REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-395/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu Siniši Marinoviću, u pravnoj stvari tužiteljice DČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivici Čuturiću, odvjetniku iz Zagreba, Trg Marka Marulića 13, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 15. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice odvjetničke vježbenice VČ, i u odsutnosti tuženika, dana 29. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.

Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 2.182,00 eura, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 03. svibnja 2023. do 29. prosinca 2023., sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu u kojem traži isplatu iznosa od 1.318,00 eura zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama te u dijelu u kojem traži isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 2.182,00 eura za razdoblje od 09.02.2023. do 02.05.2023. kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1313,03 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05 i dr.), po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu je za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim od 29. kolovoza 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 3. listopada 2022., na mjestu rada u Zagrebu, ulica Mije Kišpatića 12, stradala kao zaposlenica Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Do nezgode je došlo za vrijeme redovnog rada, na uobičajenom mjestu rada, pri čemu je tužiteljica pala i zadobila ozljede. Poslodavac tužiteljice, Klinički bolnički centar Zagreb, ulica Mije Kišpatića 12, Zagreb, točnije Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske, Ksaver 200A, Zagreb, je u vrijeme štetnog događaja s tuženikom imao zaključenu policu osiguranja od nezgode za svoje djelatnike. Odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici proizlazi iz odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu (NN, 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23 - dalje ZOR), prema kojoj je poslodavac dužan osigurati radniku uvjete za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika. Također, prema odredbi čl. 111. st. 1. ZOR-a, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, tuženik je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznoga prava, dok prema odredbi čl. 25. Zakona o zaštiti na radu (NN, 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18) odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu po načelu objektivne odgovornosti (uzročnosti).

Tužiteljica je u nezgodi zadobila ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega joj je pružena medicinska pomoć u KBC-u Zagreb. Tužiteljica je zadobila avulzijski prijelom navikularne kosti lijevog stopala. S obzirom na dijagnosticirani prijelom, istoj je postavljena imobilizacija te je hodala sa štakama. Zbog spomenutih ozljeda bila je primorana na dugotrajno i mukotrpno liječenje, koje se sastojalo od 50 ambulantnih fizikalnih terapija, RTG pretrage te MR pretrage, a što ju je izložilo visokim količinama zračenja, kojima se ista ne bi izlagala, a da nije bilo predmetne ozljede na radu. Također, bila je primorana na strogo mirovanje, a što joj je predstavljalo naročitu neugodnost, posebice radi smanjene pokretljivosti zbog nošenja imobilizacije, što ju je sprječavalo u normalnom svakodnevnom funkcioniranju, posebno zbog bolova koje je čitavo vrijeme trpjela, a koji su bili tolikog intenziteta da se nije mogla niti osloniti na ozlijeđenu nogu.

Osim navedenog, tužiteljica je morala koristiti velike količine lijekova, i to 3x dnevno, a što predstavlja unošenje u organizam kemijskih supstanci koje za organizam nisu preporučljive, osim u slučaju bolesti ili ozljeđivanja, a koristila je i topikalne analgetike i hladne obloge. Iako sada u manjim količinama, tužiteljica i dalje koristi lijekove. Unatoč pridržavanju liječničkih uputa, tužiteljica i dalje trpi bolove pri svakodnevnom kretanju, zbog čega i šepa. Osim navedenog, primjetno je i stalna oteklina ozlijeđenog uda, što uz šepanje predstavlja naruženost.

Da je ozljeda tužiteljice dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti razvidno je i iz činjenice da je tužiteljica bila primorana promijeniti radno mjesto, obzirom da radi na velikom kompleksu što je zahtijevalo puno hoda i samim tim predstavljalo preveliko opterećenje za nogu, a na koju okolnost se predlaže saslušanje tužiteljice. Tužiteljica temeljem čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 5.968,00 eura. Tužiteljica se u mirnom postupku dana 8. veljače 2023. odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, a tuženik joj je na ime neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete isplatio iznos od 2.468,00 eura. Tužiteljica temeljem čl. 1095. te čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu, u iznosu od 3.500,00 eura. U skladu s čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima, tužiteljica potražuje zakonsku zateznu kamatu na iznos neimovinske i imovinske (tuđa pomoć i njega) štete, od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva, to jest od dana 9. veljače 2023., pa do isplate.

Slijedom navedenog tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 4. travnja 2025. potražuje ukupno iznos od 3.500,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. veljače 2023. do isplate, kao i parnični trošak s zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje da je Klinički bolnički centar Zagreb, u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja], kojom policom je pokrivena odgovornost prema djelatnicima. Priznaje se činjenica nastanka štetnog događaja, dok se osporava visina tužbenog zahtjeva.

Navodi da nije sporno da se tužiteljica u mirnom postupku odštetnim zahtjevom obratila tuženiku, koji joj je na ime naknade štete isplatio nesporan iznos od 2.468,00 eura. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva, smatrajući ga previsokim, obzirom na jačinu i karakter ozljeda koje je tužiteljica zadobila u štetnom događaju, orijentacijske kriterije te sudsku praksu u istovjetnim slučajevima. Tuženik smatra da je isplatom gore navedenog nespornog iznosa u cijelosti ispunio obvezu za svojeg osiguranika zbog čega se svako daljnje potraživanje tužiteljice, kako na ime glavnice, tako i na ime zateznih kamata ukazuje neosnovanim.

Tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata budući da ne postoji obveza tuženika prema tužiteljici za isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, stoga isti nije ni mogao pasti u zakašnjenje. Opreza radi, tuženik ističe da sve i kada bi se utvrdila obveza tuženika na isplatu daljnjeg iznosa s osnova naknade štete, tuženik osporava zatraženi tijek zateznih kamata na neimovinsku štetu budući da se iste računaju od završetka liječenja i stabilizacije tužiteljičinog zdravstvenog stanja narušenog štetnim događajem te na imovinsku štetu koju tužiteljica potražuje na ime tuđe njege i pomoći iz razloga što tužiteljica nije uz tužbu dostavila dokaz da je istu plaćala pa se pretpostavlja da su joj istu pružali ukućani. S obzirom da se radi o nerepariranoj šteti, zatezne kamate se mogu računati jedino od dana kada visina nereparirane štete bude utvrđena, odnosno od dana presuđenja.

Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu od 03.10.2022., medicinsku dokumentaciju, odštetni zahtjev od 07.02.2023., odgovor tuženika na odštetni zahtjev od 10.02.2023. (str. 6-25, 40-41, 46 spisa), nalaz i mišljenje sudskog vještaka prof.dr.sc. Miljenka Franića, dr.med. od 17.02.2025. (str. 57-74 spisa), usmeno očitovao vještaka na ročištu održanom 15.07.2025. (str. 82-84 spisa), te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Provedeni dokazi ocijenjeni su u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN, 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. i 25/13., 89/14, dalje: ZPP).

5. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Budući da su među strankama nesporni nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija tuženika te odgovornost tuženika, to sud na ove okolnosti nije izvodio posebne dokaze.

7. Nadalje, na činjenicu povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje odnosno radi utvrđivanja visine naknade štete, sud je polazio od medicinske dokumentacije tužiteljice kao i nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Miljenka Franića.

8. U nalazu i mišljenju vještak navodi da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila opisane ozljede. Po ozljeđivanju tužiteljice u štetnom događaju provedeno je adekvatno liječenje po kirurgu, ortopedu i fizijatru te je provedena fizikalna terapija. Nošena je imobilizacija na lijevoj potkoljenici. Nakon završenog liječenja zaostaju povremeni bolovi u području lijevog stopala. Bolovi najjači u području navikularne kosti te izraženiji kod opterećenja. Zaostaje i ograničena pokretljivost lijevog gornjeg i donjeg nožnog zgloba u slabijem stupnju. Vještak navodi da drži da postoji uzročno posljedična veza između štetnog događaja i ozljede koju je zadobila tužiteljica. Mišljenja je i da se zdravstveno stanje tužiteljice stabiliziralo 3. svibnja 2023. obzirom na karakter ozljede zadobivene u štetnom događaju te priloženu medicinsku dokumentaciju.

Trajne posljedice navedenih ozljeda smanjuju opću i radnu sposobnost tužiteljice za 10% i u tom će postotku morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i radu.

Tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 10 dana te slabijeg intenziteta 20 dana.

Bol jakog intenziteta imala je 3 dan, srednje jakog intenziteta trajanja 15 dana, a manjeg intenziteta trajanja još naredna 30 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore.

Tuđa pomoć i njega bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 20 dana liječenja. U periodu od 30 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno (pomoć kod održavanja osobne higijene, oblačenja, odlaska kod liječnika te na fizikalnu terapiju, odlaska u trgovinu, kućanskih poslova...).

9. Tuženik prigovara ocjeni smanjenja životne aktivnosti od 10% kao previsoko određenoj.

Tuženik prvenstveno ukazuje kako je predmetno smanjenje životne aktivnosti od 10% previsoki postotak za otrgnuće dijela navikularne kosti stopala nakon kojeg je ostao samo minimalni funkcionalni deficit. Naime, u nalazu fizijatra od 3. svibnja 2023. navodi se uredan opseg pokreta lijevog gležnja. Stoga je nejasno prema kojim kriterijima je ocijenjeno smanjenje životne aktivnosti.

Vještak se je očitovao na prigovore tuženika na ročištu održanom 15.07.2025. te je naveo da je svoj nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru zadobivanja ozljede, tijeku liječenja, odnosno priloženoj medicinskoj dokumentaciji, te nakon izvršenog kliničkog pregleda tužiteljice 10. travnja 2025. godine. Ističe da je kliničkim pregledom utvrdio smanjenu i bolnu pokretljivost slabijeg stupnja gornjeg i donjeg nožnog zgloba, lijevo. Obzirom da je nakon štetnog događaja nošena imobilizacija te da je provedena dugotrajna rehabilitacija mišljenja je da su trajne posljedice cijenjene korektno te pri svom nalazu i ostaje.

Nadalje u svezi komentara da nalaz fizijatara od 3. svibnja 2023. navodi da je uredan opseg pokreta lijevog gležnja, pojašnjava da je za njegov nalaz i mišljenje odlučujući klinički pregled koji je izvršio, a na kojem je utvrdio ograničenu bolnu pokretljivost. Nadalje, navodi da postoje nalazi fizijatar priloženi spisu u kojima je evidentirana ograničena pokretljivost lijevog gležnja – (29. listopada 2024., 22. ožujka 2024.), te da u potpunosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja.

10. Valja reći da ovaj nalaz i mišljenje, kao i usmeno očitovanje liječnika vještaka, sud u cijelosti prihvaća i smatra da je napravljen u skladu s pravilima znanosti i vještine, te je potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljičinih tegoba budući da je stručan i obrazložen u skladu s pravilima struke i temeljem postojeće medicinske dokumentacije, a vještak je detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvoga nalaza i mišljenja.

11. Nadalje, odredbom čl. 1100. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN, 35/05, 41/08 - dalje: ZOO) propisano je da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako utvrdi da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Stavkom 2. istog članka određeno je da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, kojemu cilju i služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Iz nalaza i mišljenja vještaka sud je utvrdio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta, a isto tako joj je prouzročena i imovinska šteta budući da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega (čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100.ZOO), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužiteljica navela u tužbi (kasnije konačno postavljenom tužbenom zahtjevu), odnosno fizičke bolove, strah i smanjenje životnih aktivnosti budući da su iste u smislu čl.1100.st.2. ZOO-a kvalifikacijske okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Isto tako, utvrđivana je i potreba tužiteljice za tuđom pomoći i njegom (čl.1095.st.1. ZOO).

12. Cijeneći lokalitet ozljeđivanja, činjenicu da je tužiteljica rođena 1968., činjenicu da ukupno smanjenje životne aktivnosti tužiteljice iznosi 10%, ovaj sud smatra da je primjerena naknada po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti iznos od 1.600,00 eura.

13. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka, kao i usmeno očitovanje, utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1.600,00 eura.

14. S obzirom na nalazom i mišljenjem vještaka, kao i usmeno očitovanje, utvrđen pretrpljeni strah tužiteljice u ovom štetnom događaju, sud je ocijenio da tužiteljici zbog navedenih činjenica pripada pravična novčana naknada po ovoj osnovi u iznosu od 1.100,00 eura.

15. Slijedom navedenog, vodeći računa o svim navedenim okolnostima, i uzevši u obzir i dob tužiteljice (rođena 1968.), sud je na temelju čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a, utvrdio da je tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu s osnove povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u visini od 4.300,00 eura.

16. Nadalje, vještak je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa nestručna pomoć u sveukupnom trajanju od 70 sati, a kako se cijena sata tuđe pomoći i njege ocjenjuje prema cijeni sata najniže plaćene kategorije rada, a koja svakako nije manja od 5,00 eura po satu kada se utvrđeno trajanje tuđe pomoći i njege od 70 sati pomnoži sa cijenom jednog sata od 5,00 eura, dobije se iznos od 350,00 eura te tužiteljici s ovog osnova pripada upravo taj iznos.

17. Dakle, tužiteljici sveukupno pripada iznos od 4.650,00 eura. No, s obzirom na nesporno isplaćeni iznos od 2.468,00 eura, kada se naznačeni iznos odbije od iznosa koji pripada tužiteljici, istoj sveukupno pripada iznos od 2.182,00 eura slijedom čega je odlučeno kao u točci I. izreke presude dok je u preostalome dijelu zahtjev tužiteljice ocijenjen kao previsoko postavljen zbog čega je odlučeno kao u točci II. izreke ove presude.

18. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

18.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Miljenka Franića utvrđeno je da je zdravstveno stanje tužiteljice stabilizirano 03.05.2023., a slijedom čega su tužiteljici dosuđene zatezne kamate upravo od toga datuma obzirom je to datum od kada se smatra da je tužiteljici nastupila šteta i kada je saznala za nju (navedeno je u skladu i sa stajalištem Županijskog suda u Varaždinu izraženom u odluci posl.br. Gž-1094/2019- 2 od 27. travnja 2020. i Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-416/2023-2 od 19. rujna 2023.) zbog čega je valjalo odlučiti kao pod toč. II izreke.

19. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO i Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22).

20. Odluka o parničnom trošku u ovoj pravnoj stvari temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP, a odnosi se na trošak zastupanja tužiteljice po odvjetniku, odmjeren sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN, 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09).

21. Tužiteljici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku sukladno Odvjetničkoj tarifi i zatraženom trošku i to: za sastav odštetnog zahtjeva od 10.02.2023. (100 bodova po trb. 32 OTH), za sastav tužbe od 27.03.2024. (100 bodova po tbr. 7/1 OTH), za sastav podneska od 16.05.2024. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 03.12.2024. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), za sastav podneska od 04.04.2025. (100 bodova po tbr. 8/1 OTH), za pristup na ročište održano 15.07.2025. (100 bodova po tbr. 9/1 OTH), te za pristup na ročište za objavu 29.08.2025. (50 bodova po tbr. 9/3 OTH), što uvećano za pripadajući PDV po stopi od 25% u skladu s tbr. 42. OTH iznosi 1.625,00 eura.

22. Tužiteljica je u visini potraživanja uspjela sa 62,34 % dok je u osnovi uspjela 100%. Dakle, uspjeh tužiteljice iznosi 81,17% dok uspjeh tuženika iznosi 18,83 %. Kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika, konačan uspjeh tužiteljice iznosi 62,34% slijedom čega je tužiteljici dosuđen trošak od 1.013,03 eura. Navedeni iznos je valjalo uvećati za trošak vještačenja od 300,00 eura koji je bio neophodan za vođenje postupka pa tako sveukupno priznati trošak tužiteljici iznosi 1313,03 eura.

23. Tužiteljici nije priznat zatraženi trošak za sastav podnesaka od 29.05.2024., 07.06.2024., 13.06.2024., 04.10.2024., 08.11.2024. i 04.12.2024. Navedeno iz razloga što podnesak od 07.06.2024. ne prileži spisu dok uz podnesak od 08.11.2024. dostavlja dokumentaciju koju je mogla predati i na ročištu. U odnosu na ostale podneske za koje nije priznat trošak treba reći kako isti nisu bili potrebni za vođenje postupka.

24. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (NN, 112/12, 25/13 i 93/14) koja propisuje da zatezne kamate na troškove postupka teku od dana donošenja odluke pa do isplate.

Zagreb, 29. kolovoza 2025.

Suda c

Siniša Marinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku