REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5626/2023-22.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Lovrić i Klobučar, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Porsche mobiliti društvo s ograničenom odgovornošću za usluge, OIB: 36514183925, iz Zagreba, Ulica Velimira Škorpika 21, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 16. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se da su ništetne odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u Ugovoru o kreditu broj 02189 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili dana 15. svibnja 2008. kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarski franak a koje su sadržane u odredbi čl. II. u dijelu koji glasi: „…prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja“, u odredbi čl. 5. st. 1. Uvjeta ugovora o kreditu, Inačica: CHF-2008-I- 02 u dijelu koji glasi: „…prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja.“

II. Utvrđuju se da su ništetne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj 02189 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao davatelj kredita sklopili dana 15. svibnja 2008. kojima se određuje naknada troškova zaključenja ugovora koje se nalaze u odredbi čl. II. u dijelu koji glasi: „Iznos kredita uključuje i troškove zaključenja Ugovora u visini navedenoj u točkom III. Ugovora o kreditu...“, u odredbi čl. 3. st. 2. Uvjeta ugovora o kreditu, Inačica: CHF-2008-I-02 u dijelu koji glasi: „…umanjen za troškove zaključenja Ugovora navedene u točkom III. Ugovora… Davatelj kredita je ovlašten iz iznosa kredita neposredno namiriti troškove zaključenja Ugovora.“

III. Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, da tužitelju ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.083,00 EUR, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 346,81 EUR od 16.05.2008. do isplate,

- na iznos od 1,68 EUR od 03.07.2008. do isplate,

- na iznos od 2,50 EUR od 29.08.2008. do isplate,

- na iznos od 2,77 EUR od 29.10.2008. do isplate,

- na iznos od 9,53 EUR od 29.10.2008. do isplate,

- na iznos od 12,72 EUR od 01.12.2008. do isplate,

- na iznos od 5,38 EUR od 29.12.2008. do isplate,

- na iznos od 23,77 EUR od 29.01.2009. do isplate,

- na iznos od 25,19 EUR od 30.03.2009. do isplate,

- na iznos od 17,44 EUR od 29.04.2009. do isplate,

- na iznos od 19,67 EUR od 29.05.2009. do isplate,

- na iznos od 20,38 EUR od 29.06.2009. do isplate,

- na iznos od 16,86 EUR od 29.07.2009. do isplate,

- na iznos od 17,69 EUR od 29.09.2009. do isplate,

- na iznos od 16,22 EUR od 29.09.2009. do isplate,

- na iznos od 16,23 EUR od 29.10.2009. do isplate,

- na iznos od 14,39 EUR od 30.11.2009. do isplate,

- na iznos od 18,09 EUR od 29.12.2009. do isplate,

- na iznos od 17,20 EUR od 29.01.2010. do isplate,

- na iznos od 21,31 EUR od 01.03.2010. do isplate,

- na iznos od 22,82 EUR od 29.03.2010. do isplate,

- na iznos od 24,03 EUR od 29.04.2010. do isplate,

- na iznos od 26,41 EUR od 31.05.2010. do isplate,

- na iznos od 30,82 EUR od 29.06.2010. do isplate,

- na iznos od 33,82 EUR od 29.07.2010. do isplate,

- na iznos od 38,55 EUR od 30.08.2010. do isplate,

- na iznos od 41,25 EUR od 29.09.2010. do isplate,

- na iznos od 44,97 EUR od 29.10.2010. do isplate,

- na iznos od 43,59 EUR od 29.11.2010. do isplate,

- na iznos od 45,65 EUR od 29.12.2010. do isplate,

- na iznos od 55,68 EUR od 28.01.2011. do isplate,

- na iznos od 55,24 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 54,68 EUR od 28.02.2011. do isplate,

- na iznos od 59,69 EUR od 28.04.2011. do isplate,

- na iznos od 53,56 EUR od 28.04.2011. do isplate,

- na iznos od 59,46 EUR od 30.05.2011. do isplate,

- na iznos od 69,20 EUR od 28.06.2011. do isplate,

- na iznos od 83,49 EUR od 03.08.2011. do isplate,

- na iznos od 93,07 EUR od 29.08.2011. do isplate,

- na iznos od 75,26 EUR od 28.09.2011. do isplate,

- na iznos od 68,83 EUR od 28.10.2011. do isplate,

- na iznos od 68,90 EUR od 28.11.2011. do isplate,

- na iznos od 73,69 EUR od 28.12.2011. do isplate,

- na iznos od 78,01 EUR od 30.01.2012. do isplate,

- na iznos od 78,90 EUR od 28.02.2012. do isplate,

- na iznos od 77,02 EUR od 28.03.2012. do isplate,

- na iznos od 76,29 EUR od 30.04.2012. do isplate,

- na iznos od 78,76 EUR od 28.05.2012. do isplate,

- na iznos od 78,95 EUR od 28.06.2012. do isplate,

- na iznos od 77,06 EUR od 30.07.2012. do isplate,

- na iznos od 75,68 EUR od 28.08.2012. do isplate,

- na iznos od 70,60 EUR od 28.09.2012. do isplate,

- na iznos od 76,90 EUR od 29.10.2012. do isplate,

- na iznos od 466,34 EUR od 27.11.2012. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o., Zagreb, Ulica Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, da tužitelju ZM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 1.827,28 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana objave presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 15. svibnja 2008. s tuženikom sklopio Ugovor o kreditu broj 02189 radi financiranja kupnje vozila Škoda Octavia 1.4 Tour, a predmetni ugovor je sastavni dio Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretninu od 15. svibnja 2008. solemniziranog istoga dana po javnom bilježniku Jadranki Knego Rogina iz Zagreba pod brojem OV-11898/08. Dalje navodi kako je tuženik kao davatelj kredita tužitelju kao korisniku kredita odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.081,43 CHF prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. za CHF važećem na dan plaćanja, a otplata kredita ugovorena je u kunama prema prodajnom tečaju iste banke važećem na dan plaćanja. Tužitelj navodi kako je tijekom i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik propustio informirati ga o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama ugovaranja valutne klauzule, a što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Tužitelj tvrdi da nije bio informiran o riziku ugovaranja valutne klauzule te predlaže da sud utvrdi ništetnost ugovorne odredbe kojim su glavnica i iznos anuiteta vezani za tečaj CHF, isto kao i ugovorne odredbe kojima je tuženik obvezao tužitelja na plaćanje troškova zaključenja ugovora, navodeći kako je upravo na tuženiku teret da dokaže da spomenuta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Također, traži isplatu iznosa koje je preplatio zbog primjene valutne klauzule i rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan sklapanja ugovora. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu traži isplatu iznosa od 3.083,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dan plaćanja svakog preplaćenog anuiteta pa do isplate.

2. Tuženik prije svega ističe prigovor zastare i prigovor nedostatka aktivne legitimacije navodeći kako tužitelj nije pretrpio nikakvu štetu. U cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva, smatra kako nije dopušteno ocjenjivati jesu li sporne odredbe ugovora poštene budući da su iste jasne, lako razumljive i uočljive, ističe kako je valutna klauzula izrijekom dopuštena i legitimna ugovorna odredba, navodi kako se Zakon o potrošačkom kreditiranju ne primjenjuje na već otplaćene kredite, tvrdi da je tužitelju bilo ponuđeno i sklapanje Ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u eurima i da je tužitelj odabrao kredit s valutnom klauzulom u CHF, navodi da je tužitelj imao mogućnost pregovaranja, tuženik tvrdi da sve ugovore u okviru svog poslovanja sklapa u dobroj vjeri, ističe da nije dioničko društvo i da nema vlastiti kapital te da nije bio stranka u postupku pokrenutom temeljem tužbe udruge Potrošač. Također, osporava navode tužitelja i tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na ništetnost troškova zaključenja ugovora, smatra da se radi o zakonitoj i valjanoj ugovornoj odredbi, navodi kako se ulazne naknade odnose na troškove obrade kredita koje su točno određeni i objašnjeni tužitelju prije sklapanja ugovora. Slijedom svega navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, saslušan je tužitelj te je provedeno financijsko vještačenje. Tuženik je odustao od dokaznog prijedloga da se kao svjedok sasluša UM. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

4. Budući da tuženik nije bio banka, bez obzira na to što je u ugovoru naznačeno da se radi o ugovoru o kreditu, isti sadržajno predstavlja ugovor o zajmu u smislu čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/03. dalje: ZOO).

5. Nije sporno da je tužitelj s tuženikom ugovorio zajam za kupnju osobnog vozila kojim su iznos zajma i iznosi mjesečnih anuiteta iskazani u valuti CHF s plaćanjem u kunskoj protuvrijednosti. Također, nije sporno da ugovor sadrži odredbu o troškovima zaključenja ugovora.

6. Među strankama je sporno jesu li ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i troškovima zaključenja ugovora nepoštene i ništetne. Isto tako, sporna je aktivna legitimacija tužitelja, njegov status potrošača i je li nastupila zastara zahtjeva za isplatu.

7. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni zajam ugovoren radi kupnje osobnog vozila koje koristi isključivo za osobne potrebe, da je sve vezano za predmetni ugovor dogovorio u prodajnom salonu u kojem je auto kupljen, da su mu tamo ponudili zajam u CHF i da je to jedina ponuda koju je dobio, da nije s tuženikom pregovarao o spornim odredbama ugovora niti je dobio bilo kakva dodatna pojašnjenja vezano za valutnu klauzulu, tečaj CHF i naknade te da se tijekom otplate iznosi koje je plaćao skoro udvostručili. Sud je prihvatio iskaz tužitelja kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivao uvjerljivo i životno logično, a njegov iskaz nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

8. U vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o zajmu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07 – dalje: ZZP), a odredbom čl. 3. st. 1. propisano je da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

9. Prigovor nedostatka aktivne legitimacije nije osnovan. Iz predmetnog ugovora i drugih izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj sklopio ugovor kao korisnik kredita, da je on koristio sredstva dobivenog zajma te da je on zajam i vratio. Nadalje, iz sadržaja ugovora i iskaza tužitelja proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru budući da je tužitelj ugovor zaključio kao fizička osoba i da je sredstva zajma koristio za kupnju vozila koje koristi isključivo za osobne potrebe. Tužitelj je stoga kao potrošač aktivno legitimiran u ovom sporu.

10. Člankom 96. Zakona o zaštiti potrošača propisano je da: (1) Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. (2) Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. (3) Ako se pojedinačno pregovaralo o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi, a cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, to neće utjecati na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima. (4) Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

11. Iz iskaza tužitelja, ali i iz sadržaja samog ugovora, proizlazi da je odredbe ugovora formulirao tuženik i da se radi o tipskom ugovoru koji je sastavljen prema unaprijed pripremljenom obrascu. Tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno.

12. Sukladno čl. 96. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača, kada je ugovornu odredbu formulirao trgovac presumira se da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj. Sukladno čl. 96. st. 4. Zakona o zaštiti potrošača, na tuženiku je bio teret dokazivanja da je njegov prednik s tužiteljicom pojedinačno pregovarao o spornim odredbama ugovora. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je tužitelj pojedinačno pregovarao o pojedinim odredbama ugovora.

13. Odredbom čl. 295. ZOO propisano je da su opći uvjeti ugovora ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koji jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formalnom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.

14. Slijedom svega navedenoga, sud je zaključio da se o spornim odredbama ugovora (valutna klauzula i troškovi zaključenja ugovora) nije niti moglo pojedinačno pregovarati jer se radi o tipskom ugovoru koji je unaprijed sastavljen i pripremljen od strane tuženika kao trgovca.

15. Prema presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. u predmetu broj C- 26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 (koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene, pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom) treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču mora biti ne samo gramatički razumljiva već da može shvatiti njezin smisao i sve njezine posljedice.

16. Dakle, tuženik je bio dužan tužitelju na temelju jasnih i razumljivih kriterija objasniti odredbu o valutnoj klauzuli ne samo na način da općenito shvati značenje valutne klauzule, odnosno da njegova obveza ovisi o kretanju tečaja CHF, već da konkretno može predvidjeti sve posljedice koje iz toga proizlaze, posebno imajući u vidu specifičnosti valute uz koju je vezana njegova obveza. Tužitelj u trenutku sklapanja ugovora nije bio u potpunosti informiran o mogućnosti promjene tečaja i rizicima ugovaranja valutne klauzule u CHF. Isto tako, tuženik je bio dužan objasniti strukturu troškova zaključenja ugovora, od čega se konkretno ti troškovi sastoje i zbog čega je dužan podmiriti troškove upravo u naznačenom iznosu.

17. Budući da o spornim ugovornim odredbama tužitelj nije mogao pregovarati s tuženikom, to je za posljedicu imalo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača.

18. Slijedom svega navedenoga, sud je zaključio da su sporne odredbe ugovora nepoštene i ništetne. Budući da to u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. ZOO te isti u tom dijelu nema pravni učinak.

19. Sukladno članku 323. ZOO tuženik je dužan vratiti tužitelju sve što je primio temeljem pravne osnove koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužitelj ima pravo na povrat iznosa koje je preplatio zbog rasta tečaja CHF te na povrat iznosa koji mu je naplaćen na ime troškova zaključenja ugovora.

20. Stalni sudski vještak za financije, računovodstvo i vrijednosne papire dipl. oec. PM (Darfin d.o.o.) izračunao je da razlika u iznosu anuiteta primjenom tečaja na dan računa u odnosu na iznose anuiteta primjenom tečaja na dan isplate kredita iznosi ukupno 20.615,47 kn (za anuitete koje je utvrđen više uplaćen iznos) odnosno 2.736,19 EUR te da su tužitelju dana 16. svibnja 2008. naplaćeni troškovi zaključenja Ugovora u iznosu od 581,26 CHF, odnosno 346,81 EUR.

21. Sud je prihvatio mišljenje vještaka kao stručno i objektivno jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a stranke nisu imale primjedbi na provedeno vještačenje.

22. Slijedom svega navedenog tuženiku je naloženo da tužitelju vrati iznose isplaćene temeljem ništetne pravne osnove, odnosno razlike nastale uslijed rasta tečaja CHF u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate zajma (ukupno 2.736,19 EUR), kao i iznos koji je tužitelju naplaćen na ime troškova zaključenja ugovora (346,81 EUR) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana plaćanja.

23. Sukladno čl. 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora jer je kao trgovac koji je uobičajeno sklapao istovrsne ugovore morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

24. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP u vezi s odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 16. veljače 2024. i 29. listopada 2024. (Tbr. 8/1 u vezi sa Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 10. lipnja 2024., 10. ožujka 2025. i 16. srpnja 2025. (Tbr. 9/1 u vezi sa Tbr. 7/1) u iznosu od 200,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46) ukupno iznosi 1.500,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 250,00 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 38,64 EUR i sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 38,64 EUR.

U Zagrebu 29. kolovoza 2025.

Sudac

Ivan Matačević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dostaviti:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženiku po punomoćnicima