REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-5009/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice KL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Kristina Pavlic, odvjetnica u Zagrebu, Trg N. Š. Zrinskog 17, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi napredovanja u zvanje savjetnika, 29. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, KLASA: UP/II-551-06/24-10/02, URBROJ: 524-11-02/5-24-2 od 18. listopada 2024.

II. Poništava se rješenje Akademije socijalne skrbi, KLASA: UP/I-133-04/24- 01/6, URBROJ: 149-03-03/03-24-2 od 26. srpnja 2024. i predmet se vraća na ponovni postupak.

III. U ponovljenom postupku javnopravno tijelo je dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove presude u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak upravnog spora u iznosu od 3.750,00 eura (slovima: tri tisuće sedamsto pedeset eura) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude.

V. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-551-06/24-10/02, URBROJ: 524-11-02/5-24-2 od 18. listopada 2024., odbijena je tužiteljičina žalba podnesena protiv rješenja Akademije socijalne skrbi, KLASA: UP/I-133-04/24-01/6, URBROJ: 149-03-03/03-24-2 od 26. srpnja 2024., kojim je odbijen tužiteljičin zahtjev za napredovanje u zvanje savjetnika.

2. Tužiteljica u tužbi u bitnom navodi da je zaposlena u Centru za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj Zagreb na radnom mjestu stručni radnik u sustavu socijalne zaštite 2 – učitelj razredne nastave. Smatra da zadovoljava uvjete za napredovanje prema čl. 4. Pravilnika. Tužiteljica se poziva na članak 253. stavak 2. Zakona o socijalnoj skrbi, prema kojem stručne poslove mogu obavljati i drugi stručni radnici. Također se poziva na članak 263. stavak 1. istog Zakona, prema kojem stručni radnici imaju pravo, dužnost i obvezu trajno se stručno usavršavati, uključujući područje odgoja. Traži poništenje osporene drugostupanjske i prvostupanjske odluke, da sud utvrdi njezino pravo na napredovanje u zvanje savjetnika te naknadu troškova postupka s kamatama.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju akta koji se osporava. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

4. U podnesku od 19. kolovoza 2025. tužiteljica dostavlja u spis predmeta Potvrdu poslodavca Klasa: 110-03/25-01/8, Urbroj: 251-268-03/01-25-1 od 17. srpnja 2025. kojom se potvrđuje da tužiteljica zaposlena od 1. rujna 1993. u Centru za odgoj i obrazovanje Slave Raškaj — Zagreb, u sustavu Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, obavlja poslove edukacijsko - rehabilitacijske struke kako u djelatnosti odgoja i obrazovanja tako i u djelatnosti socijalne skrbi.

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika te je 15. srpnja 2025. i 26. kolovoza 2025. održao usmenu i javnu raspravu.

5.1. Na raspravi je saslušana tužiteljica koja u bitnom navodi da je od 1993. godine radi u Centru za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj na radnom mjestu stručnog radnika – učitelja razredne nastave, pri čemu obavlja poslove i iz sustava socijalne skrbi i iz odgoja i obrazovanja.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan, osim u dijelu kojim se zahtjeva da Sud sam riješi stvar i dijelu zahtjeva za naknadu troškova spora.

7. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je tužiteljica podnijela zahtjev za napredovanje u zvanje savjetnika u djelatnosti socijalne skrbi;

- da je tužiteljica, diplomirani defektolog i nastavnik razredne nastave;

- da je tužiteljica zaposlena u Centru za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj Zagreb;

- da navedeni Centar osim pružanja socijalnih usluga obavlja i djelatnost odgoja i obrazovanja djece s teškoćama u razvoju;

- da je tužiteljica zaposlena na radnom mjestu učiteljice razredne nastave;

- da tužiteljica obavlja poslove u odgojno-obrazovnom procesu s učenicima s oštećenjem sluha te komunikacijskim i dodatnim razvojnim teškoćama.

8. Javnopravna tijela su utvrdila da tužiteljica ne obavlja poslove stručnog radnika u djelatnosti socijalne skrbi, već poslove u djelatnosti odgoja i obrazovanja, zbog čega su utvrdila da tužiteljica ne ispunjava propisane uvjete za napredovanje propisane odredbom članka 263. stavka 6. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj 18/22., 46/22., 119/22., 71/23. i 156/23.), prema kojoj stručni radnici u djelatnosti socijalne skrbi mogu napredovati u struci odnosno zanimanju i steći zvanje mentora i savjetnika.

9. Sud ne prihvaća ocjenu javnopravnih tijela da tužiteljica nije ispunila materijalnu pretpostavku za napredovanje u zvanje savjetnika – obavljanje poslova stručnog radnika u djelatnosti socijalne skrbi.

10. Tužiteljičino radno mjesto je formalno kategorizirano kao „Stručni radnik u sustavu socijalne zaštite 2 – učitelj razredne nastave“. Učitelj razredne nastave primarno predstavlja odgojno-obrazovni posao. Međutim, sama kategorija „stručni radnik u sustavu socijalne skrbi“ nije samo formalna oznaka, već odražava svrhu i prirodu posla koji se obavlja u ustanovi koja je dio sustava socijalne skrbi. Poslovi učitelja razredne nastave u Centru Slava Raškaj nisu istovjetni poslovima učitelja u redovnim osnovnim školama. Oni uključuju specifičan rad s korisnicima – osobama s razvojnim poteškoćama (oštećenje sluha, poremećaji komunikacije, autizam, višestruke teškoće). Time je ispunjen osnovni kriterij iz članka 263. stavka 6. Zakona o socijalnoj skrbi – da se radi o stručnom radniku koji radi u djelatnosti socijalne skrbi, jer odgojno-obrazovni rad u toj ustanovi istodobno ima obilježja stručnog socijalnog rada.

11. Iz potvrde Centra za odgoj i obrazovanje Slava Raškaj proizlazi da je tužiteljica, neposredno uključena u odgojno-obrazovni i edukacijsko-rehabilitacijski rad s korisnicima s razvojnim poteškoćama (oštećenje sluha, govorno-jezični poremećaji, autizam, višestruke teškoće), odnosno da obavlja poslove koji istodobno imaju obilježja djelatnosti odgoja i obrazovanja te djelatnosti socijalne skrbi.

12. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona ispunila pretpostavku obavljanja poslova iz djelatnosti socijalne skrbi. Naime, tužiteljica opisuje konkretne aktivnosti koje se nedvojbeno ubrajaju u poslove socijalne skrbi. Sve to čini temeljne poslove socijalne skrbi usmjerene na zaštitu i unapređenje kvalitete života korisnika, a ne isključivo na obrazovnu funkciju. Činjenica da u Centru postoji praksa da „svi rade sve“ dodatno potvrđuje da poslovi socijalne skrbi nisu sporedni ili iznimni, već čine sastavni dio svakodnevnog rada tužiteljice.

13. Slijedom toga, iako tužiteljica obavlja i poslove odgoja i obrazovanja, činjenica da njezino radno mjesto i stvarni rad uključuju poslove socijalne skrbi znači da je ispunjen zakonom propisani uvjet obavljanja poslova stručnog radnika u djelatnosti socijalne skrbi. Stoga se može zaključiti da je tužiteljica ispunila materijalnu pretpostavku za napredovanje u zvanje savjetnika.

14. Slijedom navedenog, ovaj Sud je utvrdio da su osporavana rješenja nezakonita.

15. Sud nije sam riješio upravnu stvar jer stanje spisa spora ne omogućuje reformacijsko odlučivanje suda. Naime, tužiteljica uz zahtjev za napredovanje u zvanje nije dostavila dokaze u smislu Pravilnika o razini, odgovarajućem zvanju, uvjetima i načinu napredovanja stručnih radnika u djelatnosti socijalne skrbi (Narodne novine, broj 110/22. i 114/23., dalje Pravilnik) za neke aktivnosti za koje navodi da su ostvarene, primjerice za kategoriju – članci u stručnim i znanstvenim časopisima/publikacijama – nije priložen članak u elektronskoj formi ili publikacija.

16. U nastavku upravnog postupka potrebno je utvrditi za koje aktivnosti tužiteljica nije dostavila prihvatljive dokaze uz zahtjev. Nakon toga javnopravno tijelo će zaključkom na temelju članka 47. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09. i 110/21., dalje ZUP) pozvati tužiteljicu na podnošenje dokaza u primjerenom roku uz upozorenje da će na temelju članka 47. stavak 4. ZUP-a njen zahtjev odbiti ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke. Javnopravno tijelo će donijeti odluku o napredovanju u zvanje savjetnika ako se nakon dopune i ocjene dostavljenih dokaza utvrdi da tužiteljica ima najmanje 50 bodova iz svih kategorija aktivnosti koje se boduju (1. obrazovanje, 2. stručno usavršavanje, 3. članci u stručnim i znanstvenim časopisima ili publikacijama, 4. istraživanja, projekti, udruge, 5. rad na unapređenju sustava socijalne skrbi, 6. doprinos unapređenju prakse 7. doprinos razvoju profesije), ostvarenih u razdoblju od pet godina prije podnošenja zahtjeva (13. svibnja 2024.).

17. S obzirom na sve naprijed navedeno Sud je odlučio kao u točki I. i II. izreke ove presude primjenom odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a.

18. Na temelju odredbe članka 119. stavka 4. ZUS-a u vezi članka 151. ZUS-a odlučeno je kao točki III. izreke ove presude.

19. Tuženik je izgubio spor te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a dužan tužiteljici nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika. Tužiteljici treba kao opravdan izdatak u smislu članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a priznati trošak za sastavljanje tužbe i zastupanje na raspravi. Imajući na umu da se sukladno članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.), tužiteljica ima pravo na naknadu u iznosu od po 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 3.750,00 eura. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao točki IV. izreke presude.

20. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška sastavljanja podneska od 19. kolovoza 2025. Prije svega, podnošenje tog podneska je rezultat propusta tužiteljice pribaviti i podnijeti isprave na kojima temelji tužbeni zahtjev već u trenutku podnošenja tužbe. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška po osnovi nagrade za sastav tog podneska i istovremeno pravo na nagradu opunomoćenika za zastupanje na raspravi 26. kolovoza 2025., već tužiteljica ima pravo na naknadu samo za zastupanje na raspravi. Naime, nije opravdano priznati tužiteljici dvostruku naknadu, jer se isti procesni učinak mogao postići usmenim izlaganjem navoda iz tog podneska na održanoj raspravi. Dakle, tužiteljica nema pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 1.250,00 eura. Stoga je odlučeno kao u točki V. izreke presude.

U Zagrebu, 29. kolovoza 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Kristina Pavlic, odvjetnica u Zagrebu, Trg N. Š. Zrinskog 17

2. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 78

3. U spis