Poslovni broj: R1-125/2022-31
Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br. 3
31550 Valpovo
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u izvanparničnom postupku po prijedlogu predlagatelja MŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Ani Šutalo, odvjetnici u Valpovu, protiv protustranke JŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po pun. Goranu Mrkiću, odvjetniku u Valpovu, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, 29. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se prijedlog predlagatelja MŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], za razvrgnuće suvlasničke zajednice stranaka civilnom diobom, odnosno prodajom nekretnine na javnoj dražbi, na nekretnini upisanoj kod Općinskog suda u Osijeku, Zemljišnoknjižni odjel Valpovo, kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] (ranije 444), u naravi oranica, ulica Matije Petra Katančića, površine 769 m2, kao neosnovan.
II. Odbija se prijedlog predlagatelja MŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], da mu protustranka JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi polovicu iznosa koji je predlagatelj platio za provođenje građevinskog vještačenja u iznosu od 225,00 eur, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Predlagatelj je 27.rujna 2022. po punomoćniku podnio ovome sudu prijedlog radi razvrgnuća suvlasničke zajednice nekretnine pobliže opisane pod toč. I. izreke rješenja, na kojim nekretninama su stranke suvlasnici u jednakim dijelovima, odnosno svaka od stranaka je suvlasnik u ½ dijela. U prijedlogu predlaže razvrgnuće civilnom diobom odnosno prodajom nekretnine na javnoj dražbi i diobom kupovnine nakon plaćanja dugova koji terete predmetnu nekretninu.
2. Očitujući se o prijedlogu, protustranka je dostavila pisani podnesak 8. prosinca 2022. u kojem u bitnom navodi da se u cijelosti protivi razvrgnuću suvlasničke zajednice, pozivajući se pri tome na pravo na dom u smislu čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Pojašnjava da je predmetna nekretnina jedini dom, kako njoj, tako i njezinoj djeci te da nema drugih nekretnina podobnih za stanovanje. Također navodi da je između stranaka u tijeku i parnični postupak radi utvrđenja i podjele bračne stečevine koji bi mogao utjecati, ovisno o svom ishodu, na mogućnost protustranci da po okončanju istog isplati predlagatelja za njegov suvlasnički dio.
3. Tijekom postupka, stranke su u bitnom ostale kod svojih navoda, s tim da je i sam predlagatelj na ročištu održanom 10.ožujka 2023. spomenuo da nema ništa protiv da ga protustranka isplati za tržišnu vrijednost njegovog suvlasničkog dijela, nakon što se odgovarajućim vještačenjem utvrdi vrijednost nekretnine. Za vrijeme trajanja postupka sud je odgađao na prijedlog stranaka poduzimanje radnji na određeno vrijeme, jer su stranke na ročištima isticale mogućnost da postoji volja za dogovorom te su u tom smjeru isticali i konkretne prijedloge, međutim, u konačnici, dogovor nisu postigli.
4. Radi utvrđenja tržišne vrijednosti nekretnine, kao i mogućnosti je li moguće provesti geometrijsku diobu iste, provedeno je odgovarajuće građevinsko vještačenje po vještaku građevinske struke –Struga-gradnja j.d.o.o. Iz Nalaza i mišljenja vještaka od 4.srpnja 2024. (str. 32 -47 spisa), kao i iz dopune nalaza i mišljenja od 4.rujna 2024. (str. 56-57 spisa) , utvrđeno je da kuća sagrađena na predmetnoj nekretnini nije upisana u zemljišne knjige, jer nema uporabnu dozvolu. S obzirom na te činjenice, vještak je kuću tretirao kao objekat koji nije legalno sagrađen pa je u konačnici ta činjenica utjecala na utvrđivanje tržišne vrijednosti cijele nekretnine za koju je vještak utvrdio da vrijedi ukupno 76.310,65 eura, s tim da je vrijednost suvlasničkog dijela svake od stranaka 38.155,32 eura. Nadalje je utvrđeno da je vještak u Nalazu naznačio da nije moguća geometrijska dioba predmetne nekretnine.
5. Nalaz sudskog vještaka, kao i njegovu dopunu, sud u cijelosti uzima kao istinit i vjerodostojan, jer je isti izrađen u skladu s pravilima struke. Vještak je argumentirao činjenice utvrđene u Nalazu odgovarajućom dokumentacijom te jasnim i životnim pojašnjenjima. Također je na jasan način pojasnio zbog čega je prilikom određivanja tržišne vrijednosti koristio isključivo troškovnu metodu, naglašavajući da poredbenu metodu nije mogao koristiti, jer u sustavu e-Nekretnine nisu prikazane nelegalizirane nekretnine. S obzirom da je predmetna nekretnina nelegalizirana, jer kuća sagrađena na istoj nije upisana u zemljišne knjige, niti su stranke za istu predočile uporabnu dozvolu, vještak je koristio troškovnu metodu.
6. Iz iskaza stranaka postupka, u bitnom je utvrđeno da su isti bivši bračni drugovi, da je u predmetnoj nekretnini nakon razvoda braka ostala živjeti protustranka sa maloljetnim djetetom stranaka AŽ te da i dan-danas sa kćerkom živi u toj nekretnini. Kuću na predmetnoj nekretnini stranke su gradile od temelja zajednički za vrijeme trajanja braka na način da je svaka od stranaka podigla kredit i to predlagatelj u iznosu od 30.000,00 eur, a protustranka u iznosu od 15.000,00 eur. Kuća je građena na zemljištu koje je prije toga bilo u vlasništvu protustranke 10-tak godina te je otac protustranke svojim radom doprinio da se ista izgradi. Predlagatelj oko 7,5 godina ne stanuje više u toj kući, već se preselio kod roditelja. U svom vlasništvu ima još jednu nekretninu, koja ustvari predstavlja plac i nije podobna za stanovanje, dok protustranka nema drugih nekretnina.
7. Iskaze stranka u naprijed navedenom dijelu sud u cijelosti uzima kao istinite, jer su isti međusobno sukladni te su u skladu sa dokumentacijom koja se nalazi u sudskom spisu, prije svega sa izvadcima iz zemljišnih knjiga koje je sud pribavio službenim putem kroz funkcionalnost e-Spisa "Vanjska provjera imovine" , a iz kojih je razvidno da stranke u suvlasništvu imaju predmetnu nekretninu te da je predlagatelj osim suvlasništva na predmetnoj nekretnini (str. 72 i 74 spisa) i vlasnik nekretnine upisane u k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], u naravi [adresa] voćnjak, dvorište, kuća (str. 73 spisa). Uvidom putem Internet preglednika na stranici Katastar.hr, utvrđeno je da na nekretnini kčbr. [katastarska čestica] koja je u vlasništvu predlagatelja, više ne postoji nikakav objekt, odnosno da je iz satelitskog prikaza razvidno da su svi objekti s iste uklonjeni te da ista zaista predstavlja plac, kako je to u iskazu i naveo predlagatelj. Slijedom navedenih utvrđenja, ne postoji niti jedan razlog zbog kojeg sud ne bi cijenio naprijed navedene iskaze stranaka neistinitima.
8. Pritom treba naglasiti da je utvrđeno uvidom u podatke JRO MUP-a RH (str. 75 spisa), da su točni navodi protustranke da je njihova zajednička kćer GŽ maloljetna, jer je ista rođena **.**.2012. Ista je neprekidno prijavljena na adresi [adresa], što je trenutno i adresa predlagatelja, a koja adresa prema izjavi predlagatelja predstavlja obiteljsku kuću predlagateljevih roditelja. Međutim, uvidom kroz e-Spis u predmet R1 Ob-473/2018, utvrđeno je da je rješenjem ovog suda R1 Ob-473/2018-5 od 13. lipnja 2018. razveden brak između stranaka te je odobren Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, sastavljen između ovdje stranaka u Centru za socijalnu skrb Valpovo dana 22. svibnja 2018. u odnosu na mlt. dijete AŽ sa Sporazumom o ostvarivanju osobnih odnosa između mlt. djeteta i predlagatelja kao oca. Prema tom Planu koji je sastavni dio naprijed navedenog rješenja, dijete je povjereno majci (protustranci). Slijedom navedenoga, a s obzirom da je navedeno rješenje i dan-danas na snazi, kćerka stranaka i dan-danas stanuje s majkom na adresi predmetne nekretnine, iako je službeno prijavljena da ima prebivalište na adresi očevih roditelja (djeda i bake), a što je među strankama i nesporno.
9. Iz čl. 50. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZVDSP) proizlazi da kad razvrgnuće provodi sud, tad je isti vezan u prvom redu strogim zakonskim odredbama, a podredno valjanim sporazumom stranaka o načinu razvrgnuća, ako takav postoji, a moguće je i dopušten, kao i pravo na razvrgnuće isplatom koje bi imao pojedini suvlasnik na temelju pravnog posla ili zakona. Nadalje, iz st. 4. istog članka istog Zakona proizlazi da ako dioba nije moguća geometrijski, sud će odlučiti da se stvar proda na javnoj dražbi ili na drugi prikladan način, a dobiveni iznos podijele razmjerno suvlasničkim dijelovima (civilno razvrgnuće). Pravo na dom proizlazi iz čl. 8. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori, broj 18/97., 6/99., pročišćeni tekst 8/99., ispravak 14/02. i 13/03., dalje: Konvencija), kojim je propisano da svatko ima pravo na štovanje svog privatnog i obiteljskog života, doma i prepiske, dok je st. 2. istog članka određeno da se javna vlast ne miješa u vršenje ovog prava, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, gospodarske dobrobiti zemlje, sprečavanja nereda ili sprečavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.
10.Temeljem utvrđenog činjeničnog stanja, primjenom naprijed citiranih odredbi te provodeći test razmjernosti, sud je utvrdio da je prijedlog predlagatelja u cijelosti neosnovan.
11. U konkretnom slučaju, prije svega treba navesti da stranke nisu isticale, pa samim tim nisu učinile niti vjerojatnim, da postoji osobito ozbiljan razlog temeljem kojeg bi neka od njih imala pravo na razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom. Postojanje takvog razloga, analizirajući dokumentaciju koja prileži sudskom spisu, kao i iz podataka u koje je izvršen uvid kroz funkcionalnost e-Spisa, sud nije utvrdio. Stoga u konkretnom slučaju nije moguće provesti razvrgnuće suvlasničke zajednice isplatom. S tim u vezi treba naglasiti da je protustranka tijekom postupka isticala da je voljna isplatiti predlagatelja te je čak navodila da će to biti u mogućnosti kad se okonča parnični postupak vezan za podjelu imovine koja čini bračnu stečevinu. Međutim, tijekom postupka, protustranka nije dokazala da je uopće u tijeku takav postupak, a tu činjenicu sud nije mogao utvrditi niti pretragom podataka e-Spisa, jer je kroz e-Spis razvidno tek da su između stranaka vođeni postupci vezani za povišenje uzdržavanja koje je predlagatelj kao otac dužan plaćati za zajedničko dijete AŽ te je u tijeku postupak radi isplate u kojemu predlagatelj traži od protustranke da mu isplati polovicu iznosa mjesečnih rata koje on otplaćuje za kredit od 30.000,00 eur koji je uložio za gradnju predmetne kuće. U takvim okolnostima sasvim je jasno da niti jedna stranka, s obzirom da su opterećeni i kreditima za predmetnu nekretninu, ne raspolaže novčanim sredstvima za isplatu druge strane.
12. U odnosu na razvrgnuće geometrijskom diobom, sudski vještak je u svom nalazu jasnu utvrdio da ista nije moguća, jer je riječ o obiteljskoj kući u kojoj je uređeno prizemlje, dok je potkrovlje u potpunosti neuređeno, a što proizlazi iz fotografija priloženih uz Nalaz. Također je i sam predlagatelj u svom iskazu danom pred sudom naglasio da u prizemlju nije moguće razdijeliti životni prostor, jer su sve prostorije povezane, dok za uređenje stana u potkrovlju, pa samim tim i moguće etažiranje, isti nema novca. Međutim, kad bi i bili ostvareni uvjeti da se provede etažiranje na način da se uspostavi vlasništvo posebnog dijela nekretnine na način da svaka od stranaka dobije svoj dio, s obzirom na međusobne odnose između stranaka, kao i činjenicu da su isti bivši bračni drugovi i da je brak razveden, nije opravdano očekivati da bi isti uslijed tako složenih odnosa mogli živjeti na istoj adresi, a sasvim sigurno da to nije niti u interesu samog djeteta. To stoga što bi takvi poremećeni odnosi moguće dovodili do sukoba između stranaka u vidu prepirki i svađa, što nije okolina koja je prikladna za razvoj djeteta, a pogotovo u dobi u kojem se dijete trenutno nalazi.
13. Stoga bi u konkretnome slučaju, kao oblik razvrgnuća suvlasničke zajednice u obzir dolazila jedino dioba javnom prodajom predmetne nekretnine na dražbi, a što u konačnici podrazumijeva i moguće gubitak nekretnine, pa tako i doma, jer predmetna nekretnina predstavlja dom za protustranku i mlt. dijete stranaka. Dakle, kad je istaknut prigovor prava na dom sud bi u svakom pojedinom slučaju trebao odvagnuti interes osobe kojoj prijeti gubitak doma nasuprot cilju koji se želi postići razvrgnućem suvlasničke zajednice. Taj postupak zove se test razmjernosti i provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja. Negativan odgovor na bilo koje pitanje znači da je razvrgnuće protivno Konvenciji, odnosno neopravdano. Test razmjernosti sastoji se od utvrđenja mogu li se sporne prostorije smatrati domom i je li došlo do miješanja u pravo na dom. Ovisno o tom utvrđenju, ocjenjuje se je li miješanje bilo utemeljeno na zakonu i usmjereno na postizanje legitimnog cilja, te konačno ako jest, je li razvrgnuće suvlasničke zajednice bilo nužno u demokratskom društvu. Zbog razloga koji su naprijed navedeni, utvrđeno je da predmetna nekretnina predstavlja dom protustranci te zajedničkom djetetu protustranaka koje je u dobi od nepunih 13 godina. Predmetno miješanje utemeljeno je na zakonu, jer predlagatelj kao suvlasnik predmetne nekretnine temeljem čl. 47. i čl. 48. st. 1. ZVDSP-a ima pravo tražiti razvrgnuće te to svoje pravo može ostvarivati pred sudom, ako nije postigao sporazum sa ostalim suvlasnicima. Miješanje je nadalje usmjereno i na postizanje legitimnog cilja, jer si razvrgnućem suvlasničke zajednice predlagatelj namjerava priskrbiti financijska sredstva kao novčani ekvivalent, zbog nemogućnosti uživanja vlasništva na predmetnoj nekretnini u pravom smislu te riječi, čime će si omogućiti u financijskom smislu moguće kupovinu nove nekretnine. To je sud zaključio iz dosadašnjeg tijeka postupka, jer je i sam predlagatelj u svom iskazu naglašavao da otplaćuje kredit za predmetnu nekretninu te da zbog tog nema financijskih sredstava da si kupi novu nekretninu i riješi stambeno pitanje pa je prisiljen stanovati kod roditelja. U odnosu na pitanje je li miješanje nužno u demokratskom društvu, ovaj sud smatra da je u ovom trenutku odgovor na to pitanje negativan. Naime, u okolnostima kada je dijete zajedničko dijete stranaka povjereno majci te kada je predmetna nekretnina jedini dom, kako majci, tako i djetetu, treba cijeniti i odredbu čl. 35. Ustava Republike Hrvatske, kojom je zajamčeno pravo na zaštitu osobnog i obiteljskog života, kao i činjenicu da su djeca pod osobitom zaštitom države prema čl. 62. i 63. Ustava Republike Hrvatske i da je država u tome pravcu dužna poduzimati mjere u smislu čl. 19. Konvencije o pravima djeteta u svrhu zaštite prava maloljetnog djeteta. Stoga je u takvim okolnostima sud radi zaštite prava djeteta, koje se s obzirom na svoju životnu dob nalazi u osjetljivoj fazi razvoja, zaključio da je djetetov interes na dom jači od prava predlagatelja na razvrgnuće civilnom diobom. Stoga je sud mišljenja da je miješanje predlagatelja u pravo na dom maloljetnog djeteta stranaka, u konkretnom slučaju neopravdano. S obzirom da je provedenim testom razmjernosti utvrđeno da je miješanje predlagatelja u pravu na dom neopravdano, valjalo je odbiti prijedlog pa je stoga i odlučeno kao u izreci pod točkom I.
14. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 54. ZV-a i odredbi članka 32. st. 4. Zakona o izvanparničnom postupku (Narodne novine broj 59/23), prema kojim odredbama će sud o troškovima postupka odlučiti sukladno suvlasničkim dijelovima stranaka, s tim da stranke imaju pravo samo na nužne troškove. U konkretnome slučaju, predlagatelj je samo tražio trošak polovice plaćenog vještačenja koje je provedeno radi utvrđenja je li moguća geometrijska dioba nekretnine i kolika je tržišna vrijednost nekretnine. S obzirom da je prijedlog u cijelosti odbijen kao neosnovan, navedeni trošak ne može se smatrati nužnim pa je stoga predlagatelj s istim odbijen. Ostale troškove stranke nisu niti tražile pa o istome sud nije mogao niti odlučivati.
15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.
Valpovo, 29.kolovoza 2025.
SUDAC
GORAN JOKIĆ
Uputa o pravnom lijeku :
Protiv ovog rješenja stranke imaju pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja, putem ovoga suda, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Predlagatelju po punomoćniku
2. Protustranci po punomoćniku