,

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: P-125/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zadru, po sucu Tomislavu Jurlini, u građanskopravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB:52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvu u Zadru, protiv tuženice INA-Industrija nafte d.d., OIB:27759560625, Zagreb, V. Holjevca 10, koju zastupa punomoćnica Lea Lukšić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. Rijeka, radi ispravka upisa, nakon ročišta za glavnu raspravu održanog 10. srpnja 2025. u prisutnosti zastupnice po zakonu tužiteljice i zamjenice punomoćnice tuženika, te nakon ročišta radi objave i uručenja presude, 29. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje u odnosu na nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], neplodno, površine 956 m2 i kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] neplodno i dvorište površine 3193 m2, k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] iste k.o., upisano temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru broj Z-5669/2024 od 22. veljače 2024., te se nalaže Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu ispraviti upis prava vlasništva kč. br. [katastarska čestica] k.o. k. o. [katastarska općina], neplodno površine 956 m2 i kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] neplodno i dvorište površine 3193 m2, k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] iste k.o. u korist tuženice INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. uz istovremeni upis tog prava vlasništva u korist tužiteljice REPUBLIKE HRVATSKE.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak prouzročen ovom parnicom, sve u roku od 15 dana."

2. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Ispravlja se zemljišnoknjižno stanje u odnosu na nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], neplodno površine 956 m2 i kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] neplodno i dvorište površine 3193 m2, k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] iste k.o., upisano temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru broj Z-5669/2024 od 22. veljače 2024., te se nalaže Općinskom sudu u Zadru, Zemljišnoknjižnom odjelu ispraviti upis prava vlasništva kč. br. [katastarska čestica] k.o. k. o. [katastarska općina], neplodno površine 956 m2 i kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] neplodno i dvorište površine 3193 m2, k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] iste k.o. u korist tuženice INA-Industrija nafte d.d. uz istovremeni upis pomorskog dobra.

II. Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici parnični trošak prouzročen ovom parnicom, sve u roku od 15 dana."

i

r i j e š i o  j e

1. Odbija se tuženikov prigovor u odnosu na vrijednost predmeta spora te se utvrđuje vrijednost predmeta ovog spora u iznosu od 1.326,26 eura naznačenom u tužbi.

2. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura.

3. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi prvenstveno navodi kako se prije pokretanja ove parnice ne provodi postupak obveznog mirenja iz članka 186. a Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/77., 36/77., 36/80., 6/80., 69/82., 43/82., 58/84., 74/87., 57/89., 20/90., 27/90., 35/91., "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), jer se navedenom odredbom mirenje ne provodi u slučajevima kad je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zakonom o zemljišnim knjigama (Narodne novine broj 63/19, dalje ZZK) da je propisan prekluzivni rok za podnošenje tužbe za ispravak pogrešnog upisa, kao i rok za provedbu zabilježbe spora s učinkom odgode povjerenja u potpunosti zemljišnoknjižnog stanja od 30 dana ( članak 195., 196., 197. ZZK-a). Nadalje, ističe da je u ispravnom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zadru doneseno rješenje broj Z-5669/2024 od 22. veljače 2024. kojim se ispravlja zemljišnoknjižno stanje u odnosu na nekretnine oznake kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], kojim rješenjem je navedeni sud odbio prigovor ovdje tužiteljice, te odredio upis prava vlasništva u korist ovdje tuženice.

Pojašnjava da su nekretnine koje su predmet ovog postupka bile upisane kao vlasništvo ovdje tužiteljice, ali je spornim rješenjem određen upis toga prava u korist ovdje tuženice i to na temelju odredbe čl. 4. Zakona o osnivanju javnog poduzeća INA

– Industrija nafte (Narodne novine br. 42/90) uz obrazloženje da su nekretnine postale vlasništvom tuženice jer su bile obuhvaćene njezinom bilancom na dan 30. rujna 1990. Tužiteljica smatra da navedeno utvrđenje nije točno jer da ne proizlazi iz potvrde društva TOP računovodstvo d.o.o. koju je potvrdu pred Općinskim sudom u Zadru predočila tuženica, a sve budući da je tom potvrdom obuhvaćen popis dugotrajne imovine od 1. siječnja 1987., a što da nije dovoljan dokaz ni valjan dokaz u smislu odredbe čl. 5. Zakona o osnivanju javnog poduzeća (Narodne novine br. 60/93). Nadalje, tužiteljica tvrdi da je u ispravnom postupku pred zemljišnoknjižnim sudom vještak geodetske struke naznačio da bi ovdje sporne nekretnine moguće mogle predstavljati pomorsko dobro, a koje predstavlja opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu posebnu zaštitu, te se upotrebljava i koristi pod uvjetima na način propisan odredbama Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine broj 83/23). Posebno ukazuje na odredbu čl. 5. tog zakona prema kojoj odredbi pomorsko dobro izvan pravnog prometa i na njemu se ne može steći pravo vlasništva niti neko drugo stvarno pravo po bilo kojoj osnovi.

Smatra da je rješenje Općinskog suda u Zadru nepravilno, slijedom čega predlaže ispraviti izvršeni upis prava vlasništva ovdje tuženice, s tim da uz glavni tužbeni zahtjev u tužbi postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tražeći, u slučaju da sud odbije glavni tužbeni zahtjev, upis spornih nekretnina kao pomorskog dobra.

2. Tuženica u pisanom odgovoru na tužbu (str. spisa 26-29) u cijelosti osporava tužbu i postavljeni tužbeni zahtjev. Pritom, ne osporava činjenične navode koji se odnose na upis prava vlasništva ovdje tuženice u ispravnom postupku pred Općinskim sudom u Zadru, odnosno tvrdnju da je prije tog, ovdje spornog upisa, vlasnikom nekretnina bila upisana upravo tuženica.

U odgovoru na tužbu pojašnjava da sporne nekretnine, uz druge, navedene u odgovoru na tužbu, u naravi čine jedinstvenu cjelinu naziva ''bijela kuća'', a koja cjelina da se sastoji od dvije građevine s pripadajućim dvorištem koja je ograđena betonskim zidom i žičanom ogradom, s postavljenom rampom na samom ulazu.

Nadalje, pojašnjava pravni slijed stjecanja prava vlasništva od strane ovdje tuženice pri čemu ističe da je njezin pravni prednik (u odnosu na sporne nekretnine) TANKERKOMERC (OOUR JUGOTANKER) predmetne nekretnine stekao ugovorom o prenosu prava korišćenja nepokretnosti od 18. veljače 1976. kojega je zaključio sa tadašnjim Saveznim sekretarijatom narodne obrane SFRJ. Nakon toga da je tuženica ovdje sporne nekretnine stekla Ugovorom o prijenosu osnovnih sredstava uz naknadu koji je zaključen između poduzeća SOUR Jugoslavenska tankerska plovidba – RO Tankerkomerc Zadar i njezinog prednika INA – NAFTAPLIN koji je ugovor zaključen 19. ožujka 1985., pri čemu je prednik tuženice ishodio odobrenje tadašnje Skupštine Općine Zadar koja je rješenjem od 13. ožujka 1985. nekretnine predala na korištenje predniku tuženice. Tuženica je u posjed nekretnina stupila 6 mjeseci nakon potpisa ranije spomenutog ugovora, a uz to je ishodila i pravo korištenja. Navodi da je u mirnom i nesmetanom posjedu ovdje spornih nekretnina od 1985. s tim da je njezin prednik unutar cjeline zemljišta izgradio objekt za čiju je uporabu dobio dozvolu tadašnje Općine Zadar 9. lipnja 1976.

Poriče tvrdnju tužiteljice da bi za upis prava vlasništva bilo potrebno da tuženica bude upisana kao korisnik prava korištenja jer da to ne proizlazi iz odredbe čl. 5. Zakona o osnivanju javnog poduzeća INA – Industrija nafte (Narodne novine br. 42/90), a koji zakon da predstavlja lex specialis u odnosu na zakone koji reguliraju pravo vlasništva, kao i u odnosu na propise o pretvorbi društvenih poduzeća. Ukazuje da je Zakonom o osnivanju javnog poduzeća INA – Industrija nafte određeno da su društvena sredstva poduzeća udruženih u INA – Industrija nafte utvrđena bilancom stanja na dan 30. rujna 1990. prenesena na INA – Industriju nafte, i postala državno vlasništvo, a zatim su prenesena na društvo INA – Industrija nafte d.d., odnosno na ovdje tuženicu. Tuženica smatra da iz priložene potvrde proizlaze da su sporne nekretnine bile obuhvaćene bilancom stanja na dan 30. rujna 1990., jer su u bilanci bile i prije toga, a što da proizlazi iz upisa u bilanci kada se navodi zemljište, bijela kuća, Bibinje, Gaženička cesta 40, jer je u to vrijeme postojala i praksa da se u bilancama ne upisuju točne oznake nekretnina, već se one označavaju opisno. Konačno, tuženica osporava i tvrdnju tužiteljice da bi se radilo o pomorskom dobru, navodeći da takav zaključak ne proizlazi iz isprava priloženih spisu.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, i to: rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-5669/2024 od 22. veljače 2024. (str. spisa 4- 10), zk izvadak (str. 12-13), arhivski izvadak iz zemljišne knjige (str. spisa 14-17), potvrda društva TOP računovodstvo servisi d.o.o. (str. spisa 19-20), dopis Upravnog odjela za pomorsko dobro, more i promet Zadarske županije od 5. srpnja 2024. (str. spisa 21-23), Ugovor o prenosu prava korišćenja nepokretnosti od 18. veljače 1976. (str. spisa 31-34), potvrda općinske uprave prihoda od 23. veljače 1976. (str. spisa 35), Ugovor o prijenosu osnovnih sredstava uz naknadu od 19. ožujka 1986. (str. spisa 36- 37), rješenje Skupštine Općine Zadar od 13. ožujka 1985. (str. spisa 38-39), dopis društva TANKERKOMERC d.d. [adresa] od 8. prosinca 2014. (str. spisa 40), Ugovor o prijenosu imovinskih prava na nekretninama od 26. ožujka 1999. (str. spisa 41-44), dopis Općinske uprave za imovinsko pravne poslove od 25. veljače 1985. (str. spisa 45-46), zahtjev društva INA – naftaplin od 20. veljače 1985. (str. spisa 47-48), dopis RO TANKERKOMERC Zadar od 20. veljače 1985. (str. spisa 49), zapisnik o primopredaji poslovne zgrade od 11. rujna 1985. (str. spisa 50-51), izvod iz katastarskog operata od 18. veljače 1985. (str. spisa 52-53), dozvola za upotrebu objekta od 9. lipnja 1976. (str. spisa 54-55) i uvjerenje o uređenju prostora od 9. lipnja 1983. (str. spisa 56-57).

Također, sud je proveo i očevid na licu mjesta 21. ožujka 2025. u prisutnosti vještaka geodetske struke Damira Kljajića koji je u spis, nakon toga, dostavio svoj pisani nalaz i mišljenje (str. spisa 79-88), te je usmeno iskazivao na ročištu od 10. srpnja 2025. (str. spisa 92).

Sud nije provodio daljnje dokaze smatrajući da naprijed navedeni dokazi koji su provedeni tijekom postupka pružaju dovoljno osnove za odluku o tužbenim zahtjevima tužiteljice.

4. Tužbeni zahtjevi tužiteljice, kako onaj glavni, tako i onaj eventualno kumulirani nisu osnovani.

5. Prema odredbi čl. 219. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija dokaze i navode protivne strane.

6. Odredbom čl. 7. st. 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da se ispravi upis u zemljišne knjige izvršen u ispravnom postupku pred Općinskim sudom u Zadru kojim je upisom ovdje tuženica u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica nekretnina iz tužbenog zahtjeva, te da se izvrši upis ovdje tužiteljice kao vlasnice.

Također, tužiteljica je istaknula i eventualno kumulirani, podredni tužbeni (točka 2. izreke presude) zahtjev da se ispravi upis u zemljišne knjige na način da se sporne čestice upišu kao pomorsko dobro.

8. U ovoj fazi postupka i između stranaka nisu sporne tvrdnje tužiteljice da je vlasništvo ovdje tuženice na spornim nekretninama izvršeno u ispravnom postupku temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-5669/2024 od 22. veljače 2024. Uz navedeno, treba istaknuti da je to rješenje priloženo u spis.

Nadalje, između stranaka nije sporno da je istim rješenjem određen upis ovdje tuženice kao vlasnice nekretnina. Isto tako, između stranaka nije sporno da je tužiteljica u ispravnom postupku podnijela prigovor, a koji je u odnosu na nekretnine koje su predmet ovog spora odbijen kao neosnovan.

9. Tijekom postupka između stranaka je sporno postoji li na strani tuženice valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva nekretnina označenih kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina], pri čemu obje parnične stranke ukazuju na pretpostavke iz Zakona o osnivanju javnog poduzeća INA – Industrija nafte (Narodne novine broj 42/90).

10. Uvodno je za istaknuti da se u konkretnom slučaju radi o tužbi iz čl. 205. Zakona o zemljišnim knjigama (''Narodne novine" br. 63/19., 128/22., 155/23., 127/24. – dalje ZZK), sve s obzirom da je rješenje Općinskog suda u Zadru u ispravnom postupku doneseno primjenom odredbi čl. 202., čl. 210. st.1. i čl. 216. st. 5. istog Zakona. Odredbom čl. 205. st. 1. ZZK-a propisano je, između ostalog, da, zahtijevati ispravak upisa u zemljišnu knjigu pokretanjem parnice ili drugoga postupka pred nadležnim tijelom (tužba za ispravak) imaju pravo osobe čijim prijavama ili prigovorima sud nije u cijelosti ili dijelu udovoljio u ispravnom postupku, a u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja. U konkretnom slučaju to je ovdje tužiteljica.

11. Iz provedenog dokaznog postupka, posebno isprava priloženih spisu proizlazi da je, prethodno rješenju Općinskog suda u Zadru, na nekretninama iz tužbe vlasnicom bila upisana Republika Hrvatska, ovdje tužiteljica, te da je ovdje tuženica upisana upravo temeljem odluke zemljišnoknjižnog suda u ispravnom postupku. Priloženim ispravama, međutim, moguće je utvrditi promjene u statusu i spornih nekretnina i pravima različitih pravnih osoba na istim nekretninama.

Naime, iz Ugovora o prenosu prava korišćenja nepokretnosti koji je zaključen između tadašnjeg Saveznog sekretarijata za narodnu obranu (SSNO) i tadašnjeg poduzeća Jugoslavenska tankerska plovidba OOUR Jugotanker proizlazi da je SSNO na Jugotanker prenio pravo raspolaganja, korištenja i upravljanja, između ostalog, i na dvije nekretnine koje su predmet ovog spora, a koje, zajedno sa ostalim nekretninama iz rješenja, čine funkcionalnu cjelinu. Istim ugovorom Jugotanker se obvezao, umjesto isplate novčane naknade, iz svojih sredstava za potrebe SSNO SRFJ izgraditi objekte na kč. br. [katastarska čestica]-9, te, u ime SSNO, platiti Općini Zadar naknadu za zemljište i snositi sve troškove postupka.

Iz rješenja tadašnje Skupštine Općine Zadar od 13. ožujka 1985. proizlazi da je tadašnja Općina Zadar ove nekretnine dala na korištenje poduzeću INA–Naftaplin Zagreb bez naknade, a radi sređivanja zemljišnoknjižnog stanja te navedeno poduzeće ovlastila upisati u zemljišnim knjigama pravo korištenja tih nekretnina. Uvidom u Ugovor o prijenosu osnovnih sredstava uz naknadu od 19. ožujka 1985. proizlazi da je taj ugovor zaključen između tadašnje RO TANKERKOMERC I INA – Naftaplin iz Zagreba, a kojim je ugovorom na potonje poduzeće prenesene dvije zgrade u [adresa] koje se sastoje od 18 radnih prostorija sa pripadajućim opremljenim zemljištem površine 8.469 m2 omeđenim i ograđenim žičanom gradom i betonskim stupovima. Ovdje je za napomenuti da se očito radi o kompleksu nekretnina koje, uz dvije nekretnine iz ovog spora obuhvaćaju i kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], kč. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

Ovdje, a u odnosu na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] treba ukazati i na sadržaj dopisa društva Tankerkomerc d.d. od 8. prosinca 2014. upućenog ovdje tuženici iz sadržaja kojeg proizlazi da je to društvo (točnije njegov pravni prednik) na ovdje tuženicu (odnosno njenog pravnog prednika) prenijelo prava na navedenoj nekretnini. Iz priloženog povijesnog izvatka iz zemljišne knjige proizlazi da je prethodno 1946. vlasnicom svih ovih nekretnina bila upisana Federativna Republika Jugoslavija od 1948. nekretnine su upisane kao općenarodna imovina, 1949. upisan je Mjesni narodni odbor Bibinje, a 1975. Savezni sekretarijat za narodnu obranu (SSNO) SFRJ. Nadalje, a u vezi s ugovorom o prijenosu osnovnih sredstava od 19. ožujka 1985. treba ukazati da spisu prileži i zapisnik o primopredaji poslovne zgrade od 11. rujna 1985. između komisija poduzeća INA –Naftaplin i TANKERKOMERC, a iz kojeg proizlazi da su predmet te primopredaje očito bile nekretnine iz prethodno spomenutog ugovora.

Nadalje, spisu prileži i ugovor o prijenosu imovinskih prava na nekretninama od 12. svibnja 1992. zaključen između društava Tankerska plovidba i TANKERKOMERC kojim ugovorom su ugovorne stranke utvrdile da je Tankerska plovidba Zadar pravni slijednik Jugoslavenske tankerske plovidbe OOUR Jugotanker, a zatim RO Jugotanker, da je Tankerkomerc u cijelosti pravni slijednik RO Tankerkomerc i da je RO Jugotanker referendumom radnika od 8. travnja 1980. zapravo osnovala RO Tankerkomerc. Istim je ugovorom utvrđeno da je RO Jugotanker odlukom radničkog savjeta utvrdio da se na RO Tankerkomerc osnivanjem prenose građevine i sva prava Jugotankera koja je stekao na nekretninama u predjelu [adresa] u [adresa], gdje se zapravo nalaze i nekretnine iz tužbe.

Prema podacima katastarskog operata od 18. veljače 1985. proizlazi da je na kč. br. [katastarska čestica] posjednikom bio upisan RO Tankerkomerc, a na kč. br. [katastarska čestica] SSNO Beograd.

Prema sadržaju dozvole za upotrebu objekta koju je izdao tadašnji Općinski sekretarijat za urbanizam i građevinarstvo, stambene i komunalne poslove Općine Zadar 9. lipnja 1986. proizlazi da je temeljem zahtjeva JTP – OOUR Jugotanker izdana dozvola za upotrebu izgrađenog investicionog objekta u luci [adresa].

Spisu prileži i uvjerenje o uvjetima uređenja prostora koje uvjerenje je izdala tadašnja Općina Zadar 9. lipnja 1983. iz koje proizlazi da se, između ostalog ono odnosi i na kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u zoni [adresa] na koju su, uz ostale parcele izgrađena 2 poslovna objekta, jednokatni i prizemni, parkiralište, spremnici za kišnicu i lož ulje, te uređene zelene površine, a uvjeti su utvrđeni za potrebe smještaja poslovnog prostora poduzeća INA – Naftaplin Zagreb.

Tijekom postupka u spis je priložena i potvrda TRS – TOP računovodstvo servis d.o.o. od 30. lipnja 2022. iz kojeg proizlazi da se zgrada bijela kuća u [adresa] nalazi u opisu dugotrajne imovine, odnosno bilanci stanja osnovnih sredstava ovdje tuženice još od 1. prosinca 1986., te da se pripadajuće zemljište nalazi i u popisu dugotrajne imovine, odnosno bilanci stanja tuženice od 1. siječnja 1997. Potvrdi je priloženo i knjigovodstvena kartica iz koje proizlazi da su ovdje sporne nekretnine u bilanci tuženice te da u naravi predstavljaju poslovnu zgradu bijela kuća i kotlovnicu. Iz potvrde upravnog odjela za turizam i pomorstvo Zadarske županije, povjerenstva za granice pomorskog dobra od 9. lipnja 2009. proizlazi da kč. br. [katastarska čestica] I kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nisu prijedlogom obuhvaćene kao pomorsko dobro. Na očevidu od 21. ožujka 2025. sudski vještak Damir Kljajić predmet spora identificirao je kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (na pratećoj skici vještaka označene slovima A,B,C,D,E) površine 956 m2 u naravi kuća i dvorište. Također, predmetom spora vještak je identificirao i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (na skici označene slovima D,F,G,E) površine 393 m2 u naravi kuća i pašnjak.

Vještak je pisanom nalazu i mišljenju priložio fotografije, kao i prijedlog granice pomorskog dobra za k. o. [katastarska općina].

Prednja utvrđenja pisanog nalaza i mišljenja vještak je u cijelosti utvrdio u svom usmenom kazivanju na ročištu od 10. srpnja 2025.

12. U ovoj pravnoj stvari mjerodavni materijalni propis je Zakon o osnivanju javnog poduzeća INA – Industrija nafte koji člankom 4. propisuje da se sredstva za osnivanje i rad INA-e osiguravaju iz sredstava (osnovnih, obrtnih i drugih) poduzeća udruženih u INA – Industrija nafte, zajednicu poduzeća utvrđenu bilancom stanja na dan 30. rujna 1990. U ovom postupku nije sporno da je zajednicom poduzeća od kojih je osnovana INA – industrija nafte d.d. obuhvaćeno i poduzeće INA – Naftaplin, što uostalom proizlazi i iz navedene zakonske odredbe kojom su taksativno navedena poduzeća koja postaju dijelom novog javnog poduzeća, ovdje tuženice.

Prema odredbi čl. 5. Zakona o osnivanju javnog poduzeća INA – Industrija nafte društvena sredstva utvrđena bilancom stanja na dan 30. rujna 1990. u poduzećima navedenim u čl. 4. tog zakona prenose se na INA – Industrija nafte i postaju državno vlasništvo.

Zakonom o prestanku važenja zakona o osnivanju javnog poduzeća INA – Industrija nafte, to javno poduzeće koje je bilo u većinskom vlasništvu Republike Hrvatske preoblikovano je u dioničko društvo. Imovinom tog društva postala su sva sredstva koja su bila unesena u bilancu tog društva na dan 30. rujna 1990. Uz tu činjenicu nužna kumulativna pretpostavka bila je i da je INA-Industrija nafte stekla pravo korištenja spornog zemljišta prije nego je ono uneseno u bilancu iz rujna 1990. U konkretnom slučaju, iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je tuženica dokazala neprekinuti slijed stjecanja prava na nekretninama iz tužbe, te da je primjenom odredbi čl. 4. i 5. Zakona o osnivanju javnog poduzeća INA – Industrija nafte stekla valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretninama u k. o. [katastarska općina], a iz čega onda proizlazi da je pravilan i zakonit upis toga prava u ispravnom postupku pred Općinskim sudom u Zadru, odnosno da nema uvjeta za ispravak tog upisa kako to tužiteljica traži ovom tužbom.

Ovo stoga jer je tijekom postupka utvrđeno da su predmetne nekretnine očito bile sadržane u bilanci ovdje tuženice na dan 30. rujna 1990., koju činjenicu sud utvrđuje iz isprava priloženih spisu, a koje se odnose na vrijeme stjecanja prava korištenja nekretnina od strane tuženice (još i prije 30. rujna 1990.) te potvrde društva TOP računovodstvo d.o.o., članice grupe INA – Industrija nafte d.d., kao i priložene analitičke kartice prema kojima se ta imovina u bilanci tuženice nalazi neprekidno od stjecanja prava na korištenje spornih parcela pa najmanje do izdavanja potvrde. Naime, takav se zaključak ukazuje logičnim kraj utvrđenja da je tuženica u njihovom posjedu još od 1985., a iz isprava u spisu vidljiv je slijed prijenosa prava korištenja (posljedično i posjeda) od tadašnjeg Saveznog sekretarijata narodne obrane, preko poduzeća Jugotanker i Tankerkomerc, te konačno INA-Naftaplina koje je postao dio INA-industrije nafte. Niti jedna činjenica utvrđena u ovom postupku ne ukazuje na sumnju da bi nekretnine iz tužbe, još od vremena kada je pravo njihovog korištenja steklo poduzeće INA-Naftaplin (pravni prednik tuženice) prestale biti korištene od strane tuženice kao njezina imovina ili da od tog vremena ne bi bile sadržane u njezinoj bilanci, odnosno prestale biti njezin dio.

13. Kako je već rečeno tužiteljica je tijekom postupka, u tužbi, istaknula i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev sve u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP-a. Tim zahtjevom tužiteljica traži ispravak spornog upisa na način da se u odnosu na dvije nekretnine iz tužbe utvrdi da su one pomorsko dobro, te da se u zemljišne knjige upišu upravo kao pomorsko dobro.

U odnosu na taj zahtjev spisu prileže samo prijedlog utvrđenja granice pomorskog dobra koji je prijedlog iznijelo nadležno upravo tijelo Zadarske županije te iskaz vještaka Damira Kljajića. Iz navedenih dokaza proizlazi da nekretnine koje su predmet tužbe nisu obuhvaćene niti prijedlogom za utvrđivanjem granica pomorskog dobra, pa sud, kraj činjenice da u prilog suprotnog zaključka, ne postoje nikakvi dokazi, zaključuje da tužiteljica, na kojoj je bio teret dokaza te činjenice, nije dokazala da bi predmetne parcele predstavljale pomorsko dobro, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za ispravak spornog upisa niti na način da se one upišu kao pomorsko dobro.

Zbog navedenog, a nakon što je odbio osnovni tužbeni zahtjev tužitelja, sud je u točki 2. izreke presude odbio i ovaj eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

14. U odnosu na rješenja iz ove odluke, napominje se da se točka 1. odnosi na prigovor tuženice da bi vrijednost predmeta spora iz tužbe bila očito prenisko označena.

Odredbom čl. 40. st.3. ZPP-a sud je o takvom prigovoru dužan odlučiti i to najkasnije na pripremnom ročištu, a što je sud propustio učiniti. Međutim, u postupku u kojem je, povodom pravodobnog prigovora tuženika, sud propustio provjeriti točnost naznačene vrijednosti predmeta spora najkasnije na pripremnom ročištu, on to mora učiniti i nakon toga i odrediti vrijednost predmeta spora jer propuštanje da se o tome odluči ne može ići na štetu stranke (pravno shvaćanje građanskog odjela VSRH sa sjednice od 6. lipnja 2022.).

Dakle, obveza je prvostupanjskog suda svakako odlučiti o istaknutom prigovoru, makar i izvanraspravno (tako i ŽS Zagreb, GŽ-2927/2023 od 16. listopada 2024.). U konkretnom slučaju tuženica je samo paušalno istaknula prigovor prenisko označene vrijednosti predmeta spora, a kako se u konkretnom slučaju radi o tužbi radi ispravka upisa u zemljišne knjige sud smatra primjerenom vrijednost predmeta spora koja je označena u tužbi, pri čemu posebno ističe da nema osnove da bi se kao vrijednost predmeta spora eventualno uzela vrijednost nekretnina iz tužbe, jer tužiteljica zahtijeva samo ispravak upisa , odnosno ispravak odluke nadležnog suda. U preostalom dijelu rješenje suda odnosi se na troškove parničnog postupka, a o kojima je odlučeno primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Prema naznačenoj i prihvaćenoj vrijednosti predmeta spora od 1.326,26 eura prema odredbi Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23. – dalje Tarifa) nagrada za pojedinu radnju punomoćnika iz reda odvjetnika iznosi 100 bodova odnosno 200,00 eura. S obzirom da je tuženica u cijelosti uspjela u ovoj parnici pripada joj naknada parničnih troškova na ime zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za sastav odgovora na tužbu, zastupanje na ročištima od 9. listopada 2024. i 10. srpnja 2025., kao i na očevidu od 21. ožujka 2025., svaka radnja u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV sukladno odredbama Tbr. 9. Toč. 1., Tbr. 48. i Tbr. 52. Tarife, odnosno ukupno 750,00 eura, sve kao u točki 2. izreke rješenja.

U preostalom dijelu, preko dosuđenog, a za iznos od 2.375,00 eura zahtjev tuženice za naknadu troškova nije osnovan. Naime, tuženica je za priznate radnje punomoćnika zatražila naknadu od 500,00 eura uvećano za PDV, a pripada je dosuđenih 200,00 eura uvećano za PDV, kako je to ranije obrazloženo. Osim toga trošak nagrade za sastav podneska od 20. lipnja 2025. nije nužan za vođenje ovog postupka.

15. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru, 29. kolovoza 2025.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, koja se podnosi putem ovog suda u 3 (tri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dostave ove presude.

DNA:

- Tužiteljici po ŽDO Zadar

- Tuženiku po punomoćnici

- u spis