REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: P-23/2023-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Ilki Leko, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ML, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],koga zastupa punomoćnik Velimir Galić, odvjetnik iz Požege protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB 23057039320 koga zastupa Odvjetničko društvo Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate nakon glavne rasprave održane 18. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Velimira Galić, odvjetnika iz Požege i zamjenice punomoćnika tuženika RL, odvjetnička vježbenice u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba i presude objavljene 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se, da su ništetne odredba članka 7. Ugovora o kreditu koji je tužitelj NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zaključio sa tuženikom, Erste & Steiermarkische bank, d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, , zaključio dana 29.08.2005 godine, pod brojem 2402006-1031262160/51400607-5101960283, koje glase: „ 2. Iznos kredita – iznos kredita od 46.000,00 CHF, protuvrijednost u kunama, obračunava se po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita. Način vraćanja:

Korisnik će vratiti kredit u 240 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu-Iznos anuiteta-316,17 CHF. Valutna klauzula: Povrat obveza iz ovog ugovora obračunat će se prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovog ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.

II. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank, d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, da tužitelju NL, [adresa], isplati iznos od 2.934,46 EUR, na ime stečenog bez osnove, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobre tekućom od 29.11.2011. godine, a od 1.kolovoza 2015 godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi:

-za iznos od 2,68 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2004 godine do isplate

-za iznos od 2,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2004 godine do isplate

-za iznos od 7,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2004 godine do isplate

-za iznos od 4,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2005 godine do isplate

-za iznos od 0,42 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2005 godine do isplate

-za iznos od 1,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2005 godine do isplate

-za iznos od 2,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2005 godine do isplate

-za iznos od 2,68 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2005 godine do isplate

-za iznos od 2,85 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.11.2005 godine do isplate

-za iznos od 4,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.12.2005 godine do isplate

-za iznos od 3,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2008 godine do isplate

-za iznos od 6,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2009 godine do isplate

-za iznos od 7,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.02.2009 godine do isplate

-za iznos od 2,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.03.2009 godine do isplate

-za iznos od 4,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2009 godine do isplate

-za iznos od 7,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.05.2009 godine do isplate

-za iznos od 3,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.06.2009 godine do isplate

-za iznos od 5,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.07.2009 godine do isplate

-za iznos od 3,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.08.2009 godine do isplate

-za iznos od 6,04 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2009 godine do isplate

-za iznos od 3,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2009 godine do isplate

-za iznos od 4,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03.11.2009 godine do isplate

-za iznos od 6,97 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2009 godine do isplate

-za iznos od 9,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2010 godine do isplate

-za iznos od 12,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2010 godine do isplate

-za iznos od 11,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2010 godine do isplate

-za iznos od 16,98 EUR sa z.z kamatom počevši od 01.04.2010 godine do isplate

-za iznos od 15,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2010 godine do isplate

-za iznos od 23,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.06.2010 godine do isplate

-za iznos od 29,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.07.2010 godine do isplate

-za iznos od 28,08 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2010 godine do isplate

-za iznos od 40,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.08.2010 godine do isplate

-za iznos od 41,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.09.2010 godine do isplate

-za iznos od 29,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2010 godine do isplate

-za iznos od 31,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2010 godine do isplate

-za iznos od 44,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.01.2011 godine do isplate

-za iznos od 36,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.02.2011 godine do isplate

-za iznos od 42,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.03.2011 godine do isplate

-za iznos od 38,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2011 godine do isplate

-za iznos od 41,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2011 godine do isplate

-za iznos od 44,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2011 godine do isplate

-za iznos od 63,86 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2011 godine do isplate

-za iznos od 80,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.08.2011 godine do isplate

-za iznos od 56,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2011 godine do isplate

-za iznos od 49,48 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2011 godine do isplate

-za iznos od 44,70 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.11.2011 godine do isplate

-za iznos od 47,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2011 godine do isplate

-za iznos od 50,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2012 godine do isplate

-za iznos od 54,08 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2012 godine do isplate

-za iznos od 51,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2012 godine do isplate

-za iznos od 51,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2012 godine do isplate

-za iznos od 52,63 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2012 godine do isplata

-za iznos od 54,04 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2012 godine do isplate

-za iznos od 52,70 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2012 godine do isplate

-za iznos od 52,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2012 godine do isplate

-za iznos od 51,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2012 godine do isplate

-za iznos od 48,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2012 godine do isplate

-za iznos od 51,90 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2012 godine do isplate

-za iznos od 52,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2012 godine do isplate

-za iznos od 52,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2013 godine do isplate

-za iznos od 48,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2013 godine do isplate

-za iznos od 51,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2013 godine do isplate

-za iznos od 52,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2013 godine do isplate

-za iznos od 50,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2013 godine do isplate

-za iznos od 45,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2013 godine do isplate

-za iznos od 43,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2013 godine do isplate

-za iznos od 45,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2013 godine do isplate

-za iznos od 47,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2013 godine do isplate

-za iznos od 51,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2013 godine do isplate

-za iznos od 49,64 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2013 godine do isplate

-za iznos od 50,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2013 godine do isplate

-za iznos od 51,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2014 godine do isplate

-za iznos od 32,12,EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2014 godine do isplate

-za iznos od 33,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2014 godine do isplate

-za iznos od 32,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2014 godine do isplate

-za iznos od 25,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2014 godine do isplate

-za iznos od 30,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2014 godine do isplate

-za iznos od 31,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2014 godine do isplate

-za iznos od 32,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2014 godine do isplate

-za iznos od 34,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2014 godine do isplate

-za iznos od 34,85 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2014 godine do isplate

-za iznos od 35,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2014 godine do isplate

-za iznos od 36,66 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2014 godine do isplate

-za iznos od 36,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2015 godine do isplate

-za iznos od 36,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.02.2015 godine do isplate

-za iznos od 36,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2015 godine do isplate

-za iznos od 36,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2015 godine do isplate

-za iznos o d 36,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2015 godine do isplate

-za iznos od 36,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2015 godine do isplate

-za iznos od 36,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2015 godine do isplate

-za iznos od 36,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2015 godine do isplate

-za iznos od 36,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2015 godine do isplate sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Odbija se kao neosnovan prigovor radi prijeboja tuženika u iznosu od 418,06 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 2,81 od 02.08.2004. pa do isplate, EUR 0,25 od 02.09.2004. pa do isplate, EUR 2,81 od 02.04.2005. pa do isplate, EUR 0,25 od 02.06.2005. pa do isplate, EUR 0,05 od 02.07.2005. pa do isplate, EUR 0,14 od 02.08.2005. pa do isplate, EUR 0,57 od 02.09.2005. pa do isplate, EUR 3,32 od 02.01.2006. pa do isplate, EUR 5,03 od 02.02.2006. pa do isplate, EUR 7,23 od 02.03.2006. pa do isplate, EUR 8,75 od 02.04.2006. pa do isplate, EUR 7,69 od 02.05.2006. pa do isplate, EUR 7,73 od 02.06.2006. pa do isplate, EUR 9,06 od 02.07.2006. pa do isplate, EUR 8,71 od 02.08.2006. pa do isplate, EUR 7,75 od 02.09.2006. pa do isplate, EUR 7,78 od 02.10.2006. pa do isplate, EUR 8,04 od 02.11.2006. pa do isplate, EUR 8,46 od 02.12.2006. pa do isplate, EUR 11,15 od 02.01.2007. pa do isplate, EUR 11,13 od 02.02.2007. pa do isplate, EUR 10,48 od 02.03.2007. pa do isplate, EUR 11,99 od 02.04.2007. pa do isplate, EUR 15,94 od 02.05.2007. pa do isplate, EUR 16,26 od 02.06.2007. pa do isplate, EUR 17,67 od 02.07.2007. pa do isplate, EUR 17,43 od 02.08.2007. pa do isplate, EUR 15,82 od 02.09.2007. pa do isplate, EUR 18,22 od 02.10.2007. pa do isplate, EUR 18,28 od 02.11.2007. pa do isplate, EUR 16,59 od 02.12.2007. pa do isplate, EUR 16,78 od 02.01.2008. pa do isplate, EUR 12,36 od 02.02.2008. pa do isplate, EUR 9,96 od 02.03.2008. pa do isplate, EUR 7,58 od 02.04.2008. pa do isplate, EUR 13,15 od 02.05.2008. pa do isplate, EUR 14,70 od 02.06.2008. pa do isplate, EUR 13,01 od 02.07.2008. pa do isplate, EUR 16,38 od 02.08.2008. pa do isplate, EUR 15,62 od 02.09.2008. pa do isplate, EUR 12,29 od 02.10.2008. pa do isplate, EUR 8,52 od 02.12.2008. pa do isplate.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužbe tužitelja radi utvrđenja ništetnosti članka 2. Ugovora o kreditu koji je tužitelj NL zaključio s tuženikom Erste & Steiermarkische bank, d.d. dana 24. lipnja 2004.

V. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank, d.d. OIB 23057039320 da tužitelju ML OIB [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.023,17 eura u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

S preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka tužitelj se kao s neosnovanim odbija.

Obrazloženje

1. Tužitelj NL podnio je tužbu protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d. radi utvrđenja ništetnosti i isplate. U tužbi navodi da je sa tuženikom dana 24. lipnja 2004. godine zaključio Ugovor o kreditu te su stranke zatim tako sačinjenu privatnu ispravu dana podnijeli na potvrdu kod javnog bilježnika. Na osnovu toga ugovora tužitelj je od tuženika ishodio kredit u iznosu od 46.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama na rok otplate od 240 mjeseci. Tužitelj je s tuženikom sačinio konverziju. U navedenom ugovoru o kreditu ugovoren je iznos kredita od 46.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunato po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita. Tuženik je na ovakav način povrijedio interese i prava tužitelja kao potrošača zaključivši predmetni ugovor o kreditu koristeći ništetne i nepoštene ugovorne odredbe. navedeno je potvrđeno presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 3. rujna 2019. Jasno je da je navedena odredba ugovora o kreditu ništetna i ne proizvodi pravne učinke i takvim jednostranim i protuzakonitim postupanjem tužitelj je oštećen za najmanje 30.503,16 kn. Tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je ništetna odredba glave 2. ugovora o kreditu koji je tužitelj zaključio s tuženikom 24. lipnja 2004. i nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 30,503,16 kn zajedno sa kamatama od dospijeća pojedine preplaćene rate do isplate i da mu naknadi trošak parničnog postupka.

2. Tuženik Erste&Steiermarkischee bank d.d. istaknuo je prigovor mjesne nenadležnosti. Tuženik je u cijelosti osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja. Tužitelj i tuženik su 22. veljače 2016. sklopili aneks broj 1. ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog ugovora iz CHF u eur sukladno odredbama Zakona o izmjena i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tuženik je pravovremeno i u skladu sa zakonom dostavio tužitelju izračun konverzije zajedno s prijedlogom izmjene ugovora o kreditu i potpisivanjem aneksa prethodio je prihvat izračuna konverzije. Tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja tužitelja i prigovor radi prijeboja svoje tražbine s osnove preplaćenih i povlaštenih anuiteta i to u iznosu od 3.712,36 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama o plaćanju pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate. Tuženik je predložio da sud tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije.

3. Raspravnim rješenjem broj P-98/2020-3 od 28. srpnja 2020. odbijen je prigovor tuženika mjesne nenadležnosti ovoga suda.

4. Podneskom koji je kod ovoga suda zaprimljen 25. siječnja 2024. tužitelj je tužbeni zahtjev uskladio s valutom eur, a podneskom od 1. svibnja 2025. tužitelj se očitovao na nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka te je uredio tužbeni zahtjev i predložio da sud donese presudu kojom se utvrđuje da su ništetne odredba glave 2. i 7.Ugovora o kreditu koji je tužitelj NL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zaključio sa tuženikom, Erste & Steiermarkische bank, d.d. Rijeka, Jadranski trg 3a, , zaključio dana 29.08.2005 godine, pod brojem 2402006- 1031262160/51400607-5101960283, koje glase: „ 2.Iznos kredita – iznos kredita od 46.000,00 CHF, protuvrijednost u kunama, obračunava se po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita. Način vraćanja: Korisnik će vratiti kredit u 240 mjesečnih anuiteta nakon puštanja kredita u tečaj. Kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu-Iznos anuiteta-316,17 CHF. Valutna klauzula: Povrat obveza iz ovog ugovora obračunat će se prema srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro računa Banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovog ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja. Nalaže se tuženiku Erste & Steiermarkische bank, d.d. Rijeka, Jadranski trg 3A, da tužitelju NL, [adresa], isplati iznos od 2.934,46 EUR, na ime stečenog bez osnove, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku od dospijeća do 31.srpnja 2008 godine, po stopi od 15%, a od 1. kolovoza 2008 godine, do 31.srpnja 2015 godine, po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015 godine do 31.srpnja 2022 godine, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobre tekućom od 29.11.2011 godine, a od 1.kolovoza 2015 godine, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023 godine, pa do isplate, po stopi zateznih kamata koje se određuju za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, sukladno odredbi članka 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima i sukladno članku 1. Uredbe o izmjeni zakona o obveznim odnosima i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi: za iznos od 2,68 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2004 godine do isplate, za iznos od 2,82 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2004 godine do isplate, za iznos od 7,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2004 godine do isplate, za iznos od 4,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2005 godine do isplate, za iznos od 0,42 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2005 godine do isplate, za iznos od 1,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2005 godine do isplate, za iznos od 2,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2005 godine do isplate, za iznos od 2,68 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2005 godine do isplate, za iznos od 2,85 EUR sa z.z.kamatom počevši od 04.11.2005 godine do isplate, za iznos od 4,78 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.12.2005 godine do isplate, za iznos od 3,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2008 godine do isplate, za iznos od 6,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.01.2009 godine do isplate, za iznos od 7,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.02.2009 godine do isplate, za iznos od 2,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.03.2009 godine do isplate, za iznos od 4,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2009 godine do isplate, za iznos od 7,28 EUR sa z.z.kamatom počevši od 13.05.2009 godine do isplate, za iznos od 3,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.06.2009 godine do isplate, za iznos od 5,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.07.2009 godine do isplate, za iznos od 3,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.08.2009 godine do isplate, za iznos od 6,04 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2009 godine do isplate, za iznos od 3,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2009 godine do isplate, za iznos od 4,25 EUR sa z.z.kamatom počevši od 03.11.2009 godine do isplate, za iznos od 6,97 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2009 godine do isplate, za iznos od 9,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2010 godine do isplate, za iznos od 12,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2010 godine do isplate, za iznos od 11,67 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2010 godine do isplate, za iznos od 16,98 EUR sa z.z kamatom počevši od 01.04.2010 godine do isplate, za iznos od 15,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2010 godine do isplate. za iznos od 23,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.06.2010 godine do isplate, za iznos od 29,37 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.07.2010 godine do isplate, za iznos od 28,08 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2010 godine do isplate, za iznos od 40,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.08.2010 godine do isplate, za iznos od 41,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 09.09.2010 godine do isplate, za iznos od 29,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.10.2010 godine do isplate, za iznos od 31,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.11.2010 godine do isplate, za iznos od 44,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.01.2011 godine do isplate, za iznos od 36,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 11.02.2011 godine do isplate, za iznos od 42,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.03.2011 godine do isplate, za iznos od 38,96 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2011 godine do isplate, za iznos od 41,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2011 godine do isplate, za iznos od 44,49 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.06.2011 godine do isplate, za iznos od 63,86 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.07.2011 godine do isplate, za iznos od 80,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 16.08.2011 godine do isplate, za iznos od 56,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 15.09.2011 godine do isplate, za iznos od 49,48 EUR sa z.z.kamatom počevši od 10.10.2011 godine do isplate, za iznos od 44,70 EUR sa z.z.kamatom počevši od 14.11.2011 godine do isplate, za iznos od 47,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2011 godine do isplate, za iznos od 50,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2012 godine do isplate, za iznos od 54,08 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2012 godine do isplate, za iznos od 51,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2012 godine do isplate, za iznos od 51,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2012 godine do isplate, za iznos od 52,63 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2012 godine do isplate, za iznos od 54,04 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2012 godine do isplate, za iznos od 52,70 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2012 godine do isplate, za iznos od 52,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2012 godine do isplate, za iznos od 51,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2012 godine do isplate, za iznos od 48,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2012 godine do isplate, za iznos od 51,90 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2012 godine do isplate, za iznos od 52,74 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2012 godine do isplate, za iznos od 52,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2013 godine do isplate, za iznos od 48,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2013 godine do isplate, za iznos od 51,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2013 godine do isplate, za iznos od 52,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2013 godine do isplate, za iznos od 50,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2013 godine do isplate, za iznos od 45,80 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2013 godine do isplate, za iznos od 43,99 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2013 godine do isplate, za iznos od 45,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2013 godine do isplate, za iznos od 47,81 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2013 godine do isplate, za iznos od 51,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2013 godine do isplate, za iznos od 49,64 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2013 godine do isplate, za iznos od 50,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2013 godine do isplate, za iznos od 51,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2014 godine do isplate, za iznos od 32,12,EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.02.2014 godine do isplate, za iznos od 33,12 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2014 godine do isplate, za iznos od 32,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2014 godine do isplate, za iznos od 25,60 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2014 godine do isplate, za iznos od 30,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2014 godine do isplate, za iznos od 31,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2014 godine do isplate, za iznos od 32,58 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2014 godine do isplate, za iznos od 34,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2014 godine do isplate, za iznos od 34,85 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.10.2014 godine do isplate, za iznos od 35,52 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.11.2014 godine do isplate, za iznos od 36,66 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.12.2014 godine do isplate, za iznos od 36,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.01.2015 godine do isplate, za iznos od 36,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 12.02.2015 godine do isplate, za iznos od 36,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.03.2015 godine do isplate, za iznos od 36,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.04.2015 godine do isplate, za iznos o d 36,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.05.2015 godine do isplate, za iznos od 36,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.06.2015 godine do isplate, za iznos od 36,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.07.2015 godine do isplate, za iznos od 36,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.08.2015 godine do isplate, za iznos od 36,88 EUR sa z.z.kamatom počevši od 01.09.2015 godine do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

5. U podnesku od 30. travnja 2025. tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka na koji nije prigovarao matematičkom izračunu i nije tražio njegovo saslušanje. Nadalje, u istom podnesku tuženik je ponovio prigovor radi prebijanja tražbine s osnova potplaćenih i povlaštenih anuiteta u iznosu od 418,06 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kako je to precizirao u tom podnesku.

6. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o kreditu broj 2402006- 1031262160/ 51400607-5101960283 od 22. lipnja 2006., otplatni plan, ankes broj 1. ugovora o kreditu broj 5101960283 od 22. veljače 2016. i aneks broj 1. sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 22. veljače 2016. , sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 28. lipnja 2004., obavijest o izračunu konverzije kredita, izračun konverzije kredita na dan 30. rujna 2015., obrazac za prihvat izračuna konverzije, podatke o uplatama po kreditu, pročitani tekst u časopisu Pravo i porezi broj 3/19, izvršen je uvid u pregled po partiji kredita, pročitani su informacije tuženika o stambenim kreditima i valutnoj klauzuli, izvršen je uvid u priopćenje za javnost Hrvatske narodne banke od 21. siječnja 2015., vodič kroz konverziju udruge Franak, pročitan je nalaz i mišljenje knjigovodstvenog vještaka Mitra Obradovića od 17. listopada 2024., a u svrhu dokazivanja saslušan je tužitelj NL.

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je nesporno utvrdio da je tužitelj kao korisnik kredita s tuženikom kao kreditorom sklopio ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5101962283 dana 24. lipnja 2004. Tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 46.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju banke na dan puštanja kredita u tečaj, a namjena je bio stambeni kredit. Ugovorne strane su ugovorile rok otplate kredita na 240 mjeseci, a način otplate je u 240 mjesečnih anuiteta s iznosom anuiteta od 116,17 CHF s valutnom klauzulom. Člankom 8. ugovorne strane su ugovorile promjenjivu kamatnu stopu koja je u trenutku ugovaranja 5,490% godišnje.

8. Nesporno je nadalje da su tužitelj i tuženik dana 22. veljače 2016. sklopili Aneks broj 1 ugovoru o kreditu broj 5101960283 temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15) te je izvršena konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u eurima.

9. Između stranaka nije sporno niti da se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovni brojem P-1401/12 vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa kojeg je pokrenula udruga, a predmet kojeg postupka je bila zaštita potrošača od korištenja dvije ugovorne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i to odredba o valutnoj klauzuli prema kojoj je glavnica vezana uz švicarski franak i odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Predmetni postupak pravomoćno je okončan na način da je utvrđeno da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. , a koja povreda traje i nadalje povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditu na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa je time banka postupala suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to članak 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to članak 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača i suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Isto tako, tužene banke su u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja tih ugovora banka nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je također imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana postupajući protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, a koje odredbe su ništetne.

10. Prema odredbi članka 502.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kada je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interesa i prava.

10.1. Prema odredbi članka 502.c Zakona o parničnom postupku fizičke ili pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. tog zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju će sud biti vezan za utvrđenja u parnici u kojoj će se te osobe na njih pozvati.

10.2. Dakle, tom odredbom Zakona o parničnom postupku određeno je da pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu s tim da su banke u pojedinačnim potrošačkim sporovima ovlaštene tvrditi i dokazivati suprotno.

11. Stoga je ovaj sud sukladno članku 502. c Zakona o parničnom postupku vezanim pravnim stajalištima i utvrđenjima naznačenim u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu u parnici radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača i presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača.

12. Tužitelji je tužbom i tužbenim zahtjevom iz tužbe zatražio utvrđenje ništetnosti članka 2. predmetnog ugovora o kreditu i isplatu preplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja u iznosu od 30.503,16 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku od dana plaćanja do isplate, a tužbenim zahtjevom iz podnesaka od 1. svibnja 2025. zatražio je utvrđenje ništetnosti odredbe članka 2. i članka 7. ugovora o kreditu i isplatu preplaćenih anuiteta zbog promjene tečaja u iznosu od 2.934,46 eura i zakonske zatezne kamate od plaćanja pojedinih pretplaćenih anuiteta pa do isplate.

13. Sud nalazi da tužitelj iako je izvršena konverzija kredita ima pravo utvrđivati ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu i sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi pravo na potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

13.1. Naime, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja od 2006. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

14. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ocjena je ovoga suda da postupanje tuženika u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora, slijedom čega sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužbe tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu osnovan, a isto tako sud nalazi da je osnovan zahtjev za isplatom preplaćenih anuiteta kredita zbog valutne klauzule.

15. Dakle, nesporno je sud utvrdio da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kreditu, a namjena je bila stambeni kredit. Člankom 2. tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 46.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika kao kreditora na dan puštanja kredita u tečaj. Člankom 7. predmetnog ugovora tužitelj i tuženik su ugovorili valutnu klauzulu, dakle povrat obveze iz kredita (iznos kredita, pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi (i iznos anuiteta obračunavat će se po srednjem tečaju banke za CHF na dan odobrenja, a korisnik kredita je upoznat s promjenama iznosa anuiteta nastalog uslijed promjene tečaja. Člankom 8. predmetnog ugovora o kreditu ugovorena je promjenjiva kamatna stopa, a koja je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu iznosila 5,490% godišnje.

16. Iz navoda tužbe i iz ugovora o kreditu kao i temeljem iskaza tužitelja sud je utvrdio da se o spornoj odredbi ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula nije pojedinačno pregovaralo.

17. Obzirom na razdoblje u kojem je sklopljen ugovor o kreditu za ocjenu valjanosti ugovornih odredbi, mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 96/03- dalje ZZP/03) za razdoblje do 6. kolovoza 2007., do kada je taj Zakon bio na snazi, potom od 7. kolovoza 2007., Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13 - dalje ZZP/09), a sada je važeći Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15, 14/19 - dalje ZZP/14).

18. Odredbom članka 84. ZZP/03 i odredbom članka 99. ZZP/09, propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

19. Materija o nepoštenim odredbama u trgovačkim ugovorima regulirana je pravilima Zakona o zaštiti potrošača koji su u tom smislu lex specalis, dok su odredbe Zakona o obveznim odnosima koji ovu materiju također regulira, ali na razini općeg propisa, primjenjuju supsidijarno. O odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu sa odlukom banke, nije se pojedinačno pregovaralo, a tuženik niti ne tvrdi da je tužitelj mogao na nju utjecati. U prilog navedenom govori i činjenica da su u ugovore inkorporirani opći uvjeti poslovanja o kojima tužitelj po prirodi stvari ne može pojedinačno pregovarati. Iako tužena banka tvrdi da je ova odredba jasna, lako razumljiva i uočljiva, odnosno da se odluke banke o promjeni kamatne stope donose na temelju općih uvjeta poslovanja koji su sastavni dio ugovora (a koji su se tijekom trajanja ugovornog odnosa također mijenjali), tužena ne spori da niti sporni ugovor, niti opći uvjeti ne sadrže niti referentu stopu koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu, niti precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope jer se donošenje odluke banke o eventualnoj promjeni kamate u skladu sa tržišnim uvjetima, protivno tvrdnji tuženika, ne može smatrati preciznim načinom utvrđivanja promjene kamatne stope.

20. Na temelju odredbe članka 295. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23), opći uvjeti ugovora su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva, a odredbom članka 295. stavak 3. istoga Zakona, propisano je da u slučaju neslaganja općih uvjeta i posebnih pogodbi, vrijede ove posljednje.

21. U konkretnom slučaju nesporno je da ugovor o kreditu ne sadrži ni referentnu stopu (osnovnu kamatnu stopu za zakašnjenje s plaćanjem) koja se primjenjuje na početnu kamatnu stopu ni precizan način utvrđivanja promjene kamatne stope pa je stoga tuženik, koristeći takvu ugovornu odredbu, prema kojoj se kamata koja je ugovorena kao promjenjiva, određuje prema odluci banke, mogao postupati savjesno ili nesavjesno.

22. Ovaj sud smatra da je ugovorna odredba kojom se promjena ugovorne kamatne stope čini ovisnom o odluci banke, jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva, jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, a pri tome se ne navode kriteriji i mehanizmi promjene kamatne stope, uslijed čega bi tužitelj mogao predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze. Na temelju takvih ugovornih odredbi i nedostataka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope koji bi pri tome bili razumljivi i prosječnom potrošaču, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena niti odrediva. Ugovorna odredba o promjeni kamatne stope ključna je ugovorna odredba, a ista ovisi isključivo o odluci jednog ugovaratelja - tuženika, a sve to bez precizno određenih uvjeta promjenjivosti referentne stope za koju se veže promjena, pa ista odredba na taj način uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obavezama ugovornih stranaka, u konkretnom slučaju na štetu tužitelja jer se kod takvog ugovaranja radi o situaciju da tuženik jednostrano određuje obavezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, niti može konačno provjeriti pravilnost promjene jer za to nema nikakvih pouzdanih kriterija.

23. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između ugovornih stranaka na štetu tužitelja jer su predmet i cijena bitni sastojci ugovora.

24. Takvom ugovornom odredbom tuženik je izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu, u konkretnom slučaju kamate, što je u suprotnosti sa odredbom članka 247. Zakona o obveznim odnosima kojom je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Osim toga, sukladno odredbi članka 269. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima, činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, kako je propisano odredbom članka 272. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima. Ako je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan, što je propisano odredbom članka 270. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

25. Niti Zakon o zaštiti potrošača niti Zakon o obveznim odnosima ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, koje načelo proizlazi iz odredbe članka 4. Zakona o obveznim odnosima, kojom je propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Poštovanje ovog načela znači postupati s povjerenjem prema osobi i interesima druge strane, međusobno se obavještavati o stanju pravnog posla i polagati račune, uvažavati interese obiju ugovornih strana glede tumačenja ugovora, razvijati međusobnu suradnju, suzdržavati se od dvoličnog i proturječnog ponašanja, njegovati otvorenost i iskrenost u vrijeme zasnivanja određenog obvezno pravnog odnosa, te pokazivati spremnost na potpuno i valjano ostvarenje i ispunjenje ugovorom preuzetih obaveza. Radi se o otvorenoj pravnoj normi koja samo načelno određuje na koji bi se način subjekti obveznog pravnog odnosa trebali ponašati, a pri tome je naglašena upravo vjera, odnosno povjerenje između ugovornih strana, pa bi povjerenje trebalo biti ključni element i načela savjesnosti i poštenja.

26. Činjenica je da u potrošačkim ugovorima o kreditu banke nisu imale obvezu ugraditi egzaktne parametre za promjenu kamatne stope i metodu izračuna tih parametara obzirom da u razdoblju od 2004. do 2008., nije bila propisana takva obveza banaka, međutim nepostojanje zakonske regulative kojom bi se naložilo banci da u ugovoru o kreditu precizno i jasno odredi način utvrđivanja i uvjete promjenjivosti kamatne stope, ne daje istima i ovlaštenje da kamatnu stopu mijenjaju po vlastitom nahođenju bez mogućnosti utjecaja druge ugovorne strane na takvu odluku i da jednostranom odlukom mijenjaju visinu obveze potrošača odnosno druge ugovorne strane.

27. Uzimajući u obzir činjenicu da je kamata cijena, da je cijena kao što je ranije navedeno, bitni element ugovora o kreditu te da mora biti određena, odnosno odrediva, već samim time odredba koju koristi tuženik, odnosno pravni prednik tuženika, na temelju koje cijenu određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, je protivna načelu savjesnosti i poštenja.

28. U presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014., ističe se da: "iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti i valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi od dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom jer u vrijeme zaključenja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna ni koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franaka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice (koji je neizvjestan) i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva, sukladno odluci banke, dakle vjerovniku."

29. Obzirom na činjenicu da u ugovorima u kojima koristi odredbu o promjeni kamatne stope, tuženik nije odredio referentnu stopu, da u vrijeme sklapanja ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena, te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, pri tome rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovoga suda trebala odrediti elemente za koje se veže promjena i način njihove promjene, ugovoriti precizne pretpostavke uz koje se kamatna stopa može promijeniti, sve kako bi potrošač znao koji su to elementi na temelju kojih se izračunava promjenjiva kamatna stopa, to s ciljem kako bi njegova obveza bila odrediva, no vodeći računa o svom interesu i koristeći činjenicu nepostojanja propisa koji mu takvo što nalaže, tuženik tužitelju kao potrošaču nameće ugovorne odredbe koje tužitelja stavljaju u neravnopravni položaj, a koje odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, na štetu tužitelja, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

30. Nadalje, dužnost je tuženika bila da prilikom pregovaranja tužitelju pruži sve potrebne informacije vezane za valutnu klauzulu, a ne da joj prepustiti da se sama informira, pogotovo ako se ima u vidu da je pitanje tečajne politike i razlike između općeg valutnog rizika i valutnog rizika u odnosu na švicarski franak, stručno pitanje ekonomske i financijske struke i naravi kojima ne raspolaže prosječni potrošač. Tuženik je trebao uložiti dodatan napor prilikom objašnjenja potrebnih parametara o kojima ovisi odluka potrošača pri odabiru valute prilikom ugovaranja valutne klauzule. Specifičnost i priroda valute švicarski franak poznata je bankama, ali ne i prosječnom potrošaču koji ne raspolaže stručnim znanjem, a u situaciji kada ga banka kao profesionalac o tom ni na koji način ne informira, potrošač nije i ne može biti svjestan rizika kojeg preuzima. Stoga je i nerazumljivost ugovornih odredaba kojima se glavnica veže uz švicarski franak, uzrok značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je također protivno načelu savjesnosti i poštenja, jer za razliku od potrošača, banka s obzirom na stručnu kvalifikaciju svojih zaposlenika i iskustva u poslovanju zna za taj rizik.

31. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., između ostaloga je naveo da su tužene banke propustile potrošačima objasniti pravo značenje švicarskog franka kao "sigurne valute", propustili su istinito informirati da je ta valuta sigurno ulaganje za banke, a ne korisnike kredita, pri čemu su banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima, u trenutku sklapanja ugovora, dakle kao stručne osobe to znale ili morale znati za razliku potrošača koji isto nije znao. Prosječnom potrošaču odredbe ugovora u kojima se glavnica veže uz valutu švicarski franak, iako mu je sam pojam valutne klauzule u osnovi jasan tako da zna da glavnica kredita kojeg otplaćuje ovisi o tečaju švicarskog franka u odnosu na kunu, nisu razumljive, pa je banka, odnosno u konkretnom slučaju tuženik bio dužan maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču, pa tako i tužitelju pomoći da se u okviru zakonom dozvoljenih mogućnosti koristi uslugama banke, ali ne na svoju štetu.

32. Neravnoteža u pravima i obvezama je znatna jer je neizvjestan i iznos glavnice kredita kojeg potrošač kao dužnik ima vratiti banci kao kreditoru i cijena, jer se i kamata u konačnici plaća u istoj valuti, u švicarskim francima. Dakle, već samim sklapanjem ugovora koji sadrži sporne odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, konkretno neravnoteža u pravima i obvezama utemeljena na jednostranom povećanju kamatnih stopa, te na primjeni valutne klauzule je znatna i postoji, jer se radi o odredbama u tipskim formularnim ugovorima sastavljenim unaprijed od strane tuženika, bez pojedinačnog pregovaranja u kojem potrošač preuzima rizik, ne znajući za njega jer o tome nije informiran.

33. Može se zaključiti da neravnotežu nisu prouzrokovale promjene kamatne stope, ni promjene tečaja valute, nego ugovorne odredbe koje zbog svoje formulacije tužitelja dovode u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao trgovca, jer je tužitelj znao kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali nije mogao znati, zašto, kako i u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati visina glavnice i kamatna stopa.

34. Odredbom članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača/03, te članka 96. Zakona o zaštiti potrošača/07, propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, pogotovo ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, što je ovdje slučaj, te je posljedica takve nepoštene odredbe ništetnost iste, a potome sukladno odredbi članka 323. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima i obvezu svake ugovorne strane da vrati ono što je primila na temelju takvog pravnog posla, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti, što je slučaj u ovoj pravnoj stvari.

35. Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev 18/2018-2 od 26. svibnja 2020. i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj: U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020., u pogledu učinka pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedenog članka 502.c Zakona o parničnom postupku, a isto tako i članka 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/14, 110/15 - dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Naime, ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

36. Odredbom članka 1111. stavak 1., 2. i 3. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obaveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Odredbom članka 1115. Zakona o obveznim odnosima, propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

37. Na temelju naprijed navedenoga kao i temeljem iskaza tužitelja sud je utvrdio da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo i sud je mišljenja da je odredba predmetnog ugovora o kreditu zaključenog između parničnih stranaka dana 24. lipnja 2024. nepoštena, posljedica je čega ništetnost takve odredbe, slijedom čega tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju ništetne odredbe od njega naplatio i primio, jer je tako naplaćeni novčani iznos tuženik stekao bez osnove u smislu odredbe članka 1111. Zakona o obveznim odnosima.

38. Obzirom na sve naprijed navedeno sud ocjenjuje da je odredba članka 7. ugovora o kreditu sklopljen između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora dana 24. lipnja 2004.. kojom je ugovorena valutna klauzula ništetna, a sve u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača koji zakon je vrijedio u vrijeme sklapanja pravnog posla – ugovora o kreditu. Ugovorne odredbe kojima je ugovorena valutna klauzula iako je bila uočljiva i jasna nije bila razumljiva i tuženik prilikom sklapanja ugovora o kreditu nije dao sve potrebne informacije tužitelju iz kojih bi tužitelju mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule i sve rizike koje takva ugovorna odredba nosi.

39. Odredbom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima određeno je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

40. Prema članku 1115. istog zakona kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

41. Stoga je sud tužbeni zahtjev tužbe tužitelja da se utvrdi da je ništetna odredba predmetnog ugovora o kreditu i to članak 7. prihvatio i odlučio kao u točki I izreke.

41.1. Člankom 2. predmetnog ugovora o kreditu tuženik je tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 46.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju tuženika kao kreditora na dan puštanja kredita u tečaj i sud ne nalazi da je taj članak ugovora o kreditu ništetan pa je sud dio tužbenog zahtjeva tužbe tužitelja da se utvrdi ništetnim članak 2. predmetnog ugovora o kreditu kao neosnovan.

42. Uvidom u Aneks broj 1. Ugovora o kreditu broj 5101960283 od 22. veljače 2016. utvrđeno je da je isti sklopljen između tužitelja i tuženika temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju i izvršena je konverzija kredita u kredit u eur. Člankom 5. aneksa ugovora o kreditu ugovorne strane utvrdile su da je neotplaćena, nedospjela glavnica po osnovnom ugovoru o kreditu na dan 30. rujna 2015. iznos od 18.337,60 eur te da je manje uplaćen iznos po osnovnom ugovoru o kreditu od 17,23 eura.

43. Radi utvrđenja postojanja razlike u plaćanju anuiteta kredita po početno ugovorenim uvjetima, kamatnoj stopi i tečaju CHF u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu i rata kredita obzirom na promjenu kamatne stope i tečaja tijekom otplate kredita provedeno je vještačenje po vještaku knjigovodstvene struke Mitru Obradoviću.

44. Knjigovodstveni vještak Mitar Obradović u svom pisanom nalazu i mišljenju naveo je da su tužitelj i tuženik dana 24. lipnja 2004. zaključili ugovor o kreditu u kunskoj protuvrijednosti 46.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju banke na dan isplate kredita. Na kredit u otplati korisnik kredita obvezao se platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva, a na dan sklapanja ugovora iznosi 5,49% godišnje. Kamata se obračunava u CHF mjesečno, sadržana je u anuitetima i dospijeva na naplatu zajedno s njima. Rok otplate kredita iznosi 20 godina, a korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke za CHF važećem na dan plaćanja. Anuiteti dospijevaju na naplatu uzastopno prvog dana u kalendarskom mjesecu počevši od dana dospijeća prvog anuiteta 1. kolovoza 2004.. Kredit je isplaćen 30. lipnja 2004. u iznosu od 46.000,00 CHF u protuvrijednosti u kunama. Tužitelj i tuženik su 24. veljače 2016. sklopili dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR na osnovi izračuna konverzije utvrđena je na dan 30. rujna 2015. iznos manje uplate od 1.318,06 kn (172,70 EUR). Mišljenje je knjigovodstvenog vještaka da je razlika ugovorenih i stvarno plaćenih anuiteta do 30. rujna 2015. iznos od 19.246,23 kn, a pri tome je iznos samo više uplaćenih anuiteta 22.396,02 kn ili 2.934,46 EUR prema srednjem tečaju HNB na dan 30. rujna 2015.

45. Knjigovodstveni vještak dao je i tabelarni prikaz svog pisanog nalaza i mišljenja.

46. Sud nalazi da u konkretnom slučaju konverzija nije u cijelosti ispravila neravnotežu nastalu temeljem nepoštenih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

46.1. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a kojim je propisano postupanje s kreditima u CHF i njegova konverzija u kredit s valutom u EUR na način da je položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti u eur. Ocjena je suda da izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.

47. Dakle, činjenica je da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR i kojom su dogovorile podmirenje kredita u eurima samo za sebe ne upućuje na zaključak da je tužitelju vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih anuiteta kredita na osnovu ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Tuženik je dao izračun konverzije sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju koji izračun sadrži podatke o zaduženjima u CHF uz promjene kamatnih stopa po odlukama banke i da su uplate koje su izvršene u kunama preračunate u CHF po tečaju za CHF na dan uplate i zaduženjima korisnika kredita preračunatim iz CHF u EUR uz primjenu kamatnih stopa za kredit u eurima po odlukama banaka te je tuženik na taj način utvrdio da je do 30. rujna 2015. tužitelj uplatio i manje.

48. Tužitelj je tužbom i tužbenim zahtjevom iz podneska od 1. svibnja 2025. uz utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu zatražio isplatu iznosa od 2.934,46 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini preplaćeni anuitet teče od dana plaćanja pa do isplate.

49. Budući da je temeljem nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka sud utvrdio da je tužitelj zbog promjene tečaja švicarskog franka tijekom otplate kredita preplatio kredit u iznosu od 2.934,46 eura to je sud tako postavljeni tužbeni zahtjev tužbe tužitelja prihvatio i odlučio kao u točki II izreke. Sud je prihvatio i zahtjev tužitelja za isplatom zakonske zatezne kamate koja teče od plaćanja svake pojedine više plaćene rate kredita pa do isplate.

50. Tuženik je istaknuo prigovor radi prijeboja i prigovor zastare potraživanja tužiteljice.

51. Sud smatra da prigovor zastare potraživanja tuženika nije osnovan.

52. Tužitelj je tužbom i uređenim tužbenim zahtjevom, a kako je već navedeno zatražio utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu koja se odnosi na valutnu klauzulu te isplatu više plaćene rate kredita zbog promjene tečaja švicarskog franka tijekom otplate kredita, a tužba je podnesena sudu 9. siječnja 2020..

53. Prema odredbi članka 219. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima određeno je da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveza. Zastara nastupa kad protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveza.

53.1. Odredbom članka 215. stavak 1. istoga zakona određeno je da zastara počinje teći prvoga dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveza, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, a odredbom članka 241. istoga zakona određeno je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđenja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

53.2. Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

53.3. Kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu, ili isticanje prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanje tražbine u nekom drugom postupku, zastara počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na drugi način kako to proizlazi iz odredbe članka 245. stavak 1. i 3. Zakona o obveznim odnosima.

54. Prema odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima tražbina zastarijeva za 5 godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Budući da u odnosu na institut stjecanja bez osnove nije određen neki drugi rok zastare sud smatra da se u ovom slučaju primjenjuje opći zastarni rok iz naprijed navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima.

55. Prema odredbi članka 223. istog zakona kad zastari glavna tražbina, zastarjele su i sporedne tražbine kao što su tražbine kamata, plodova, troškova i ugovorne kazne.

56. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske pokretanje parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju odredbe članka 241. Zakona o obveznim odnosima te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom te tužbe (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018.).

57. Prema naprijed navedenim odredbama o zastari te prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sud smatra da je podnošenje kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava koji je vođen pod brojem P-1401/2012 u kojem je tužba podnesena 4. travnja 2012. prekinut tijek zastare do pravomoćnog okončanja toga spora koji je pravomoćno završen donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi zbog promjenjive kamatne stope) kada je zastara počela teći ispočetka, odnosno donošenjem presude broj Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. (u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli).

58. Dakle, od naprijed navedenih dana ponovno počinje teći rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate svih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. pa zastarni rok od 5 godina u odnosu na kamatnu stopu počinje ponovno teći od 14. lipnja 2014., a od 15. lipnja 2018. u odnosu na valutnu klauzulu obzirom da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne uračunava se u tijek zastare.

59. Dakle, Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici građanskog odjela održanoj 30. siječnja 2020. (zapisnik broj Su-IV-47/2020-2) zauzeo je pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđeno ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

60. Zastara potraživanja tužitelj na ime preplaćenih rata kredita počeo je teći iznova tek pravomoćnošću presuda u postupku pokrenutom kolektivnom tužbom udruge Potrošač te je zastarni rok od pravomoćnosti odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu za zaštitu kolektivnih prava koji je bio vođen pod brojem P-1401/2012 u odnosu na zahtjev za povrat više plaćenih anuiteta kredita zbog promjene kamatne stope počeo teći 13. lipnja 2014.

61. Budući je tužitelj podnio tužbu sudu 9. siječnja 2020., a tužitelj traži isplatu preplaćenih rata kredita zbog promjene tečaja švicarskog franka to sud nalazi da to potraživanje tužitelja nije zastarjelo jer od pravomoćnosti presude kojom je trgovački sud utvrdio ništetnost odredbe ugovora o kreditu u odnosu na valutnu klauzulu nije prošao rok od 5 godina.

62. Sud nalazi da prigovor radi prijeboja tuženika nije osnovan.

63. Odredbom članka 323. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima određeno je da ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije mogao znati za postojanje uzroka ništetnosti.

64. U ovom postupku utvrđeno je da tužitelj kao ugovorna strana ugovora o kreditu nije znao niti je mogao znati da su pojedine odredbe ugovora o kreditu ništetne. Isto tako, plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio pa stoga ne postoji ni obveza vraćanja što znači da se u konkretnom slučaju ne bi mogao primijeniti niti članak 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima.

65. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi 154. stavak 5. Zakona o parničnom postupku. Sud nalazi da je tužitelj u ovom postupku uspio s većim dijelom tužbenog zahtjeva dok je u neznatnom dijelu odbijen zbog čega nisu nastali posebni troškovi. Sud je kao osnovan priznao trošak tužitelja za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eura, za sastav jednog obrazloženog podneska u iznosu od 200,00 eura, za pristup na pripremno ročište održano 10. ožujka 2020. u iznosu od 100,00 eura budući je doneseno rješenje o zastoju postupka, za pristup na pripremno ročište održano 28. srpnja 2020. u iznosu od 200,00 eura, za pristup na glavnu raspravu održanu 4. studenog 2020. u iznosu od 100,00 eura budući je glavna rasprava bila odgođena, za pristup na glavnu raspravu održanu 20. studenog 2023. u iznosu od 100,00 eura, budući je glavna rasprava bila odgođena bez izvođenja dokaza i za pristup na glavnu raspravu održanu 30. siječnja 2024. i 18. srpnja 2025. za svaku iznos od 200,00 eura. Dakle, sud je kao osnovan priznao trošak zastupanja tužitelja u iznosu od 1.300,00 eura i PDV na taj iznos od 325,00 eura pa je priznao ukupan trošak zastupanja tužitelja u iznosu od 1.625,00 eura. Sud je kao osnovano priznao i trošak tužitelja na ime troškova knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 398,17 eura pa je priznao ukupan trošak tužitelja u iznosu od 2.023,17 eura, a tužitelja je s preostalim zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka sud kao s neosnovanim odbio.

66. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi, 29. kolovoza 2025.

S u d a c:

Ilka Leko

Naputak o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude, odnosno od primitka prijepisa presude u 3 istovjetna primjerka.

DNA:

1. Odvjetnik Velimir Galić, Požega

2. Odvjetničko društvo Metelko, Knežević i partneri d.o.o., Zagreb, Lopašićeva 6