REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2280/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivani Čuk Prpić, na temelju pisanog prijedloga više sudske savjetnice Teodore Gregurić Šoštarić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO ŠATRAK d.o.o., OIB: 23764338703, Koprivnica, Bjelovarska cesta 18, kojeg zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o. u Zagrebu, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, radi isplate iznosa od 93,12 eura, 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 93,12 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 25. svibnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabi lnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u odnosu na stopu zatezne kamate na iznos glavnice preko stope koja je dosuđena u točki I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 138,28 eura eura sa zateznim kamatama na taj iznos koje teku od 29. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužitelj s preostalim zatraženim parničnim troškom u iznosu od 13,26 EUR i preko dosuđene stope na iznos parničnog troška iz točke III. izreke ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi zaprimljenoj na ovome sudu 28. listopada 2025. u bitnome navodi da je u prometnoj nezgodi od 23. svibnja 2024. oštećeno motorno vozilo marke i tipa OPEL CORSA E COLOR, registarske oznake [registarska oznaka], vlasništvo SC iz [adresa], koji je kod tuženika imao ugovorenu policu obveznog osiguranja. Nadalje, da je oštećenik tuženiku prijavio štetni događaj te da su djelatnici tuženika 24. svibnja 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 09-AO-9616/2024, nakon čega da je tuženik utvrdio da je zahtjev tužitelja osnovan te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela, ali da je time samo djelomično podmiren iznos predmetne štete. Naime, navodi da je oštećenik svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost popravak vozila (limarija i lakiranje) koji je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja, a sve sukladno pravilima struke. Ističe da oštećenik kao potrošač ima pravo svojom slobodnom voljom odabrati gdje će svoje vozilo popraviti i da ne treba odabrati za popravak vozila onaj servis koji je ugovorni partner tužen ika, a da su jasno i decidirano svoja stajališta iznijeli i Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja te Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga. Nadalje, da je oštećenik za svoj popravak odabrao tužitelja koji ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi i koji je vozilo preuzeo i izvršio popravak te je za svoju uslugu ispostavio račun broj: 766/01/8 u ukupnom iznosu od 3.703,68 eura (PDV uključen), a koji iznos je tuženik dužan podmiriti kako bi nadoknadio štetu oštećeniku. Međutim, tuženik da je predmetni račun ovjerio odnosno likvidirao na iznos od 3.610,56 eura, dok razliku od 93,12 eura nije platio navodeći da je to cijena rada limara i lakirera koju oni priznaju. Tužitelj ističe da na izvidu štete nije napisana cijena sata rada koju tuženik priznaje, a da je tužitelj likvidirao svoj rad na 40,00 EUR plus PDV u ovoj šteti, čime da se dokazuje da tuženik priznaje cijene proizvoljno iako da svaki gospodarski subjekt ima pravo raditi po satnicama koje sam odredi. Nadalje, da tuženik umanjuje cijenu sata rada auto servisa koji je registriran za tu djelatnost, a da je takvo postupanje zabranjeno što potvrđuju sudska praksa i stavovi nadležnih državnih agencija. Obzirom na sve navedeno, da su ustupitelj/ oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila i ovlaštena osoba tužitelja sklopili 19. kolovoza 2024. ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje u iznosu od 93,12 eura na primatelja tj. tužitelja te o tome obavijestili tuženika. Tužitelj stoga predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 93,12 eura i trošak parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenoj na ovome sudu 2. prosinca 2024. priznao da je automobil štetnika u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika, kao i da je na ime naknade predmetne štete isplatio iznos od 3.610,56 eura. Tuženik smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu te svako daljnje potraživanje tužitelja smatra neosnovanim. Osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva koji tužitelj temelji na ugovoru o ustupu potraživanja (cesiji) s oštećenikom SC. Osporava i tijek zateznih kamata jer da je tuženik u mirnom postupku u cijelosti ispunio svoju obvezu. Tuženik također osporava naznačenu stopu zatezne kamate jer da ista nije određena sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima.

3. Podneskom zaprimljenim na ovome sudu 19. prosinca 2024. tužitelj se očitovao na navode tuženika iz odgovora na tužbu. Tužitelj ističe da je sklapanjem predmetnog ugovora o ustupu tražbine te poslanom notifikacijom tuženiku o izvršenom ustupu potraživanja radi ispunjenja kojom je isti obaviješten u smislu odredbe članka 82. Zakona o obveznim odnosima evidentno da se u konkretnom slučaju više ne radi o obvezno pravnom odnosu koji se tiče tužitelja i oštećenice već o pravnom odnosu između tužitelja i tuženika. Osporava navode tuženika da bi isplatom u iznosu od 3.610,56 eura ispunio cijelu svoju obvezu budući da je iz priložene dokumentaciju uz tužbu vidljiva razlika između tužiteljevog ukupnog računa broj 766/01/8 i iznosa djelomične isplate tuženika od 18. srpnja 2024. te da se sukladno tome radi o nepodmirenom iznosu od 93,12 eura. Nadalje, da tuženik nema pravo sam ocjenjivati vrijednost rada, odnosno visinu satnice tužitelja kao ovlaštenog servisera te na bilo koji način ograničavati svoju obvezu u odnosu na visinu satnice, a kako stranke svoje odnose slobodno uređuju, to da su dužne u smislu odredbe čl. 9. ZOO -a i izvršavati preuzete obveze pod pretpostavkom da to nije u suprotnosti Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva. U prilog iznesenom tužitelj citira sudsku praksu te ukazuje na istovjetne slučajeve u kojima druga osiguravajuća društva priznaju i isplaćuju cijenu sata rada neovlaštenih servisera koji imaju i veću satnicu od tužitelja.

4. Podneskom zaprimljenim 9. srpnja 2025. tuženik je priznao tužbeni zahtjev u dijelu glavnice, ali je osporio visinu stope zateznih kamata koju tužitelj potražuje te predlaže donošenje odluke na temelju stanja spisa i priznanja tuženika.

5. S obzirom na navedeno, a budući da se ne radi o zahtjevu kojim stranke ne mogu slobodno disponirati (čl. 3. st. 3 Zakona o parničnom postupku / ''Narodne novine'', broj: 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje u tekstu: ZPP /), valjalo je na temelju članka 331. stavka 1. ZPP-a donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev prihvaća u dijelu glavnice, stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

6. U odnosu na tuženikov prigovor kojim osporava visinu kamate stope koju tužitelj potražuje, ovaj je sud utvrdio da je prigovor osnovan. Naime, stopu zatezne kamate u konkretnom slučaju treba odrediti u skladu s člankom 29. stavkom 2. ZOO-a po stopi za odnose izvan trgovačkih ugovora jer oštećenik SC kao ustupitelj, a time ni tužitelj kao primatelj, nisu u odnosu koji bi proizlazio iz trgovačkog ugovora. S obzirom da stranke nisu ni u kakvom ugovornom odnosu valjalo je na iznos glavnice dosuditi zatezne kamate po stopi propisnoj za ostale odnose, a preko te stope odbiti tužitelja. Stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude.

7. Tužitelj je zahtijevao da mu tuženik naknadi trošak parničnog postupka i to za sastav sastav tužbe u iznosu od 100,00 eura uvećano za iznos PDV-a te sudsku pristojbu na tužbu i presudu u iznosu od 26,54 eura.

8. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s člancima 155. i 164. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023., dalje u tekstu: Tarifa) te zahtjeva tužitelja (list 7 spisa).

9. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova (Tbr. 7./9. Tarife), a što sukladno Tbr. 54. iznosi 100,00 eura. Na naprijed navedene troškove sud je tužitelju priznao i PDV u skladu s odredbom Tbr. 46. Tarife, a što ukupno iznosi 125,00 eura.

10. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 6,64 eura na temelju odredbe članka 4. stavka 1. u vezi s člankom 7. stavkom 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj: 118/2018. i 51/2023., dalje: ZSP) te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 6,64 eura u skladu s člankom 4. stavkom 4. ZSP i Tbr. 2.2. TSP u vezi s Tbr. 1.2. TSP, jer je tužitelj obveznik plaćanja navedenih pristojbi kao stranka koja pokreće postupak, a što ukupno iznosi 13,28 eura.

11. Slijedom navedenoga, sud je u točki III. izreke tužitelju dosudio trošak postupka u ukupnom iznosu od 138,28 eura.

12. Na tako utvrđen iznos troška postupka tužitelju su dosuđene zatezne kamate koje se obračunavaju počevši od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi propisanoj člankom 29. ZOO-a za ostale odnose, a u skladu s odredbom čl. 30. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 6/2024.).

13. Budući da je tužitelj zatražio parnični trošak u iznosu od 151,54 eura i to po stopi propisanoj za trgovačke ugovore, to je preko dosuđenog iznosa od 138,28 EUR odnosno za razliku od 13,26 eura i s potraživanjem zateznih kamata na dosuđeni trošak preko stope propisane za ostale odnose, odlučeno kao u točki IV. izreke.

U Zagrebu 29. kolovoza 2025.

Sudac:

Ivana Čuk Prpić

Nacrt odluke izradila:

Teodora Gregurić Šoštarić, viša sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, u roku od 15 (petnaest) dana od dana izvršene dostave rješenja, koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare. Kada presudu na temelju priznanja pobija zbog toga što je izjava o priznanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare, stranka može u žalbi iznijeti i nove činjenice te predložiti nove dokaze koji se tiču tih mana u volji (čl. 353. st.3. i 4. ZPP-a).

DNA:

- tužitelju po pun. uz rješenje za sudsku pristojnu za presudu na temelju priznanja u iznosu od 6,64 eura

- tuženiku izravno

- spis u kal. 30 dana