REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok , Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-251/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. iz Zagreba, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, kojeg zastupa odvjetnik Denis Bajs iz OD Mihočević & Bajs iz Zagreba, protiv tužene MC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Vida Steiner, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, bez održavanja rasprave, dana 29. kolovoza 2025. godine

p r e s u d i o  j e

1. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice Maje Peris iz Zagreba, poslovni broj poslovni broj Ovrv-2878/2025 (sudski predmet), Ovrv-163/2025 (javnobilježnički predmet) od 27.2.2025., u cijelosti, te se odbija tužbeni zahtjev, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka.

II. Nalaže se tužitelju da tuženoj naknadi trošak postupka u iznosu od 250,00 EUR u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (prije ovrhovoditelj) je dana 31.1.2025. godine podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave kojim traži od tuženice (prije ovršenice) isplatu iznosa od ukupno 336,05 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, zajedno sa troškovima postupka u iznosu od 150,00 eura, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Javna bilježnica Maja Peris iz Zagreba, je donijela rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2878/2025 (sudski predmet), Ovrv-163/2025 (javnobilježnički predmet), dana 27.2.2025., te je protiv istog rješenja tužena podnijela pravovremeni prigovor u kojem ističe da predmetno dugovanje tuženice prema tužitelju ne postoji, te da iz dostavljenih otvorenih stavki nije potpuno razvidno na koje razdoblje se potraživanje tužitelja odnosi, ali pretpostavlja da je utuženo razdoblje od listopada 2023. do srpnja 2024. Navodi da lokal tuženice u okviru Tržnice Špansko u Zagrebu (L-30 ), ima ugrađen vodomjer prema kojem se vrši očitanje potrošnje vode, a koje očitanje je u spornom razdoblju vršila Brunata d.o.o. koja je sa Tržnicom Špansko imala sklopljen ugovor. Navodi da u spornom razdoblju lokal tuženice nije radio, već je bio zatvoren i potrošnje vode nije bilo, a što proizlazi iz specifikacije očitanja od društva Brunata d.o.o. Ističe i prigovor zastare. Predlaže ukinuti rješenje o ovrsi i naložiti tužitelju da tuženoj naknadi troškove postupka.

3. Rješenjem posl. br. Povrv-251/2025-2 od 25.4.2025., ovaj sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Maje Peris od 27.2.2025. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, dakle u parnici.

4. Očitujući se na navode tuženika iz prigovora, tužitelj u bitnom navodi da se potraživanje tužitelja prema tuženoj odnosi na neplaćene, a dospjele račune za isporučene vodne usluge za razdoblje od listopada 2023. do srpnja 2024. godine i to za poslovni prostor oznake L-30 na adresi [adresa], 71 u Zagrebu (Tržnica Špansko), šifra dužnika 4385117, mjerno mjesto 1056972, na kojem je kao korisnica evidentirana tuženica. Osporava tvrdnje tuženice o načinu očitanja vodomjera, od strane Brunata d.o.o., već tvrdi da se potrošnja vode računa prema glavnom vodomjeru Tržnice Špansko, a sukladno utanačenju između suvlasnika, pa tako svaki suvlasnik u određenom postotku sudjeluje u potrošnji vode koja je evidentirana na glavnom vodomjeru, a tuženica sudjeluje u potrošnji vode na glavnom vodomjeru u omjeru od 2,70%. Što se tiče tvrdnje tužene da je lokal bio zatvoren i da nije bilo potrošnje vode, navodi da sukladno Zakona o vodnim uslugama i Općim i tehničkim uvjetima isporuke vode, tužena je bila dužna tu promjenu prijaviti tužitelju, a što nije učinila, pa je u obvezi podmiriti svoju obvezu za utuženi period. Navodi da su tuženoj isporučivani i računi na adresu, te se mogla obratiti tužitelju radi pojašnjenja, što nije učinila. Tužitelj nadlaje navodi da i prigovor zastare nije osnovan, jer se u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok od 3 godine iz čl. 228. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, koji do podnošenja tužbe nije istekao.

5. Tužena ustraje na tvrdnji da se potrošnja vode u njenom lokalu obračunavala prema očitanju vodomjera koji je njen lokal imao ugrađen, a koje očitanje je vršila tvrtka Brunata d.o.o. i koje je iznosilo 0,00 u utuženom razdoblju. Navodi da su suvlasnici na Tržnici Špansko natpolovičnom većim, sklapajući Aneks Međuvlasničkom ugovoru odlučili o mogućnosti ugradnje vodomjera u pojedine lokale. Stoga osporava način obračuna sukladno omjeru od 2,70% od ukupne potrošnje vode na Tržnici Špansko.

6. Prvenstveno valja reći da se radi o sporu male vrijednosti i da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak sukladno čl. 461 a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje: ZPP), pri čemu sud održava ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako bar jedna stranka podnese takav obrazloženi prijedlog. U konkretnom slučaju takvog prijedloga nije bilo, a sud smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta koje bi bilo i nesvrsishodno, kada su odlučne činjenice ili nesporne ili utvrđene iz pisane dokumentacije.

7. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom utuženih iznosa, za usluge opskrbe vodom na potrošačkom mjestu na adresi u [adresa] - poslovni prostor L-30 na Tržnici Špansko, mjerno mjesto 1056972, šifra kupca 4385117, za razdoblje od listopada 2023. do srpnja 2024. godine, a na kojem je u tom razdoblju tužena bila evidentirana kao obveznica plaćanja.

8. Tužena ne osporava da je kod tužitelja u utuženom razdoblju bila evidentirana kao korisnik usluga za lokal L 30, ali osporava način obračuna usluge tužitelja očitanjem glavnog vodomjera i raspodjelom potrošene vode sukladno utanačenjima suvlasnika, tvrdeći da je sukladno Aneksu Međuvlasničkog ugovora u njen lokal ugrađen vodomjer koji je mjeri potrošnju vode za njen lokal, a koje potrošnje nije bilo u utuženom razdoblju. Stoga osporava i osnov i visinu zahtjeva, ističući i prigovor zastare.

9. U dokaznom postupku sud je pročitao Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga za utuženo razdoblje (list 12 spisa), mjesečni izvještaj Brunata d.o.o. (list 23-33 spisa), račune (list 46-65 spisa), Uvid u kupca i mjerno mjesto (list 66-69 spisa), Opće uvjete isporuke vodnih usluga (list 70-151 spisa), podaci o udjelu suvlasnika u ukupnoj potrošnji vode u periodu od 30.1.2025. do 28.2.2025. (list 152-159 spisa).

10. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.

11. Dakle, tužena osporava obračun potrošnje vode koja je utužena, tvrdeći da se potrošnja vode obračunava temeljem očitanja njenog vodomjera koji je mjeri potrošnju vode samo za njen poslovni prostor, a očitava ga tvrtka Brunata d.o.o. i o rezultatima očitanja obavještava tužitelja. Tužitelj pak osporava takav način obračuna, tvrdeći da se potrošnja utvrđuje putem glavnog vodomjera za cijeli objekt tržnice i onda sukladno utanačenjima suvlasnika raspoređuje na pojedine korisnike.

12. Teret dokaza i u pogledu osnove i u pogledu visine potraživanja je na tužitelju. Dakle, tužitelj je dužan dokazati na koji način se vrši obračun potrošnje vode na obračunskom mjernom mjestu tužene i na čemu se isti temelji, s obzirom da te činjenice tužena osporava.

12.1. Tužitelj je dostavio u spis račune za utuženo razdoblje sa specifikacijom potraživanja, kao i podatke o udjelu suvlasnika u ukupnoj potrošnji vode na temelju koje je izračun izvršen. Međutim s obzirom da tužena osporava takav način obračuna, tužitelj je bio dužan dokazati na čemu takav način obračuna temelji.

12.2. Odredbom čl. 40. Zakona o vodnim uslugama (NN 66/19), je propisano da je javni isporučitelj vodnih usluga dužan donijeti Opće uvjete isporuke vodnih usluga i postupati sukladno njima, a oni sadržavaju između ostalog uvjete priključenja građevina i drugih nekretnina na komunalne vodne građevine; zahtijevane standarde vodomjera i mjerača; način mjerenja isporuke vodnih usluga i obračun; uvjete ugradnje pojedinačnih vodomjera u već izgrađene građevine i sl.

12.3. Tužitelj je u spis dostavio Opće uvjete isporuke vodnih usluga koji su doneseni na temelju naprijed spomenutog čl. 40. Zakona o vodnim uslugama (i koji sadrže u pravo pravila očitanja vodomjera, ugradnje pojedinačnih vodomjera i način očitanja i obračuna), ali dostavljeni Opći uvjeti su doneseni 19.9.2024. (stupaju na snagu 8 dana od objave na internet stranici isporučitelja), dakle nakon utuženog razdoblja, pa se na isto ne mogu primijeniti.

12.4. Tužitelj je taj koji je bio dužan dostaviti svu dokumentaciju i isprave na kojoj temelji svoje potraživanje, pa tako i važeće Opće uvjete koji sadrže pravila kojim je reguliran ugovorni odnos za tuženikom. Upravo je na tu dužnost tužitelj i upozoren rješenjem ovog suda od 25.4.2025. godine.

12.5. Naime, bez važećih Općih uvjeta sud nije mogao u okviru pravila koji uređuje obvezni odnos između stranaka ispitati dokumentaciju koju dostavlja tužitelj u spis i kojom dokazuje svoje potraživanje.

12.6. Također niti saslušanje predstavnika tržnice ĆC (za kojeg tužitelj nije dostavio niti adresu na koju bi mu se poziv uputio), bez dostavljenih Općih uvjeta ne bi bilo svrsishodno, jer se njegov iskaz također ne bi mogao ispitati, kao što je to u prethodnoj točki navedeno.

13. Slijedom naprijed navedenih utvrđenja i zakonskih odredba, sud je zaključio da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje da je obračun vodnih usluga iz utuženih računa za sporno razdoblje vršen na propisan način, odnosno nije dokazao niti osnov niti visinu potraživanja, što je tužena osporavala.

14. Stoga je platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi valjalo ukinuti u cijelosti i odbiti tužbeni zahtjev, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a.

15. Odluka o troškovima postupka tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP-a, imajući u vidu i odredbe važeće Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23 - dalje: Tarifa), vrijednost predmeta spora u iznosu od 336,05 eura, a imajući u vidu i zahtjev tuženika.

15.1. Tako je tužitelju priznat trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 100,00 eura, i podneska od 2.6.2025. u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 8/1), uvećano za 25% PDV-a, što iznosi ukupno 250,00 eura.

U Zagrebu, 29. kolovoza 2025. godine

Sudac

Martina Klanac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda. O žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.

DNA

1. Pun. tužitelja uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura.

2. Pun. tužene