Pn-321/2021-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Branku Karamanu u pravnoj stvari tužitelja HN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Rinu Petričiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ZN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćnici Ani Tomaš, odvjetnici u Splitu, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 11. srpnja 2025. u nazočnosti pun tužitelja te tuženika i punomoćnice tuženika, na ročištu za objavu održanom 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija je u cijelosti kao neosnovan tuženi zahtjev tužitelja koji glasi

"Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana nadoknaditi tužitelju imovinsku štetu u iznosu od 497,72 euro s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od 31. ožujka 2014."

II Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana isplatiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 800,00 eura.

Obrazloženje

1. U tužbi podnesenoj 21. lipnja 2016. godine tužitelj navodi da je isključivi vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] i nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] upisane u Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te da je na tim nekretninama angažirao građevinske radnike da izgrade zid od betonskih blokova i postave željeznu ogradu. Radovi su izvedeni 31. ožujka 2016. godine nakon čega je tuženik srušio zid. Kako je zbog srušenog zida tužitelju nastala šteta u vidu vrijednosti izvedenih radova to tuženika tužbenim zahtjevom potražuje 3.750,00 kn. Tužbi se prilažu fotografije zida u izgradnji, kao i zemljišnoknjižni izvaci.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne spori da je uklonio zid koji se nalazi na nekretnini u njegovom posjedu, a zemljište na kojem je zid izgrađen njegova je okućnica u čijem je posjedu dulje od 40 godina. U podnesku od 22. ožujka 2022. tuženik navodi da je postupao u okviru dopuštene samopomoći, jer je tužitelj izgradnjom spornog zida i željezne ograde pokušao onemogućiti tuženiku pristup usjevu.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao dokumentaciju koju je tužitelj priložio tužbi i to zemljišnoknjižne izvatke i fotografije čina smetanja, račune o troškovima izgradnje zida te je izveden dokaz saslušanjem parničnih stranaka te svjedoka SN i ĆN dok je sud odustao od preostalih predloženih dokaza kojima se ne mogu utvrditi odlučne činjenice za ovaj spor pa tako nisu niti pribavljeni spisi Prekršajnog suda u Splitu temeljem kojih se zasigurno ne bi mogla utvrditi točka lokacija na kojoj je izgrađen zid niti tko je bio prije u posjedu tog dijela zemljišta.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Među parničnim strankama nije sporno da je tužitelj izgradio zid i da ga je tuženik istog dana srušio već je sporno gdje je točno izgrađen zid i tko je u posjedu nekretnine na kojoj je izgrađen zid, kao i da li je rušenjem tog zida tuženik postupao u okviru dopuštene samopomoći.

6. Mjerodavne su niže citirane odredbe Zakon o obveznim odnosima (Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.), Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst)

6.1. Člankom 1045. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

6.2. Člankom 27. stavkom 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano je da onaj tko ima pravo na zaštitu posjeda, smije svoj posjed zaštititi za vrijeme trajanja rokova iz članka 21. stavak 3. ovoga Zakona i silom od onoga tko mu posjed samovlasno oduzme ili ga u posjedovanju uznemirava, ako je to nužno jer bi sudska pomoć stigla prekasno, a opasnost je neposredna, ali samo ako za zaštitu svoga posjeda ne primjeni silu veće jakosti nego li je primjerena okolnostima (dopuštena samopomoć). Stavkom 3. istog članka propisano je da ukoliko posjednik ostvari svoje pravo na zaštitu posjeda putem samopomoći kad nisu ispunjene pretpostavke iz stavka 1. ovoga članka, zaštitio je svoj posjed, ali odgovara za štetu koju je pritom nanio.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sve sukladno odredbi iz članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 80/2022.; dalje u tekstu ZPP) sud nije utvrdio da je tuženik odgovoran za nastalu štetu u vidu građevinskih radova za izgradnju zida. Naime, tužitelj na kojem je teret dokaza nije specificirao gdje je zid točno izgrađen niti je predložio prikladan dokaz za dokazivanje te činjenice dok tuženik navodi da je zid izgrađen na njegovom zemljištu čiji je i posjednik te da je postupao u okviru dopuštene samopomoći.

8. Tužitelj u svom iskazu navodi da je u jako lošim odnosima sa tuženikom, a da je u 2016. godini prethodno angažirao geodeta koji je točno utvrdio granicu između njegovog zemljišta i zemljišta tuženika te na tom dijelu izgradio zid visine jednog metra, a koji zid je tuženik i srušio. Od tuženika potražuje trošak izgradnje zida od 3.750,00 kn. Prije izgradnje zida geodet je izgradio elaborat kojeg su potpisali svi susjedi međaši, pa i sada pokojni otac stranaka. On je potpisom potvrdio granice, pa je on izgradio zid na svome.

8.1. Tuženik u iskazu navodi kako je sa ocem imao zaključen ugovor o doživotnom uzdržavanju temeljem kojih je stekao posjed i vlasništvo nekretnine koju je koristio za života oca, a i koristi je nakon toga. To je zapravo bilo zemljište gdje se nalazi parkiralište i njegov polubrat je izgradio sporni zid preko tog zemljišta čime mu je onemogućio pristup parkiralištu. Tuženik navodi kako zid nije izgrađen precizno na granici između dva zemljišta prema novoj zemljišnoj knjizi već iz ortofoto snimke proizlazi da je pomaknut skoro pola metra na nekretninu u vlasništvu njegovog pokojnog oca.

8.2. Svjedok SN navodi kako se sjeća događaja u kojem je tuženikov brat izgradio zid na zemljištu koje koristi tuženik kao okretište za vozilo, a i na dijelu zemljišta gdje je sadio povrtne kulture.

8.3. U svojstvu svjedoka AN da ga je angažirao HN da izgradi zid, ali tada nije bio prisutan geodet niti je na licu mjesta postojala oznaka koja bi upućivala na granicu već bi koliko se sjećam to bio dvor.

9. Provedenim dokaznim postupkom tužitelj nije identificiran predmet spora na licu mjesta kako bi se moglo utvrditi gdje je zid točno izgrađen, a izvođač građevinskih radova izjavio je da je zid izgrađen u dvorištu te nije postojala oznaka koja bi predstavljala nespornu granicu između zemljišta dok tuženik navodi da je zid izgrađen na njegovom zemljištu i to udaljen više od pola metra udaljen od utvrđene granice prema novoj zemljišnoj knjizi. Kod takvog stanja stvari u kojem tužitelj nije dokazao gdje je zid izgrađen niti tko je bio u posljednjem mirnom posjedu zemljišta na kojem je zid izgrađen, niti su predloženi dokazi na tu okolnost, nije moguće tvrditi da je tuženik rušenjem zida postupao protupravno, odnosno da je odgovoran za nastalu štetu zbog čega je tužbeni zahtjev potrebno odbiti u cijelosti. Da je kojim slučajem u postupku utvrđeno da je tužitelj izgradio zid na zemljištu u tuženikovom posjedu i da mu se izgrađenim zidom u bitnom ograničava pristup parkiralištu ili usjevima to bi tuženik bio ovlašten štiti svoj posjed rušenjem zida u okviru dopuštene samopomoći i ne bi bio odgovoran za nastalu štetu koja pritom nastane.

10. Zbog svega iznesenog, a kako tužitelj nije dokazao odlučne činjenice kao što je to navedeno u točki 9. obrazloženja u cijelosti se odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

11. Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25.) i temeljem članka 155. Zakona o parničnom postupku tužiteljici se priznaju troškovi potrebni za vođenje parnice i to u vrijednosti od 50 bodova za svaku poduzetu radnju.

11.1. Na temelju odredbe čl. 155. ZPP priznaju se tuženiku kao potrebni za vođenje parnice odvjetnički troškovi i to po 50 bodova temeljem Tbr. 8. t. 1. Tarife za sastav podneska od 22. ožujka 2022.,te po 50 bodova temeljem Tbr. 9. t. 1. Tarife za pristup ročištu od 30. ožujka 2022., 2. lipnja 2022., 26. listopada 2022., 20. veljače 2025., 28. travnja 2025., 10. lipnja 2025. i 11. srpnja 2025., dakle ukupno 400 bodova što ukupno što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 800,00 eura, a na koji iznos tuženik nije zatražio zatezne kamate.

12. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 29. kolovoza 2025.

S U D A C :

Branko Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis.