postojala bitna zabluda o pobudi prilikom sklapanja ugovora o darovanju.

7. Odredbom iz čl. 479. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO) propisano je da ugovor o darovanju nastaje kad se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati.

8. Odredbom iz čl. 482. ZOO-a propisano je da se ugovor o darovanju nekretnine sklapa se u pisanom obliku, a da ugovor o darovanju bez prave predaje stvari mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) privatne isprave.

9. Odredbom iz čl. 282 ZOO-a propisano je da kad strane vjeruju da su suglasne, a ustvari među njima postoji nesporazum o pravnoj naravi ugovora ili o kojem bitnom sastojku ugovora, ugovor ne nastaje.

10. Odredbom iz čl. 280 ZOO-a propisano je da je zabluda bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor. Odredbom iz st.2. istog članka propisano je da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude.

11. Iz ugovora o darovanju od 21. listopada 2021. proizlazi da je tužitelj kao darovatelj, darovao tuženiku kao obdareniku dvoiposobni stan na četvrtom katu u Zagrebu, Bauerova ulica 19, da je daroprimatelj primio na dar premetnu nekretninu i da je 21. listopada 2021 javna bilježnica Ivana Macanić, ovjerila potpis tužitelja na predmetnom ugovoru o darovanju pod brojem OV-6677/2021.

12. Iz iskaza tužitelja u bitnom proizlazi da su bili obitelj u trenutku kada je poklonio stan svom sinu ovdje tuženiku, da su prestali biti obitelj šest mjeseci nakon što je darovao stan, da se posvađao sa suprugom UC, a njegov sin, ovdje tuženik se priklonio supruzi, da je očekivao da će od svog sina, ovdje tuženika, dobivati materijalnu pomoć, budući da mu je ustupio stan u [adresa] u [adresa], da od 09. ožujka 2024. nema kontakt sa tuženikom niti sa njegovom obitelji, niti je u mogućnosti vidjeti svoju unuku, da zbog toga traži povrat imovine jer njegov sin ne ispunjava nikakve uvjete za upravljanje tom imovinom, da on kroz dvije godine nije uspio iznajmiti taj stan niti ga je uredio kako bi mogao živjeti u njemu, da nije pročitao ugovor o darovanju prije sklapanja istog jer su tada bili obitelj i očekivao je da će ga tuženik pomagati. Na poseban upit suda da li je prije sklapanja ugovora o darovanju nekretnine razgovarao sa tuženikom o tome da očekuje od njega nekakvu protuuslugu u smislu uzdržavanja odnosno materijalnog pomaganja, tužitelj je odgovorio da se ničeg ne sjeća budući da je on kronični alkoholičar. Na poseban upit suda da li se sjeća ovjere potpisa na navedenom ugovoru o darovanju kod javnog bilježnika, odgovorio je da se ne sjeća, da se ne sjeća baš ničega, sjeća se da je potpisao ugovor, ne sjeća se kod kojeg javnog bilježnika, ni gdje se nalazio javni bilježnik kod kojeg je bila ovjera ugovora. Na poseban upit suda koji je bio razlog da daruje stan tuženiku, odgovorio je da je stan darovao jer se tuženiku rodila kćer, a tuženik je bio u teškom stanju vezano za stanovanje. Na poseban upit svog punomoćnika kakva je bila njegova financijska situacija u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju odgovorio je da je njegova financijska situacija bila izvrsna, da je prodao sam stan od svoje tete, a nakon čega je bio pod ovrhama, a temeljem kojih su navedeni novci od prodaje stana ovršeni, da je negdje 2022. ili 2023. godine shvatio da je sinu poklonio stan, u trenutku kada je ostao bez novaca da je tuženik sa obitelji u trenutku rođenja njegove unuke Ž bio u lošem financijskom stanju, da ne zna kolika su bila mjesečna primanja tuženika u trenutku sklapanja ugovora o darovanju, da njegova mirovina iznosi 1.200,00 Eura mjesečno, ali da je pod stalnim ovrhama.

13. Iz iskaza tuženika u bitnome proizlazi da je sklapanje ugovora o darovanju bila ideja njegovih roditelja, da mu je tužitelj rekao da je razlog za darovanje činjenica da mu se rodila kćer R, da tužitelj nije predlagao da mu se daruje predmetni stan, da je neplanirano dobio dijete i nije završio fakultet u tom trenutku pa su roditelji došli do njega i vodili su razgovor na način da će mu oni pomoći darovanjem stana u [adresa] u [adresa], da su njegovi roditelji kupili ugovor o darovanju u Narodnim novinama, da su njegovi roditelji zajedno otišli ovjeriti ugovor kod javnog bilježnika, nakon toga su mu donijeli ugovor da ga potpiše, tjedan dana nakon potpisa ugovora otišao je sa tužiteljem do stana koji mu je pokazao stan, rekao mu je koje radove treba obaviti u njemu u smislu potpune renovacije stana od poda do stropa i predao mu je ključeve od stana, da mu tužitelj prilikom razgovara o darovanju tog stana ili prilikom sklapanja ugovora nije rekao da nešto očekuje zauzvrat od njega i da on na tako nešto ne bi mogao pristati, da su njegovi odnosi s roditeljima u trenutku sklapanja ugovora o darovanju bili odlični, da su se nakon sklapanja ugovora o darovanju, njegovi roditelji razišli i jedno vrijeme je bio u dobrim odnosima sa tužiteljem i viđali su se, da su se njegovi odnosi s tužiteljem pogoršali, da je bio na poslu te se tužitelj našao sa njegovom nevjenčanom suprugom na ulici da bi porazgovarali o mogućem čuvanju moje kćeri i tužitelj ih je pozvao kod sebe u stan, da je sve bilo u redu, dok se njegov otac nije počeo neprimjereno ponašati prema njegovoj nevjenčanoj supruzi, da ga je ona kontaktirala dok je bio na poslu i bio je u šoku, nakon posla je nazvao tužitelja da ga pitam u čemu je problem, a on mu nije htio reći pravi razlog, nakon čega mu je poklopio slušalicu. Na upite svog punomoćnika tužitelj je odgovorio da nije bio upoznat s materijalnim stanjem svoga oca u trenutku sklapanja ugovora o darovanju odgovara i da njegovi roditelji nisu dijelili podatke o svojoj materijalnoj situaciji s djecom, da nakon sklapanja ugovora o darovanju nije financijski pomagao tužitelju, jer to nije mogao, da nema saznanja o lošoj materijalnoj situaciji tužitelja, da u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju imao mjesečna primanja u iznosu od 4.500,00 kuna, da je uzdržavao kćer U i suprugu UCZ koja je u to vrijeme bila studentica. Na poseban upit punomoćnika tuženika odgovorio je da su njegovi roditelji nakon što je on potpisao ugovor o darovanju vratili ugovor javnoj bilježnici radi sastavljanja prijedloga za uknjižbu prava vlasništva. Na upit punomoćnika tužitelja odgovorio je da mu se sve činilo normalno u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju i da tužitelj u to vrijeme nije pokazivao znakove alkoholizma.

14. Iz iskaza svjedoka UC, majke tuženika i supruge tužitelja u bitnome proizlazi da je krajem 2019. godine tuženik priopćio njoj i tužitelju da mu je tadašnja djevojka UCZ trudna, zbog toga su ona i tužitelj razgovarali da bi tužitelj darovao stan koji se nalazi u [adresa] tuženiku, kako bi tuženik imao gdje stanovati, da su se ona i tužitelj dogovorili vezano za to darovanje krajem 2019. godine, te da su početkom 2020. u više navrata razgovarali vezano za darovanje te je tužitelj samo trebao sklopiti taj ugovor o darovanju, da se ne sjeća točnog datuma kada je sklopljen ugovor o darovanju predmetnog stana, da se sjeća da joj je tužitelj rekao da ode kod javnog bilježnika i da se raspita što je potrebno kako bi tužitelj tuženiku darovao stan, da je otišla kod javnog bilježnika, i pitala jednog gospodina u javnobilježničkom uredu da li je potrebno da kupi obrazac ugovora u Narodnim novinama ili će joj u javnobilježničkom uredu napisati ugovor o darovanju, na što joj je isti odgovorio da može kupiti obrazac ugovora iz Narodnih novina, da je potom otišla sa tužiteljem i sa neispunjenim obrascem ugovora o darovanju i izvatkom iz zemljišnih knjiga za tu nekretninu kod javnog bilježnika. Nadalje ista je iskazala da je zaposlenik u javnobilježničkom uredu rekao da ispuni obrazac ugovora o darovanju, na što je pitala tužitelja da li će on ispuniti obrazac ili da ga ispunjava ona, a na što joj je tužitelj rekao da ona ispuni obrazac budući da ljepše piše, budući da nije znala ispuniti obrazac ugovora zamolila je tog zaposlenika u javnobilježničkom uredu da im pomogne te je on u prisutnosti njezinog supruga diktirao što da upiše u prazne rubrike ugovora, potom je taj zaposlenik javnobilježničkog ureda pred njom i tužiteljem pročitao cjelokupni ugovor o darovanju, te je upitao tužitelja da li se slaže sa pročitanim ugovorom, na što je tužitelj rekao da se slaže te ga je potpisao. Nadalje je iskazala da je tužitelj bio svjestan svega te da se radilo o jutarnjim satima, te da je u trenutku potpisivanja ugovora, nije bio u alkoholiziranom stanju, da se ne sjeća kada je tuženik potpisao ugovor, misli da je bilo to taj dan kada je tužitelj kod javnog bilježnika potpisao ugovor, da su nakon toga nazvali tuženika te ga obavijestili da je tužitelj njemu darovao stan, da su naredni dan ili par dana nakon sklapanja ugovora išli u predmetni stan kako bi vidjeli što je potrebno napraviti u stanu u smislu renovacije kako bi se tuženik što prije mogao useliti u njega, da je tužitelj predao tuženiku ključeve stana toga dana kada je tužitelj potpisao ugovor kod javnog bilježnika. Na poseban upit punomoćnika tužitelja u kakvim odnosima je bila sa tužiteljem u vrijeme sklapanja ugovora odgovorila je da je bila u dobrim odnosima sa tužiteljem, a da danas više nije u dobrim odnosima sa tužiteljem, da tužitelj ima dobru mirovinu u odnosu na druge umirovljenike. Na poseban upit punomoćnika tuženika da opiše financijsko stanje tuženika u trenutku sklapanja ugovora o darovanju iskazala je da je tuženik u to doba radio u Križevcima u jednoj poljoprivrednoj apoteci, za minimalnu plaću, ne zna koliko je ona u to doba iznosila i veći dio plaće trošio je na troškove putovanja, budući da je osobnim automobilom putovao na posao, a poslodavac mu nije plaćao troškove prijevoza, a da je financijsko stanje tužitelja u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju bilo vrlo dobro, jer je prodao stan te je primao mirovinu.

15. Sud nije osobito cijenio iskaz svjedoka MCZ, budući da ista nije imala saznanja o odlučnim činjenicama u predmetnoj pravnoj stvari.

16. Budući da iz iskaza samog tužitelja proizlazi da je tuženiku darovao stan jer su "bili obitelj" i iz razloga što je tuženik trebao postati otac, da traži povrat stana jer tuženik ne ispunjava uvjete za upravljanje imovinom jer prema tužitelju kroz 2 godine nije uspio iznajmiti stan niti ga je uredio da bi mogao živjeti u njemu, a ne sjeća se da li je od tužitelja zahtijevao protuuslugu prije sklapanja ugovora u smislu uzdržavanja niti se sjeća sklapanja ugovora ili ovjere potpisa, sud smatra da je prvopostavljeni tužbeni zahtjev neosnovan, budući da tužitelj nije dokazao da se radi o nesporazumu Upravo suprotno, iz iskaza tuženika i svjedoka UC, a za koje sud smatra da su u odlučnim dijelovima istiniti, logični i životni, pa i iz iskaza tužitelja proizlazi da su stranke namjeravale sklopiti ugovor o darovanju koji su sklopili, a da nije bilo namjere stranaka za sklapanjem ugovora o darovanju s nametom. Neživotno i nelogično bi bilo da tužitelj očekuje da će tuženik sa manjim primanjima i sa obvezom uzdržavanja partnerice i novorođenog djeteta biti u mogućnosti uzdržavati tužitelja koji je u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju bio nedvojbeno dobrog materijalnog stanja.

17. Nadalje, tužitelj nije niti dokazao da je bio u bitnoj zabludi o pobudi koja je bila odlučna za sklapanje ugovora o darovanju nekretnine. Tužitelj, kao i tuženik te svjedok UC su suglasno iskazivali da je pobuda za sklapanje ugovora o darovanju nekretnine bila stambeno zbrinjavanje tuženika i njegove obitelji, imajući u vidu činjenicu da će tuženik postati otac.

18. Neživotno i nelogično je da bi tužiteljeva pobuda za sklapanje ugovora o darovanju bila očekivanje da će ga tuženik materijalno pomagati, a da navedeno nije rekao svojoj supruzi o kojoj je u više navrata razgovarao o darovanju predmetne nekretnine tuženiku, da prilikom ovjere potpisa kod javnog bilježnika, kada mu je pročitan ugovor o darovanju nije ništa rekao vezano za njegovo očekivanje o materijalnom uzdržavanju, da nije odbio popisati predmetni ugovor, odnosno ovjeriti potpis ugovora o darovanju kod javnog bilježnika.

19. Nadalje, tužitelj nije iskazivao o tome da li je i kada od tuženika zatražio da mu materijalno pomaže, a koja činjenica ukazuje da je tužiteljev iskaz u dijelu koji se odnosi na njegovo očekivanje da će od tužitelja dobivati materijalnu pomoć zbog činjenice da mu je darovao iskonsturirano sa ciljem da uspije u ovom parničnom postupku. Neživotno je i nelogično da se tužitelj sjeća da je očekivao da će od tuženika dobivati materijalnu pomoć, a s druge strane da se ne sjeća da li je razgovarao sa tuženikom o tome, niti se sjeća ovjere ugovora. Dapače, sud smatra da je razlog za pokretanje ovog parničnog postupka upravo činjenica da tužitelj smatra da on i tuženik više "nisu obitelj" i da se tuženik nakon svađe tužitelja i njegove supruge UC priklonio UC.

20. Odredbom čl. 7. st. 1. ZPP-a propisano da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju, a na temelju odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

21. Sukladno odredbi čl. 221 a. ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokaza. U smislu citiranih odredbi ZPP-a, osnovno pravilo dokaznog postupka sadržano je u obvezi stranaka na dokazivanje istinitosti iznesenih tvrdnji. Ako stranka u tome ne uspije, njen zahtjev za pružanje pravne zaštite sud će odbiti. Ako sud ne može sa sigurnošću utvrditi neku pravno relevantnu činjenicu, o njenom postojanju zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221a. ZPP-a). Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka, koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

22. Imajuću u vidu sve gore navedeno, sud smatra da tužitelj nije dokazao da bi postojao nesporazum između stranaka prilikom sklapanja ugovora o darovanju od 21. listopada 2021. niti da je odlučna pobuda za sklapanje navedenog ugovora o darovanju bila da će tuženik financijski pomagati tužitelju, a zbog čega je valjalo odbiti i prvopostavljeni zahtjev kao i eventualni zahtjev tužitelja.

23. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23- dalje: OT).

24. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na sastav odgovora na tužbu (Tbr 7. toč. 1. OT - 500 bodova), zastupanje na ročištima 1. listopada 2024., 22. siječnja 2025 i 15. srpnja 2025. (Tbr. 9. toč. 1. OT-500 bodova svako), sastav podnesaka od 16. srpnja 2024. (Tbr 8. toč. 1. OT - 500 bodova), odnosno ukupno 2500 bodova, što uz vrijednost boda od 2 eura iznosi 5.000,00 Eura. Tuženik ima pravo na naknadu troškova PDV-a u iznosu od 1.250,00 Eura što sveukupno iznosi 6.250,00 Eura.

25. Tuženik nema pravo na naknadu troškova sastava podneska od 13. rujna 2024. i od 22. listopada 2024. budući da navedeni troškovi nisu bili nužni za vođenje parničnog postupka. Slijedom navedenog sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.500,00 Eura.

26. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 29. kolovoza 2025.

Sudac

Marko Ivrlač

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa: - od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.