Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

Poslovni broj: Pn-20/2020-28

U  I M E R E P U B L I K E H R V A TS K E

P  R  E S  U  D A

Općinski sud u Vukovaru po sucu Mariji Knežević Karamijatović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, protiv tuženika Adriatic osiguranje dioničko društvo Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, radi naknade štete, nakon javno održane i zaključene glavne rasprave 22. srpnja 2025., u nazočnosti punomoćnika parničnih stranaka, 29. kolovoza 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

“Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, na ime naknade štete, isplati iznos od 104.097,66 kuna zajedno sa zateznom kamatom od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi od 6,11% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623 da tuženiku Adriatic osiguranje dioničko društvo Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, naknadi parnični trošak u iznosu od 3.452,95 eura (slovima: tritisućečetiristopedesetidvaeuraidevedesetipetcenti) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 29. kolovoza 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 23. travnja 2020. podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika radi naknade štete. U historijatu tužbe navodi da je osiguranik tužitelja GK smrtno stradao u prometnoj nesreći koja se dogodila 4. lipnja 2015. i da je po toj osnovi tužitelj priznao pravo na obiteljsku mirovinu djetetu umrlog osiguranika IK. Tužitelj dalje navodi kako je predmetnu prometnu nesreću izazvao ZK upravljajući osobnim vozilom marke Citroen Xsara reg. oznake [registarska oznaka] zbog čega je isti oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela protiv sigurnosti prometa te da je u trenutku štetnog događaja predmetno vozilo bilo osigurano kod tuženika.

1.1. Tužitelj navodi da za njega isplatom mirovine nastaje šteta te podnosi tužbu radi naknade štete koju je pretrpio isplatom navedene obiteljske mirovine za razdoblje od 26. lipnja 2015. do 29. veljače 2020. a u kojem periodu je isplaćeno ukupno 104.097,66 kuna.

1.2. Kako je osobno vozilo marke Citroen Xsara reg. oznake [registarska oznaka] u trenutku štetnog događaja bilo osigurano kod tuženika, to je tuženik temeljem odredbe čl. 164. st.1. u vezi s čl. 161. st.1. i st. 2. t. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 i 115/18) odgovoran za naknadu štete tužitelju.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava da se dana 24.06.2015. god. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen – temeljem članka 22. stavak 1). Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP/05) – ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog: a) tjelesne ozljede, b) smrti, c) narušavanja zdravlja i d) uništenja ili oštećenja stvari. Tuženik, međutim, osporava odgovornost iz razloga nedostatka- prekida uzročno posljedične veze između predmetnog štetnog događaja (prometne nezgode od 24.06.2015. god.) i smrtne posljedice kod osiguranika tužitelja pok. EK, odnosno štete koju tužitelji potražuju u predmetnom postupku. To iz razloga jer je u Zapisniku o očevidu na str.3. navedeno da je osiguranik tužitelja GK u predmetnom štetnom događaju, prometnoj nezgodi od 24.06.2015. god. zadobio teške tjelesne ozljede NEOPASNE PO ŽIVOT, da iz otpusnog pisma KBC Osijek od 26.06.2015. god., slijedi da je pok. GK nakon štetnog događaja, dana 24.06.2015. god. zaprimljen u OŽB Vukovar, da bi nakon obavljenih pretraga i utvrđenja da se radi o ozljedama neopasnim po život bio upućen u KBC Osijek, gdje je hitno učinjen CT trbuha, zdjelice i prsnog koša, te nakon reanimacijskog postupka operiran, a potom zaprimljen u jedinicu intenzivnog liječenja oko 3,25 sati, ali je unatoč mjerama intenzivnog liječenja umro dana **.**.2015. god. oko 13.50 sati. Tuženik smatra da gornje činjenice ukazuju na grubi propust u liječenju pokojnog srodnika tužitelja u OŽB Vukovar, koji se manifestirao u neprepoznavanju težine ozljeda, neadekvatnim pretragama i nepravovremeno poduzetim postupcima liječenja. Da su u OŽB Vukovar izvršene pretrage CT trbuha, zdjelice i prsnog koša utvrdilo bi se da se radi o ozljedama koje su opasne po život ukoliko se hitno ne saniraju i da stoga postoji potreba hitnog postupanja radi zaustavljanja unutarnjeg krvarenja, u kojem slučaju su postojali realni izgledi izlječenja i izbjegavanja smrtnog ishoda. Tuženik ne može biti odgovoran za posljedice proizašle iz propusta u liječenju pok. srodnika tužitelja od strane OŽB Vukovar. Naime, ozljede u vidu prijeloma zdjelice i sjedne kosti, kao i ostale lakše ozljede koje je srodnik tužitelja zadobio u predmetnom štetnom događaju, po redovnom tijeku ne dovode do smrtne posljedice, osim u slučaju izostanka adekvatne i pravovremene liječničke reakcije u saniranju tih ozljeda.

2.1. Nadalje tuženik osporava isključivu odgovornost svojeg osiguranika za nastanak štetnog događaja-prometne nezgode, te ističe prigovor podijeljene odgovornosti na strani osiguranika tužitelja GK iz razloga što je njihov pokojni osiguranik doprinio nastanku štetnog događaja i predmetne štete i to svojim nepropisnim kretanjem, izvan zone svog desnog ruba kolnika iako je imao mogućnost uočavanja nailaska vozila. Tuženik osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva u cijelosti. U tužbi se pod točkom IV. navodi kako se predmetno potraživanje tužitelja temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, pa tuženik ističe kako je zaista regulirano kako tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete zbog isplaćenih novčanih davanja. Međutim, tuženik osporava da je tužitelj isplatio utuženo potraživanje. Tvrdi da dokumenta koji je tužitelj dostavio kao dokaz izvršenih plaćanja nije javna isprava s kojom bi bilo dokazano da je tužitelj platio mirovinu svom osiguraniku pa tuženik ističe prigovor neosnovanosti tužbenog zahtjeva, nedostatka aktivne legitimacije, jer tužitelj nije dokazao postojanje svoje štete odnosno nije dokazao da je platio obiteljsku mirovinu korisnicima mirovine EK i IK.

2.2. Tuženik nadalje navodi da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (ZOOP), pa se slijedom toga na konkretni obvezno-pravni odnos ne mogu primijeniti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju na koje se poziva tužitelj i da u svakom slučaju, tužitelj nema pravo na puni iznos već na razmjerni iznos. Predlaže da se provede dokaz financijskim vještačenjem na okolnosti utvrđenja visine razmjernog iznosa koji tužitelj eventualno ima pravo potraživati od tuženika te ističe da tuženik nije štetnik nego odgovara za štetnika samo u okviru pokrića police osiguranja od automobilske odgovornosti, te da se kao mjerodavne primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, točnije čl. 27. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja.

3. U podnesku od 19. siječnja 2021. tužitelj navodi da je predmet spora naknada štete nastala isplatama mirovinskih primanja za razdoblje od 26.06.2015. do 29.02.2020. kada je na snazi Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19- primjena od 01.01.2014.), da je pravna osnova ovog spora odredba čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ( ZOMO, u primjeni od 01.01.2014.), da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ( čl. 27. ZOOP.- u primjeni od 01.01.2006.) lex priori, dok je Zakon o mirovinskom osiguranju ( čl. 161. ZOMO, u primjeni od 01.01.2014.) lex posteriori i lex specialis. Tužitelj navodi da je namjera zakonodavca bila da društvo za osiguranje Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje ovdje tužitelju nikada ne nadoknađuje štetu, sigurno bi to bilo izričito propisano. Kod tumačenja norme odlučujući je ratio legis norme, odnosno njezina svrha ili cilj. Svrha ZOOP-a je naknada pretrpljene štete jer je u čl. 27. tog zakona istaknuto da se Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje naknađuje stvarna šteta prema propisima koji uređuju pravila o mirovinskom osiguranju. Nadalje navodi da odredbe članaka ZOMO propisuju od koga Zavod ( tužitelj) ima pravo potraživati štetu i u kojem je opsegu ima pravo istu potraživati. Tako je propisano da zahtjev za naknadu štete može obuhvatiti ukupnu svotu štete (kapitaliziranu štetu) ili svotu stvarne štete prema isplatama (pojedinih davanja), što obuhvaća naknadu stvarne štete, kriterije kojima se utvrđuje visina štete kao i do kada je ima pravo zahtijevati tužitelj. Zakon o mirovinskom osiguranju je ne samo lex specialis već i lex posteriori jer je donesen nakon ZOOPa te je isključivo mjerodavan za određivanje (ukupne svota davanja) što tužitelj može tražiti na ime naknade štete od tuženika. Za tužitelja šteta nastaje prilikom isplate svake invalidske mirovine pa za isplate koje se odnose za razdoblje od 01.01.2014. nadalje, ima pravo na štetu u punom iznosu isplaćenih mirovine dok traje isplata tih davanja i iako su davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Tužitelj uz podnesak dostavlja i izvod iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja.

4. U podnesku od 27. veljače 2023. tuženik navodi da se protivi svim navodima tužitelja pa i onim iz podneska tužitelja od 19. siječnja 2021. godine, a koji su suprotnosti sa navodima tuženika iz odgovora na tužbu, te navodima iz podneska tuženika od 27. listopada 2020. godine. Tvrdi da se u konkretnom slučaju moraju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP), a posebno čl.27. ZOOP-a, jer je to propis prema kojem se određuje postojanje i visina eventualne obveze tuženika prema tužitelju. Tvrdi kako ne postoji razlika koju bi tuženik Adriatic osiguranje d.d. bio dužan isplatiti tužitelju HZMO prema odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a. Tuženik predlaže da se u ovoj pravnoj stvari izvede dokaz financijskim vještačenjem po vještaku financijske struke na okolnosti da li je obiteljska mirovina koju tužitelj isplaćuje IK i koju potražuje po osnovi naknade štete u ovoj pravnoj stvari veća od mirovine koju bi tužitelj isplaćivao da je njegov osiguranik GK umirovljen zbog ozljede na radu. Podredno, tuženik ističe prigovor doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štete, a što je utvrđeno u pravomoćno okončanom postupku pred Općinskim sudom u Vukovaru, poslovni broj Pn-44/2016 koji se vodio u svezi s istim štetnim događajem, pa se predlaže priklopiti taj sudski spis i izvršiti uvid u sve provedene dokaze koje se predlaže koristiti kao dokaz u ovoj parnici.

5. U podnesku od 9. ožujka 2023. navodi da u pogledu prigovora podijeljene odgovornosti, tužitelj prihvaća doprinos osiguranika tužitelja u visini od 20 %, te će u skladu s tim i djelomično povući tužbu. Zbog navedenog je jasno da nema potrebe za izvođenjem drugih dokaza. Nadalje navodi da je dostavljenim obračunom isplaćene obiteljske mirovine tužitelj nesporno dokazao isplatu navedenih iznosa invalidske mirovine, odnosno visinu tužbenog zahtjeva. Naime, obračun isplaćene mirovine jest isprava koja ima značenje javne isprave u smislu čl.230. Zakona o parničnom postupku te se njome dokazuje istinitost onoga što se u njoj navodi, čime je tužitelj dokazao visinu isplaćenih iznosa kao i činjenicu isplate, a tužitelj je dostavio i izvod iz banke doznačenih mirovinskih primanja iz kojih su vidljivi iznosi koji su isplaćeni, i po godinama i po mjesecima, tako da je tužitelj nedvojbeno dokazao činjenicu isplate i visinu isplaćenog iznosa mirovine. U pogledu primjene zakona tužitelj ističe da se šteta koju trpi tužitelj sastoji u iznosu mirovine koju je isplatio korisniku u utuženom periodu iz čega slijedi da tužitelju šteta nastaje sukcesivno u vidu umanjenja njegove imovine upravo svakom tom isplatom. U ovom slučaju, obzirom da je utuženo razdoblje od 26.06.2015. do 29.02.2020., potrebno je primijeniti aktualni Zakon o mirovinskom osiguranju (NN br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19) koji je na snazi od 01.01.2014. Kako je to već ranije naveo, tužitelj prihvaća da je njegov osiguranik doprinio nastanku štete u visini od 20 % te shodno tome povlači tužbu za iznos od 2.763,22 eura / 20.819,53 kn, dok ostaje kod tužbenog zahtjeva za isplatu 11.052,91 eura / 83.278,13 kn, te uređuje tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u RH, tako da od tuženika na ime naknade štete potražuje isplatu iznosa od 11.052,91 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana podnošenja tužbe do isplate

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid i pročitao rješenje HZMO, PU

Vukovar KLASA: 140-03/16-01/03045826040, UR.BROJ: 341-22-05/3-16-012941 od 17. ožujka 2016. (list 4-10 spisa), obračun isplata obiteljske mirovine za period od 26. lipnja 2015 do 29. veljače 2020. (list 11 spisa), zapisnik o očevidu PP Vukovar broj: KU- 98/15 od 24. lipnja 2015. (list 12-15 spisa), presudu Općinskog suda u Vukovaru broj K-664/15-20 od 13. travnja 2018. (list 16-27 spisa), presudu Općinskog suda u Vukovaru broj Pn-44/2016-38 od 6. srpnja 2018. (list 28-40 spisa), nalaz " Vještak" d.o.o. (list 58-62 spisa), izvod iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 74-96 spisa), nalaz i mišljenje financijskog vještačenja (list 234-239 spisa), spis HZMO broj 76841, osiguranik GK, osobni broj OB:03045826040 (prileži spisu) i spis Općinskog suda u Vukovaru broj Pn-44/2016 (prileži spisu).

7. Predmet spora je regresni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 104.097,66 kuna 13.816,13 eura sa zateznim kamatama, sa osnova obiteljske mirovine koji iznos je tužitelj za razdoblje od 26. lipnja 2015. do 29. veljače 2020. isplatio IK, sinu pokojnog osiguranika tužitelja EK, koji je smrtno stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 24. lipnja 2015. koju je prouzročio osiguranik tuženika ZK.

8. Na temelju članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje u tekstu ZPP), kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Između parničnih stranaka nesporno je da se 24.06.2015. god. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo reg. oznake [registarska oznaka], a za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti. Navedeno slijedi iz zapisnika o očevidu PP Vukovar broj:

KU-98/15 od 24. lipnja 2015. (list 12-15 spisa) i presude Općinskog suda u Vukovaru broj K-664/15-20 od 13. travnja 2018. (list 16-27 spisa) koja dokumentacija je pročitana u dokaznom postupku.

10. Također je nesporno da je djetetu osiguranika tužitelja, IK priznato pravo na obiteljsku mirovinu nakon smrti oca, a što slijedi i iz rješenja HZMO, PU

Vukovar KLASA: 140-03/16-01/03045826040, UR.BROJ: 341-22-05/3-16-012941 od

17. ožujka 2016. (list 4-10 spisa).

11. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je postoji li isključiva odgovornost osiguranika tuženika za nastanak štetnog događaja-prometne nezgode, te osnovanost prigovora podijeljene odgovornosti na strani osiguranika tužitelja GK. Također je sporno pravno pitanje, odnosno primjenjuju li se na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, kako to tužitelj obrazlaže u tužbi i tijekom postupka ili odredba čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, kako to tvrdi tuženik. Sporna je i osnovanost tuženikovog prigovora zastare.

12. Prije svega, u odnosu na pravno pitanje, odnosno odluku o tome koji materijalnopravni propis treba primijeniti na konkretan slučaj, prema prihvaćenoj sudskoj praksi, za odluku u sporu koji pokreće zavod protiv osiguravatelja štetnika radi povrata mirovine relevantan je zakon koji je vrijedio u trenutku nastanka štete zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate.

13. Tužitelj u ovom predmetu potražuje naknadu štete koja mu je nastala isplatama iz mirovinskog osiguranja u razdoblju od 26. lipnja 2015. do 29. veljače 2020. što znači da je za odluku o tužbenom zahtjevu potrebno razmotriti odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18; dalje u tekstu ZOMO) i Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje u tekstu ZOOP).

14. Prema odredbi čl. 161. st. 1. ZOMO zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Nadalje, sukladno čl. 161. st. 2. ZOMO naknada stvarne štete koju zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovog zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, i to: 1. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 2. novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu, 3. novčana davanja na osnovi priznatog prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, 4. troškove profesionalne rehabilitacije, kao i novčane naknade u vezi s korištenjem tog prava. Pored toga, člankom 161. st. 3. ZOMO propisano je da se zahtjevom za naknadu štete može obuhvatiti ukupna svota štete (kapitalizirana šteta) ili svota stvarne štete prema isplatama (pojedino davanje) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina). Također, odredbom čl. 161. st. 4. ZOMO određeno je da kada se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja, Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete i u ukupnom iznosu (kapitalizirana šteta), a izračunava se prema visinipriznate mirovine i tablicama aktuarske matematike koje donosi Zavod po prethodno pribavljenom mišljenju ministarstva nadležnog za financije. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnom iznosu i neposredno od društva za osiguranje. Naposljetku, prema čl. 164. st. 1. ZOMO Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu.

15. S druge strane, odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP propisano je kako je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, dok je odredbom stavka 2. istog članka određeno da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a kako je to propisano odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP.

16. Pri donošenju odluke o tome koji zakon od navedena dva treba primijeniti na konkretan slučaj, prvenstveno treba uzeti u obzir da je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalog i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP. Zbog toga se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obujma obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP. Naime, osiguravajuća društva nisu štetnici, nego na osnovi zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika), i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Na osnovi čl. 8. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja.

17. Prema tome, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP, koji također regulira i rizike koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obujam i opseg osiguranog pokrića, na osnovi čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje, odnosno obračunava premija osiguranja.

18. Pored toga, na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH 9. lipnja 2022. doneseno je izmijenjeno pravno shvaćanje prema kojem se u sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.

19. Slijedom svega navedenog, ovaj sud smatra da odluku o tužbenom zahtjevu treba donijeti primjenom odredbi ZOOP-a i to čl. 27. ZOOP koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

20. Takvo pravno shvaćanje izrazio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u niz svojih odluka i to Rev-552/22 od 17. svibnja 2022., Rev-66/22 od 1. veljače 2022. i Rev- 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 1148/2022-2 od 25. siječnja 2023. g., Rev 954/2022- 2 od 25. siječnja 2023. g, te Rev 1254/2022-2 od 17. siječnja 2023.

21. No, sukladno članku 161. ZOMO tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, pa stoga tužitelj ima pravo na naknadu stvarne štete.

22. Prihvaćajući shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržano u odluci broj Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., ovaj sud smatra da se na konkretan slučaj ima primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, odnosno da stvarnu štetu koju trpi tužitelj isplatama obiteljske mirovine djetetu osiguranika tužitelja čini razlika između razmjernog iznosa obiteljske mirovine i razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog ozljede na radu te da bi postojala šteta bilo bi potrebno da je mirovina koju tužitelj isplaćuje u konkretnom slučaju veća od one koja bi pripada pokojnom osiguraniku tužitelja da je umirovljen zbog ozljede na radu.

23. Tijekom postupka tužitelj je ostao pri stajalištu kako treba primijeniti odredbe ZOMO kao mjerodavne i jedine relevantne te tvrdio da šteta koju trpi predstavlja cjelokupni iznos mirovine koju isplaćuje djetetu pokojnog osiguranika EK IK u utuženom periodu, a koji iznos dokazuje dostavljenim obračunom isplaćene mirovine i izvodom iz banke doznačenih mirovinskih primanja.

24. Na prijedlog tuženika provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje na okolnost utvrđenja razlike u odnosu na isplaćeni iznos obiteljske mirovine sljedniku osiguranika tužitelja IK u odnosu na mirovinu koja bi pripadala osiguraniku tužitelja pok. EK da je isti zadobio povredu na radu odnosno da se utvrdi je li obiteljska mirovina koju tužitelj isplaćuje IK veća od mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku pokojnom EK da nije došlo do štetnog događaja te da je isti umirovljen zbog ozljede na radu, odnosno utvrditi postoji li razmjerni iznos temeljem čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

25. Iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještačenja proizlazi da u slučaju da je GK ostvario invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uslijed ozljede na radu (dakle, uz djelomični gubitak radne sposobnosti), ostvario bi najnižu mirovinu hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za takav slučaj, koja bi 26.06.2015. g. iznosila 1.991,88 kn, a da je uslijed ozljede na radu imao potpuni gubitak radne sposobnosti invalidska mirovina bi iznosila 2.489,85 kn na dan 26.06.2015. g. Nadalje, IK određena je od 26.06.2015. g. obiteljska mirovina u visini 70% od najniže mirovine hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata: 2.489,85 kn x 0,7 = 1.742,90 kn. Uz mirovinski faktor 0,8 (kod djelomične nesposobnosti za rad) braniteljska mirovina bi iznosila 1.991,88 kn, dok uz isti faktor mirovina koja bi bila uz vrijednosne bodove iznosi 1.159,41 kn, a najniža mirovina 1.889,60 kn. Uz mirovinski faktor 1,0 (kod potpune nesposobnosti za rad) braniteljska mirovina bi iznosila 2.489,85 kn, dok uz isti faktor mirovina koja bi bila uz vrijednosne bodove iznosi 1.449,26 kn, a najniža mirovina 2.362,00 kn. Dakle, najpovoljnija bi bila braniteljska mirovina čija visina je propisana Odlukom o visini najniže mirovine hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata za godinu 2015. (NN br. 38/2015). Stoga bi osiguranik – da je otišao 2015. g. u invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu – imao pravo na ovu vrstu mirovine, kao najpovoljniju za njega, a njena visina bi ovisila je li ozljedom na radu nastupila djelomična ili potpuna nesposobnost za rad. Invalidska mirovina koju bi ostvario GK se dijeli na iznos ostvaren prema stažu osiguranja i dio ostvaren prema posebnom propisu. Razdvajanje mirovine na dio po stažu osiguranja odnosno po posebnom propisu je bitno jer se iznos po posebnom propisu ne mijenja odnosno ne usklađuje sve do 1/2017. Dio mirovine temeljem staža osiguranja se utvrđuje: mirovina / mirovinski staž x 0,85 x staž osiguranja. Da se tako računaju dijelovi mirovine potvrđuje rješenje HZMO od 17.03.2016. g. kojim je IK utvrđena obiteljska mirovina u visini 70% mirovine koju bi ostvario GK. Iznos obiteljske mirovine od 1.742,90 kn se sastoji od dijela ostvarenog temeljem staža osiguranja (1.419,08 kn = 1.742,90 kn / 13,3911 x 0,85 x 12,8273) i dijela prema posebnom propisu iz mirovinskog osiguranja (323,82 kn = 1.742,90 kn – 1.419,08 kn). Za invalidsku mirovinu je ista osnovica kao i za obiteljsku mirovinu, samo se primjenjuje drugačiji mirovinski faktor: 0,7 za obiteljsku mirovinu, 1,0 invalidska mirovina uz potpuni gubitak radne sposobnosti odnosno 0,8 invalidska mirovina uz djelomični gubitak radne sposobnosti. Već samim tim je vidljivo kako je invalidska mirovina zbog ozljede na radu veća od obiteljske mirovine, bilo da se primjeni mirovinski faktor 0,8 ili 1,0. Iz nalaza i mišljenja slijedi da za razdoblje 26.06.2015. - 29.02.2020. g. invalidska mirovina zbog povrede na radu uz djelomično smanjenje radne sposobnosti bila bi veća od obiteljske mirovine ukupno 1.973,53 EUR, a za isto to razdoblje invalidska mirovina zbog povrede na radu uz potpuno smanjenje radne sposobnosti bila bi veća od obiteljske mirovine ukupno 5.921,05 EUR. Dakle, invalidska mirovina koja bi bila EK bila utvrđena u slučaju povrede (ozljede) na radu u promatranom razdoblju bi bila svakomjesečno veća od obiteljske mirovine koju prima njegov sin. Razlog tome je što je osnovica za invalidsku i obiteljsku mirovinu ista, no kod invalidske mirovine zbog ozljede na radu se u promatranom razdoblju primjenjuje mirovinski faktor 0,8 za djelomični gubitak radne sposobnosti odnosno 1,0 za potpuni gubitak radne sposobnosti, dok je za obiteljsku mirovinu za jednog člana mirovinski faktor 0,7. Da je osiguranik GK ostao živ nakon prometne nesreće, ali je bio prisiljen otići u invalidsku mirovinu, ta bi mirovina bila zbog ozljede izvan rada, no opet bi bila u visini najniže mirovine za branitelje kao i invalidska mirovina zbog posljedice ozljede na radu odnosno ne bi bilo razlike u visini invalidske mirovine zbog ozljede izvan radnog odnosa i zbog ozljede na radu. Kod obje bi se na istu visinu najniže mirovine za hrvatskog branitelja iz Domovinskog ratra primjenjivao isti mirovinski faktor, koji bi ovisio od toga je li nastupila djelomična nesposobnost za rad (faktor 0,8) ili potpuna nesposobnost za rad (faktor 1,0).

26. U podnesku od 2. siječnja 2025. tužitelj navodi kako je vještačenje u ovom predmetu bilo nepotrebno jer je bilo jasno da nema razlike između invalidske mirovine utvrđene zbog ozljede na radu i obiteljske mirovine koju HZMO isplaćuje i koja predstavlja stvarnu štetu koju trpi Zavod, a i da je ima to nikako ne bi bio razmjerni dio mirovine. Sve navedeno u predmetnom nalazu potvrđuje i stav tužitelja, a to je da obiteljska mirovina nikad nije veća od invalidske mirovine priznate zbog ozljede na radu. Vještak je u ovom nalazu pravilno primijenio odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju, jer se jedino po njemu može izračunati stvarni iznos isplaćene mirovine, odnosno stvarna šteta koja nastaje svakom tom isplatom Hrvatskom Zavodu za mirovinsko osiguranje, a ne prema odredbama ZOOP-a ( iako i ZOOP u čl. 27. st. 3 upućuje na primjenu ZOMO-a) tim više što je u ovom predmetu riječ o obiteljskoj mirovini, a ZOOP uopće ne predviđa obračun razmjernog dijela obiteljske mirovine. Dakle, jasno je da nema matematičkog izračuna koji bi izračunao da je obiteljska mirovina veća od invalidske mirovine zbog ozljede na radu, ali to nikako ne znači da HZMO ne trpi štetu, naprotiv upravo isplata predmetne mirovine predstavlja štetu i sastoji se u iznosu mirovine koju je isplatio svom korisniku u utuženom razdoblju iz čega slijedi da tužitelju šteta nastaje sukcesivno u vidu umanjenja njegove imovine upravo tom isplatom ( čl.161. st.2 tč.2. ZOMO).

27. U podnesku od 14. veljače 2025. tuženik je naveo da prihvaća nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u cijelosti jer je izrađen u skladu sa pravilima struke, a prema zadatku koji je vještaku odredio sud. Navodi da iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka proizlazi da za cijelo utuženo razdoblje od 26.06.2015. do 29.02.2020. godine ne postoji pozitivna razlika koju bi tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju u smislu odredbe čl.27. ZOOP-a. Dapače, izračunom vještaka utvrđena je negativna razlika između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu stoga se jasno nameće zaključak da ne postoji razlika koja bi predstavljala stvarnu štetu.

28. Sud je nalaz i mišljenje vještaka Krešimira Strmotića prihvatio kao stručan i objektivan, sačinjen sukladno nalogu suda te je na temelju istoga utvrdio kako tužitelj isplatama obiteljske mirovine djetetu pokojnog osiguranika tužitelja IK ne trpi štetu jer je mirovina koja je utvrđena rješenjem HZMO od 17.03.2016. g . i na temelju kojeg su vršene isplate mirovine kroz utuženo razdoblje manja od invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, te ne postoji razmjerni iznos temeljem čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

29. Za napomenuti je da je tužitelj u podnesku od 9. ožujka 2023. tužitelj naveo da prihvaća da je njegov osiguranik doprinio nastanku štete u visini od 20 % te shodno tome povlači tužbu za iznos od 2.763,22 eura / 20.819,53 kn, dok ostaje kod tužbenog zahtjeva za isplatu 11.052,91 eura / 83.278,13 kn. Na pripremnom ročištu održanom 30. ožujka 2023. tuženik po punomoćniku naveo je da se protivi povlačenju dijela tužbenog zahtjeva. Odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku propisano je da se tužba može povući sve do zaključenja glavne rasprave, ako tuženik na to pristane. S obzirom da je tuženik uskratio pristanak na povlačenje dijela tužbenog zahtjeva, sud je odlučivao o osnovanosti prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva koji glasi na iznos od 104. 097,66 kuna odnosno 13.816,13 eura.

30. Slijedom svega navedenoga, iz naprijed obrazloženih razloga, sud nalazi da tužitelj nije dokazao osnovanost i visinu svoje tražbine prema tuženiku pa je tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari odbijen kao neosnovan.

31. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka.

31.1. Imajući u vidu vrijednost predmeta spora u vrijeme poduzimanja pojedine radnje i OT, kao i to da je tuženik u cijelosti uspio u parnici, sud je tuženiku zastupanom po punomoćniku odvjetniku priznao kao potrebne i nužne i to:

- trošak sastava odgovora na tužbu prema Tbr. 7. toč. 1. OT sa 250 bodova,

- trošak zastupanja na ročištima od 30. ožujka 2023. i 22. srpnja 2025. prema Tbr. 9. toč. 1. OT i to za svako ročište po 250 bodova odnosno ukupno 500 bodova,

- trošak sastava obrazloženog podneska od 25. veljače 2023. i 14. veljače 2025. prema Tbr. 8. toč. 1. OT sa 250 bodova za svaki podnesak odnosno ukupno 500 bodova,

- trošak sastava podnesak od 27. listopada 2020. prema tbr. 8. t. 4. OT sa 25 bodova,

odnosno za sve poduzete radnje u postupku ukupno 1275 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 2.550,00 eura, što uvećano za pripadajući PDV od 25% odnosno 637,50 eura sveukupno iznosi 3.187,50 eura.

31.2. Pored toga, sud je tužitelju priznao i trošak predujmljenog financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,45 eura tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 3.452,95 eura.

31.3. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada zatezna kamata od dana presuđenja na osnovi odredbe čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona i čl. 151. st. 3. ZPP-a.

31.4. Sud tuženiku nije priznao trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu budući da sukladno čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama obveza plaćanja pristojbe za odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici

32. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Vukovaru 29. kolovoza 2025.

Sudac:

Marija Knežević Karamijatović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu putem ovoga suda.

Dostaviti:

1. Tužitelju

2. Tuženiku po punomoćniku