REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU

10310 Ivanić-Grad, Športska 2

Poslovni broj P-338/2018-34

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sucu toga suda Jasni Grgurić kao sucu pojedincu u parničnom postupku tužitelja SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Ani Čule, odvj. iz Zagreba, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici, radi isplate, nakon zaključene glavne javne rasprave 14. srpnja 2025. u prisustvu pun. tužitelja Ane Čule, odvj. iz Zagreba te Ivane Jug – zamjenice općinske državne odvjetnice - ODO Velika Gorica, objavljene 29. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 tužitelju SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti iznos od 8.953,84 EUR (osamtisućadevetstopedesettrieuraiosamdesetčetiricenta) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena počev od 4. svibnja 2018. do isplate; u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 platiti tužitelju SH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.850,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena počev od 29. kolovoza 2025. do isplate; u roku od 15 dana.

III. Odbija se tuženica Republika Hrvatska sa svojim zahtjevom za plaćanjem troškova parničnog postupka u iznosu od 1.800,00 EUR; kao neosnovanim.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženice podnio tužbu 23. srpnja 2018. u kojoj navodi da se nalazio u posjedu nekretnina upisanih u k. o. [katastarska općina] od 26. svibnja 2015. i to kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica], kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] jer se je temeljem Odluke Agencije za poljoprivredno zemljište od 15.6.2015. utvrđen i izabran kao najpovoljniji ponuđač za navedene nekretnine. Pojašnjava da je Agencija raspisala 24.11.2014. javni poziv za dugogodišnji zakup te je 15.6.2015. donijela odluku kojom je tužitelj izabran kao najpovoljniji ponuđač. Tužitelj nije pozvan na sklapanje Ugovora o zakupu, ali su ponuđači sukladno dotadašnjoj praksi u posjed ulazili temeljem navedene odluke i Izjave ovjerene kod javnog bilježnika. Tužitelj je kao izabran najbolji ponuđač ovjerio izjavu kod javnog bilježnika 26.6.2016. i ušao u posjed, dostavio ju je Agenciji te ga je Agencija dopisom od 5.5.2016. obavijestila da se kao korisnik parcela poziva da podnese zahtjev za zakup zemljišta. Nadalje iz tužbe proizlazi da je Agencija 2 godine nakon donošenja odluke o izboru najboljeg ponuđača, tj. 4.4.2017. donijela odluku kojom se poništava ranija odluka o izboru. Stoga je tužitelj predao tuženici u posjed dio čestice 25.7.2017. te preostale kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. 1787 25.10.2017. Nadalje se u tužbi navodi da su predmetne nekretnine kada je tuž8itelj ušao u posjed 26.5.2015. bile zapuštene, zarasle i bile neobrađene te ih je tužitelj u potpunosti uredio za obradu ratarske kulture, a što je vidljivo iz inspekcijskog nadzora od 12.7.2017. Posebice je bila zapuštena kčbr. [katastarska čestica] koja je bila zarasla dugogodišnjim raslinjem te je proveo malčiranje, motornom pilom rušio raslinje, vadio panjeve te vršio duboko oranje, dok je na ostalim česticama izveo malčiranje. Tužitelj ističe cijenu poljoprivrednih radova i to za kčbr. [katastarska čestica] u vrijednosti od 50% od radova na tržištu, a isto tako i za preostale čestice gdje je proveo samo malčiranje te temeljem toga traži da mu tuženica plati iznos izvršenih radova, odnosno privođenja zemljišta poljoprivrednoj svrsi u iznosu od 8.953,54 EUR. Naime, ističe da je tuženik preuzeo ovo zemljište u posjed kada je bilo obrađeno i uređeno kao poljoprivredno zemljište te se tužitelj poziva na odredbu iz čl. 1111 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 28/18, 126/21, 114/22 – u daljnjem tekstu ZOO) i čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 - u daljnjem tekstu – ZV).

2. Iz odgovora na tužbu tuženice Republike Hrvatske utvrđuje se kako u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te se pozivana odredbu iz čl. 18. st. 3. ZV tvrdeći da tužitelj nije bio pošteni posjednik. Navodi da je nesporno da su ove nekretnine bile predmetom javnog poziva Agencije za poljoprivredno zemljište za dodjelu zakupa za poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske – u daljnjem tekstu Agencija od 24.11.2014. te je nesporno da je 11.6.2015. donesena odluka, odnosno odluke kojom su predmetne nekretnine dodijeljene u zakup tužitelju. Tuženica tvrdi da u spomenutim odlukama nije bio predviđen ulazak ponuditelja u posjed jer da uvođenje u posjed provodi Povjerenstvo Agencije u roku od 30 dana od dana sklapanja ugovora o zakupu. Nadalje ističe da s tužiteljem nisu zaključeni ugovori o zakupu jer su Odluke o zakupu tužitelja poništene odlukama od 4. srpnja 2017. Također poriče da bi Izjava ovjerena kod javnog bilježnika od 24.6.2015. bila pravna osnova za zakonit ulazak u posjed, već da to predstavlja ispravu potrebnu za ostvarivanje poticaja u poljoprivredi. Stoga se poziva na čl. 164. st. 2. ZV jer da tužitelj nije bio pošteni posjednik te predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti uz navođenje da je visina tužbenog zahtjeva proizvoljno naznačena.

3. Nakon provedenog vještačenja tužitelj je na posljednjoj glavnoj raspravi uskladio visinu tužbenog zahtjeva s nalazom i mišljenjem, čemu se tuženik nije protivio, a sud konstatira da se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva pa je spomenuto dopustio.

4.1. Tijekom provedenog dokaznog postupka izvršen je uvid i pročitana je Odluka Agencije od 04.04.2017., spis ovog suda broj P-462/16, Očitovanje Općine Križ od 24.01.2014.g. (list 50-53), zapisnik od 16.09.2014.g. (list 54-60), ugovor o zakupima (list 61-68), dopis Uprave poljoprivrede i prehrambene industrije (list 69- 70), zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 18.11.2015.g. (list 71), podatke Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (list 72-73), zapisnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta (list 74-75), zapisnik o inspekcijskom nadzoru (list 77-80), javni poziv Agencije za poljoprivredno zemljište (list 81-112 spisa), dopis Općine Križ od 4.3.2019. s prilozima (Odluke o izboru najpovoljnijih ponuda - list 121- 142), suglasnost Ministarstva poljoprivrede i Odluku o izbiru najpovoljnije ponude od 26.9.2011. (list 143-144), dopis sudu Agencije za plaćanja u poljoprivredu, ribarstvu i ruralnom razvoju od 20.2.2019. (list 146-150), Odluku Agencije od 4.4.2017. o poništenju Odluke o dodjeli zakupa od 11. lipnja 2015. (list 154-165), Presuda i rješenje ŽS u Osijeku broj Gž-2353/2021 od 10. listopada 2024. (list 181-187), iz priloženog spisa P-49/2021 (ranije P-462/2016) presudu ovog suda od 1. rujna 2021. (list 239-245), presudu i rješenje ŽS u Osijeku broj Gž-2353/2021-7 od 10. listopada 2024. (list 263-270) te Rješenje VSRH broj Revd-91/2025-2 od 16. siječnja 2025. (list 298-299), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za agronomiju i procjenu poljoprivrednog zemljišta ZH od 8. svibnja 2025. (list 235-242) te je saslušan tužitelj.

4.2. Iz iskaza tužitelja SH proizlazi da je sporne nekretnine, tj. kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] imao u valjanom posjedu od 2006. godine, a došao je u posjed istih na način da je njegov otac podnio zahtjev Općini Križ za ovo zapušteno zemljište, dobio je potvrdu 2006. godine da može ove čestice obrađivati, a budući da je on preuzeo njegov OPG postao je nositelj svih prava i obveza pa prema tome i na obradu ovih nekretnina. To zemljište je bilo zapušteno te je zapravo on ovo zemljište priveo svrsi da se može obrađivati kao poljoprivredno na način da ga je izmalčirao, poorao i u proljeće zasijao. Spomenuto zemljište je obrađivao do 2018. godine, a potvrdu Općine je imao do 2012. godine kada je završen natječaj koji je raspisala Općina i to je bilo 2012. godine. Ispunjavao je sve preduvjete za natječaj za razliku od ĆH, tj. bio je mlađi od 41 godinu, bavio se je stočarstvom jer je imao farmu sa 60-ak krava, imao je vlastitog zemljišta samo 3 hektara. Po tom natječaju on nikad nije dobio odluku kome će zemlja biti dana u zakup i to do današnjeg dana, iako je dva puta mjesečno odlazio u Općinu kod pročelnice VH sada S te je ona stalno govorila da se ništa ne zna. Osim što nije dobio odluku o tome tko će dobiti najam, odluka nije bila nigdje javno izvješena. Paralelno s ovim natječajem za najam poljoprivrednog zemljišta, bio je natječaj za prodaju te je kod kuće dobio u srpnju 2012. godine rezultate natječaja koji se odnosio na kupnju poljoprivrednog zemljišta, ali ove čestice nisu bile predmet prodaje. Dodaje i to kako je obavijestio ŽDO o tome da su protupravno u Općini zaključili Ugovor sa ĆH jer su napisali da je on bio dugotrajni posjednik ovih njegovih čestica, kao i jedne čestice koju je koristila EH, a što je bilo netočno jer su EH i on bili dugogodišnji posjednici te stoga ĆH nije mogao ostvariti prednost pri zaključenju Ugovora o zakupu, no međutim od ŽDO nikad nije dobio odgovor, isto kao što nikada nije dobio rješenje o tome s kim je Općina zaključila ugovor o zakupu. Naglašava da je njega ĆH lažno prijavio ŽDO te 2012. godine da je nepošteni posjednik, iako je imao valjanu osnovu za posjed te je došao u kontrolu tadašnji viši poljoprivredni inspektor ŠH koji je zajedno sa njim utvrdio da on nije nepošteni posjednik te ima potvrdu temeljem koje ima pravo obrađivati zemlju, ali printer nije želio printati, inspektor je došao drugi dan sa isprintanim zapisnikom kojega nije čitao i u kojem je bilo upisano da je on nepošteni posjednik, a što je tek vidio kada je zaprimio zahtjev za mirno rješenje spora od ODO. Na njegovu žalbu ŽDO nije odgovorio, ali je u međuvremenu došlo do promjene načelnika te ga je negdje početkom 2013. godine Općina Križ obavijestila da će biti poništen ugovor koji je zaključen sa ĆH. Općina je dobila naputak da ga se ne uvodi u posjed te je on nastavio koristiti ovo zemljište. Nastavio je koristiti ovo zemljište 2016. 2017. i 2018. te nije imao mogućnost uopće platiti najam jer su ga protupravno proglasili uzurpatorom poljoprivredni inspektor, odnosno ODO još 2012. godine, a kada je bio u valjanom posjedu. Ovo zemljište je koristio i obrađivao. Na pitanje ODO odgovara da je tužbu za predaju u posjed zaprimio u studenom 2013. i taj spor je s ODO izgubio te u tom sporu također nisu uspjeli doći do natječajne dokumentacije koja je vrlo važan dokaz. Po toj presudi postupio je 2018. godine kada je predao RH zemljište u posjed. Na pitanje pun. tuženika odgovara da je ĆH bio u posjedu ovih čestica od 2000. do 2003. ili 2004., 2004. i 2005. je bila njegova supruga SHS (sada RH), ali ta zemlja nije obrađivana, već je bila zapuštena te pretpostavlja da je samo podizan poticaj. Tada se je zakup zemljišta vršio na temelju tzv. Potvrda gdje je Općina Križ potvrdila da je plaćena najamnina za prethodnu godinu te da se daje zakup za iduću godinu. Budući je ĆH bio u blokadi, nije plaćao zakup, zakup je uzela i potvrda je glasila na njegovu suprugu. Od 2006. godine nadalje u posjedu je bio on. 2006. godine ĆH nije mogao dobiti zakup jer nije bio u neprekinutom posjedu i nije plaćao najamninu jer je bio u blokadi. Na daljnje pitanje odgovara da on nikad nije dobio od Općine Križ bilo kakav dopis da mora napustiti ovo zemljište, nije dobio na uvid nikada natječajnu dokumentaciju; osim što je od ODO dobio nacrt tužbe. U Općini Križ tražio je dokumentaciju na uvid od VH raznim dopisima, nisu mu dali dokumentaciju jer se navodno vodi spor protiv njega temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje odgovara da je on u prijavi ŽDO dostavio svu dokumentaciju, a kada se je žalio na odluku o zakupu zemljišta kojom je trebalo isto ići ĆH, a ne njemu; nikad nije dobio odluku ŽDO, osim što mu je načelnik Općine Z dostavio dopis u kojem se navodi da se ĆH neće uvoditi u posjed. Naime, to je bio dopis upućen Ministarstvu, a njemu je dostavljen na znanje. Nikada nije od ŽDO obavješten o okončanju, odnosno nije mu dostavljena odluka po toj njegovoj žalbi. Na ovom zemljištu uzgajao je kulture za ishranu stoke i to talijanski ljulj, kukuruz za silažu, tritikale i time je hranio stoku te navedeno nije bilo za preprodaju. Dodaje i to da je 2017. godine sa oko 35ha koji su bili u okviru ovih kčbr., ĆH sam sebe uveo u posjed te odvezao sve bale talijanskog ljulja spremne za ishranu stoke, razbacao po trećoj čestici te je kasnije čovjeka tužio za ekocid, a on je morao kupovati hranu za stoku.

4.3. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za agronomiju i procjenu poljoprivrednog zemljišta ZH proizlazi da je privođenje svrsi zemljišta u vlasništvu države koje nije u funkciji poljoprivredne proizvodnje, a predmet je tužbenog zahtjeva opravdan. Utvrđuje da vrijednost radova iznosi 8.953,84 EUR. Pojašnjava da 70% kčbr. [katastarska čestica] je bilo obraslo višim šumskim raslinjem, a 30% čine grmlje, trava i nisko raslinje, dok je na kčbr. [katastarska čestica] bilo nisko raslinje. Za ostale čestice nije nalazio potrebu uređenja i privođenja svrsi. Nadalje utvrđuje da vrijednost izvršenih radova nije različita u odnosu na tržišnu za promatrani period. Pojašnjavajući na raspravi svoj nalaz i mišljenje vještak navodi kako ostaje kod svojeg nalaza i mišljenja vezano uz kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] jer posjeduje fotografije u boji na kojima se vidi da su iste bile obrasle raslinjem, a na kčbr. [katastarska čestica] je na oko 70% površine na kojem je bilo višegodišnje raslinje što se može nesporno utvrditi i izmjeriti pomoću metoda korištenja Geoportala, a kao što tvrdi tužitelj te je potreban veći zahvat da se spomenuto privede poljoprivrednom zemljištu. Isto tako kčbr. [katastarska čestica] se vidi i utvrđuje da je bila obrasla višegodišnjim raslinjem. Na daljnje pitanje ODO da li je samo na temelju snimaka Geoportala dao nalaz i mišljenje, odgovara da je prilikom izrade nalaza i mišljenja uzeo u obzir snimke Geoportala u razdoblju 2014. – 2016. te Očitovanje Općine Križ iz 2014. godine u kojem oni opisuju da zemljište nije obraslo visokim raslinjem, a koje Očitovanje se nalazi u spisu. Napominje da nije mogao utvrditi kada je vršen očevid u odnosu na datum kada je izdano Očitovanje, a isto tako ne zna odrediti točno datiranje snimaka Geoportala jer to nije dostupno. Nadalje odgovara da je pri izradi nalaza i mišljenja uzeo u obzir Očitovanje od 21.1.2014., kao i Zapisnik Općine Križ od 16.9.2014., ali u kojem se ne spominju bilo kakve razlike u odnosu na Očitovanje, tj. nadovezuju se na Očitovanje. Na daljnje pitanje radi čega nije uzeo u obzir smanjenje cijene radova obzirom na količinu površine odgovara da on u praksi nije naišao na situacije da bi se radi npr. velikih površina smanjivala cijena radova. Pojašnjava da je u utuženom periodu uspoređivao vrijednosti radova uređenja drugih ponuđača na drugim zemljištima te utvrdio da je najniža moguća cijena u to vrijeme na tržištu bila 1,00 kn / m2 za takvo zemljište gdje se nalazi više raslinje i kod upotrebe šumskog malčera. Radi toga smatra da je cijena od 0,50 kn koju je za taj dio zemljišta računao i postavio tužitelj realna, kao što je realna cijena od 0,05 kn za preostalih 30% tog zemljišta gdje je niže raslinje i koristi se obični malčer za obrađivanje visokih trava koje se ne mogu obraditi plugom ili tanjuračama. Osim toga, dodaje da si je dao truda te je utvrđivao mogućnost starosti, odnosno visine raslinja vezanih uz uvoz tv. šumsko područje i utvrdio da bi spomenuto raslinje moglo biti visoko 5-6m. Naime, prilikom izrade nekih svojih stručnih analiza utvrdio je da su učenici u jednoj školi postavljali štapove i mjerili sjenu ovisno o položaju sunca, a na temelju toga utvrđivali su visinu raslinja. Prilikom izrade nalaza primijenio je spomenutu metodu, tj. mjerio je sjenu na slikama Geoportala i na taj način potvrdio visinu raslinja. Na daljnje pitanje ODO kako to da je spominjao ponudu kao usporedbu s različitim cijenama ovisno o raznim površinama zemljišta iz 2017. od 0,50 kn do 0,12 kn odgovara kako je upravo tu ponudu koja nema veze s ovim predmetom prikazao kako bi ukazao na činjenicu da je cijena običnog malčiranja bila znatno niža od cijene šumskog malčiranja, budući da je tužitelj za šumsko malčiranje tražio 0,50 kn, dok je ovdje iskazana takva cijena za obično malčiranje. Na daljnje pitanje ODO odgovara kako bi doista mogao 100% odgovoriti na pitanje o kojoj vrsti raslinja se radilo da je imao mogućnosti i vidio zemljište u utuženom periodu. Na pitanje suda odgovara da on sada, na temelju fotografija Geoportala sa 90% sigurnosti može tvrditi ono što je naveo u nalazu i mišljenju, tj. kakva vrsta i visina raslinja se nalazila na tom zemljištu. Pritom samo pojašnjava da pod zakonskim pojmom ''šuma'' se ne smatra samo šuma u laičkom smislu gdje se nalaze visoka stabla, već se radi i o grmolikom raslinju koja je obrasla na površini od najmanje 1000m2. Dodaje i to kako i Hrvatske šume imaju svoj troškovnik za privođenje zemljišta u funkciju poljoprivredne proizvodnje te je njihova cijena po m2 7,00 centi za prvu kategoriju pa stoga smatra da je tužiteljev tužbeni zahtjev postavljen realno. Dodaje kako su teoretski Hrvatske šume trebale odraditi ovaj posao malčiranja prve kategorije, tj. šikare po cijeni od 7,00 centi, a što proizlazi iz čl. 4. st. 4. Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Isto tako je propisano da ukoliko zemljište ne privedu poljoprivrednoj svrsi općine, odnosno gradovi, dužan je zakupnik u roku od 2 godine (čl. 40. Zakona o poljoprivrednom zemljištu). Nakon što neposredno predočava sucu i punomoćnicima fotografije u boji Geoportala pokazuje kako je nedvojbeno utvrđeno na kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] kako izgledaju te table prije šumskog malčiranja gdje se npr. jasno vidi trag, odnosno put prolaska malčera dva puta, a potom fotografije iste nekretnine od 2017. iz kojih se vidi da je ista boja cijele površine kao i ovog puta nakon što je izvršeno malčiranje.

5.1. Temeljem provedenog dokaznog postupka brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je, uz primjenu pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, odlučio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.

5.2. Ocjenjujući provedene dokaze sud je dokaznu snagu istih cijenio, dovodeći ih u međusobnu vezu te imajući u vidu odlučne činjenice koje je tužitelj, s obzirom na stvarnu osnovu tužbe, bio dužan dokazati jer o njima ovisi odluka o osnovanosti njegovog tužbenog zahtjeva.

6. Pri donošenju odluke sud je uzeo u obzir sve izvedene dokaze kako objektivne, valjane i istinite te je na istima temeljio svoju odluku jer se spomenuti dokazi međusobno u cijelosti podudaraju i daju sudu jedinstvenu sliku o sadržaju predmeta.

7. Nesporno je da je Agencija 24. studenog 2014. objavila Javni poziv za dodjelu zakupa poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Hrvatske i to konkretno kčbr. koje su predmet tužbenog zahtjeva. Također je nedvojbeno utvrđeno da je Agencija 5. svibnja 2016. zatražila temeljem Zakona o poljoprivrednom zemljištu i to čl. 48. i Zakona o šumama čl. 58. kojim traži od SH da najkasnije do 3. lipnja 2016. godine u Regionalni ured Agencije dostavi dokaz ili dokumentaciju o pravu posjeda. Također se utvrđuje da je, postupajući po navedenom ovdje tužitelj SH dostavio Agenciji zatraženu dokumentaciju, tj. Zahtjev za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta s dokazom o mirnom posjedu od jedne godine koju su potpisala dva svjedoka i što je ovjereno kod javnog bilježnika. Također je zapisnikom od inspekcijskom nadzoru od 12. srpnja 2017., i o postupku primopredaje poljoprivrednog zemljišta od 24.7.2017. i 25.10.2017. utvrđeno da su sporne nekretnine u cijeloj površini zasijane, dakle obrađene i privedene ratarskim kulturama.

8. Sporno je da li je tužitelj imao valjanu pravnu osnovu za zakonit ulazak u posjed nekretnina te je sporno, slijedom navedenog, da li odluke Agencije od 11. lipnja 2015. predviđaju ulazak izabranog ponuditelja u posjed nekretnina. Nadalje je sporno da li izjava tužitelja od 24. lipnja 2015. ovjerena kod javnog bilježnika predstavlja pravnu osnovu za zakonit ulazak u posjed ili je to samo isprava koja je potrebna za ostvarivanje prava na poticaj. Pored navedenog sporno je da li je tužitelj prilikom ulaska u posjed naznačenih čestica spomenute potpuno uredio za obradu zemljišta, odnosno sporno je da li su te nekretnine u vrijeme raspisivanja javnog poziva bile obrasle višegodišnjim raslinjem kao što to tvrdi tužitelj. Pored navedenog u smislu čl. 43. st. 5. Zakona o poljoprivrednom zemljištu sporno je da li je zakupnik dužan zemljište koje uzima u zakup dužan iskrčiti o vlastitom trošku u roku od dvije godine od dana uvođenja u posjed. Također se ističe da je predmetno zemljište, osim kčbr. [katastarska čestica]. godine bilo predmet Ugovora o zakupu s trećim osobama, dakle u funkciji poljoprivredne proizvodnje pa stoga postoji sumnja da li bi tužitelj mogao imati ovakve troškove za krčenje zemljišta. Nadalje je sporno da li je tužitelj imao opravdani razlog za eventualne troškove koje potražuje.

9.1. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je našao nedvojbeno utvrđenim da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan. Naime, iz spisu priloženih isprava, tj. javnog poziva Agencije proizlazi kako je 24. studenog 2014. upućen poziv za dodjelu zakupa poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH koje je predmet tužbenog zahtjeva te je uvidom u priloženu dokumentaciju utvrđeno da se je na spomenuti poziv javio i tužitelj SH. Nadalje iz dopisa Agencije od 5. svibnja 2016. upućenog SH proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o zemljištu za koje nisu bili sklopljeni ugovori o zakupu, ali da su na gospodarstvu SH registrirane upravo ove sporne parcele te da je pravno reguliranje statusa istih potrebno dostaviti za iste dokumentaciju vezanu uz pravo vlasništva ili posjeda, a ukoliko ne posjeduje potrebno je dostaviti zahtjev za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta ovjereno od javnog bilježnika. Također je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj 26. lipnja 2015. kod javnog bilježnika dao Izjavu u prisustvu dva svjedoka koji je priložio uz Zahtjev, a iz kojeg proizlazi da spomenuto zemljište koristi od 26. lipnja 2015. te da se nalazi u mirnom posjedu, a spomenuto je učinjeno na obrascu Agencije za poljoprivredno zemljište i dostavljeno Agenciji 2. lipnja 2016. Također je zapisnicima o inspekcijskom nadzoru i zapisnicima o primopredaji zemljišta nesporno utvrđeno da je zemljište koje je predano u posjed RH bilo u potpunosti obrađeno i obraslo ratarskim kulturama.

9.2. Temeljem svega izloženog sud je našao nedvojbeno utvrđenim da je tužitelj bio kvalificirani posjednik zemljišta koje je predmet tužbenog zahtjeva. Navedeno proizlazi iz priložene dokumentacije, a tijekom vođenja dugogodišnjih parničnih postupaka nedvojbeno je utvrđeno kako se je posjed zemljišta u vlasništvu RH, a kada nisu bili zaključeni Ugovori o zakupu ili prodaji, stjecao temeljem Izjave osobe koja ulazi u posjed uz prisustvo dva svjedoka i ovjerene kod javnog bilježnika uz koji je priložen obrazac Zahtjeva za privremeno korištenje poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH koji se nalazi na stranicama Agencije. Dakle, za sud je notorno kako je Agencija 2. lipnja 2016., kada je zaprimila Zahtjev i ovjerenu Izjavu tužitelja bila obaviještena da je tužitelj u posjedu spornih nekretnina od 26.6.2015. Notorno je u ovom kraju da su se raspisivali javni pozivi, kao što je i u konkretnom spisu slučaj, ali se po tim pozivima Ugovori nisu zaključivali nekoliko godina, a u međuprostoru su poljoprivrednici ulazili u posjed zapuštenih zemljišta o čemu su ovjerenom Izjavom priloženom uz Zahtjev obavještavali Agenciju. Na taj način su godinama obrađivali to poljoprivredno zemljište i dobivali poticaj, iako je poticaj u konkretnom slučaju irelevantan. Konkretno valja naglasiti okolnost kako je tužitelj opravdano smatrao da će mu biti ponuđen Ugovor za zakup upravo ovog poljoprivrednog zemljišta jer je bio najpovoljniji ponuđač, tj. jedini je ostvario uvjete propisane u javnom pozivu, a što je u takvoj maloj sredini notorna okolnost i to iz razloga što je jedino on imao u svojem gospodarskom programu stoku, svoje vlastito zemljište i opravdanu potrebu za zakupom ovog zemljišta. Nadalje, obzirom da isti nije nakon javnog poziva pozvan na zaključenje Ugovora, ali je pozvan od Agencije 5. svibnja 2016. da dostavi dokumentaciju, tj. Zahtjev i Izjavu, što je isti i učinio 2. lipnja 2016. sud utvrđuje, na temelju navedenih isprava, i životne prakse, a što je ovdje notorno već 20-ak godina da je tužitelj bio zakonit, istinit i pošten posjednik spornih nekretnina u smislu čl. 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu – ZV). Dakle, nesporno je da su temeljem javnog poziva donesene odluke o dodjeli zakupa za poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, a koje su objavljene na internetskim stranicama agencije za poljoprivredno zemljište i kojim odlukama su predmetne nekretnine dodijeljene u zakup tužitelju. Stoga je tužitelj zakoniti posjednik jer ima valjani pravni temelj posjedovanja zemljišta. Pored navedenog, ističe se da, doduše, nisu zaključeni ugovori o zakupu poljoprivrednog zemljišta, ali je notorno da je u tom periodu takva bila praksa te se ugovori nisu zaključivali godinama, ali je stoga osoba koja je javno objavljena da je dobila natječaj, pozvana dostaviti agenciji zahtjev i ovjerenu izjavu dva svjedoka da se i prije nalazio u posjedu spomenutog zemljišta; a na temelju spomenutih isprava, dakle ovjerenih izjava dva svjedoka koje su dostavljene agenciji, ''ugovaratelj'' je imao pravo ući u posjed zemljišta; dakle bez zaključivanja bilo kakvih isprava sa Agencijom. Utvrđeno je da je tužitelj, koji je ispunio zahtjev i ovjerio izjavu sa dva svjedoka kod javnog bilježnika te je spomenuto dostavio agenciji, a što je agencija primila i nije reagirala negativnom odlukom; smatrao da je njegov posjet istinit i valjan jer nije pribavljen silom, potajno, prijevarom, zlouporabom povjerenja. Pored navedenog, posjed ovog zemljišta je bio pošten jer posjednik nije znao, niti je mogao znati da će za dvije godine agencija donijeti drukčiju, a kojom se to zemljište ne daje u zakup tužitelju, tj. da će odluka o dodjeli zakupa koja je bila donesena 2015. godine biti poništena za dvije godine i to odlukom Agencije od 4. travnja 2017. godine. Slijedom svega izloženog utvrđuje se da je tužitelj bio zakonit, istinit i pošten posjednik ovih nekretnina.

9.3. Nadalje je sud nedvojbeno, temeljem provedenog dokaznog postupka, a osobito na temelju nalaza i mišljenja poljoprivrednog vještaka, utvrdio da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim on potražuje od tužiteljice isplatu iznosa koji se odnose na izvedene radove tj. privođenje poljoprivrednoj svrsi nekretnina, odnosno zemljište kojima je ušao u posjed, odnosno koja je objavljena odluka da isti dao najpovoljniju ponudu.

9.4. Na temelju nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za agronomiju i procjenu poljoprivrednog zemljišta ZH sud je utvrdio da je od svih nekretnina koje su upisane u tužbi, opravdano bilo izvođenje radova da bi se poljoprivredno zemljište privelo svrsi i to nekretnina kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica]. Sumarno vještak navodi da je za privođenje ovog zemljišta poljoprivrednoj svrsi bila opravdana vrijednost radova 8.953,84 EUR. Pritom vještak navodi kako je za katastarsku česticu br. [katastarska čestica] tužitelj izvodio samo malčiranje te je procijenio vrijednost malčiranja u iznosu od 0,05 kn/metara kvadratnih. U odnosu na katastarsku česticu [katastarska čestica] vještak utvrđuje kako je ova nekretnina u površini od 70 % bila obrasla višim šumskim raslinjem. Opravdano smatra da je tužitelj izrazio vrijednost radova na navedenoj čestici za 70 % površine obrasle šumskim raslinjem u iznosu 0,50 kn/metar kvadratni, dok je za preostalih 30 % površine opravdano izrazio vrijednost troškova od 0,05 kn/metar kvadratni, a koje se odnosi na malčiranje manjeg raslinja. Ponovno se utvrđuje kako kod ostalih nekretnina tj. katastarskih čestica br. [katastarska čestica] nije bilo potrebe privođenja poljoprivrednoj svrsi jer su iste bile u takvom stanju da su zahtijevale samo uobičajenu agrotehniku i opremu te za privođenje svrsi istih nije bilo potrebno dodatnih radova i troškova. Nadalje je sud našao nedvojbeno utvrđenim kako je, temeljem izuzetno stručnog i profesionalnog te objektivnog nalaza i mišljenja vještaka, navedena okolnost, dakle, potreba malčiranja i čišćenja samo spomenute 2 čestice, navedena okolnost bila utvrđena po vještaku na temelju snimaka Geoportala u koje je isti izvršio uvid i priložio uz zapisnik i to za 2014., 2015. i 2016. godinu. Također je uzeto u obzir i očitovanje Općine Križ iz 2014. godine u kojem se opisuje da zemljište nije obraslo visokim raslinjem, ali isto tako spomenuto očitovanje nije napravljeno na temelju očevida, niti je točno datirano pa stoga sud utvrđuje da je Općina Križ paušalno opisala stanje čestica jer bi u protivnom, za rušenje šumskog raslinja, trebala potvrdu Hrvatskih šuma. Pritom se osobito naglašava kako je sud u cijelosti poklonio vjeru upravo navedenom nalazu i mišljenju vještaka, odnosno činjenici da je on kao stručna osoba koji se svakodnevno koristi Geoportalom, stanje u kojem je bilo ovo poljoprivredno zemljište utvrdio upravo na temelju fotografija Geoportala u utuženom periodu. Pritom je nedvojbeno utvrđeno kako se na fotografijama vidi kako su ove table tj. zemljišta izgledale prije malčiranja koje je izvršio tužitelj, odnosno nakon malčiranja gdje je vidljiva razlika u odnosu na preostali dio zemljišta gdje je se nalazi šumsko raslinje. Naime, vještak je pojasnio i sud utvrđuje spomenute činjenice kao takvim da se sa 90 % sigurnosti može utvrditi da je tamo bila šuma, a pod šumom vještak navodi da se radi o visokim stablima i grmolikom raslinju. Pritom je vještak utvrdio mogućnost visine raslinja na spornih 70 % zemljišta nekretnine gdje je bila šuma te je utvrdio da je tamo raslinje moglo biti visoko 5 – 6 m. Naime, vještak je prilikom davanja mišljenja primijenio metodu, tj. mjerio je sjenu stabala u odnosu na položaj sunca na slikama Geoportala i na taj način potvrdio visinu raslinja. Naglašava se da je sud u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje i kao takvu utvrdio upravo navedenu okolnost, tj. da je kčbr. [katastarska čestica] bila obrasla višegodišnjim raslinjem, na oko 70 % površine, tj. bila je obrasla šumom, dok je preostali dio te čestice bio obrastao nižim raslinjem. Nadalje, analizirajući visinu potraživanja tužitelja, utvrđuje se da je ista u potpunosti opravdana i osnovano u odnosu na cijene koje su bile na tržištu za obično malčiranje i šumsko malčiranje u vrijeme kada je spomenuto tužitelj izvršio. Naime, iz nalaza vještaka utvrđuje se da je tužitelj tražio manju cijenu malčiranja i to znatno nižu nego što je bila prosječna tržišna cijena u to vrijeme. Također se sud priključuje i mišljenju vještaka kako bi Hrvatske šume, da su odrađivale ovaj posao malčiranja šume, obračunale navedeno po cijeni od 0,07 EUR / m2. Osobito se naglašava okolnost kako tuženik niti jednom okolnošću odnosno dokazom tj. zapisnikom o očevidu ili bilo kojim drugim dokazom nije uspio dokazati da prilikom raspisivanja javnog poziva za zakup ovog poljoprivrednog zemljišta, spomenuto zemljište nije bilo obraslo višegodišnjim raslinjem. Nasuprot tome, sud je upravo utvrdio suprotno od tužitelja dokazao da su sporne 2 čestice bile obrasle kako niskim raslinjem tako i šumom, iste potrebno bilo malčirati običnim i šumskim malčerom te je u tom smislu za njega nastao trošak kojega je vještak objektivno izračunao. Pored navedenog također valja naglasiti kako je u čl. 4. st. 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 39/13) bilo propisano da je zakupnik dužan iskrčiti zemljište o vlastitom trošku u roku od 2 godine od dana uvođenja u posjed. Osobito se naglašava kako u konkretnom slučaju proizlazi da se radi o zemljištu koje nije u funkciji poljoprivredne proizvodnje jer je bilo obraslo višegodišnjim raslinjem, a sud utvrđuje da su takve bile upravo sporne dvije nekretnine. Sve preostale nekretnine, doista nisu bilo bile obrađene te ih je trebalo preorati i privesti svrsi, za iste nije bilo potrebno malčiranje, već uobičajena obrada poljoprivrednim strojevima, npr. dubinsko oranje ili oranje, a što je notorno za sve osobe koje žive na ovom području. Nasuprot tome nedvojbeno se utvrđuje da je preostale dvije nekretnine bilo potrebno privesti svrsi te da je to trebala učiniti jedinica lokalne samouprave, a što nije učinjeno. Budući da je prilikom objavljivanja javnog poziva i očito donošenje odluke Općine Križ bilo neutvrđeno stanje spomenutih nekretnina, tj. nije prethodno izvršen očevid, sud u potpunosti vjeruje nalazu mišljenju vještaka kojim su u cijelosti potvrđeni navodi tužitelja u pogledu njegovih troškova vezanih uz obradu – kako bi se iste mogle privesti svrsi, tj. da postanu poljoprivredno zemljište podobno za sijanje ratarskih kultura. U svojem tužbenom zahtjevu tužitelj se poziva na odredbe iz čl. 164. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, u daljnjem tekstu – ZV) te potražuje od tuženika vraćanje iznosa uloženog u obradu spornih čestica temeljem čl. 1111. ZOO. Na temelju svega naprijed navedenog sud nalazi nedvojbeno utvrđenim kako je tužitelj u periodu kada je vršio obradu i privođenje poljoprivrednoj svrsi ovog zemljišta imamo pravni položaj poštenog posjednika u smislu čl. 164. st. 1. Zakon o vlasništvu jer je vjerovao onom da ima pravo na posjed da mu taj posjed pripada. Također je utvrđeno da je vlasnik stvari dužan platiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je posjednik imao prilikom posjedovanje nekretnine. Temeljem čl. 1111. ZOO propisano je da je vlasnik imovine, a kada na bilo koji način ta imovina prijeđe u imovinu druge osobe, a spomenuto nema osnove u pravnom poslu, dužan naknaditi vrijednost postignute koristi, a pod time se smatra i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Nedvojbeno je utvrđeno da su nekretnine kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] bile u takvom stanju da ih je tužitelj trebao privesti poljoprivrednoj svrsi i to provođenjem običnog i šumskog malčiranja doista i priveo svrsi da bi iste bile obradivo poljoprivredno zemljište, a za navedeno je utrošio 8.953,84 EUR. Budući da je Agencija poništila javni poziv, a time i od odluke da je tužitelj odabran za najpovoljnijeg ponuđača, da stoga s njim nije zaključen ugovor, sve to čak nakon 2 godine od objavljivanja javnog poziva odnosno oglasa, a u kojem periodu se tužitelj smatrao poštenim posjednikom, da je isti izvršio navedene radove na zemljištu na način da ga je priveo poljoprivrednoj svrsi kako je to bio dužan temeljem čl. 48. st. 6. Zakona o poljoprivrednom zemljištu te budući da je to poljoprivredno zemljište nakon toga i vratio u posjed Republici Hrvatskoj, tj. Općini Križ nakon što ga je uredio; ostvareni su uvjeti iz čl. 1111 ZOO. Stoga je tuženik dužan vratiti, odnosno naknaditi vrijednost tužitelju izvršenih radova, budući je preuzeo u posjed zemljište koje je bilo potpuno uređeno u poljoprivredne svrhe.; a sve o trošku tužitelja.

10.1. Odlučujući o troškovima parničnog postupka, utvrđeno je da je trošak tužitelja pretežito osnovan te je troškovnik izrađen u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23 – u daljnjem tekstu Tarifa). Naime, tužitelj je zatražio trošak sastava tužbe po tarifnom br. 7.1, trošak za sastav 3 obrazložena podneska koji su bili opravdani, u skladu sa Tbr. 8.1., kao i troškove za pristup na 4 ročišta po tarifnom br. 9.1., sve uvećano za PDV, kao i troškove provedenog vještačenja.

10.2. Obzirom na načelo uspjeha u sporu, naloženo je tuženici Republici Hrvatskoj platiti tužitelju trošak u iznosu od 1.850,00 EUR iz razloga što je tužitelj u cijelosti uspio u ovom sporu.

10.3. Nadalje odlučujući o troškovima tuženice, utvrđeno je da je sav zatraženi trošak u cijelosti neosnovan, a sve to iz razloga što je tuženica u cijelosti izgubila ovaj parnični postupak; u skladu sa članom 154. st. 1 ZPP.

11. Slijedom naprijed izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu 29. kolovoza 2025.

Sudac:

Jasna Grgurić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. ZPP).

1. Presuda nepravomoćna

2. Vidi upisnik Pn

3. DNA:

- tužitelj po pun. Ani Čule, odvj. iz Zagreba

- tuženica po zastupniku po zakonu – ODO Velika Gorica

4. Sredi spis

5. Kal. 15 dana