REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1238/2025-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Jadranki Liović Merkaš, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Darku Grafu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Alija Hrastinski & Graf u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po punomoćnici CF, zamjenici Općinskog građanskog državnog odvjetništva u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne, usmene i javne rasprave, održane i zaključene dana 17. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 29. kolovoza 2025. temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23), dalje ZPP-a, dalje ZPP-a,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužiteljici JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 25.000,00 EUR (slovima: dvadeset pet tisuća eura), sa zakonskim zateznim kamatama od 22. prosinca 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, isplatiti tužiteljici JF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske obične (stvarne) štete, 4.697,09 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2012. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, kao i nadoknaditi joj prouzročeni parnični trošak u iznosu 5.982,93 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke od 29. kolovoza 2025. do isplate, sve u roku 15 dana.

III Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva za iznos 17.489,81 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos, kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je ministar pravosuđa 24. listopada 2011. donio rješenje kojim je, među ostalim, i ona izabrana za javnog ovršitelja, slijedom čega je imala legitimna očekivanja da će početi raditi kao javni ovršitelj 1. siječnja 2012,. kao nositelj javne službe i od svog rada ostvarivati zaradu, sukladno odredbi čl. 20. st. 1. toč. 2. Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine br. 139/2010. Legitimna očekivanja kod tužiteljice su nastala u trenutku kada joj je dostavljeno konačno i pravomoćno rješenje Ministarstva pravosuđa o imenovanom javnom ovršitelju koje rješenje je pravomoćni i konačni akt kojim je Republika Hrvatska uspostavila vezu između svoje obveze na uvođenje javnoovršiteljske službe u hrvatski pravni poredak, predviđeno Ugovorom o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji, i tužiteljice, kao fizičke osobe, koja je navedenim upravnim aktom navedena kao subjektivni element koji će svojim profesionalnim kapacitetima i radom u svojstvu javnog ovršitelja biti nositelj ostvarenja navedene obveze Republike Hrvatske. Ističe da odgovornost Republike Hrvatske proizlazi iz protupravnog rada Vlade i Sabora Republike Hrvatske u vidu protupravnog predlaganja od strane Vlade Republike Hrvatske, a potom i donošenja od strane Sabora Republike Hrvatske zakona kojim je prekršena obveza Republike Hrvatske iz obveza Ugovora o pristupanju od 9. prosinca 2011. za uvođenjem i početkom rada javnoovršiteljske službe s danom 1. siječnja 2012., kao jedne od mjera za povećanje učinkovitosti pravosuđa iz Strategije reforme pravosuđa Hrvatskog Sabora za razdoblje od 2011. do 2015. Navodi da je nakon stupanja na snagu dijela Zakona o javnim ovršiteljima s 1. siječnja 2011. u kojem su propisane pripremne radnje za uvođenje javnoovršiteljske službe u hrvatski pravni poredak od 1. siječnja 2012., podnijela prijavu za polaganje ispita, i po pozivu ispitnog povjerenstva uplatila naknadu troškova polaganja ispita u iznosu od 2.200,00 kuna, u skladu s čl. 21. Pravilnika o polaganju javnoovršiteljskog ispita (Narodne novine br. 41/11 i 72/11). Nakon položenog javnoovršiteljskog ispita se prijavila na natječaj temeljem kojega ju je ministar pravosuđa 24. listopada 2011. rješenjem izabrao za javnog ovršitelja. Nakon toga je održan sastanak u Ministarstvu pravosuđa svih javnih ovršitelja i ministra koji su upoznati s procedurom i vremenskim rasporedom priprema za početak rada u svojstvu javnih ovršitelja, kao i priprema za osnivanje Hrvatske javnoovršiteljske komore u vidu izrade svih pravnih akata i tijela iste. Nakon toga je Ministarstvo pravosuđa zatražilo dostavu fotografija za izradu službene iskaznice, te je dodijelilo javnim ovršiteljima porezni broj i zaprimalo prijave i obavljalo komisijske preglede javnoovršiteljskih ureda koji su bili nužan preduvjet za početak rada. Nakon toga je kod nadležnog Općinskog suda ishodila ovjeru svog službenog potpisa, odobrenje za izradu natpisne ploče, te podnijela zahtjev za ovjeru službenih pečata i štambilja. Po pozivu Ministarstva pravosuđa 12. prosinca 2011., 68 imenovanih javni ovršitelja je dalo svečanu prisegu pred predsjednikom Vrhovnog suda Republike Hrvatske u nazočnosti ministra pravosuđa. Od dana imenovanja za javnog ovršitelja, tužiteljica je poduzimala sve radnje propisane tada važećim zakonodavstvom u skladu sa svojim legitimnim očekivanjima da će 1. siječnja 2012. početi s radom. Radi osiguranja urednog obavljanja te službe zaključila je Ugovor o zakupu poslovnog prostora. No međutim, deset dana nakon polaganja svečane prisege i uručenja Povelje o postavljenju, dana 22. prosinca 2011. Hrvatski Sabor je donio odluku o odgodi Zakona o javnim ovršiteljima do 1. srpnja 2012., nakon čega je odgođen do 15. listopada 2012. U međuvremenu su doneseni novi Ovršni zakon, Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima i Zakon o prestanku važenja Zakona o javnoovršiteljskim pristojbama koji su objavljeni u Narodnim novinama br. 112/12. Tako joj je onemogućen početak rada, a donesenim zakonima nije reguliran status javnih ovršitelja i njihov pravni položaj, kao i njihovo obeštećenje, iako neprijeporno trpe štetu, kako imovinsku tako i neimovinsku, s obzirom da su bili u poziciji pravne nesigurnosti jer su napustili dotadašnja radna mjesta, što je bila jedna od pretpostavki za imenovanje javnim ovršiteljima. Pored izrazito teške profesionalne i egzistencijalne situacije u kojoj se tužiteljica našla zbog gubitka posla i materijalnih troškova koje je imala za početak rada u svojstvu javnog ovršitelja, trpi sve do danas i veliku neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti, radi izrazito negativnih i široko dostupnih javnih objava izjava najviših državnih dužnosnika koje su u medijima u sklopu organizirane kampanje usmjerene na sprečavanje početka rada javnoovršiteljske službe. Ističe da dugotrajnost, upornost i društveni položaj onih koji su takvim javno dostupnim izjavama i nastupima omalovažavali imenovane javne ovršitelje koji su samo htjeli profesionalno obavljati javnu službu za koju su imenovani i koja postoji i posluje u 19 država članica Europske unije, dodatno su pojačali osjećaj manje vrijednosti i ogorčenosti. Zbog svega su bili izloženi ogovaranju i podsmjehu sredine u kojoj žive, te su doživjeli različite zdravstvene tegobe. Tako je tužiteljica bila izložena velikoj razini stresa kroz dugo vremensko razdoblje, a koje traje i dalje, što izrazito štetno utječe na njezino psihičko zdravlje. Svaka komunikacija na temu javnih ovršitelja bila je za nju izvor jakog stresa, što je ostavilo traga na njezino zdravlje. Tužiteljica je svom poslodavcu zbog imenovanja javnim ovršiteljem otkazala ugovor o radu kada je dobila rješenje o imenovanju javnim ovršiteljem, pa je nakon odgode početka rada 22. prosinca 2011. bila diplomirana pravnica s položenim pravosudnim, javnobilježničkim i javnoovršiteljskim ispitom, te kreditom od 10.000,00 EUR podignutim radi javnoovršiteljske službe, na cesti i bez zaposlenja. Poziva se na shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženo u odlukama poslovni broj U-I-5612/2011, U-I-6274/2011, U-I-178/2012 i U-I-480/2012 od 23. siječnja 2013. kojima je javnim ovršiteljima priznato pravo na legitimna očekivanja budući su imenovani javni ovršitelji podnijeli i dalje podnese prekomjeran individualni teret cjelokupne zakonske reforme ovršnog sustava države." Stoga ustaje s tužbom i tužbenim zahtjevom konačno uređenim u podnesku od 14. srpnja 2025. (stranica 348-350 spisa) kojim potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti u visini 25.000,00 EUR, sa zateznim kamatama na taj iznos počam od 22. prosinca 2014, za imovinsku štetu 4.715,60 EUR, sa zateznim kamatama od 1. siječnja 2012., uz naknadu troška postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, a povlači tužbu za iznos 17.471,30 EUR u dijelu tužbenog zahtjeva za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, kao i manifestacijski zahtjev.

2. Tužena se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava odgovornost, pravnu osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu jer nema štetne radnje, niti postoji protupravnost. Glede štetne radnje ističe kako je njega legitimna i zakonodavna aktivnost da putem svog zakonodavnog tijela i sukladno ustavnim ovlastima donosi određene zakone i propise. O odgodi primjene Ovršnog zakona koji se odnosi na ustanovljavanje službe i rad javnih ovršitelja odlučuje nadležno zakonodavno tijelo izglasavanjem Zakona o izmjenama Ovršnog zakona i Zakona o izmjenama Zakona o javnim ovršiteljima, koji su stupili na snagu danom objave u Narodnim novinama br. 150/2011, 12/12 i 70/12, slijedom čega u postupanju Ministarstva pravosuđa kao tijela koje je svojim rješenjima odredilo početak rada tužiteljice kao javnog ovršitelja nema elemenata protupravnosti, već naprotiv, isto rješenje predstavlja odgovarajuću primjenu Zakona o izmjenama Ovršnog zakona. Konkretni slučaj ne predstavlja ni izuzetak jer bi trebao biti određen odgovarajućim propisom, što je izostalo, a na temelju čega bi se ostvarivalo pravo na naknadu štete iako štetna radnja nije protupravna. Osporava u cijelosti i visinu tužbenog zahtjeva. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. srpnja 2025. se protivi djelomičnom povlačenju tužbe i traži trošak za povučeni dio. Protivi se dosudi naknade štete tužiteljici za povredu prava osobnosti budući da ona nije dokazala da je pretrpjela povredu svog duševnog zdravlja i da trpi posljedice. Poziva se na pravna shvaćanja izražena u odlukama VSRH Rev 1469/2019-2 i Rev 3177/2019-2 koje predaje sudu i pun. tužiteljice te predaje i odluku Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-2163/2024 i Pn-1909/2015 te presudu Županijskog suda u Puli posl.br. Gž-1412/24. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu parničnog troška tuženoj.

3. Sud je proveo dokaze: pročitan je zahtjev za mirno rješenje spora (list 28-35), odgovor tužene na isti od 24. ožujka 2015. (list 36-37), rješenje Ministarstva pravosuđa od 5. srpnja 2011. (list 90), potvrda o plaćanju Raiffeisen BANK od 17. srpnja 2011. (list 91), uvjerenje Ministarstva pravosuđa od 20. srpnja 2011. (list 92), svjedodžbu Ministarstva pravosuđa od 20. srpnja 2011. (list 93), prijavu na natječaj od 7. rujna 2011. (list 94), rješenje Ministarstva pravosuđa od 5. srpnja 2011. (list 95- 108), e-mail poruka od 28. listopada 2011. (list 108-109), dopis od 9. studenog 2011. (list 110-112), dopis od 15. siječnja 2011. (list 113), dopis od 21. studenog 2011. (list 114), dopis Ministarstva pravosuđa od 24. studenog 2011. (list 115), Povelja o postavljenju od 12. prosinca 2011. (list 116), dopis od 15. prosinca 2011. (list 117), odobrenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 2 Su-3498/11-15 od 15. prosinca 2011. (list 118), rješenje Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11- 01/502 Ur. broj: 514-03-01-03/2-11-11 od 20. prosinca 2011. (list 119), rješenje Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Ur. broj: 514-03-01-03-/1-11- 17 od 29. prosinca 2011. (list 120), zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj 2 Su-3498/11-15 od 30. prosinca 2011. (list 121), rješenje Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Ur. broj: 514-04-01-02-12-35 od 29. lipnja 2012. (list 122), sporazumni raskid ugovora o radu od 28. listopada 2011. (list 123), Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 18. studenog 2011. (list 123-129), račun Emmezeta.hr - Fliba d.o.o. broj 06 23202 izdan dana 15. studenog 2011. (list 130), predračun Lesnine H d.o.o. od 26. studenog 2011. (list 131-133), račun Namještaj Marko d.o.o. Velika Gorica broj 208/11 od 2. prosinca 2011. (list 134), račun VIPnet d.o.o. Zagreb broj 08376 od 3. prosinca 2011. (list 135), račun Namještaj Marko d.o.o. Velika Gorica broj 216/11 od 16. prosinca 2011. (list 136), račun za predujam Primat RD d.o.o. Hrvatski Leskovac broj 81609 od 16. prosinca 2011. (list 137), račun Signal-M d.o.o. Zagreb broj 394 od 19. prosinca 2011. (list 138), račun Tehnocentar d.o.o. Zagreb broj AU10132728 od 19. prosinca 2011. (list 138), račun - izdatnica Zagria d.o.o. Zagreb broj 02042 od 30. prosinca 2011. (list 139), račun društva Energoatest zaštita d.o.o. Zagreb broj Z 12/01-12 od 3. siječnja 2012. (list 140), raskid ugovora o zakupu poslovnog prostora od 10. siječnja 2012. (list 141- 142), potvrda Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 17. prosinca 2014. (list 143-144), potvrda Upravnog odjela za pravne, kadrovske i opće poslove Velika Gorica (list 145), saslušani su svjedoci EF (list 226-228), IF (list 228), NF (list 228-229), BF (list 229), PF (229-230) i tužiteljica (list 235-237 spisa) i provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (stranica 327-329 spisa).

4. Druge dokaze sud nije provodio, jer se provođenje drugih dokaza nije ukazalo potrebitim za donošenje odluke u smislu čl. 8. ZPP-a.

5. Iz rješenja Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01-47 Urbroj: 514- 03-01-03/1-11-5 od 5. srpnja 2011. razvidno je da se tužiteljici odobrava polaganje javnoovršiteljskog ispita.

5. Iz potvrde o plaćanju Raiffeisen bamk od 17. srpnja 2011. razvidno je da je tužiteljica izvršila uplatu naknade za pristup javnoovršiteljskom ispitu u iznosu od 2.200,00 kuna.

6. Iz uvjerenja Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01-47 Urbroj: 514- 03-01-03/1-11-7 od 20. srpnja 2011. razvidno je da je tužiteljica položila javnoovršiteljski ispit.

7. Iz Svjedodžbe Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/47 Ur. broj 514-03-01-03/1-11-8 od 20. srpnja 2011. razvidno je da je tužiteljica položila javnobilježnički ispit s pohvalom.

8. Iz prijave na natječaj Ministarstva pravosuđa od 7. rujna 2011. razvidno je da se tužiteljica prijavila na natječaj za imenovanje javnih ovršitelja.

9. Iz rješenja Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Urbroj: 514- 03-01-03/2-11-1 od 24. listopada 2011. razvidno je da je tužiteljica imenovana javnim ovršiteljem sa službenim sjedištem u [adresa] za područje Županijskog suda u Zagrebu.

10. Iz e-mail poruke od 28. listopada 2011. razvidno je da je ista poslana iz Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske javnom ovršitelju JF, a koja sadržava poziv na sastanak s tadašnjim ministrom pravosuđa na dan 2. studenog 2011. u Velikoj dvorani Hrvatske obrtničke komore u Zagrebu.

11. Iz dopisa Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske od 9. studenog 2011. razvidno je da se tužiteljica zajedno s 68 drugih imenovanih javnih ovršitelja poziva na dostavu svojih fotografija za potrebe izrade službene iskaznice javnog ovršitelja.

12. Iz dopisa tužiteljice od 15. studenog 2011. razvidno je da je isti podnesen i zaprimljen dana 17. studenog 2011. u Ministarstvu pravosuđa radi pregleda javnoovršiteljskog ureda.

13. Iz dopisa od 21. studenog 2011. razvidna je neposredna dostava osobnih fotografija tužiteljice Ministarstvu pravosuđa radi izrade iskaznice javnog ovršitelja.

14. Iz dopisa Ministarstva pravosuđa od 24. studenog 2011. razvidno je da je na zahtjev Ministarstva pravosuđa Državni zavod za statistiku tužiteljici kao imenovanom javnom ovršitelju dodijelio matični broj subjekta.

15. Iz Povelje o postavljenju od 12. prosinca 2011. razvidno je da je Ministarstvo pravosuđa dodijelilo JF Povelju o postavljenju na osnovi čl. 16. st. 3. Zakona o javnim ovršiteljima.

16. Iz dopisa tužiteljice ovom sudu od 15. prosinca 2011. razvidno je da ista obavještava naslov o prestanku svoga statusa javnobilježničkog prisjednika s danom 9. prosinca 2011. zbog imenovanja za javnog ovršitelja.

17. Iz odobrenja ovog sdua broj 2 Su-3498/11-15 od 15. prosinca 2011. razvidno je da se tužiteljici odobrava izrada natpisne ploče kao imenovanom Javnom ovršitelju.

18. Iz rješenja Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Ur. broj: 514- 03-01-03/1-11-11 od 20. prosinca 2011. razvidno je da je JF, javnom ovršitelju sa službenim sjedištem u [adresa], određen početak rada, 1. siječnja 2012.

19. Iz rješenja Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Urbroj: 514- 03-01-03/1-11-17 od 29. prosinca 2011. razvidno je istim izmijenjeno rješenje Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Ur. broj: 514-03-01-03/2-11-11 od 20. prosinca 2011. na način da umjesto "1. siječnja 2012." treba stajati "1. srpnja 2012.", te da je citirano rješenje u ostalom dijelu neizmijenjeno.

20. Iz Zapisnika ovog sdua broj 2 Su-3498/11-15 od 30. prosinca 2011. razvidno je deponiranje potpisa JF, javnog ovršitelja iz Zagreba.

21. Iz rješenja Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Ur. broj: 514- 04-01-02-12-35 od 29. lipnja 2012. razvidno je istim izmijenjeno rješenje Ministarstva pravosuđa Klasa: UP/I-133-07/11-01/502 Ur. broj: 514-03-01-03/2-11-17 od 29. prosinca 2011. na način da umjesto "1. srpnja 2012." treba stajati "15. listopada 2012.", te da je citirano rješenje u ostalom dijelu neizmijenjeno.

22. Iz sporazumnog raskida ugovora o radu od 28. listopada 2011. između JF i javnog bilježnika Ankice Hukelj iz Zagreba, razvidno je da se kao datum prestanka radnog odnosa JF utvrđuje dan 9. prosinca 2011.

23. Iz Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 18. studenog 2011. sklopljenog između JF, kao zakupoprimca, i ZF, kao zakupodavca, razvidno je da je isti ovjeren kod javnog bilježnika Senije Škrinjar Kos dana 21. studenog 2011. pod brojem OV-5274/11 te da zakupoprimac prima u zakup stan na adresi u [adresa] i to dvosobni stan s nusprostorijama u prizemlju desno te da je isti zaključen na određeno vrijeme od dvije godine s početkom od dana 2. siječnja 2012., a prestaje 2. siječnja 2014. uz ugovorenu mjesečnu zakupninu u iznosu od 500,00 EUR mjesečno u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja.

24. Iz računa emmezeta.hr - društva Fliba d.o.o. broj 06 23202 izdan dana 15. studenog 2011. razvidan je iznos za kupljene artikle u iznosu od 379,96 kuna.

25. Iz predračuna Lesnine H d.o.o. od 26. studenog 2011. broj KBM5V8 i pripadajuću blagajničku potvrdu razvidan je primitak predujma od kupca JF po istom predračunu za nabavu uredskog namještaja u ukupnom iznosu od 6.992,80 kuna.

26. Iz računa Namještaj Marko d.o.o. Velika Gorica broj 208/11 od 2. prosinca 2011. razvidno je da je JF kupila namještaj i to dvije konferencijske fotelje i radnu fotelju u ukupnom iznosu od 6.442,74 kuna

27. Iz računa VIPnet d.o.o. Zagreb broj 08376 od 3. prosinca 2011. razvidno je da je JF kupila telekomunikacijsku opremu i usluge za javnoovršiteljski ured u ukupnom iznosu od 649,00 kuna.

28. Iz računa Namještaj Marko d.o.o. Velika Gorica broj 216/11 od 16. prosinca 2011. razvidno je da je JF kupila namještaj i to 3 paketa uredskih polica u ukupnom iznosu od 4.928,36 kuna.

29. Iz računa za predujam Primat RD d.o.o. Hrvatski Leskovac broj 81609 od 16. prosinca 2011. razvidno je plaćanje predujma javnog ovršitelja JF za vatrootporni ormar u ukupnom iznosu od 2.500,00 kuna.

30. Iz računa Signal-M d.o.o. Zagreb broj 394 od 19. prosinca 2011. razvidno je da je javni ovršitelj JF kupila tri uokvirena grba Republike Hrvatske A4 formata u ukupnom iznosu od 240,00 kuna.

31. Iz računa Tehnocentar d.o.o. Zagreb broj AU10132728 od 19. prosinca 2011. razvidno je da je javni ovršitelj JF kupila produžni kabel duljine 3 m u ukupnom iznosu od 39,00 kuna.

32. Iz računa - izdatnice društva Zagria d.o.o. Zagreb broj 02042 od 30. prosinca 2011. razvidno je da je JF kupila pisač marke Canon u iznosu od 1.750,00 kuna, uslugu dolaska u iznosu od 120,00 kuna, podešavanja softvera u iznosu od 240,00 kuna, manipulativne troškove u iznosu od 497,00 kuna te pripadajući PDV u iznosu od 599,61 kuna, odnosno u ukupnom iznosu od 3.206,61 kunu.

33. Iz računa društva Energoatest zaštita d.o.o. Zagreb broj Z 12/01-12 od 3. siječnja 2012. razvidno je da je javni ovršitelj JF kupila dva vatrogasna aparata u ukupnom iznosu od 1.030,74 kune.

34. Iz raskida ugovora o zakupu poslovnog prostora od 10. siječnja 2012. razvidno je da je raskinut Ugovor o zakupu od 18. studenog 2011. zaključen između tužiteljice, kao zakupoprimca, i ZF, kao zakupodavca, u kojem je utvrđeno da zakupodavac ZF zadržava polog u iznosu od 900,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti.

35. Iz potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 17. prosinca 2014. proizlazi da je tužiteljica bila nezaposlena u razdoblju od 1. prosinca 2012. do 8. ožujka 2012.

36. Iz potvrde Upravnog odjela za pravne, kadrovske i opće poslove Velika Gorica za 2012. razvidne su uplate poslodavca tužiteljica na ime plaće, mirovine, doprinosa, poreza i prireza isplaćene u 2012.

37. Iz iskaza svjedokinje EF proizlazi da je tužiteljicu upoznala 2011., jer je i ona bila imenovana javnim ovršiteljem. Zna da je tužiteljica radila kao prisjednik u javnobilježničkom uredu i u studenom 2011. je dala otkaz kako bi se posvetila pripremama i organizaciji ureda. Bili su imenovani u listopadu 2011., a u studenom iste godine su pozvani kod ministra pravosuđa gdje im je predočeno da se moraju organizirati, te im je pružena sva podrška od strane samog ministarstva jer su im oni dali prostor u kojemu bi radili opće akte. Taj prostor se nalazio u tadašnjoj zgradi Ministarstva pravosuđa u Dežmanovom prolazu. Tada su se svi oni povezali i ozbiljno pristupili tom poslu, te su ga svakodnevno radili. U prosincu su položili prisegu pred tadanjim ministrom pravosuđa TF i predsjednikom Vrhovnog suda Brankom Hrvatinom i nije postojala nikakva naznaka da bi služba bila dovedena u pitanje. Ljudi iz ministarstva su ozbiljno s njima razgovarali i još su im radili pritisak kako služba mora početi s radom 1. siječnja 2012. jer će u protivnom biti razriješeni. No međutim, kreće predizborna kampanja i oporbeni političari se obrušavaju na službu javnih ovršitelja, što njima uopće nije bilo jasno zašto jer dosta zemalja Europske unije ima tu službu i Europska komisija je bila upoznata s time da će i Hrvatska imati istu, što je i bilo u 64. poglavlju pristupnih pregovora. Svi su započeli s organizacijom svojih ureda i opreme u njima i poznato joj je da je tužiteljica uzela u zakup prostor u [adresa], a prostor je bilo vrlo teško naći jer su to bili posebni prostori koji su trebali ispunjavati uvjete za rad. Cijene prostora su bile vrlo visoke. Cijelo to vrijeme i nadalje ide negativna kampanja i u Saboru se na prvoj konstituirajućoj sjednici donosi odluka o odgodi primjene tog Zakona na šest mjeseci, što je bilo neshvatljivo. Odlaze organizirano u ministarstvo i razgovaraju s kolegama iz ministarstva, koji su ih i nadalje uvjeravali da će služba započeti s radom i da se to očekuje od Republike Hrvatske. Tužiteljica je možda bila najaktivnija od svih njih kod inzistiranja kontakata s ministarstvom i dobivanja odgovora jer je bila bez posla. Negdje pred samo ljeto na sastanku u Ministarstvu pravosuđa ih je primila zamjenica ministra koja im je prezentirala organizaciji ovrhe u Hrvatskoj, kako je to zamišljeno od strane tog ministarstva, a iz koje je bilo razvidno da se ovrha povjerava FINI, a slikovito je prikazano kako javnoovršiteljska služba odlazi u koš za smeće. Također ih je i sam tadašnji ministar pravosuđa jednom prilikom primio na sastanak, ali im konkretno ništa nije rekao. Poznato joj je da je kolegica bila pozvana na još jedan sastanak u ministarstvo na koji ona nije bila pozvana zajedno s kolegicom J koja radi u ministarstvu. U to vrijeme je već zapravo postojala radna skupina koja se bavila novim Ovršnim zakonom, ali oni to nisu znali, samo je jedna od kolegica koja je bila sudska savjetnica i imenovana za javnog ovršitelja sudjelovala u toj radnoj skupini, a kasnije je imenovana za suca. Hrvatski Sabor u konačnici izglasava novi Ovršni zakon i svi oni koji su imenovani ostaju u čudu. Svi su bili povrijeđeni jer je donijeta odluka koju nitko ni u snu nije mogao očekivati, izgubili su legitimitet pred strankama, konkretno ona je bila odvjetnica, a pretrpjeli su i veliku imovinsku štetu s obzirom da su trebali pripremiti urede koji su trebali ispunjavati posebne uvjete, a što su svi i učinili i u konačnici dobili rješenja o ispunjavanju uvjeta za rad. Tužiteljica je bila u najgorem položaju jer je ostala bez posla i bez zarade i poznato joj je da je poslije našla posao u Gradu Velikoj Gorici, a što je daleko ispod toga što je prije radila, kao i educiranosti, jer ima položen pravosudni, javnobilježnički i javnoovršiteljski ispiti. Poznato joj je da je ona živjela sama i nije imala nikakvu podršku obitelji tako da se pod hitno morala zaposliti. Javnost je bila od strane medija indoktrinirana sa službom javnih ovršitelja na način da je ista prikazana kao šerifi koji će upadati u kuće i skidati ljude, a što se moglo uočiti na svakom koraku. Konkretno tužiteljica i ona su to čule u tramvaju. Te izjave je davao upravo predsjednik Vlade i na tome je gradio svoju predizbornu kampanju. Posjetili su i Predsjednika RF koji ih je primio i koji je pred njima nazvao ministra C i pitao ga što je s tim i da to JFE neće dopustiti. Tužiteljica, kao i svi oni bili su silno opterećeni za to vrijeme sve dok nije ukinut zakon jer su bili u velikoj brzi za svoju egzistenciju i jer su zapravo bili u pat poziciji i nisu mogli ništa posebno početi raditi. Također joj je poznato da je tužiteljica već imala osobu koju će zaposliti za tajnicu i misli da je i ta osoba prethodno dala otkaz. Čak se dogodilo i da su njihovi osobni podaci na rješenjima o imenovanju izašli u medijima, misli u Jutarnjem listu, što je bilo suprotno svim pravnim propisima jer se iz naslovnice vidjela adresa njihovih prebivališta, kao i svi osobni podaci.

38. Iz iskaza svjedokinje IF proizlazi da je dugogodišnja prijateljica tužiteljice i po zanimanju odvjetnica. Sjeća se, s obzirom da je 2011. radila dosta ovrhe, da je prije polaganja javnoovršiteljskog ispita tužiteljici pomagala na način da ju je ispitivala. Tužiteljica je ispit položila i dobila rješenje Ministarstva pravosuđa. Dala je otkaz u javnobilježničkom uredu gdje je radila kao prisjednik i pronašla prostor koji je uzela u zakup, te ga opremila sa svim potrebnim namještajem, kao i posebnim protupožarnim ormarima, računalima, a sve kako bi prethodno ispunila uvjete za rad. Zna da je već imala i osobu koja je trebala početi raditi kao njezina tajnica, ne međutim, s promjenom vlasti, prvo je odgođena primjena tog Zakona, a kasnije je od Hrvatskog Sabora isti ukinut. Tužiteljica je bila šokirana jer se našla u situaciji da je bila bez posla, a prethodno je radila izvrstan posao i bila cijenjena u radnom okruženju, nije znala što će s prostorom i opremom, nije imala nikakvih prihoda i nikakve podrške, a svu svoju ušteđevinu je uložila u to. To je bilo razdoblje neizvjesnosti i straha i zna da joj to nije bilo lako. Zna da je uspjela u konačnici naći posao, ali sada se ne može sjetiti kada. Tužiteljica je bila pod velikim stresom i panikom sigurno šest mjeseci, a to obuhvaća razdoblje nakon promjene vlasti i odgode primjene Zakona, čak i dulje nije bio ugodan osjećaj razgovarati s kolegama koji imaju sasvim pogrešnu percepciju o toj službi, u čemu su pomogli političari sa svojom negativnom kampanjom. Poznato joj je da su mediji objavljivali negativne tekstove uz tu službu gdje su javni ovršitelji prikazivani kao negativci i lihvari, a informacije su dolazile od zakonodavne i izvršne vlasti i dijela javnobilježničke struke.

39. Iz iskaza svjedokinje NF proizlazi da poznaje tužiteljicu od mladosti, a također je i radila u odvjetničkom uredu u blizini javnobilježničkog ureda gdje je ona bila zaposlena. Poznato joj je da se tijekom ljeta 2011. pripremala za javnoovršiteljski ispit, položila ga i dobila rješenje Ministarstva pravosuđa. Dala je otkaz u javnobilježničkom uredu u kojem je bila zaposlena kao prisjednik i započela s pripremama za rad su službi na način da je pronašla poslovni prostor koji je uzela u zakup, opremila ga svim potrebnim namještajem i uređajima, kako bi ispunila uvjete za rad, a u međuvremenu je došlo do promjene vlasti i počela je negativna kampanja na tu službu. Koliko se sjeća prvo je bila odgođena primjena tog Zakona na šest mjeseci, a nakon toga je stavljen Zakon izvan snage, a tužiteljica se našla u situaciji da je bez posla, ne ostvaruje prihode i ima kredit. Unatoč medijskoj kampanji misli da imenovani javni ovršitelji nisu to uzimali u obzir s obzirom da su imali rješenje Ministarstva pravosuđa, dakle legitimitet za obavljanje tog posla i nije bilo za očekivati mogućnost da uopće ne dođe do realizacije istog. Svakodnevno je komunicirala s tužiteljicom i poznato joj je da je bila u velikoj neizvjesnosti u razdoblju od početka 2012. pa nadalje jer je dovedena u situaciju da je bila bez posla i bez prihoda, ima zakupljeni poslovni prostor i kupljenu opremu, a zapravo nije znala hoće li joj to uopće trebati ili neće, a nemoćna je da bilo što poduzme jer ne ovisi ništa o njoj.

40. Iz iskaza svjedokinje BF proizlazi da je imenovana za javnog ovršitelja zajedno s tužiteljicom. Poznato joj je da je tužiteljica dala otkaz u javnobilježničkom uredu gdje je tada radila, a kako bi krenula s pripremama za obavljanje javnoovršiteljske službe. Naime prostori su trebali ispunjavati posebne uvjete, biti pregledani od Ministarstva pravosuđa kako bi ispunili uvjete za rad. Tužiteljica je sve to napravila, kao i ostali, no međutim, nakon promjene vlasti kreće negativna kampanja odnosno već ranije je krenula negativna kampanja oporbene stranke kroz Jutarnji list. Kampanja je bila vrlo agresivna, negativna i uvredljiva jer su javni ovršitelji prikazivani kao pljenitelji imovine građana. Nakon izbora, Hrvatski Sabor na prvoj konstituirajućoj sjednici donio je odluku o odgodi primjene Ovršnog zakona na šest mjeseci, nakon čega ga je stavio izvan snage i donio novi Ovršni zakon. U tom razdoblju tužiteljica je, kao i svi ostali, bila izložena neizvjesnosti i brzi za svoju egzistenciju. Svi su oni bili međusobno povezani i međusobno su se tješili, ali su bili nemoćni u odnosu na sustav da bilo što poduzmu. Intenzivno su radili na kontaktima s Ministarstvom pravosuđa pokušavajući doći do informacija i da se nekako sustavno uredi nastali problem jer ne mogu ljude koje su prethodno imenovali za obavljanje javne službe ostaviti na cesti, no međutim, nisu uspjeli. Sjeća se da je tužiteljica bila u velikom stresu jer se to na njoj najviše vidjelo, ona je mlađa i bila je sva posvećena novoj službi, te je bila jako razočarana i pod velikim stresom.

41. Iz iskaza svjedoka PF, oca tužiteljice, proizlazi da mu je poznato sve o njezinim pripremama za javnoovršiteljsku službu. Položila je ispit i dobila rješenje Ministarstva pravosuđa. Radila u javnobilježničkom uredu kao prisjednik, te je dala otkaz kako bi se mogla posvetiti pripremama za obavljanje te službe. Pronašla je poslovni prostor u [adresa], a on joj je osobno pomagao oko opremanja istoga. Nakon što je sve napravila, Hrvatski Sabor je donio odluku o odgodi Ovršnog zakona i našla se u situaciji da je bila bez posla i sa zakupljenim poslovnim prostorom za kojeg mora plaćati zakupninu. Sjeća se da ga je plaćala još neko vrijeme jer nije očekivala da ipak neće ništa biti od te službe. Njima kao roditeljima je jako teško bilo gledati tužiteljicu kako prolazi kroz to teško razdoblje jer se našla u situaciji neizvjesnosti i velike brige za svoju egzistenciju i s velikim financijskim obvezama. Poznato mu je da je namjeravala zaposliti i kolegicu iz javnobilježničkom ureda, a on se osobno upisao na edukaciju za računovođu jer je namjeravao voditi kćeri poslovne knjige. Zna da su mediji pisali jako ružno o javnim ovršiteljima prikazujući ih šerifima, a njemu uopće nije poznato zašto je tome bilo tako jer je on kao roditelj bio ponosan na svoju kćerku kada je bio nazočan uručenju diploma za obavljanje javnobilježničke službe, a koja je bila na nivou s najvećim državnim dužnosnicima. Razdoblje neizvjesnosti i brige njegove kćeri je trajalo sve dok se nije zaposlila, a misli da je tri-četiri mjeseca tražila posao.

42. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je 2011. bila zaposlena kao javnobilježnički prisjednik u javnobilježničkom uredu i kako se ukazala prilika za novom samostalnom službom odlučila je položiti javnoovršiteljski ispit. Nakon temeljite pripreme isti je položila u srpnju 2011. s pohvalom i prijavila se za natječaj na kojem je imenovana javnim ovršiteljem. Nakon toga krenula je s pripremama za ured, te je uzela u zakup poslovni prostor u [adresa]. Kupila namještaj, vatrootporni ormar, sef i sve što je potrebno za rad te službe. Ujedno je najavila javnoj bilježnici kod koje je radila otkaz i dogovorila se s jednom administratoricom iz istog ureda da i ona da otkaz kako bi radila administrativne poslove u njenom uredu, što je ona i učinila. Položila je prisegu i predsjednik Vrhovnog suda joj je uručio Povelju o postavljenju. Prestala je raditi u javnobilježničkom uredu 1. prosinca 2011. Ističe da je te jeseni krenula medijska kampanja u kojoj se ta služba prikazivala negativno na način da će javni ovršitelji ulaziti u stanove kao šerifi i odnositi stvari i sjeća se da su je roditelji pitali što je to i je li to njoj potrebno. No međutim, i unatoč tomu te s obzirom da je ispunila sve uvjete, što je potvrdila i komisija Ministarstva, te da joj je predsjednik Vrhovnog suda uručio Povelju o postavljenju uopće nije sumnjala da bi se moglo dogoditi da neće započeti s radom. Na prvoj konstituirajućoj sjednici Sabora donijeta je odluka o odgodi primjene toga Zakona na šest mjeseci nakon čega su se našli u nezavidnoj situaciji, da su bili bez posla i obvezama u uredu i ljudima koje su angažirali. Osobno je podignula kredit u iznosu od 15.000,00 EUR kako bi opremila ured. Pozvana je početkom 2012. u Ministarstvo pravosuđa na sastanak s ministrom na kojem su bili nazočni uz kolegicu J koja je bila imenovana za javnog ovršitelja i koja je radila u Ministarstvu, nekoliko odvjetnika i javnih bilježnika, ministar i zamjenica ministra. Očekivala je kako su ih pozvali da bi im predočili što još trebaju napraviti kako bi zaživjela njihova služba, no međutim, sastanak je bio na temu kako javni ovršitelji uopće nisu potrebni i da ovrha dobro funkcionira, što su i odvjetnici i javni bilježnici potvrdili, tako da su oni bili šokirani s tim informacijama. Predočeno im je da Ministarstvo pronalazi modus na koji način riješiti svoju ideju, kao i njih, te joj je nakon izlaska s tog sastanaka postalo jasno da neće biti ništa od te službe, a opet nisu ništa izričito rekli da bi to mogla prenijeti drugim kolegama. Nakon toga je raskinula Ugovor o zakupu, o telefonskoj liniji i učinila je sve što je mogla kako bi smanjila troškove koje je imala za taj ured jer je bila bez posla i s kreditnom obvezom. Novo zaposlenje je pronašla u mjesecu ožujku 2012. u Gradskoj upravi, iako ju je javna bilježnica kod koje je ranije bila zaposlena zvala u taj ured, bilo joj je ponižavajuće vratiti se u ured u kojem je dala otkaz s uvjerenjem da odlazi na bolje. Sada je zaposlena u Ministarstvu uprave na radnom mjestu savjetnice ministra. Cijelo vrijeme od kada je pronašla posao radi u kontinuitetu i bez posla je bila od 1. prosinca 2011. do ožujka 2012. Iako je osoba koja ne posustaje pred preprekama i problemima može reći da je unatoč svemu doživjela velike duševne boli, koje i dan danas osjeća jer je nevjerojatno što se dogodilo s njihovom službom, posebno s obzirom da su svi pravnici i razumiju pravni poredak, te da su javni ovršitelji bili dio pristupnih pregovora za ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju. Čak su oni kao javni ovršitelji uspjeli doći do tadašnjeg predsjednika RF i ukazati na njihov problem i on je pred njima telefonski razgovarao s tadašnjim ministrom C podsjetivši ga da se Republika Hrvatska obvezala ne mijenjati zakone bez suglasnosti Europske komisije, ali on nije uspio ništa učiniti. Polog koji je dala zakupodavcu u iznosu od 1.000,00 EUR je ostao istom, kao i plaćena prva zakupnina. Kredit je u cijelosti otplatila. Na osobnoj razini preživjela je dosta neugodnih situacija od ljudi koji su manje obrazovani, a koji su joj govorili u stilu što si je mislila, da će se obogatiti, a jasno je da od toga ništa kad se promijenila vlast. Njoj je kao pravniku i legalistu bilo nepojmljivo da bi to ovisilo o politici, a ne o pravu. Zaposlila se u Gradskoj upravi, radilo se o radnom mjestu voditelja odsjeka pravnih poslova zapravo najniže rangiranom radnom mjestu. To je radila otprilike godinu, dana nakon čega je postala pročelnica upravnog odjela, a nakon toga pročelnica drugog upravnog odjela. Glede visine zarade ističe da kada je radila kod javnog bilježnika imala je neto prihod plaće u iznosu od 13.000,00 kuna, a otišla je na radno mjestu na kojem je ostvarivala plaću u neto iznosu od oko 6.500,00 kuna, a kada je postala pročelnica plaća joj je bila oko 9.000,00 kuna. Nakon toga je radila u Ministarstvu graditeljstva na radnom mjestu glavnog savjetnika, a kasnije glavnog tajnika Ministarstva, nakon čega je premještajem otišla u Ministarstvo uprave na radno mjesto savjetnika. Navela je da je cijelo vrijeme bila u kontaktu s javnom bilježnicom kod koje je radila, ali kako je već istaknula radilo se o službi za koju je ispunila sve uvjete, te kada je shvatila da neće biti ništa od te službe morala je rješavati sve vezano uz te stvari i odlaziti na sastanke u Ministarstvo jer još uvijek nije bilo nikakvog pravnog akta iz kojeg bi proizlazilo da od toga neće biti ništa, a također se bojala da joj se ne bi dogodilo da se zaposli pa da joj to pronađu kao nedostatak zašto ne bih mogla raditi. Da je izmjena zakona bila odmah da se ukida ta služba istog trenutka bi tražila posao i s obzirom na njena znanja i stručnost u svakom trenutku bi ga mogla pronaći. Posebno napominje da je sama procijenila da od te službe neće biti ništa, iako u to vrijeme nije postojao nikakav pravni akt i upustila se u taj rizik.

43. Sud je u ovom predmetu o osnovanosti tužbenog zahtjeva odlučio međupresudom poslovni broj Pn-2006/2015-15 od 15. veljače 2018. kojom je utvrdio da je tužena odgovorna za štetu tužiteljici zbog povrede njezinih legitimnih očekivanja zasnovanih na valjanim pravnim aktima države i na povjerenju pojedinaca u državne institucije i pravo koje one stvaraju (stranica 241-257 spisa).

44. Po žalbi tužene je ta međupresuda potvrđena presudom Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi poslovni broj Gž-412/2018-2 od 12. ožujka 2020. (stranica 266-270).

45. O istom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: VSRH) je izrazio shvaćanje u odlukama posl. broj Rev 1532/14-3 od 23. siječnja 2018. i broj Rev 2321/2018-3 od 19. svibnja 2020. i Rev 2069/2019-3 od 18. travnja 2023. prema kojem je tužena odgovorna za štetu koju imenovani javni ovršitelj trpi vezano na povredu njegovih legitimnih očekivanja u oživotvorenje Zakona o javnim ovršiteljima („Narodne novine“ broj 139/10, 150/11, 70/12 i 112/12). VSRH je u navedenim odlukama zaključio da nedosljedno postupanje tužene kao zakonodavca u odabiru modela javne ovrhe u odnosu na individualna prava imenovanih javnih ovršitelja, koji su ostvarili sve pretpostavke za početak svog rada, ali nisu započeli s tom službom, što je u konačnici stvorilo za njih štetne posljedice, predstavlja štetnu radnju kojim je oštećeniku nanesena šteta, kao jedna od pretpostavki odgovornosti za štetu. U tim je odlukama izraženo shvaćanje da je legitimno pravo tužene kao zakonodavca izabrati model ovrhe, kao i kasnije odustati od izabranog modela, slijedom čega tuženičino postupanje nije protupravno, ali da je takvim postupanjem tužena povrijedila legitimna očekivanja tužiteljice kao imenovanog javnog ovršitelja, slijedom čega bi joj, otklanjanjem tuženičine odgovornosti za naknadu štete bio nametnut prekomjeran teret, pa da stoga, radi uspostavljanja pravedne ravnoteže između općih ili javnih interesa zajednice i narušenih prava pojedinaca, i u slučaju izostanka protupravnosti u postupanju tuženice kao zakonodavca, postoji njena odgovornost za štetu koja je u konkretnom slučaju nastala tužiteljici povredom njezinih legitimnih očekivanja.

46. Slijedom navedenog provedenim dokazima je sud utvrdio:

- da je tužiteljica odlukom ministra pravosuđa imenovana javnim ovršiteljem sukladno uvjetima koji su objavljeni u natječaju za javne ovršitelje,

- da je u svezi s obavljanjem te službe i pripremi za nju, imala materijalne troškove, jer je bila dužna urediti poslovni prostor koji je pregledan i prihvaćen od strane komisije Ministarstva pravosuđa,

- da joj je rješenjem Ministarstva pravosuđa određen početak rada kao javnom ovršitelju 1. siječnja 2012. godine,

- da je nakon toga zakonodavac donio Zakon o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima kojim je odgodio početak rada te službe za dan 1. srpnja 2012. godine,

- a potom donio i Zakon o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima kojim je početak rada odgodio opet za dan 15. listopada 2012. godine,

- konačno, da je zakonodavac donio i Zakon o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima (Narodne novine br.112/12) kojim je Zakonom zapravo služba javnih ovršitelja ukinuta.

47. Nadalje, razvidno je da je da je tužiteljica, koja je bila imenovana javnim ovršiteljem sa sjedištem u [adresa] u vezi s pripremama za obavljanje te službe imala i snosila nužne i potrebite materijalne troškove.

48. Nedvojbeno je tužiteljica pretrpjela štetu opisanim postupanjem tužene kada je ona propustila riješiti status imenovanih javnih ovršitelja, tj. nakon što su isti postupili po njezinom nalogu, te snosili materijalne izdatke i imali zakonita i legitimna očekivanja, da će obavljati posao koji će im omogućavati ostvarivanje prihoda. Stoga postoji uzročnoposljedična veze između propusta tužene, da odluči na odgovarajući način o pravnom statusu javnih ovršitelja, (tako i tužiteljice), te štete koju je tužiteljica nedvojbeno pretrpjela. Sama štetna radnja je u ovom konkretnom slučaju upravo propust tužene da donese odgovarajuću odluku u vezi rješenja statusa tužiteljice, kao i ostalih javnih ovršitelja, slijedom čega je odgovorna za štetu koja je nastala tužiteljici, u smislu odredbe čl. 1045. i čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i 41/08), dalje ZOO.

49. Tužiteljica je u tim okolnostima, pouzdajući se u pravnu sigurnost, kao i da je udovoljila svim propisanim uvjetima da bi mogla vršiti zakonom propisanu javnu dužnost javnog ovršitelja, neočekivanim ukidanjem instituta javnih ovršitelja, i u situaciji u kojoj su se nadležni državni dužnosnici i tijela oglušili o potrebu rješenja njezine osobne situacije, pretrpjela štetu za koju je odgovorna tužena i prema čl. 145. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine br. 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10. i 5/14.), koji propis se temelji na pravnoj stečevini Europske unije, a u kojem smislu država, zbog kršenja određenih obveza tj. prava pojedinca, odgovara neovisno o tome radi li se o kršenju obveza od strane zakonodavne, izvršne ili sudbene vlasti.

50. Prema utvrđenju ovog suda ta štetna radnja (odnosno propuštanje) je u nedvojbenoj uzročnoposljedičnoj svezi sa štetom koja je tužiteljici nastala. Tužena odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno članku 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine br. 150/11, 93/16 i 104/16), a u svezi s člankom 1045. ZOO-a. Uslijed takvog protupravnog postupanja tužene je tužiteljica pretrpjela štetu u smislu odredbi čl. 1046. ZOO-a; imovinsku u vidu troškova pripreme i polaganja javnoovršiteljskog ispita i uloženih sredstava u opremu i prostor, očekivane zarade, kao i neimovinsku štetu, koja se sastoji od povrede prava osobnosti, prava na dostojanstvo, čast, ugled, sve u smislu odredbe čl. 19. ZOO-a.

51. Zahtjev za neimovinskom štetom zbog povrede prava osobnosti tužiteljica obrazlaže navodeći da joj je povrijeđeno pravo na duševno zdravlje, na čast, ugled i dostojanstvo, koja je počinjena od Vlade Republike Hrvatske i drugih institucija koji su na račun javnih ovršitelja po osnovi izbora zanimanja u dužem razdoblju iznijeli čitav niz uvreda čime su poticali nesnošljivost prema izboru profesije javnog ovršitelja što je i rezultiralo čitavim nizom uvredljivih naslova u tiskovinama i drugim medijima. Sustavnom negativnom zlonamjernom i neistinitom medijskom kampanjom kod građana je izazvalo zgražanje prema javnim ovršiteljima, čemu su bili izloženi i članovi njihovih obitelji.

52. Kao što prethodno navedeno tužena je imala pravo odabrati model ovrhe za koji smatra da će najdjelotvornije, najbrže i s najmanje troškova ispuniti ciljeve zbog kojih se novi ovršni model i ustanovljava. Zakonodavac je, dakle, imao ustavnu ovlast institut javnih ovršitelja zamijeniti institutom sudskih ovršitelja. Budući da zahtjevi vladavine prava nalažu da u okolnostima kakve su postojale u slučaju službe javnih ovršitelja, sustavne zakonodavne promjene budu provedene u skladu s načelom pravedne ravnoteže, sa što manje posljedica za one koje će te promjene pogoditi, postojala je zakonodavčeva obveza da uspostavi ravnotežu između općih ili javnih interesa zajednice (uvođenja novog zakonodavnog modela ovrhe kojim se ukida služba javnih ovršitelja) i zaštite prava pojedinaca - imenovanih javnih ovršitelja, kojima je taj isti zakonodavac prethodno priznao profesionalni položaj i zaposlenje, namećući im istodobno i obveze vezane uz službu javnog ovršiteljstva koje su zahtijevale znatna financijska ulaganja. Zakonodavna intervencija kojom se ukinula ta služba ujedno je značila i ukidanje mogućnosti bilo sudske zaštite prava javnih ovršitelja koja su izvirala iz pojedinačnih rješenja ministra pravosuđa o njihovu imenovanju za tu službu. Na taj način, po stavu ovoga suda tužena je povrijedila pravo osobnosti tužiteljice na način da je povrijedila njezino duševno zdravlje i dovela ju u stanje uznemirenosti, nesigurnosti i neizvjesnosti. Tako je tužiteljica dovedena u stanje, ne svojom krivnjom, da unatoč svim svojim stručnim kvalifikacijama, ne može brinuti o vlastitoj egzistenciji i trpeći pri tom velike duševne boli zbog neizvjesnosti i nesigurnosti, što su potvrdili i saslušani svjedoci koji su neposredno svjedočili njezinom stanju u kojem se neočekivano našla zbog postupanja tužene, kao i sama tužiteljica u svom iskazu.

53. Člankom 1100. st. 2. ZOO, je propisano da će sud pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Sve navedeno su kriteriji koji utječu na ocjenu suda je li pravo osobnosti povrijeđeno u toj mjeri da zbog toga oštećena ima pravo na isplatu pravične novčane naknade.

54. Po utvrđenju ovoga suda, pravo osobnosti tužiteljice je povrijeđeno u toj mjeri da joj pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade jer je trpjela jake duševne boli zbog stanja nesigurnosti, egzistencijalne zabrinutosti i uznemirenosti koje po svom objektivnom intenzitetu opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade. Zbog stanja u kojem se našla isključivom krivnjom tužene, tužiteljici je povrijeđeno pravo na duševno zdravlje. Sud u cijelosti prihvaća njezin iskaz budući je realno i životno opisala situaciju u kojoj se našla, kao i posljedice koje su za nju proizašle iz predmetnog štetnog događaja. Ocjenjujući značaj ovog dokaza sud je u obzir uzeo i činjenicu da je u iskazu dana subjektivna, osobna slika jednog stresnog događaja, koju svaki čovjek proživljava različito. Iz iskaza tužiteljice i pročitanih isprava proizlazi da je ona poduzela sve radnje koje je bila dužna poduzeti da bi bila imenovana javnim ovršiteljem - od prijave na natječaj, pripreme i polaganja ispita, prinalaska prostora, sklapanja ugovora o zakupu, uređenja prostora, opreme prostora propisanim namještajem, pregleda prostora, osiguranja telefonskog i Internet priključka i sl. Sve to nesumnjivo je zahtijevalo značajan utrošak vremena i energije, što se u konačnici pokazalo uzaludnim. Uz to, tužiteljica je imala lijep i dobro plaćen posao na kojem je bila cijenjena, a na kojemu je dala otkaz kako bi mogla započeti sa službom javnog ovršitelja, te se, zbog postupanja tužene, našla u situaciji da mora tražiti posao kako bi si osigurala egzistenciju, koji je ispod razine posla kojeg je ranije obavljala, te je zapravo ponovno bila na početku.

55. Stoga ovaj sud, na temelju odredbe čl. 1100. ZOO i primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a, uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, tužiteljici na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti dosuđuje naknadu u visini 25.000,00 EUR. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je, sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a, vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. U preostalom dijelu za iznos 17.571,30 EUR, budući tužena nije pristala na povlačenje tužbe za taj iznos, zajedno s traženim zateznim kamatama na taj iznos je tužiteljica odbijena.

56. Tužiteljici su dosuđene zatezne kamate na ovaj iznos od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora 22. prosinca 2014. do isplate. Naime, čl. 1103. ZOO propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

57. Osnovanost zahtjeva za naknadu dijela imovinske štete proizlazi iz čl. 1089. stavka 1. ZOO-a kojim je propisano da oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

58. Osnovan je tužiteljičin zahtjev za naknadu obične, odnosno stvarne imovinske štete. Naime, pouzdajući se na temelju legitimnih očekivanja da će doista započeti s obavljanjem javnoovršiteljske službe, tužiteljica se izložila brojnim troškovima, te od tužene osnovano zahtijeva da joj te troškove naknadi. U konkretnom slučaju tužena je na temelju odredbi čl. 1045. i 1046. ZOO odgovorna za naknadu štete tužiteljici budući je ona, kako je prethodno obrazloženo, nedvojbeno pretrpjela štetu navedenim postupanjem tužene, kada je propustila riješiti status imenovanih javnih ovršitelja tj. nakon što su isti postupili po njezinom nalogu te snosili materijalne izdatke i imali zakonita i legitimna očekivanja da će obavljati posao koji će im omogućavati ostvarivanje prihoda.

59. Nedvojbeno postoji obveza tuženice za naknadu štete koja je tužiteljici nastala miješanjem javne vlasti u mirno uživanje vlasništva, i to imovinske u visini koja je potrebna da bi se tužiteljicu vratilo u poziciju u kojoj bi se ona nalazila da takvog miješanja nije bilo.

60. Tužiteljica je radi postupanja tužene pretrpjela štetu, kako imovinsku, tako i neimovinsku; jer je doista, a kako to proizlazi iz dijela dokumentacije koju je priložila uz tužbu uložila materijalna sredstva kako za osposobljavanje sebe kao javnog ovršitelja, tako i ulaganje u poslovni prostor, kako bi udovoljila potrebama te službe; te je pretrpjela i neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti uslijed nastale neizvjesnosti u koju je pravnu situaciju dovedena upravo postupanjem tužene, i to unatoč činjenici što je postupila po zahtjevima i propisima.

61. Stoga je tužiteljici priznata imovinska šteta materijalnih troškova koje je ona dokumentirala računima u visini 4.697,09 EUR. Naime, ovu obvezu tužiteljica je nedvojbeno preuzela upravo u cilju ispunjenja uvjeta iz Pravilnika o javnoovršiteljskim uredima i radnom vremenu (Narodne novine 41-986/2011, 118-2279/2011), budući je tim Pravilnikom utvrđen niz kriterija za određivanje smještaja, prostora, opreme i uređenje javnoovršiteljskih ureda, a radi provjere ispunjavaju li prostorije u kojima namjerava vršiti svoju djelatnost, tužiteljica je bila dužna u roku 15 dana zatražiti od Ministarstva pravosuđa pregled svojih prostorija. Navedeni troškovi se odnose na trošak polaganja javnoovršiteljskog ispita u visini 2.200,00 kuna, trošak pribave namještaja za javnoovršiteljski ured po računima: u iznosu 379,96 kuna, 6.992,80 kuna, 6.442,74 kuna i 4.928,36 kuna, trošak telekomunikacijskih usluga u visini 649,00 kuna, trošak predujma za vatrootporni ormar 2.500,00 kuna, trošak tri uokvirena grba Republike Hrvatske 240,00 kuna, produžnog kabla 39,00 kuna, pisača marke Canon 3.206,61 kuna, dva vatrogasna aparata 1.030,74 kune, odnosno ukupno 28.609,21 kune ili 3,797,09 EUR uvećano za trošak raskida ugovora o zakupu u vidu zadržanog pologa u visini 900,00 EUR, odnosno ukupno 4.697,09 EUR, radi čega je u preostalom dijelu za iznos 18,51 EUR zajedno s traženim zateznim kamatama tužiteljica odbijena.

62. Tužiteljici pripada pravo na zatezne kamate na dosuđeni iznos imovinske štete od 4.697,09 EUR od 1. siječnja 2012. do isplate, budući da je tužiteljica sve troškove snosila prije toga datuma a sve kako bi osigurala sve potrebno, sukladno traženju tužene, i pripremila ured za početak rada od 1. siječnja 2012., u visini određenoj čl. 29. st. 2. i 8. ZOO čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima.

63. Na okolnost visine dijela tužbenog zahtjeva vezanog uz izgubljenu zaradu, uz saslušanje tužiteljice, korišteni su podaci Ministarstva pravosuđa o broju ovršnih predmeta za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. zaprimljenih na području nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kao i njihova vrijednost predmeta spora, te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po Zrinku Ručević, stalnom sudskom vještaku financijske struke.

64. Sud neće posebno ocjenjivati ovaj nalaz budući je tužiteljica odustala od manifestacijskog zahtjeva za pribavom daljnje dokumentacije glede izgubljene zarade u kojem dijelu te je povukla tužbu u dijelu tražene imovinske štete vezano uz izgubljenu zaradu.

65. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 4. ZPP-a, sukladno važećoj vrijednosti predmeta spora (49.407,00 EUR) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 u daljnjem tekstu: OT).

66. Tužiteljica je u cijelosti uspjela s osnovom tužbenog zahtjeva, te u omjeru 60% s visinom, slijedom čega je njezin uspjeh u sporu 80%.

67. Tužiteljici zastupanoj po odvjetniku priznat je parnični trošak koji se odnosi na trošak sastava odštetnog zahtjeva (Tbr. 28. OT 250 bodova), sastava tužbe (Tbr 7. toč. 1. OT 250 bodova), zastupanje na ročištima održanim dana 7.7.2016., 23.11.2016., 22.3.2017., 17.1.2018., 4.10.2021. i 17.7.2025. (Tbr 9. toč. 1. OT 1500 bodova), sastava podneska od 15.12.2021. i 14.7.2025. (Tbr 8. toč. 1. OT 500 bodova), odnosno 2500 bodova ili 5.000,00 EUR, trošak obračunatog poreza na dodanu vrijednost u visini 25% u iznosu 1.250,00 EUR, što ukupno iznosi 6.250,00 EUR, koji trošak je umanjen za 20% odnosno za 1.250,00 EUR, za koliko tužiteljica nije uspjela u parnici, tako da priznati trošak zastupanja tužiteljice iznosi 5.000,00 EUR, čemu je pribrojen trošak plaćenog predujma za provođenje financijskog vještačenja u iznosu 331,81 EUR, sudske pristojbe na tužbu 110,60 EUR i presudu 540,52 EUR tako da ukupno priznati trošak tužitelja iznosi 5.982,93 EUR, sukladno čl. 155. ZPP-a.

68. Budući da je tužiteljica tražila zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka tekuću od presuđenja do isplate, a kako parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a, sud joj je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude u ovoj pravnoj stvari, to jest od 29. kolovoza 2025. do isplate.

69. Zatezna kamata na parnični trošak je dosuđena u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 29. kolovoza 2025.

Sutkinja

Jadranka Liović Merkaš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 dana od dana objave ove presude.

Dna:

- pun. tužiteljice Darko Graf, odvj. uz rj. za sp na presudu

- pun. tuženika OGDO u Zagrebu, na broj na br. P-DO-199/15