Poslovni broj: Ovr-2142/2025-3

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Jermini Dujmović-Živković, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja DD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zast. po pun. Andrei Čota, odvjetnici u Splitu protiv ovršenice ĆD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zast. po pun. Marku Ljubičiću, odvjetnici u OD Ljubičić-Vrdoljak & Partneri d.o.o. u Splitu, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 29. kolovoza 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenog kod Financijske agencije 30. lipnja 2025. temeljem osnove za plaćanje – bjanko zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku Jagodi Makelja Šunjić, pod posl. br. OV-4304/2018, kao neosnovan.

II. O naknadi troškova odlučit će se u daljnjem tijeku postupka.

i

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenica, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog Zaključka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 10. i 11. Ovršnog zakona.

O b r a z l o ž e n j e

1. Kod ovog suda je 21. kolovoza 2025. zaprimljen prijedlog ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava te proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika, a koja su zaplijenjena na temelju Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podnesenog kod Financijske agencije 30. lipnja 2025. temeljem osnove za plaćanje – bjanko zadužnice solemnizirane po javnom bilježniku Jagodi Makelja Šunjić, pod posl. br. OV-4304/2018 .

2. Ovršenica u svom prijedlogu navodi da je predmetna bjanko zadužnica izdana još 2017. godine kao instrument osiguranja povrata pozajmice u iznosu od 30.000,00 kn koju je ovrhovoditelj dao sinu ovršenice, JD i da je ovršenica bila izdavatelj bjanko zadužnice radi osiguranja tražbine i da je tijekom 2018. i 2019. godine glavnicu duga djelomično podmirio UD, bivši suprug ovršenice i otac JD i time ukupno vraćeno 20.000,00 kn, što ovrhovoditelj u međusobnoj komunikaciji sa JD ne osporava. Dalje ovršenica ističe da preostali dug, ako bi postojao, može iznositi najviše oko 10.000,00 kn te da je, umjesto da zahtijeva eventualno preostali dug, ovrhovoditelj bjanko zadužnicu iskoristio kako bi od ovršenice pokušao naplatiti višestruko veći iznos od onoga koji odgovara stvarnom dugu. Naime, na bjanko zadužnici naknadno je upisao iznos od 100.000,00 kn te je pokrenuo postupak prisilne naplate tog iznosa, iako za to ne postoji valjan pravni temelj.

Nadalje navodi da je predmetna tražbina već pretežito ispunjena, a u svakom slučaju da je zastarjela jer zajam datira iz 2017. godine, a od tada do danas su protekli zakonom propisani rokovi zastare potraživanja. Stoga ovršenica smatra da i eventualni preostali dug od 10.000,00 kn pravno više nije moguće potraživati zbog nastupa zastare, a da iznos od 100.000,00 kn nikada nije niti postojao kao tražbina. Ovršenica također smatra da ovrhovoditelj, čak i u slučaju postojanja ostataka duga, ima osnov za podnijeti zahtjev na iznos od 10.000,00 kuna navodeći da je u konkretnom slučaju osnovni pravni odnos pozajmica novca između ovrhovoditelja i sina ovršenice i da je nakon djelomičnog ispunjenja obveze iz tog odnosa (vraćeno 20.000,00 kn od 30.000,00 kn), tražbina vjerovnika prestala je u najvećem dijelu, a preostala tražbina više ne može biti uspješno ostvarena prisilnim putem zbog nastupa zastare. Time je svrha izdavanja zadužnice ispunjena, odnosno tražbina radi koje je zadužnica izdana više uopće ne postoji ili je neovršiva. Dalje ovršenica naglašava kako se prema načelima ovršnog postupka, ovrha može provoditi samo za stvarne i važeće tražbine, ali da bi u ovom slučaju naplata iznosa od 100.000,00 kn predstavljala bi očitu zlouporabu instituta bjanko zadužnice i ovršnog postupka, jer bi se ovrhovoditelj bez pravne osnove namirio višestruko više od onoga što mu pripada.

2.1. U odnosu na prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava ovršenica ističe da bi joj provedbom ove ovrhe bila nanesena nenadoknadiva šteta jer bi njezina sredstva na računu bila bi prenesena ovrhovoditelju, fizičkoj osobi, koji na svojem imenu ima isključivo suvlasničke dijelove poljoprivrednih zemljišta u Primorskom Docu te bi – u slučaju kasnijeg utvrđenja da dug ne postoji – ovršenica vrlo teško ili nikako mogla povratiti svoja sredstva, dok bi privremenom odgodom prijenosa sredstva ostala deponirana na sigurnom do rješavanja spora i smatra da se time ni ovrhovoditelj ne dovodi u znatno lošiji položaj, već samo gubi mogućnost nezakonitog raspolaganja spornim iznosom prije sudskog okončanja predmeta. Ovršenica navodi kako će protiv ovrhovoditelja pokrenuti i druge odgovarajuće postupke radi zaštite svojih prava (uključujući kazneni postupak zbog prijevare), a svakako predlaže uputiti je u parnicu radi proglašenje ovrhe nedopuštenom.

2.2. Slijedom navedenog, ovršenica predlaže da sud usvoji njezin prijedlog.

3. Zbog kratkoće roka, sukladno čl. 65. st. 2 OZ-a, sud je o predmetnom prijedlogu odlučio bez očitovanja ovrhovoditelja. Osim toga, sadržaj samog prijedloga i priložena dokumentacija daju sudu dovoljno elemenata za donošenje pravilne i zakonite odluke, pri čemu je sud osobito imao u vidu načelo hitnosti propisano čl. 13. st. 1. OZ-a i načelo ekonomičnosti propisano čl.10. st. 1. Zakona o parničnom postupku.

4. Člankom 210. stavcima 1. i 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

5. Vezano uz prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe, čl. 65. st. 1. OZ propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za odgodu ovrhe potrebno je kumulativno ispunjenje obiju pretpostavki, i subjektivnih i objektivnih.

5.1. U odnosu na objektivni razlog za odgodu ovrhe, stav je ovog suda da je ovršenca podnošenjem predmetnog prijedloga ispunila objektivnu pretpostavku za odgodom ovrhe iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Po mišljenju ovog suda nisu ispunjeni subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe, jer ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje već samo paušalno navodi da bi joj provedbom ove ovrhe bila nanesena nenadoknadiva šteta jer bi sredstva bila prenesena na račun ovrhovoditelja koji je fizička osoba. Ovršenica mora biti svjesna da odgoda ovrhe u ovom slučaju znači samo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, ali ovršenica i dalje ne može s tim sredstvima slobodno raspolagati. Naime, pljenidba novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Nadalje, što se tiče štete koju bi ovršenica pretrpjela predmetnom ovrhom treba poći od stajališta da svaka isplata na neki način oštećuje onoga koji je na tu isplatu obvezan. Ukoliko bi pak zauzeli suprotno stajalište, tada bi konzekventno, svako izvršenje ovršne isprave kojom se određuje isplata, bilo dovedeno u pitanje, a to svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja čl. 65. st. 1. OZ-a. U ovom slučaju, ovršenica ničim nije dokazala da se radi o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti koju ovršenica protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogla nadoknaditi od ovrhovoditelja već samo navodi kako je ovrhovoditelj fizička osoba koja ima u suvlasništvu samo određene dijelove nekretnina. U tom smislu, ovaj sud smatra da ovršenica nije dokazala postojanje subjektivnog kriterija nužnog za odgodu jer svoje tvrdnje nije potkrijepila nikakvim konkretnim dokazima, a samo pozivanje na činjenicu da je ovrhovoditelj fizička osoba od koje će otežano moći vratiti sredstva, nije dovoljan razlog da se učini vjerojatnim mogućnost nastanka štete.

5.2. Kako u smislu čl. 65. OZ-a moraju kumulativno biti ispunjene obje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, ovaj sud smatra da nije osnovan prijedlog ovršenika za odgodom ovrhe, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pa je prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

6. U odnosu na prijedlog ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim valja na odgovarajući način primijeniti odredbe članaka 50. i 53. OZ., pa je tako člankom 53. OZ propisano kako ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Ovršenica se u svom prijedlogu poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 10. i 11.

6.2. Obzirom da ovršenica ističe žalbene razloge sadržane u čl. 50. st. 1. toč.7., 10. i 11., to sud nema ovlasti proglasiti pljenidbu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu pa je temeljem čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 1. i 2. OZ-a odlučeno kao u izreci zaključka.

U Splitu, 29. kolovoza 2025.

S U D A C

Jermina Dujmović-Živković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem članka 11. stavka 5. OZ-a. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe.

DNA:

- pun. ovrhovoditelja,

- pun. ovršenika,

- FINA-i,

- u spis.