REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Poslovni broj: P-3642/2021-39
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1) ŽĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 2) RĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Miru Radeliću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika KRUŠČICA d.o.o., OIB 23715687607, [adresa], zastupana po punomoćniku Damiru Gruiću, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 16.srpnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 29.kolovoza 2025. na ročištu za objavu odluke,
p r e s u d i o j e:
I – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"1.Utvrđuje se da su tužitelji RĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] svaki za po 8/116 dijela cijeloga čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i za po 9/456 dijela cijeloga čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) koji idealni suvlasnički dijelovi su povezani sa posebnim dijelom zgrade: garaže broj 8, unutarnjih dimenzija 5.9 m x 3.5 m, površine 20,56 m2 koja je na skici vještva u nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za geodeziju Ivana Barbalića, d.i.geod. 23. travnja 2023. godine označena slovima J-M-L-K-J šrafiran zelenom bojom (na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] lik označen točkama I, M, L, N, I u površini 16,2 m2 i na dijelu čest. zem. [katastarska čestica], kat. čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] lik označen točkama I, N, K, J, I u površini 4,45 m2), koje je sastavni dio ove presude, pa su stoga tužitelji temeljem ove presude ovlašteni zatražiti i postići uknjižbu opisanog prava vlasništva, uz prethodni izbris istog prava sa imena tuženika.
2.Nalaže se tuženiku da ukoliko se usprotivi tužbenom zahtjevu tužitelja, da im naknadi prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sukladno čl. 29. ZOO-a, od presuđenja do konačnog namirenja, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
II - Nalaže se tužiteljima u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.250,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29.kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Tužitelji su 9.10.2021. ovom sudu podnijeli tužbu protiv tuženika radi utvrđenja prava vlasništva garaže pobliže opisane u izreci povezane sa odgovarajućim suvlasničkim dijelovima. Tužba se činjenično u bitnom temelji na tome: da su tužitelji 12.2.2003. od PIS d.d. (koji je bio i graditelj objekta) kupili predmetnu garažu; da je na dan prodaje PIS d.d. bio uknjižen kao vlasnik čestica na kojima se nalazi ta garaža; da su tužitelji u neprekidnom, samostalnom posjedu bili od 12.2.2003. do listopada 2021.; da je prednik tuženika ZAKUP d.o.o. dana 19.3.2006. od PIS d.d. kupio predmetne čestice (i uknjižio se), ali nikad nije stupio u posjed dijela zgrade i dvora anagrafske oznake [adresa] tj. u posjed garaže; da utuženi dio tj. garaža nije ni u vlasništvu ni posjedu tuženika ni njegovog pravnog prednika već tužitelja.
1.1.Tužbeni zahtjev je preciziran podneskom od 30.6.2023. Tuženik se protivio preinaci tužbe zbog povećanja suvlasničkog udjela traženog tužbom, a ovaj sud je dopustio preinaku raspravnim rješenjem od 16.7.2025. iz razloga navedenih u tom rješenju, a ujedno se napominje kako tužitelji nakon provedenog vještačenja samo preciziraju suvlasnički udio utvrđen po vještacima, a ne traže da se utvrde vlasnikom nekog drugog objekta.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i pritom u bitnom naveo: da je on kupio predmetne nekretnine na dražbi u stečajnom postupku vođenom nad ZAKUP d.o.o.; da je rješenje o dosudi postalo pravomoćno, potom je uknjižen i kupljena nekretnina mu je predana; da je stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina temeljem pravomoćne sudske odluke; da on kao kupac uživa zaštitu i prema odredbama Ovršnog zakona te da vlasništvo ne može biti dovedeno u pitanje ovom tužbom; da su tužitelji 13.10.2021., nakon što je u ovršnom postupku zakazano uredovanje na licu mjesta, mirnim putem predali tuženiku u posjed garažu; da prigovara zastari; da su tužitelji trebali obavijestiti stečajnog upravitelja o svom izlučnom pravu.
3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu, koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, očevidom na licu mjesta, vještačenjem po vještacima geodetske i građevinske struke te saslušanjem tužitelja i svjedoka KĆ, ŽĆC i FĆ. Ovaj sud nije saslušao zakonsku zastupnicu tuženika budući da ista nije došla na ročište od 11.7.2024. na kojemu je trebala biti saslušana.
Spis Trgovačkog suda u Dubrovniku br. St-151/2019 nije pribavljen budući da bi to bilo suvišno jer su dostavljene brojne relevantne odluke iz tog spisa vjerodostojnost kojih odluka nitko nije osporavao. Osim toga, tužitelji nisu ni tvrdili da su sudjelovali u tom postupku prije prodaje nekretnina tuženiku.
3.1.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva nekretnine tj. realnih dijelova dvije čestice, pobliže označene u izreci uz ovlaštenje tužitelja da se uknjiže.
4.1.Među strankama nije sporno da je tuženik kupio predmetnu nekretninu na dražbi u stečajnom postupku, uknjižio se kao vlasnik i da su mu tužitelji dragovoljno istu predali kako bi izbjegli sudsku ovrhu radi radi predaje u posjed, a sporno je jesu li tužitelji sklapanjem kupoprodajnog ugovora s tadašnjim vlasnikom i posjedovanjem predmetne nekretnine do provedbe dražbe, čak i nakon toga, stekli pravo vlasništva.
4.2.U ovom postupku mjerodavne su niže citirane odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZV), Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/15, 104/17, dalje: SZ), Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje: OZ).
5.U postupku je utvrđeno sljedeće:
Tuženik je uknjižen kao vlasnik predmetnih nekretnina č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ali u ZU 15522 i 15523 nije uknjižena predmetna garaža kao samostalna uporabna cjelina, što je vidljivo iz izvadaka iz zemljišne knjige. Za predmetnu garažu je graditelj PIS d.d. u listopadu 2005. pripremio elaborat etažiranja (list 27-43) koji očigledno nije bio proveden u zemljišnoj knjizi.
5.1.Kupoprodajnim ugovorom od 12.2.2003. (list 10-14) tužitelji su od PIS d.d. kupili garažu broj 8, neto površine 20,00 m2, koja se nalazi u zgradi izgrađenoj na pravu građenja koje pravo je postojalo na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Riječ je o obližnjoj čestici vidljivoj na skici Geo line systems d.o.o. (list 9).
5.2.Predmetna zgrada u kojoj stanuju tužitelji, koja uključuje i 8 garažnih boksova, je legalizirana rješenjem o izvedenom stanju od 31.5.2016. (list 21-26).
5.3.PIS d.d. je č. zem. [katastarska čestica] ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 19.3.2006. prodao trgovačkom društvu ZAKUP d.o.o. te je u ugovoru naznačeno da se kupac uvodi u zakoniti, materijalni, samostalni i neposredni posjed kupljenih nekretnina.
5.4.Tuženik je predmetne č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kupio na elektroničkoj dražbi vođenoj pred FINA-om u stečajnom postupku nad ZAKUP d.o.o. te su mu iste dosuđene rješenjem Trgovačkog suda u Dubrovniku br. St-151/2019 od 23.12.2020., a po pravomoćnosti istog predane su mu zaključkom istog suda od 16.2.2021. te je određena i uknjižba na ime tuženika. Potom je rješenjem od 18.6.2021. određena ovrha radi ispražnjenja predmetne nekretnine i predaje iste u posjed tuženiku, a rješenjem od 7.7.2021. je odbijen prijedlog tužitelja pod 1) za odgodu te ovrhe. Potonje dvije odluke su postale pravomoćne odbijanjem žalbi tužitelja pod 1). Provedba ovrhe je bila povjerena ovom sudu i određena za 14.10.2021., a stranke ove parnice su dana 13.10.2021. potpisale sporazum i zapisnik o primopredaji kojim je utvrđeno da se sporna nekretnina predaje u posjed tuženika. Sve navedeno je vidljivo iz citiranih odluka i isprava (list 58-88) dostavljenih uz odgovor na tužbu.
5.5.Nakon obavljenog očevida i pregleda predmetne nekretnine, ista je na skici vještaka geodeta Ivana Barbalića prikazana i označena posebnim točkama (pobliže označenim u izreci) te je utvrđeno da se garaža dijelom nalazi na č. zem. [katastarska čestica], a dijelom na č. zem. [katastarska čestica].
Nadalje, vještak građevinske struke VĆ je naveo u pisanom nalazu i mišljenju: da je površina garaže 20,56 m2; da je nesporno izgrađena prije 2011., a moguće je da je izgrađena između 28.5.2001. (izvršnost građevinske dozvole) i 12.2.2003. (datum kupoprodajnog ugovora); da je predmetna garaža ozakonjena rješenjem o izvedenom stanju od 31.5.2016.
Nijedna od stanaka nije imala konkretne prigovore na nalaze i mišljenja vještaka pa im i ovaj sud poklanja vjeru, a posebno stoga što djeluju stručna i logična, te ih ovaj sud smatra vjerodostojnim dokazima.
5.6.U iskazu tužitelj pod 1) je kazao: da su u posjed predmetne garaže i stana on i supruga stupili 2003. u isto vrijeme nakon što su u cijelosti isplatili cijenu prodavatelju PIS d.d.; da su u posjedu garaže bili nekih 18 godina tj. sve dok tuženik nije u ovršnom postupku tražio njihovo iseljenje pa kad su vidjeli da je situacija takva da bi bila provedena prisilna deložacija uz prisutnost policije, prepustili su tuženiku posjed te garaže; da u spomenutih 18 godina posjedovanja garaže, trgovačko društvo Zakup d.o.o. nije nikada od njih tražilo da mu predaju u posjed predmetnu garažu, niti su predstavnici te firme tvrdili da su oni vlasnici te garaže; da je to trgovačko društvo kupilo od PIS d.d. česticu zemlje na kojoj se nalazi nekretnina tužitelja tj. garaža, a njima je 2003. godine prilikom kupnje bio prezentiran zemljišno-knjižni izvadak iz kojeg se vidjelo da se garaža nalazi na drugoj čestici u odnosu na zgradu u kojoj je stan te da je u tijeku postupak kojemu je cilj bio da se dio čestice na kojemu je garaža objedini sa česticom na kojoj je stambena zgrada, a na toj čestici je bila etaža i susjedne zgrade; da mu nije poznato zbog kojeg razloga je PIS d.d. prodao Zakup d.o.o. česticu zemlje na kojoj se nalazi predmetna garaža; da je njihov jedini kontakt sa Zakup d.o.o. bio u pogledu jednog prostora koji se nalazi iza garaže, a kojeg su smjeli koristiti na temelju ugovora s PIS d.d., te je Zakup d.o.o. zatražio od njih da više u taj prostor ne pristupaju preko njihovog zemljišta te je i zazidao prolaze kojima su pristupali preko njegovog zemljišta; na upit jesu li on i supruga na bilo koji način obavijestili stečajnog upravitelja Zakup d.o.o. o tome da polažu prava na predmetnu garažu koja je na čestici uknjiženoj na ime Zakup d.o.o., naveo je da nisu ni pratili stanje u zemljišnim knjigama niti su uopće znali da se vodi stečajni postupak sve dok nisu dobili nalog za iseljenje pa zato nisu ni mogli obavijestiti stečajnog upravitelja o tome; da smatra kako stečajni upravitelj nije postupao zakonito jer ih uopće nije percipirao kao osobe koje drže u posjedu predmetnu garažu na zakonit način temeljem ugovora, već ih se doživljavalo kao da su provalili u taj objekt; da je u trenutku predaje posjeda tuženiku predstavnici tuženika ĆĆ, koja se predstavila kao direktor tuženika, kazao da on pridržava pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini te da će dalje u sudskim postupcima ostvarivati svoja prava; da je nakon kupnje podnio zahtjev za uknjižbu koji je odbijen iz razloga jer se garaža nalazila na drugoj čestici u odnosu na stan; da je on sudjelovao u ovršnom postupku radi iseljenja, da je njegov odvjetnik pisao neke podneske ali ne zna točno koji su pravni nazivi tih podnesaka te su u tom postupku bili odbijeni njegovi zahtjevi i to u vrlo kratkom roku; da je točno da je on potpisao sporazum i zapisnik o primopredaji od 13.10.2021. priložen uz odgovor na tužbu i da je on samo usmeno kazao ĆĆ da pridržava pravo vlasništva, a ta izjava nije ušla u taj zapisnik zbog toga što nitko nije predlagao da uđe niti smatrao da bi trebala ući; da je u razdoblju od 2003. pa nadalje znao da ne posjeduje vlasnički list na svoje ime za predmetnu garažu, a da nije znao da je Zakup d.o.o. uknjižen premda je pretpostavljao jer je znao da je kupio od PIS d.d. s tim da je znao da Zakup d.o.o. nije vlasnik garaže.
Ovaj sud poklanja vjeru iskazu tužitelja pod 1) u dijelu u kojem govori o činjenicama jer su u suglasju s ispravama priloženim spisu, a njegove pravne zaključke zanemaruje jer je davanje pravnih zaključaka o činjenicama zadatak suda.
5.7.Tužiteljica pod 2), koja je supruga tužitelja pod 1), je izjavila: da bi na pitanja koja su bila postavljena tužitelju pod 1) jednako iskazala; da je osobno nosila predati zahtjev za uknjižbu koji je bio prihvaćen u pogledu stana, a odbijen u pogledu garaže i nakon toga su se obratili investitoru te im je FĆ izjavio da se garaža nalazi na drugoj čestici i da je u tijeku rješavanje tog problema; da je čak i kasnije, kada je on u ime PIS d.d. prodao nekretninu Zakup d.o.o., govorio im da neće biti zbog te prodaje nikakvih problema s garažom; da je jedan kat zgrade bio izgrađen protivno građevinskoj dozvoli pa je trebalo pokrenuti postupak legalizacije te su mislili da će se problem s garažom koja je na susjednoj čestici riješiti kroz taj postupak legalizacije; da je ona u pogledu ovršnog postupka radi iseljenja bila zastupana od strane odvjetnika Antuna Franetovića, ne zna je li on povukao prigovor treće osobe koji je podnesen u njezino ime, ali misli da je on u tom postupku poduzeo sve radnje koje je trebao poduzeti.
Glede ocjene dokazne snage iskaza tužiteljice pod 2) vrijedi sve isto što je kazano gore za iskaz tužitelja pod 1).
5.8.Svjedok ZĆ je izjavio: da je bio stečajni upravitelj firme Zakup d.o.o. od otvaranja stečaja nad istom pa do dovršetka izuzev jednog kraćeg razdoblja od tri mjeseca kada je bio razriješen te dužnosti iz formalnih razloga (odvajanje Trgovačkog suda u Dubrovniku od Trgovačkog suda u Splitu čija je do tada taj sud bio stalna služba), ali je Visoki Trgovački sud RH uvažio žalbu i ukinuo to rješenje; da ga tijekom trajanja stečajnog postupka nitko od strane tužitelja ili netko u njihovo ime nije obavijestio da bi polagali kakva vlasnička prava na te nekretnine; da se prilikom sastavljanja popisa imovine stečajnog dužnika držao stanja u zemljišnim knjigama jer se pouzdao i imao povjerenje u njihovo stanje, a nije istraživao je li netko drugi ima kakva prava ili polaže prava na te nekretnine; na upit je li provjeravao što nekretnine na koje je Zakup d.o.o. bio uknjižen predstavljaju u naravi, naveo je da je za procjenu vrijednosti nekretnina angažirao vještake, znao je da su te nekretnine povezane kao jedna zajednička cjelina, ali nije ulazio u te nekretnine niti je bilo potrebe da to čini jer mu je zadatak bio unovčiti iste i podijeliti dobiveno vjerovnicima, a dražba se javno oglašavala; da je prema njegovim saznanjima ta povezana zajednička cjelina nekretnina zapravo predstavljala zgradu hotela, parkiralište i neka skladišta, ali ponavlja da nije bilo potrebe da se on upušta u istraživanje detalja jer je angažirao vještaka da izvrši procjenu.
Ovaj sud poklanja vjeru iskazu ovog svjedoka budući da nijedna od stranaka nije posebno osporavala njegove navode niti pružila neke druge dokaze koji bi dokazivali suprotno od onog što je iskazao.
5.9.Svjedokinja ŽĆC je izjavila: da je točno da je bila direktor pravne osobe Zakup d.o.o., ali ne zna točno u kojem razdoblju je obnašala tu funkciju te je u tom razdoblju ona osobno bila i vlasnik te pravne osobe; vezano o povezanosti s vlasničkom i upravljačkom strukturom tuženika Kruščica d.o.o. navela je da je ĆĆ udata za njezinog strica, a s PĆ nema nikakve veze; vezano za stjecanje nekretnina koje su predmet ovog spora od strane Zakup d.o.o. navela je da se ne sjeća ničega u vezi stjecanja tih nekretnina jer kad je došla na funkciju direktora Zakup d.o.o. stanje u pogledu vlasništva tih nekretnina je već bilo takvo da su iste bile otprije vlasništvo Zakup d.o.o.; na upit je li nakon otvaranja stečaja nad Zakup d.o.o. na bilo koji način davala podatke stečajnom upravitelju o imovini stečajnog dužnika, navela je da koliko se sjeća stečajni upravitelj je bio Ivo Bućan te mu je na njegovo traženje dala svu potrebnu dokumentaciju; da joj se nikad nitko pa ni tužitelji nije obraćao u svezi predmetnih nekretnina na način da bi ju obavještavao da polaže kakva vlasnička prava; da tužitelje nije nikad ni vidjela, a prvi put je čula za njihova imena kad je dobila sudski poziv; da ne zna je li garaža prikazana na fotografijama iz vještva bila u posjedu Zakup d.o.o.; da zna jedino da je iza današnjeg hotela Corner bio jedan veliki parking, a ostalih stvari u vlasništvu Zakup d.o.o. se ne sjeća.
Ovaj sud poklanja vjeru iskazu ove svjedokinje budući da nijedna od stranaka nije posebno osporavala njezine navode niti pružila neke druge dokaze koji bi dokazivali suprotno od onog što je iskazala. Štoviše, pored toga, treba reći da iz javno dostupnog oglasa objavljenog u NN 113/12 proizlazi da je ova svjedokinja tek 18.7.2012. (dakle, 6 godina nakon prodaje nekretnina) upisana u sudskog registru kao član društva i uprave Zakup d.o.o. zamijenivši UĆ.
5.10.Svjedok FĆ je iskazao: da je bio direktor PIS d.d. od 15.9.1992. pa do kraja 2011. godine; da su mu tužitelji poznati jer su od PIS d.d. prije nekih 25 godina kupili stan u zgradi koju je PIS gradio, a nakon što mi je predočeno da je predmet ovog spora i garaža, naveo je da ako u ugovoru piše da im je garaža prodana onda je to tako bilo, a čak se sjeća da su i nekakvo spremište ispod stepeništa kupili te da su Ž uredno platili sve što su kupili; da mu nije poznato kako je predmetna nekretnina kasnije postala vlasništvo Zakup d.o.o., a ranije saslušanu svjedokinju (ŽĆC) prvi put je sad vidio u životu; da je u svezi izgradnje predmetne zgrade u kojoj su tužitelji kupili stan bila situacija da je PIS d.d. s Gradom Splitom sklopio nagodbu po kojoj je PIS-u omogućeno da izgradi poslovnu zgradu na toj lokaciji, a zauzvrat bi vratio Gradu Splitu u posjed barake u Poljudu te je kasnije PIS od Lavčevića d.d. kupio susjednu nekretninu za koju je bila izdana dozvola i već započeti radovi te se tijekom procesa izgradnje mijenjao plan na način da su izgrađeni stanovi umjesto poslovnog prostora; da je u svezi tih zemljišta MĆ s tadašnjom ministricom RĆC vršio zamjenu nekretnina po kojoj zamjeni je njemu pripala nekretnina koja danas u naravi predstavlja hotel Corner, a kako mu je trebao i parking, to je u sklopu tih dogovora srušena i bivša zgrada PIS d.d. koja se nalazila iza tog hotela; da mu nije poznato kako je došlo do uknjižbe Zakup d.o.o. na predmetnu nekretninu te je mišljenja da se zakonski to nije moglo uknjižiti s tim da napominje da je PIS d.d. imao i pravnu službu koja je sastavljala ugovore; da nakon što je srušena zgrada PIS d.d. iza hotela Corner, MĆ se obratio nadzornom odboru PIS d.d. koji je odobrio prodaju zemljišta na kojemu je bila ta srušena zgrada i svega što je nelegalno sagrađeno; da ne zna točan naziv firme kojoj je to prodano, a koliko se sjeća sve ugovore je sastavljala bivša odvjetnica Meri Juričko; da se sjeća da su u tom razdoblju bili vođeni i pregovori u kojima su sudjelovali i stanari zgrade u kojoj žive tužitelji jer je bilo potrebno osigurati prolaz preko tog zemljišta do njihove zgrade te mu se čini da je to na kraju i dogovoreno; da se ne sjeća je li pročitao taj ugovor koji je potpisao, drži vjerojatnim da jest, potpisivao je ono što odobri nadzorni odbor i pravna služba koja se sastojala od pet pravnika; da ugovor o kupoprodaji nekretnina od 19.3.2006. (list 15-18 spisa) sadrži njegov potpis na mjestu prodavatelja i sadrži pečat PIS d.d. te dodaje da obrazac ugovora ne liči na obrasce koje su sastavljali pravnici iz pravne službe PIS d.d. te da pretpostavlja da pravnici jesu pregledali taj ugovor prije potpisa jer im je to bio posao; da je po njegovom mišljenju Zakup d.o.o. se mogao uknjižiti na zemljište, a ne i na izgrađeni objekt na tom zemljištu jer taj objekt nije bio predmet prodaje, budući da je MĆ zanimalo samo zemljište potrebno za parking, a nikakvi objekti pa ni garaže nisu bili predmet pregovora i ugovora; da je postojalo pet garaža ispod objekta i dvije u prolazu; da ništa što je bilo izgrađeno i useljeno nije bilo predmet ugovora i dodaje da on nije puno sudjelovao u pregovorima jer je te pregovore MĆ obavljao na puno višim nivoima, tj. ministarskim, a svjedok je samo dobio naredbu da potpiše ugovor.
Ovaj sud poklanja vjeru iskazu ovog svjedoka budući da nijedna od stranaka nije posebno osporavala njegove navode niti pružila neke druge dokaze koji bi dokazivali suprotno od onog što je iskazao.
6.S obzirom na sadržaj izvedenih dokaza, odlučeno je kao u izreci zbog sljedećih razloga.
Prije svega, treba reći da su tužitelji, po ocjeni ovog suda, prije prodaje predmetne nekretnine na dražbi, stekli izvanknjižno vlasništvo iste dosjelošću. Naime, tužitelji su 2003. stupili u posjed iste sklopivši ugovor s tadašnjim vlasnikom PIS d.d. Potom su istu posjedovali do 13.10.2021. kad su ju predali tuženiku u posjed. U razdoblju od 12.2.2003. (kupnja) do 23.12.2020. (dosuda tuženiku) posjedovali su predmetnu garažu zakonito (jer su imali ugovor), istinito (jer posjed nije pribavljen protivno čl.18.st.2.ZV) i pošteno (što se predmnijeva) pa je već 13.2.2013. istekao rok od 10 godina iz čl.159.st.2.ZV. Pritom se napominje da iz sudske prakse (VSRH, Rev- 1149/2016) proizlazi stajalište da subjekt koji sklopi kupoprodajni ugovor može i dosjelošću steći vlasništvo kupljene nekretnine, a ugovor se cijeni kao pravni temelj za posjedovanje.
To što je u ugovoru od 12.2.2003. napisana pogrešna zemljišnoknjižna oznaka nekretnine na kojoj je izgrađena garaža nije od značaja jer je nedvojbeno što je bio predmet prodaje (garaža br. 8) i da je taj predmet prodaje odrediv.
6.1.Međutim, to svoje izvanknjižno stečeno vlasništvo tužitelji nisu nikad pa ni do dražbe u stečajnom postupku uknjižili u zemljišnu knjigu. Odnosno, može se reći kako su tužitelji u pogledu svoje imovine (garaže) postupali nonšalantno i protivno latinskoj pravnoj izreci "vigilantibus iura scripta sunt" ("prava pripadaju budnima") koja izražava načelo da svoja prava ostvaruje i štiti onaj tko o njima aktivno brine. U svezi toga, za navesti je kako iz odredbi čl.147.st.1. i čl.258.st.1.SZ proizlazi da su tužitelji (kao izlučni vjerovnici) o svom izlučnom pravu trebali obavijestiti stečajnog upravitelja, a nisu smjeli očekivati da se stečajni upravitelj ne pouzdaje u istinitost javnih isprava (zemljišne knjige) i da on istražuje je li netko možda izvanknjižno stekao pravo vlasništva na imovini koja je upisana kao vlasništvo stečajnog dužnika ZAKUP d.o.o.
Tužitelji nisu ni tvrdili da su do dražbe u stečajnom postupku obavijestili na bilo koji stečajni sud o svom izlučnom pravu, a da se vodi stečajni postupak mogli su tužitelji lako doznati da su samo pogledali stanje za spornu nekretninu u ZU 15522 gdje je još 2018. bila upisana zabilježba prodaje nekretnina u vlasništvu ZAKUP d.o.o. Ta zabilježba je danas vidljiva u javno dostupnom povijesnom stanju izvatka za taj ZU.
6.2.Stoga, kad je tuženik kupio predmetne č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dražbi, on je pravomoćnošću rješenja o dosudi postao vlasnik istih temeljem odredbe čl.126.st.1. i 2.ZV te čl.103.st.3. i 4., čl.108.st.1.OZ, a izvanknjižno vlasništvo tužitelja je tad prestalo.
Pozivanje tužitelja na to da tuženik nije bio u dobroj vjeri prilikom kupnje na dražbi (zbog toga što su i stečajni dužnik ZAKUP d.o.o. i tuženik povezani sa MĆ jer je njegova supruga direktor tuženika, a nećakinja ŽĆC je bila vlasnik ZAKUP d.o.o.) nije osnovano zbog toga što odredba čl.126.ZV uopće ne određuje dobru vjeru kao uvjet za stjecanje vlasništva kupnjom na sudskoj dražbi. Dobra vjera se spominje u čl.125.st.1.ZV kod višestrukog otuđenja, a u konkretnom slučaju ZAKUP d.o.o. nije uopće (a kamoli višestruko) otuđio predmetne nekretnine već su iste bile prisilno prodane od strane suda u stečajnom postupku.
Svakako valja napomenuti i to kako pravna teorija (R i dr.: Stvarno pravo, 1998., str. 353-354) tumači zakonske odredbe o stjecanju vlasništva odlukom suda nakon kupnje na dražbi. Naime, navodi se kako kupac koji je na temelju pravomoćnog rješenja o dosudi stekao pravo vlasništva nekretnine uživa visok stupanj zaštite tog svojeg stjecanja, ali zaštitu ne uživa prema trećoj osobi koja je s uspjehom uložila izlučni zahtjev (izlučni prigovor, odnosno izlučnu tužbu), ishodivši proglašenje ovrhe nedopuštenom zbog toga što je ona, a ne ovršenik, vlasnik predmeta ovrhe. U konkretnom slučaju, tužitelji nisu uopće, a kamoli s uspjehom uložili pravna sredstva vezana za izlučna prava. Isto tako, u pravnoj teoriji se navodi da kupljenu nekretninu i dalje mogu teretiti prava trećih (čl.126.st.3.ZV), ali riječ je o npr. pravu građenja, svim stvarnim služnostima, neke osobne služnosti, neka založna prava i neki stvarni tereti. Dakle, neuknjiženo pravo vlasništva treće osobe (ovdje tužitelja) ne može imati utjecaj na prava kupca (tuženika).
6.3.Stoga, zbog svega navedenog, može se reći kako tužitelji nisu vlasnici predmetne nekretnine pa je stoga odbijen tužbeni zahtjev.
7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).
7.1.Tuženiku je dosuđeno: po 250 bodova za sastav odgovora na tužbu i podnesaka od 4.2.2022., 27.10.2023., 1.4.2025., te za ročišta od 18.10.2022., 24.3.2023., 11.7.2024., 19.11.2024., 6.2.2025., 16.7.2025., što zbrojeno i pretvoreno u EUR te uvećano za PDV od 25% iznosi 6.250,00 EUR.
Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.
Tuženiku nije priznat trošak pristojbe odgovora na tužbu budući da tu pristojbu plaća stranka koja izgubi parnicu.
U Splitu, 29.kolovoza 2025.
S U D A C
Joso Puljić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.
DNA:
-pun.tužitelja
-pun.tuženika
