REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Povrv-162/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja FO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nositelj Ureda ovlaštenog arhitekta – Branimir Bagarić, Put Požare 2E, Makarska, zastupan po opunomoćeniku Goranu Batinić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Zvonimiru Perkušić, odvjetniku u Imotskom, radi isplate, nakon održane glavne rasprave 11. srpnja 2025., dana 29. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi rješenje o ovrsi javne bilježnice Anamarije Arapović Vranješ, Makarska, Kralja Petra Krešimira IV, 7, poslovni broj Ovrv-392/2022, UPP/OS-Ovrv-98/2022 od 22. ožujka 2022., u dijelu u kojem se nalaže tuženiku RO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju FO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nositelj Ureda ovlaštenog arhitekta – Branimir Bagarić, Put Požare 2E, Makarska, namiri tražbinu u iznosu od 2.904,49 EUR (dvijetisućedevetstočetiri eura i četrdesetdevet centi) uz zakonske zatezne kamate na taj iznos koje teku od 28.12.2021., pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022., određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od od 01.01.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime troškova postupka iznos od 2.566,70 EUR (dvijetisućepetstošezdesetšest eura i sedamdeset centi) uz zakonsku zateznu kamatu počevši od 29. kolovoza 2025., do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Utvrđuje se da ne postoji tuženikova tražbina prema tužitelju, istaknuta radi prijeboja u ukupnom iznosu od 7.000,00 EUR (sedamtisuća eura)

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj (sada tužitelj), podnio je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika (sada tuženika) radi isplate iznosa od 21.883,88 kuna. Protiv rješenja o ovrsi ovršenik je izjavio prigovor, nakon čega je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik navodi kako tužitelj nije ispoštovao ugovoreni rok ishođenja građevinske dozvole do 31.08.2020., već da je ista ishođena sa zakašnjenjem od 14 mjeseci, odnosno dana 02.10.2021., slijedom čega nije prihvatio izdani račun od strane tužitelja. Nadalje se navodi kako je iznos koji je tužitelju plaćen od strane tuženika plaćen u gotovini i to na izričito traženje tužitelja, o čemu tuženik nije dobio potvrdu. Uslijed kašnjenja u ispunjenju obveza od strane tužitelja, tuženik da nije bio u mogućnosti pronaći adekvatnog izvođača građevinskih radova uslijed čega mu je nastala znatna šteta, a uz sve to cijene građevinskog materijala da su porasle za više od 50% u odnosu na rok do kada je trebala biti ishođena građevinska dozvola. Zbog svega navedenog tuženik je istakao i prigovor radi prebijanja na ime pretrpljene štete u ukupnom iznosu od 7.000,00 eura (list 717 spisa).

2. U osvrtu na prigovore tuženika, tužitelj navodi da su svi prigovori neosnovani. Naime, tužitelj da je sa tuženikom dogovorio izradu projektne dokumentacije potrebne za ishođenje građevinske dozvole te je tuženik 12.06.2020. potpisao tužitelju punomoć kojom ga je ovlastio da može izrađivati i prikupljati dokumentaciju potrebnu za ishođenje građevinske dozvole. Nadalje, iz e-mail komunikacije koja je vođena između stranaka da je vidljivo da je tuženik još 11.07.2020., davao tužitelju upute o tome što treba uvrstiti u projekt, iz čega proizlazi da ni sam tuženik u tom trenutku još nije bio konačno definirao kakav projekt želi. Tužitelj da je sa svojim suradnicima izradio i prikupio svu dokumentaciju koja je bila potrebna za dobivanje građevinske dozvole i nakon što je tuženik odobrio projekt tužitelj da je sve to predao nadležnom upravnom tijelu i pokrenuo postupak izdavanja građevinske dozvole. Tuženik da je cijelo vrijeme bio upoznat sa svim fazama izrade projekta te istom nikada nije prigovarao. Da je kojim slučajem stvarno bio ugovoren rok do 31.08.2020., onda tuženik da ne bi po pozivu upravnog tijela uplaćivao upravnu pristojbu u rujnu 2021., kada je upravno tijelo pozvalo tuženika da uplati upravnu pristojbu za postupak izdavanja građevinske dozvole, uz prijetnju da ukoliko se pristojba u ostavljenom roku ne plati, da će se postupak obustaviti. Nadalje, utužena cijena za cjelokupnu dokumentaciju da je daleko niža od tržišne cijene za izradu predmetne dokumentacije kao i od cijene koje preporučuje komora arhitekata.

3. U dokaznom postupku pregledan je račun broj 18/1/1 od 20.12.2021., (list 7 spisa), pročitan je prigovor tuženika (list 20 spisa), pročitan je podnesak tužitelja od 10.05.2022., te je izvršen uvidu u dokumentaciju priloženu uz taj podnesak (list 22 – 694 spisa), pročitan je podnesak punomoćnika tuženika zaprimljen 18.01.2023., te je izvršen uvid u dokumentaciju priloženu uz taj podnesak (list 716 – 721 spisa), pročitan je podnesak tužitelja od 20.01.2023., te je izvršen uvid u dokumentaciju priloženu uz taj podnesak (list 722 – 764 spisa), saslušane su parnične stranke, pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Darija Vučak od 23.05.2023., navedeni vještak saslušan je na raspravi održanoj dana 28. rujna 2023., na raspravi održanoj 16. svibnja 2025. saslušani su svjedoci IO, CO i HO, izvršen je uvid u spis Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Ispostava Makarska broj UP/I-361-03/20-01/000064, dok su drugi dokazni prijedlozi odbijeni.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Nije sporno da je između stranaka zaključen ugovor po kojem se tužitelj obvezao za tuženika izraditi projektnu dokumentaciju potrebnu za ishođenje građevinske dozvole za rekonstrukciju postojeće građevine u Tučepima na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nadalje, nije sporno da je tuženik 12. lipnja 2020. potpisao tužitelju punomoć kojom ga je ovlastio da ga može zastupati kod svih nadležnih tijela u svezi ishođenja građevinske dozvole te s tim u vezi izraditi projektnu dokumentaciju potrebnu za ishođenje građevinske dozvole. Nesporno je i da je tuženik djelomično isplatio tužitelja i da osporava preostali iznos zato što mu je nastala šteta.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati preostali iznos za usluge za koje ga je ovaj angažirao (zastupanje kod svih nadležnih tijela u svezi ishođenja građevinske dozvole te s tim u vezi izradu projektne dokumentacije potrebne za ishođenje građevinske dozvole).

7. U ovoj pravnoj stvari bilo je potrebno utvrditi jesu li stranke ovog postupka prilikom nastanka obveznopravnog odnosa ugovorile rok za ishođenje građevinske dozvole tuženiku te je li ugovor između njih dvojice raskinut, a samim tim, duguje li tuženik tužitelju traženi iznos.

8. Između parničnih stranaka prijeporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Prigovor tuženika u bitnom ukazuje na tužiteljevu obvezu da će građevinsku dozvolu ishoditi najkasnije do 31. kolovoza 2020., a što nije učinio, uslijed čega da je tuženiku nastala šteta u ukupnom iznosu od 7.000,00 eura.

10. Prema odredbi članka 7. stavak 1. i članka 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, dalje: ZPP) svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

11. Sukladno odredbi čl. 763. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05; 41/08; 125/11; 78/15; 29/18 i 126/21; dalje: ZOO) ugovorom o nalogu (čija pravila valja primijeniti na pravni odnos tužitelja i tuženika) obvezuje se i ovlašćuje nalogoprimac poduzimati za račun nalogodavca određene poslove, a nalogoprimac ima pravo na naknadu za svoj trud, osim ako je drukčije određeno ili proizlazi iz naravi međusobnog odnosa. Odredbom čl. 776. ZOO-a propisano je da ako nije drukčije ugovoreno nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu naknadu nakon obavljenog posla, slijedom čega tužiteljica (nalogoprimca) ima pravo tražiti od tuženika (nalogodavca) naknadu za svoj trud.

12. Osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja proizlazi iz isprava priloženih u spis kao i nalaza i mišljenja vještaka Darija Vučka. Naime, ne postoji niti jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da se tužitelj obvezao ishoditi potrebnu građevinsku dozvolu na ime tuženika do 31. kolovoza 2020. Da je kojim slučajem taj rok između stranaka bio ugovoren bilo bi logično za očekivati da u tom smislu postoji određeni "pisani trag". Međutim, takvog pisanog dokumenta nema, a niti se iz isprava priloženih u spis može na bilo koji način zaključiti da bi rok za pribavljanje građevinske dozvole bio najkasnije do 31. kolovoza 2020. Sam tuženik je uz svoj podnesak od 18.01.2023., dostavio i Ponudu za izradu projektne dokumentacije, koju Ponudu je tuženiku dao tužitelj i u kojoj se uopće ne spominje uvjet da građevinska dozvola mora biti izdana do 31. kolovoza 2020. Isto tako, tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da je raskinuo ugovor sa tužiteljem i to prije dovršetka izrade projektne dokumentacije. Nadalje, nije sporno da je upravo tuženik platio tužitelju nesporni dio ispostavljenog računa, (a koji predstavlja razliku između iznosa od 40.383,88 kuna i iznosa koji se potražuje u ovoj parnici – 21.883,88 kuna). Iz priloženog spisa Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje Makarska proizlazi da sva projektna dokumentacija glasi na ime tuženika te da i građevinska dozvola glasi na ime tuženika. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka Darija Vučka proizlazi da su cijene za izradu projektne dokumentacije (kao u ovom slučaju) znatno veće od iznosa kojeg tužitelj potražuje od tuženika. Kako predmetna građevina ima GBP od 394,80 m2 troškovi za izradu predmetne projektne dokumentacije sa danom 23.05.2023., da bi iznosili 8.685,60 eura.

13. Sam tuženik je 18. siječnja 2023. dostavio u spis ponudu za izradu projektne dokumentacije, a koju mu je dao tužitelj i u kojoj se ne spominje rok. Ista definira opseg posla kao i bitne sastojke ugovora te ne proizlazi osnovanost navoda o eventualno ugovorenom roku kao bitnom sastojku ugovora. Činjenica da je tuženik platio nesporan dio, a što i sam priznaje ukazuje na to da je obveznopravni odnos nastao, međutim nije razvidno da je kao bitan sastojak ugovora definiran rok.

13.1. U pravu je tužitelj kada navodi da je arhitekt koji se bavi projektiranjem te kao takav ne odlučuje o izdavanju građevinskih dozvola niti prilikom ugovaranja poslova izrade arhitektonskog projekta naručiteljima garantira kad će biti donesena građevinska dozvola. Građevinsku dozvolu izdaje nadležno upravno tijelo i tužitelj ne može utjecati na brzinu postupanja tog upravnog tijela. Arhitekt može utjecati posredno na rok izdavanja građevinske dozvole, kvalitetom svog rada i koordinacijom s drugim strukama, pa i komunikacijom s investitorom, međutim, ne može utjecati na samu administraciju, odnosno ne donosi on rješenje, već ovlašteni referent koji izdaje građevinsku dozvolu.

13.2. Općepoznata činjenica je da je u 2020. godini vladala pandemija koronavirusa slijedom čega je došlo do poremećaja na tržištu, pa je nelogično da bi se tužitelj stavio u nepovoljniji položaj dogovarajući rok ishođenja građevinske dozvole, i to usmenim putem, posebno uzevši u obzir da se tada nije znalo na koji način će funkcionirati javnopravna i upravna tijela, odnosno na koji način će pandemija utjecati na vrijeme za donošenje bilo kakvih rješenja, pa tako i rješenja o ishođenju građevinske dozvole. Napominje se da je datum na ponudi označen 15. veljače 2020.

14. Na raspravi održanoj 15. veljače 2023. saslušane su parnične stranke.

14.1. Tužitelj je naveo da s tuženikom nije dogovarao nikakav rok za ishođenje građevinske dozvole, da to nije praksa, a niti da je mogao utjecati na vrijeme izdavanja te dozvole. S tuženikom, njegovom suprugom i puncem da je bio u kontaktu i nakon kolovoza 2020. te da nitko nije imao primjedbi na njegov rad. Do izmjene projektne dokumentacije da je došlo na traženje supruge tuženika ili njegovog punca, jer da su tražili da se na postojeći projekt nadoda stubište. S tuženikom da nije komunicirao od 2021. Kod njega da su dolazili ponekad tuženik i njegova supruga zajedno, a nekada pojedinačno. Koliko je njemu poznato, tuženik nije nakon izdavanja građevinske dozvole istu osporavao te je upravo po njoj i započeo gradnju.

14.2. Tuženik ističe da se tužitelj prilikom razgovora s njim, njegovom suprugom i puncem obvezao ishoditi građevinsku dozvolu do kraja kolovoza 2020. te da je u skladu s tim i pronašao izvođača radova koji je trebao započeti s radom u listopadu 2020. Nakon proteka roka, on da je otkazao izvođenje radova i telefonskim putem obavijestio tužitelja da ne želi više poslovnu suradnju s njim. Tužitelj da nije tražio produljenje roka za ishođenje građevinske dozvole, a što se tiče izmjene projektne dokumentacije, ne može se sjetiti tko je to tražio, ali da ukoliko je izmjena tražena nakon 2020., da istu nije tražio on. Ističe da je on platio nesporan iznos tužitelju. Šteta koja mu je nastala razvidna je usporedbom cijena u trenutku kada je građevinska dozvola trebala biti izdana te u trenutku kada je doista pribavljena. Ističe da je moguće da su njegova supruga i punac nastavili komunikaciju s tužiteljem nakon što je on prekinuo komunikaciju, ali da to njega nije zanimalo. Ne zna je li na gradilištu u skladu s građevinskom dozvolom i projektnom dokumentacijom izgrađena garaža, da bi to trebalo pitati njegovu suprugu ili punca.

14.3. Očito je da je uslijed neslaganja tužitelja i tuženika došlo do prekida komunikacije između njih dvojice, ali isto tako za zaključiti je, prema njihovim navodima da je komunikacija nastavljena s tuženikovom suprugom nakon toga. Tuženikova izjava da nakon prestanka komunikacije s tužiteljem „…mene to više nije zanimalo“ ovaj sud ne može uzeti u obzir kao uvjerljivu jer, i prema iskazima saslušanih svjedoka, članova njegove obitelji, svi su (tuženik, supruga i punac) „sudjelovali“ u postupku ishođenja građevinske dozvole i bili upućeni u dogovore i planove pa je nelogično da bi se tuženik nakon prestanka komunikacije s tužiteljem samo izdvojio i povukao. Nadalje, nesporno je da je supruga tuženika i dalje kontaktirala tužitelja požurujući ga, pa prema tome, očito nije 31. kolovoza 2020. shvaćala kao datum raskida ugovora između njenog supruga i tužitelja. Teško je za povjerovati da tuženik ne zna na čije ime je prijavljeno gradilište u prosincu 2022., te odgovara da to treba provjeriti s njegovom suprugom ili puncem, a građevinska dozvola izdana je na njegovo ime.

15. Odlukom drugostupanjskog suda postupak je vraćen u fazu glavne rasprave, odnosno vraćen je u fazu postupka radi saslušanja svjedoka pa sud nije uzeo u obzir isprave i dokaze predložene i dostavljene nakon zaključenja prethodnog postupka s obzirom da bitna povreda nije nastala u fazi prethodnog postupka.

15.1. Na ročištu održanom 16. svibnja 2025. saslušani su svjedoci IO, CO i HO.

15.2. IO (punac tuženika) je naveo da je bio prisutan razgovoru između tuženika, tuženikove supruge i tužitelja prilikom dogovora oko izrade projekta i dokumentacije te da je tužitelj rekao da će ishoditi građevinsku dozvolu do 31. kolovoza 2020. Nakon proteka tog roka, da su tuženik i njegova supruga bili izrazito nervozni te da su angažirali odvjetnika i sami pokušali ubrzati ishođenje građevinske dozvole. Također navodi da su „kašnjenjem“ s ishođenjem građevinske dozvole pretrpjeli veliku štetu, ponajviše zbog inflacije. Nije mu poznato da je tužitelj tražio produljenje roka nakon 31. kolovoza 2020. Ističe da je tuženik raskinuo ugovor s tužiteljem, da su mu to rekli zet i kćer. Da je zahtjev za ishođenje građevinske dozvole bio nepotpun ili neuredan zaključio je nakon proteka navedenog roka. Navodi da je tuženik angažirao „ VO“ za izvođenje radova u listopadu 2020. i da je dogovorena cijena iznosila 60.000,00 eura, ali budući da su mu se javili tek nakon ishođenja građevinske dozvole, on da je odustao od izvođenja radova jer je u međuvremenu dogovorio druge poslove.

15. 3. CO (supruga tuženika) navela je da su se njen suprug i ona u veljači 2020. dogovarali s tužiteljem u vezi projektne dokumentacije, odnosno svega što je potrebno kako bi ishodili građevinsku dozvolu. On da im je rekao da će biti „gotova“ do kraja kolovoza 2020. Razlog zašto su upravo njega angažirali je brzina rješavanja. U prosincu 2020. njen suprug da je nazvao tužitelja i raskinuo ugovor. Naknadno, i sama je kontaktirala tužitelja nadajući se da će ga na taj način požuriti. VO da je trebao biti izvođač grubih radova i trebao je započeti s radom 1. listopada 2020. Također ističe da je kontaktirala gospođa AO iz Ureda za urbanizam te je obavijestila da bi trebali uspostaviti pravo služnosti prolaza jer da se bez toga ne može ishoditi građevinska dozvola. Tužitelj da ih nikada nije upozorio na to. Prilikom mjerenja u veljači 2020. koje prigode je tužitelj bio kod tuženika i nje, da su dogovorili ishođenje građevinske dozvole u kolovozu, da nije čula da je itko precizirao 31. kolovoza. Na mail njenog supruga da je tužitelj poslao projekt, nakon što su prekinuli suradnju. Ističe da nije prekinula postupak ishođenja građevinske dozvole budući da nije investitor i da nije imala nikakve papire, a niti zna kada je predana dokumentacija za građevinsku dozvolu.

15. 4. HO, brat TO navodi da su mu „svi doma“ rekli da je kolovoz 2020. rok za izdavanje građevinske dozvole. Potvrdio je navode ostalih svjedoka da se tužitelju i njegovoj sestri žurilo zbog inflacije i da su bili nervozni nakon proteka dogovorenog roka. Njegova sestra da je nastavila kontaktirati tužitelja nakon što je tuženik raskinuo ugovor s njim, a sve iz razloga kako bi se što brže ishodila građevinska dozvola.

15.5. Svjedoci, punac tuženika, njegova supruga i njen brat su uistinu naveli da je dogovoren rok za ishođenje građevinske dozvole, međutim, njihovi navodi ne predstavljaju dostatan dokaz na okolnost činjenica iz kojih bi proizlazilo da su stranke ugovorile rok. IO je prilikom saslušanja prvotno naveo da je bio prisutan kada je tužitelj rekao tuženiku da će ishoditi građevinsku dozvolu do 31. kolovoza 2020. Zatim, pri kraju saslušanja navodi „…ja nisam sudjelovao u dogovoru oko rokova, to su radili moja kćer i zet.“ da bi potom rekao „…da je tužitelj rekao u veljači da će građevinska dozvola biti ishođena za 3-4 mjeseca na što sam ja nadodao-može i mjesec duže…“ CO je navela da nije čula da je itko precizirao rok za ishođenje dok je ona bila prisutna, već da su se s tužiteljem bez „fige u džepu“ dogovorili i stisnuli ruku ne razmišljajući što će biti u slučaju da ne bude pravovremeno izdana građevinska dozvola. Svjedok HO se također nije mogao detaljnije očitovati o „ugovorenom“ roku, već samo navodi da su mu „doma“ rekli da je dogovoreno da je kolovoz 2020. krajnji rok.

15.6. Detaljno analizirajući iskaze svjedoka, a posebno uzevši u obzir iskaz saslušane svjedokinje CO koja je kao supruga tuženika bila poprilično „uključena“ u postupak ishođenja građevinske dozvole te i sama nakon navodnog raskida ugovora između tužitelja i tuženika pokušavala požuriti tužitelja, ovaj sud je zaključio da u konkretnom slučaju nije ugovoren rok kao bitan sastojak ugovora. Naime, sama svjedokinja je navela da su u postupak ishođenja građevinske dozvole uz pomoć tužitelja ušli s ciljem da se to što prije ostvari, da su ga angažirali upravo zbog brzine, ali isto tako i da nisu razmišljali što će biti u slučaju da dozvola ne bude pravovremeno izdana. Isto tako, činjenica da je gospođa AO iz Ureda za urbanizam obavijestila supruga i nju da se bez uspostave prava služnosti prolaza ne može ishoditi građevinska dozvola ne ukazuje da je ikakav rok između stranaka ugovoren. Sve navedeno ukazuje na nezadovoljstvo obitelji tuženika u konkretnom slučaju, odnosno činjenicom da je građevinska dozvola izdana 14 mjeseci nakon što su oni planirali/očekivali da će ista biti izdana te u skladu s tim i dogovarali daljnje poslove s izvođačima. U pravu je svjedokinja kada navodi da je u tom razdoblju (2020.) bila osjetna inflacija, međutim, ni to ne ukazuje da je među strankama ugovoren rok, već samo opravdava razlog zbog kojeg se tuženiku žurilo s ishođenjem građevinske dozvole.

15.7. Kontradiktorni su i navodi tuženika i njegove supruge, uzevši u obzir da im se žurilo s ishođenjem građevinske dozvole koja je naposljetku ipak izdana, dakle nisu odustali od iste, posebice kada tuženik prilikom saslušanja govori da „…nakon prestanka komunikacije između mene i tužitelja, mene to više nije zanimalo…“ i da bi trebalo pitat suprugu ili punca na čije ime je gradilište prijavljeno u prosincu 2022. te je li na istome u skladu s građevinskom dozvolom i projektnom dokumentacijom izgrađena garaža. A s druge strane, supruga tuženika prilikom saslušanja na upit zašto nije prekinula postupak ishođenja građevinske dozvole navodi da ona nije investitor i da nije imala nikakve papire. Slijedom navedenog, i uzevši u obzir da je tuženik htio da mu se što prije ishodi građevinska dozvola i da je njegova supruga i nakon navodnog roka za ishođenje dozvole kontaktirala u više navrata tužitelja, te činjenice da se od ishođenja građevinske dozvole nije odustalo, a što je i logično, teško je vjerovati da tuženika više nije zanimalo što se događa te da je prepustio sve supruzi i puncu, što proizlazi iz njegovih odgovora na upite tužitelja. Prema iskazima punca i supruge tuženika kao svjedoka, razvidno je da su bili u toku sa svim što je tužitelj radio, a i sami su bili u komunikaciji s njim. Također, tuženikova supruga navodi da nije prekinula postupak ishođenja građevinske dozvole jer nije investitor i nije imala nikakve papire, ali i dalje, nakon proteka 31. kolovoza 2020. ustraje kod tužitelja požurujući ga ne bi li što prije bila izdana građevinska dozvola, odnosno ne bi li se što prije stekli uvjeti za izdavanje iste.

16. Tuženik je na ročištu održanom 1. rujna 2023. istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći da je ugovor između tužitelja i njega raskinut, i to prije dovršetka izrade projektne dokumentacije, međutim, u ovom postupku nije utvrđeno da je ugovor između njih raskinut.

17. Što se tiče navoda tuženika da izvadak iz poslovnih knjiga nije javna isprava, napominje se da je odredbom članka 31. stavka 1. Ovršnog zakona propisano da je vjerodostojna isprava izvadak iz poslovnih knjiga koji je sastavljen u skladu s odredbom stavka 2. istog članka. Tužitelj je prilaganjem dokaza u ovom parničnom postupku dodatno osnažio vjerodostojnu ispravu koja u pogledu dokazne snage nema snagu javne isprave iz članka 230. ZPP-a, no zajedno s ostalim dokazima priloženim u spis formira činjenični supstrat iz kojeg proizlazi osnovanost i visina predmetnog potraživanja.

18. Nadalje, iz svega naprijed navedenog proizlazi da je prigovor radi prijeboja, istaknut od strane tuženika u cijelosti neosnovan. Naime, tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi obveza tužitelja bila da ishodi pravomoćnu građevinsku dozvolu najkasnije do 31.08.2020., pa da bi mu zbog tog propusta tužitelja nastala šteta u ukupnom iznosu od 7.000,00 eura. Slijedom navedenog deklaratornom presudom negativnog utvrđenja trebalo je odlučiti na način naveden u izreci ove presude pod točkom III.

19. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, posebice iskaza stranaka, materijalne dokumentacije ovaj sud smatra nesumnjivo utvrđenim da je prilikom sklapanja ugovora između parničnih stranaka nije ugovoren rok kao bitan sastojak ugovora, da je tuženik već platio tužitelju „nesporni“ dio cijene, te da mu je dužan platiti i ostatak, upravo kako je traženo u ovom postupku.

20. Odluka o troškovima postupka temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelj je tijekom postupka bio zastupan po odvjetniku, te mu je po tom osnovu trebalo priznati za sastav očitovanja na prigovor od 10.05.2022. godine, zastupanje na ročištu 11.01.2023., sastav podneska od 20.01.2023. godine, zastupanje na ročištu 24.01.2023., zastupanje na ročištu 15.02.2023. godine, sastav očitovanja na nalaz i mišljenje 21.08.2023., zastupanje na ročištu 01.09.2023., sastav odgovora na žalbu 27.11.2023., zastupanje na ročištu 16.05.2025., zastupanje na ročištu 11.07.2025., za svaku radnju po 100 bodova ili ukupno 1000 bodova što pomnoženo sa 2 eura (koliko iznosi vrijednost jednog boda prema odvjetničkoj tarifi) daje iznos od 2.000,00 eura. Sudska pristojba za presudu (dvije presude) iznosi 75,52 eura, troškovi dostavljača iznose 15,46 eura, troškovi vještačenja iznose 400,00 eura, tako da je tužitelju na ime troškova parničnog postupka dosuđen ukupan iznos od 2.566,70 eura.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Imotski, 29. kolovoza 2025.

S U D A C

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.