REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj Pn-2755/19-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić u pravnoj stvari tužitelja ŠD OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Marko Ujević, odvjetnik u Zagrebu protiv tuženika Singar doo OIB 88081849998 iz Zagreba, Trg žrtava fašizma 6, zastupan po punomoćnici Nataša Kovar Ričko, odvjetnici u Zagrebu radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29.kolovoza, 2025., istoga dana

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I Nalaže se tuženiku SINGAR d.o.o. (OIB: 88081849998) da tužitelju ĐD isplati na ime naknade štete iznos od 30.000,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja tužbe pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 5%- na poena, sve u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku SINGAR d.o.o. (OIB: 88081849998) da tužitelju ĐD naknadi parnični trošak s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 5%- na poena, tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II Tužitelj je dužan tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 1.187,50 € sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 09.08.2019. tuženik kao nakladnik tjednika 7dnevno na naslovnici i 12-14 stranaici objavio članak pod naslovom „Vođa hrvatskih navijača-suradnik srpske mafije i švercer oružja.“ U predmetnom članku, kao i u naslovu članka, iznesen je cijeli niz neistinitih i nadasve uvredljivih informacija s ciljem da se pred javnošću difamira tužitelj, uslijed čega je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti, odnosno pravo na dostojanstvo, čast i ugled. Među ostalim u spornom članku, te naslovu tog članka, se navodi: "Uvijek vjerni" organiziranom kriminalu; Vođa hrvatskih navijača -suradnik srpske mafije i švercer oružja; neovisno o toj činjenici, ostaje misterij kako se Š sjetio (ili izmislio) baš ĐD kao osobe koja je tijekom rata bila veza između hrvatske i srpske mafije. Uglavnom, ĐD, koji je bio dobro poznat hrvatskoj policiji zbog teških kaznenih djela i kojeg je bivši šef srpske mafije optužio da je u devedesetima služio kao posrednik između hrvatske i srpske mafije, obnaša dužnost predsjednika kluba navijača hrvatske nogometne reprezentacije. Navodi da je predloženi svjedok BD iznio većinu tvrdnji koja se u predmetnom članku navodi protiv tužitelja.

2. Tužitelj ističe da sam naslov članka: „Vođa hrvatskih navijača -suradnik srpske mafije i švercer oružja." tendenciozno nameće neistinitu tvrdnju da je tužitelj osoba iz kriminalnog miljea i surađuje sa inozemnim organiziranim kriminalom. Novinar tuženika, bez iznošenja iti jednog dokaza, se koristi najtežim kvalifikacijama tužitelja, a pritom kroz cijeli tekst koji se proteže na naslovnicu i tri stranice tjednika 7DNEVNO iznosi tvrdnju o navodnoj kriminalnoj djelatnosti tužitelja. Općepoznato je da mediji formiraju javno mnijenje, tim više ako je taj medij jedan od najčitanijih tjednika u Hrvatskoj, te objavljivanjem negativnih informacija (a koje su ujedno i neistinite) vrlo često stvore negativan stav javnosti koji je kasnije jako teško popraviti.

3. Tužitelj je radi ispravka netočnih navoda dana 6. 9. 2019. na adresu tuženika poslao zahtjev za objavom ispravka netočnih informacija, objavljenih u spornom članku, a sukladno članku 40. Zakona o medijima, u kojem tužitelj traži da tuženik objavi da

-Nije točno da je udruga "Uvijek vjerni" vjerna organiziranom kriminalu;

-Nije točno da je Đ navijača -suradnik srpske mafije i švercer oružja

-Nije točno da je ĐD osoba koja je tijekom rata bila veza između hrvatske i srpske mafije

-Nije točno da je ĐD, bio dobro poznat hrvatskoj policiji zbog teških kaznenih djela

-Nije točno da je bivši šef srpske mafije optužio ĐD da je u devedesetima služio kao posrednik između hrvatske i srpske mafije

4. Tuženik je dana 19. 9. 2019. poslao dopis tužitelju u kojem je naveo kako nakladnik nije dužan objavljivati navode o neistinitosti sadržaja objavljene informacije obzirom postoje ekskulpacijski razlozi.

5. Tužitelj ističe kako je ovakvim postupanjem tuženika, objavom neistinitih i uvredljivih informacija, došlo do narušavanja poslovnog ugleda tužitelja, te mu je nanesena neimovinska šteta, obzirom mu je povrijeđeno pravo osobnosti. Potražuje isplatu 30.000,00 kn na ime povrede prava osobnosti sa zateznom kamatom i troškom postupka.

6. Tuženik osporava osnov i visinu zahtjeva, prvenstveno se ističe kako je tekst željenog ispravka u svakom slučaju nepodoban za objavu obzirom da je isti sadržavao i vrijednosne sudove i komentare koje nakladnik sukladno Zakonu o medijima nije obvezan objaviti, kao i podatke o postupku koji se ne mogu objaviti. Tužitelj povodom istog očitovanja nije dostavio korigirani tekst ispravka. Nakladnik sukladno Zakonu o medijima nije ovlašten mijenjati odnosno samostalno određivati tekst traženog ispravka.

7. Ističe se kako postoje ekskulpacijski razlozi za otklanjanje odgovornosti tuženika u ovom predmetu, i to iz razloga što je informacija utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije prilikom čega je postupano u dobroj vjeri, odnosno proizašla iz vrijednosnih sudova autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu a informacija je dana u dobroj vjeri. (Zakon o medijima Članak 3, 7 i 8)

8. Članak 3 ZM jamči slobodu izražavanja i slobodu medija, a Članak 7 st (3) određuje da osoba koja svojim izjavama, ponašanjem i drugim djelima u vezi s njezinim osobnim ili obiteljskim životom sama privlači pozornost javnosti ne može zahtijevati istu razinu zaštite privatnosti kao drugi građani, a Članak 8 određuje da nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju.

9. Članak na koji se tužitelj poziva predstavlja (i) iznošenje dopuštene kritike i slobode izražavanja odnosno vrijednosnog suda.

10. Nadalje, sloboda izražavanja ne odnosi se samo na pristojno i uljudno iznošenje stavova, već i na stavove koji mogu biti i neugodni. Javni interes u svakom slučaju prevladava pravo tužitelja na čast i ugled.

11. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u sporni članak (list 4-8) zahtjev za objavu ispravka i odgovor (list 9-16), saslušao svjedoka ŽD (list 29) tužitelja (list 68), i zz tuženika (list 69), te temeljem čl 8 i 219 ZPP utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. Sud je odustao od saslušanja predloženog svjedoka BD, jer isti nije bio dostupan sudu, a utvrđene činjenice bile su dovoljne za donošenje odluke i bez saslušanja predloženog svjedoka.

12. Sporno je jesu li u tužbi navedene informacije podobne povrijediti tužiteljevo pravo osobnosti, da li je naslov i sadržaj teksta podoban tužitelju nanijeti štetu, jesu li ispunjene pretpostavke za ekskulpaciju odgovornosti tuženika iz čl. 21. Zakona o medijima (NN 59/04., 84/11. i 81/13., dalje: ZM), naročito je sporna uzročno posljedična veza između objave predmetnog članka i povrede prava osobnosti tužitelja, obzirom na temu članka i nespornu činjenicu da je predloženi svjedok BD iznio većinu tvrdnji koja se u predmetnom članku navodi protiv tužitelja.

13. Uvidom u sporni tekst, kao i iskazima autora teksta, glavnog urednika i zz tuženika, sud je utvrdio da se radi o formi komentara, a to je novinarska forma u kojoj se komentiraju situacije, događaji i aktualne teme, te autor o istima iznosi svoj stav, odnosno daje vrijednosne sudove.

14. Nadalje je uvidom u sporni tekst razvidno da se tema ovog komentara navodi već u podnaslovu; „I u drugoj udruzi Budi ponosan koju su osnovali isti ljudi koji su osnovali klub Uvijek vjerni, netransparentno trošenje novca sponzora, neplaćanje poreza i rasprodaja doniranih artikala broje se u stotinama tisuća kuna“, navodeći da je portal Dnevno u tri navrata pisao o malverzacijama u navijačkim udrugama, između ostalog i udruzi „Uvijek vjerni.“ Autor navodi da je udruga protuzakonito „izvukla“ nekoliko milijuna kuna, pri čemu su sudjelovale konkretno nabrojene tvrtke koje su naplaćivale od udruge velike iznose, a autor navodi da ta saznanja ima od BD bivšeg predsjednika udruge koji optužuje ovdje tužitelja koji je udrugu vodio nakon njega, te TD čije su tvrtke poslovale sa udrugom. Nadalje autor navodi kako se tužitelj više puta pojavljivao u medijima, citiraju se napisi iz Nacionala i Slobodne Dalmacije koji su 2010. pisali o tome da je tužitelj tijekom rata bio veza između hrvatske i srpske mafije, citirajući dijelove iskaza SD koje je dao MUP Srbije, autor napominje da njegove izjave treba uzeti s velikom rezervom. Također se citira B koji je navodno izjavio da je tužitelj bio klijent ubijenog JD, tajni ortak KD, te u vezi sa ČD, budući se tužitelj spominje kao svjedok i žrtva ČD na javnosti poznatom suđenju „zločinačkoj organizaciji“. Također autor navodi da je tužitelj poznat hrvatskoj policiji zbog teških kaznenih dijela, a kao takav ipak izabran za predsjednika kluba navijača Uvijek vjerni. Autor teksta se sastao s tužiteljem ali mu tužitelj nije htio otkriti previše informacija. Autor se sastao i sa BD koji je najavio i podizanje kaznene prijave protiv tužitelja, tvrdeći da mu je novac za deblokadu udruge Uvijek vijerni dao ČD.

15. Svjedok ŽD koji je zaposlen kod tuženika već 4-5 godina na neodređeno vrijeme i bavi se istraživačkim novinarstvom, navodi da u konkretnom članku sport nije bio primarna tema, a tekst je nastao nakon mjesec istraživanja udruge "Uvijek vjerni" i "Budi ponosan". Autor je informacije dobio od osnivača udruge "Uvijek vjernik" gosp. BD, a i od drugih ljudi koji su bili povezani sa tim udrugama npr. gosp. Ž, gosp. TD, a informacija se odnosila na činjenicu da su velike količine novca iz HNS-a prelijevale u te udruge, a bez jasnih kriterija. Bilo je još članaka na tu temu. Poznato mu je da su i drugi novinari pisali o ovoj temi. Nakon prikupljanja informacija kontaktirao je tužitelja da bi istražio njegovu ulogu u tom, po njegovom mišljenju kriminalnom miljeu. Od gosp. BD je dobio audio zapis na kojem se čuje gosp. BD i tužitelj, a riječ je o preuzimanju, odnosno financijskim interesima sa gosp. ČD i T u HNS-u. Tu treba objasniti vezu između tužitelja i ČD, tužitelj ga je najprije u tom iskazu (to je sad već bilo davno, na suđenju tzv. zločinačkoj organizaciji) teretio kada je davao izjavu na policiji, da bi kasnije u sudskom postupku promijenio svoj iskaz. Još je bitno spomenuti da je 1997. pod nerazjašnjenim okolnostima likvidiran šogor tužitelja, ID, te se to dovodi u vezu sa mafijaškom organizacijom. Svjedok je nakon toga dobio nekoliko tel. poziva iz kruga ratnih veterana, te su mu ti ljudi govorili da ne piše o tužitelju, našao se sa tužiteljem da pokuša provjeriti njegovu stranu priče, međutim on mu je na tom sastanku počeo nuditi nekakve usluge od strane navijača, svjedok je to odbio. Predmet ovog članka je bilo istraživanje kakve su veze HNS-a i kriminalnog miljea, a sam tužitelj nije bio predmet, odnosno tema tog članka. Tužitelj je bitan kao spona između ta dva, odnosno tri elementa jer tu dodaje i navijače, kao organiziranu skupinu. Pouka ovog članka bila je kakve su osobe vođe navijačkih skupina, da to nisu osobe onakve kakve se predstavljaju u medijima, već su naprotiv osobe upitnih biografija i morala, tu misli na korištenje domoljublja kao motiva za ustvari, u krajnjoj liniji financijske ciljeve. U toj cijeloj priči gosp. BD surađuje sa institucijama Države, tu misli na USKOK. G BD je upoznat sa svjedokovim prijašnjim radom, smatra da ima hrabrosti pisati o toj temi, on je informacije provjeravao, ima svoje izvore kao novinar, koji naravno ne može otkriti, a izvori su i u institucijama vlasti i u među ljudima. Tužitelja je konkretno povezao u članku sa srpskom mafijom i oružjem, a do tih informacija je došao na internetu, budući se tužitelj spominje u nekoliko policijskih akcija vezano za šverc oružja, i vezano za suđenje tzv. zločinačkoj organizaciji. U tom kontekstu informacije koje je imao gosp. SD su se poklapale sa informacijama koje je imao od drugih, nije još došao do zapisnika o njegovom saslušanju pred policijom Srbije, ali poznato mu je da se povezuje sa zbivanjima u Hrvatskoj i poznato mu je da je taj zapisnik proslijeđen hrvatskim istražnim tijelima. Iz njegovih izvora zna da tužitelj ima policijski dosje. Koliko je njemu poznato ovaj audio zapis koji je spominjao u iskazu objavio je novinar VD na you tube-u.

16. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio predsjednik udruge "Uvijek vjerni" i to u dva navrata u godinama 2015. -2021. Misli da su osnivači bili ĆD i još neki. Radilo se o velikoj udruzi, a tužiteljev posao je bio organizacija navijača, organiziranje evenata te briga o članstvu i članarinama. Ističe da se radilo o dobrovoljnom radu. Misli da se udruga ugasila 2021., a tužitelj je bio član do kraja. Pored toga je radio svoj redovni posao, vodio je obiteljski hotel u Samoboru (Garni – hotel). Taj posao je radio do 2018. Inače nije bio čitatelj tjednika 7-dnevno. U predmetnom članku kada se kaže "vođa hrvatskih navijača" smatra da se misli na njega. Misli da su mediji inače pisali o udruzi, nije previše pratio elektronske medije. Članak su mu pokazali poznanici i prijatelji. Što se tiče sadržaja i naslova predmetnog članka, pretpostavlja da se tu radilo o tome da je g. ĆD bio smijenjen sa mjesta predsjednika. Smijenio ga je upravni odbor udruge negdje 2015. Ne zna da li je g. ĆD autor informacija, ali tužitelju jedino to pada na pamet. Tužitelj ne prati druge portale pa ne zna da li se o njemu pisalo. Pozna ČD jer je živio na Rudešu do 1972. godine, ali nisu prijatelji. Pozna JD i KD iz viđenja. Nije nikada čuo za SD. 2006. protiv tužitelja je vođen kazneni postupak, ali je oslobođen, na teret mu se stavljala zloupotreba opojnih droga. Točno je da je nerazjašnjeno ubojstvo tužiteljeva šogora ID. Ističe da u udruzi nije bilo problema sa financijskim poslovanjem, a ističe da to nije niti bio njegov posao kao predsjednika udruge. Iskazuje da nije imao vremena za kontroliranje financijskog poslovanja. Za vrijeme rata je bio u HVO-u. Prije rata je imao svoju privatnu tvrtku koja se bavila uvozom prehrambenih proizvoda i uz to dvije maloprodajne trgovine. Uglavnom je ĆD kontaktirao sa sponzorima Udruge, a tužitelj nije imao potrebu za tim jer su uglavnom postojali Ugovori. Ističe da nije bio svjedok u postupku protiv ČD. Nakon objave članka tužitelj se loše osjećao, jedino je bio neki mali krug ljudi koji je vjerovao da to nije istina. Bilo je anonimnih poziva i prijetnji. Nije bio suradnik srpske mafije i švercer oružja. Nisu u tijeku nikakvi kazneni postupci niti protiv udruge niti protiv tužitelja osobno. Tužiteljeva djeca su odrasla i bila su pogođena člankom, morali su ići radit u inozemstvo jer nisu mogli dobiti adekvatan posao u skladu sa njihovim obrazovanjem i sposobnostima. Tužitelju je posao od tada pao, ništa više ne uspijeva raditi. Primijetio je da je odnos ljudi prema njemu drugačiji. Našao se sa ŽD, pitao je nešto u vezi udruge i u vezi poslovanja, ali ništa konkretno. Nije ga pitao ništa što je vezano osobno uz njega. S spominjao je ĆD, ali se tužitelj toga ne sjeća više. Tužitelj nije bio uhićenik u nikakvoj akciji u Srbiji, bio je uhićenik u akciji koju je spomenuo 2006.

17. Člankom 21. st. 1. ZM propisano je da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim zakonom. Postojanje pretpostavki odgovornosti za štetu dokazuje tužitelj, dok postojanje pretpostavki za oslobođenje od odgovornosti za štetu iz čl. 21. st. 4. ZM dokazuje tuženik.

18. Svaka osoba ima pravo na zaštitu privatnosti, dostojanstva, ugleda i časti (čl. 7. st. 1. ZM –a). Pravu zaštite privatnosti je kao općem načelu u ZM su suprotstavljeno je pravo slobode izražavanja i sloboda medija koji se prema stavku 3. članku 3. ZM-a mogu ograničiti samo kada je i koliko je to nužno u demokratskom društvu… Ustav RH (NN 85/2010, 19/2013) također propisuje da se svakom jamči štovanje i pravna zaštita njegovog osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti (članak 35.), ali člankom 38. stavak 1. i 2. Ustava propisano je da se jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli, a sloboda izražavanja misli obuhvaća osobito slobodu tiska i drugih sredstava priopćavanja, slobodu govora i javnog nastupa i slobodno osnivanje svih ustanova javnog priopćavanja.

19. Iz iskaza tužitelja i autora članka proizlazi kao nesporno da je tužitelj doista bio poznat hrvatskoj policiji kao uhićenik 2006, da poznaje aktere suđenja tzv zločinačkoj organizaciji, te da je informacije autoru članka dao g. ĆD kao njegov prethodnik i g J čije su tvrtke poslovale s udrugom. Također kao nesporno proizlazi da se autor teksta prije objave članka sastao s tužiteljem, g. ĆD i TD, da je iz svojih izvora (čiji identitet ne može otkriti) saznao za sadržaj iskaza SD koji inkriminira tužitelja i dijelove kojeg iskaza autor citira.

20. Nije uvjerljiv dio iskaza tužitelja u kojem navodi da ne prati elektroničke medije, također je neuvjerljivo da kao predsjednik udruge Uvijek vjerni ne bi imao saznanja o financijskom poslovanju udruge, jer za to nije imao vremena. Nadalje na temelju iskaza tužitelja sud nije utvrdio kakva je točno šteta nastala tužitelju objavom konkretnog članka, obzirom da (nije sporno) su mediji Nacional i Slobodna Dalmacija već 2010 pisali o tome da je „tužitelj tijekom rata bio veza između hrvatske i srpske mafije“, pa nije utvrđena točno uzročno posljedična veza između članka i nastale štete, kao niti opseg te štete.

21. Čitanjem predmetnog teksta sud zaključuje da je točan dio iskaza autora teksta da tekst obrađuje temu tko su vođe navijačkih skupina, te korištenja domoljublja kao motiva za financijske ciljeve, a tužitelja u kontekstu te teme, što su svakako teme od interesa javnosti.

22. Nadalje, u članku nije objavljena niti jedna informacija koja bi se odnosila na privatni život tužitelja, već je tema komentara trošenje sredstava udruge "Uvijek vjerni" koja je udruga navijača hrvatske nogometne reprezentacije i svakako u fokusu javnosti.

23. Europski sud za ljudska prava u brojnim odlukama izjasnio se da u ovim slučajevima sud mora utvrditi postoji li pravična ravnoteža između zaštite slobode izražavanja kako jamči članak 10. Konvencije i zaštite ugleda onih o kojima se piše i navoda u medijima, s druge strane, a to pravo kao aspekt privatnog života, štiti članak 8. Konvencije. Ustavno je pravo na štovanje i pravnu zaštitu osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti zajamčeno člankom 35. Ustava, s jedne strane, te ustavno pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli zajamčena člankom 38. Ustava RH s druge strane, i ta su prava načelno prava jednakog ranga i u konkretnom slučaju ova dva uspostavljena prava međusobno konkuriraju i kod iznošenja vrijednosnih sudova.

24. U praksi Europskog suda za ljudska prava zauzet stav da iako tisak ne smije prijeći određene granice, posebice u pogledu zaštite ugleda i prava drugih, njegova je zadaća, širiti na način koji je u skladu s njegovim obvezama i odgovornostima, informacije i ideje o svim pitanjima od javnog interesa (K i Hachette Filipacchi Associés protiv Francuske).

25. Nadalje, Europski sud za ljudska prava je u svojoj dugogodišnjoj praksi odlučujući u okviru čl. 10. st. 2. Konvencije u mnogobrojnim predmetima primjerice Ceylan protiv Turske, Wingrove protiv Ujedinjenog Kraljevstva, Couderc i Hachette Filipacchi Associés protiv Francuske, Bon protiv Hrvatske te recentnije i Standard Verlagsgesellschaft MBH protiv Austrije utvrdio da ne postoji puno prostora za ograničenja rasprave o pitanjima od javnog interesa. Prema mišljenju Suda, javni interes obično se odnosi na pitanja koja utječu na javnost u tolikoj mjeri da ona može legitimno iskazati interes za njih, koja privlače pažnju javnosti ili koja je u značajnoj mjeri zabrinjavaju, posebice kada utječu na dobrobit građana ili život zajednice. To je primjenjivo i na pitanja koja mogu izazvati značajne kontroverze, koja se odnose na važno društveno pitanje ili koja uključuju problem za koji bi bilo u interesu javnosti da o njemu bude obaviještena (Satakunnan Markkinapörssi Oy i Satamedia Oy protiv Finske).

26. Naposljetku, sukladno kriterijima koje je Europski sud za ljudska prava utvrdio u kontekstu postizanja ravnoteže između suprotstavljenih prava u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke potrebno je utvrditi da li postoji doprinos raspravi od javnog interesa, stupanj popularnosti dotične osobe, predmet objave, prethodno ponašanje dotične osobe te sadržaj, oblik i posljedice objavljivanja i, kada je primjereno, okolnosti u kojima su fotografije snimljene. Pritom čast i ugled kao element privatnog života može ući u doseg čl. 8., ali napad na ugled osobe mora postići određenu razinu ozbiljnosti i biti takav da dovodi u pitanje osobno uživanje prava na poštovanje privatnog života (Bédat protiv Švicarske, Axel Springer AG protiv Njemačke, A. protiv Norveške).

27. Stavljajući sporne navode konkretnog članka u društveni kontekst, sud je stava da tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti za štetu, koje podrazumijeva ZM.

28. Pozivajući se na čl. 21. Zakona o medijima (Narodne novine br. 59/04., 84/11., 81/13., u daljnjem tekstu: ZM), te na odredbe čl. 1098. do 1110. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., u daljnje tekstu: ZOO), sud zaključuje da pretpostavke odgovornosti tuženika za naknadu štete nisu ispunjene jer tužitelj nije dokazao štetu, a naročito ne uzročno-posljedičnu vezu koju je pretrpio objavom spornog teksta.

29. Povezujući ustvrđeno s čl. 21. st. 4. al. 3. ZM-a, koji propisuje da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena utemeljena na točnim činjenicama ili na činjenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su točne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove točnosti, a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupano u dobroj vjeri, sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete .

30. Odluka o trošku u korist tuženika donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP - a i sukladno vps iz tužbe ( 3.981,68 €) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22, 138/23dalje OT.) uz vrijednost boda 2,00 €.

31. Tuženiku zastupanom po odvjetniku priznat je trošak odgovora na tužbu (Tbr.

8. toč. 1. OT - 100 bodova, roč 15.09.20. 100 bodova, roč 08.03.21. 100 bodova, pristup roč 10.11.21. 25 bodova, pristup roč 15.04.24. 25 bodova, roč 11.02.25. 25 bodova, roč 11.06.25. 100 bodova, ukupno uz pdv, 1.187,50 €. Zatezna kamata na parnični trošak pripada tuženiku od donošenja presude do isplate po čl 30 OZ po stopi preciziranoj u toč II izreke.

U Zagrebu 29. kolovoz 2025.

Sutkinja:

Ana Ćurković Dražić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, pisano u tri primjerka, a u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste.

Protiv ove presude stranka koja nije bila na ročištu za uručenje, a dostava poziva za to ročište je bila uredna, ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana isticanja presude na e-oglasnoj ploči suda. Stranci koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu, sud će presudu dostaviti sukladno čl. 142-143 ZPP-a.

DNA:

- tužitelju po pun uz rj pristojba na presudu prema vps 3.981,68 €

- tuženiku po pun