REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: P-989/2023-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice CM, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Jeleni Mandarić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, Zagreb, zastupana po punomoćniku Marku Kallayju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave, zaključene dana 16.srpnja 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnice tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu odluke dana 29.kolovoza 2025.,

p r e s u d i o j e:

I - Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka nepoštene ugovorne odredbe, članak 1. Ugovora o kreditu broj 418-50-3868896 od 09.01.2007.g. zaključenog između tužiteljice i tuženika, u dijelu u kojem je ugovoreno kako kredit glasi na iznos kunske protuvrijednosti 11.604,58 CHF, po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita, gdje je ugovoreno kako se ovo naznačeno strano sredstvo plaćanja određuje kao valuta ugovora a korisnik kredita se obvezuje vratiti odobreni iznos kredita sa pripadajućim kamatama uz valutnu klauzulu; i članak 7., u dijelu u kojem je ugovoreno kako se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika, kao kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu uručenom korisniku kredita po isplati kredita.

II - Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, iznos od 1.324,48 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče:

-na iznos od 1,21 eura od 31.3.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 7,01 eura od 31.10.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 0,91 eura od 30.11.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 8,66 eura od 31.12.2008. godine pa do isplate,

-na iznos od 9,85 eura od 31.1.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 10,39 eura od 28.2.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 8,90 eura od 31.3.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 9,19 eura od 30.4.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 6,92 eura od 31.5.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 5,25 eura od 30.6.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 5,69 eura od 31.7.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 6,57 eura od 31.8.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 6,50 eura od 30.9.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 5,61 eura od 31.10.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 7,28 eura od 30.11.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 8,62 eura od 31.12.2009. godine pa do isplate,

-na iznos od 10,52 eura od 31.1.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 10,08 eura od 28.2.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 12,67 eura od 31.3.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 12,18 eura od 30.4.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 13,13 eura od 31.5.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 21,41 eura od 30.6.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 19,70 eura od 31.7.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 24,90 eura od 31.8.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 23,11 eura od 30.9.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 20,22 eura od 31.10.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 26,32 eura od 30.11.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 34,08 eura od 31.12.2010. godine pa do isplate,

-na iznos od 28,58 eura od 31.01.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 30,51 eura od 28.2.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 28,06 eura od 31.3.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 28,50 eura od 30.4.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 38,90 eura od 31.5.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 39,91 eura od 30.6.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 48,60 eura od 31.7.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 44,14 eura od 31.8.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 39,25 eura od 30.9.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 38,73 eura od 31.10.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 38,35 eura od 30.11.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 40,68 eura od 31.12.2011. godine pa do isplate,

-na iznos od 42,72 eura od 31.1.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 42,99 eura od 29.2.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 41,58 eura od 31.3.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 42,53 eura od 30.4.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 43,18 eura od 31.5.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 42,09 eura od 30.6.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 42,38 eura od 31.7.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 41,56 eura od 31.8.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 39,79 eura od 30.9.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 41,67 eura od 31.10.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 42,58 eura od 30.11.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 41,94 eura od 31.12.2012. godine pa do isplate,

-na iznos od 38,38 eura od 31.1.2013. godine pa do isplate,

i to do 30.lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1.srpnja 2011. do 31.srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.kolovoza 2015. do 31.prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1.siječnja 2023. do 31.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

III – Odbija se tuženikov prigovor radi prebijanja u pogledu iznosa od 48,86 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od:

-0,60 EUR od dana 01.03.2007. pa do isplate

-0,51 EUR od dana 01.04.2007. pa do isplate

-1,95 EUR od dana 01.05.2007. pa do isplate

-3,11 EUR od dana 01.06.2007. pa do isplate

-3,91 EUR od dana 01.07.2007. pa do isplate

-3,21 EUR od dana 01.08.2007. pa do isplate

-2,62 EUR od dana 01.09.2007. pa do isplate

-4,37 EUR od dana 01.10.2007. pa do isplate

-4,59 EUR od dana 01.11.2007. pa do isplate

-3,21 EUR od dana 01.12.2007. pa do isplate

-3,78 EUR od dana 01.01.2008. pa do isplate

-1,78 EUR od dana 01.02.2008. pa do isplate

-0,68 EUR od dana 01.03.2008. pa do isplate

-1,63 EUR od dana 01.05.2008. pa do isplate

-2,75 EUR od dana 01.06.2008. pa do isplate

-1,37 EUR od dana 01.07.2008. pa do isplate

-3,40 EUR od dana 01.08.2008. pa do isplate

-3,30 EUR od dana 01.09.2008. pa do isplate

-2,09 EUR od dana 01.10.2008. pa do isplate

sve po kamatnoj stopi i to, za razdoblje od 01.01.2007. do 31.12.2007. po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) po stopi od 15% godišnje, od 01.01.2008. do 31.07. 2015. sukladno članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022. god. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 01.01.2023. god. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. godine po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV – Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.765,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 29.kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Tužitelj je 16.3.2023. ovom sudu podnio tužbu radi isplate iznosa od 1.396,18 EUR. Tužbeni zahtjev se činjenično temelji na: da je tužitelj 9.1.2007. s tuženikom sklopio ugovor o kreditu glede iznosa od 11.604,58 CHF kojeg je otplatio; da je u ugovoru određena odredba o valutnoj klauzuli koja je ništetna i nepoštena; da je tuženik po osnovi te ugovorne odredbe neosnovano stekao utuženi iznos.

1.1.Tužbeni zahtjev je preciziran podneskom od 10.3.2025. s tim da je tužitelj potraživao iznos od 1.324,48 EUR tj. smanjio je tužbeni zahtjev na koje djelomično povlačenje tužbe je tuženik pristao potražujući pritom trošak.

2.Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio odbijanje tužbenog zahtjeva i dosuđivanje parničnog troška. Pri tome je tuženik u bitnom naveo: da prigovara mjesnoj nadležnosti ovog suda; da osporava osnovu i visinu; da je u kolektivnom sporu potrošačima pružena zaštita samo na općenitoj razini; da sporne odredbe nisu ništetne već valjane; da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive; da se o svim ugovornim odredbama pojedinačno pregovaralo, a potpisivanjem ugovora tužitelj je potvrdio da je sa svim ugovornim odredbama i uvjetima upoznat; da su tužitelju predočene sve relevantne informacije; da nije uvjerljivo što je tužitelj očekivao da se u 6 godina neće promijeniti ni tečaj ni kamatna stopa; da osporava tužitelju status potrošača; da prigovora zastari; da prigovara aktivnoj legitimaciji tužitelja i svojoj pasivnoj legitimaciji.

Nadalje, tijekom parnice je dodatno prigovorio: da je plaćanjem anuiteta i nepodnošenjem prigovora tužitelj konkludentno prihvatio način obračuna kamata i plaćanje s valutnom klauzulom; da su odredbe o valutnoj klauzuli u predmetnom ugovoru o kreditu lako uočljive, jasne i razumljive pa uopće nije dopušteno ocjenjivati njezinu poštenost.

2.1.Tuženik je na pripremnom ročištu 10.12.2024. istaknuo prigovor radi prijeboja u visini negativnih razlika, a taj prigovor je novčano odredio podneskom od 24.2.2025. na iznos od 48,86 EUR.

3.U dokaznom postupku je izveden dokaz pregledom cjelokupne pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, saslušanjem tužitelja te financijskim vještačenjem.

Što se tiče pribave određenih isprava od porezne uprave, tuženiku je naloženo raspravnim rješenjem od 10.12.2024. da prethodno dostavi dokaz da je tužitelj bio ili jest obrtnik ili vlasnik nekog trgovačkog društva, a tuženik to nije učinio.

3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

4.Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe i isplatu novčanog iznosa stečenog bez osnove.

4.1.U ovom postupku su mjerodavne niže navedene odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) te Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, dalje: ZZP/03).

4.2.Među strankama nije sporno kakav je sadržaj ugovora o kreditu koji je sklopljen između stranaka te da je bilo promjena tečaja CHF (na više) nakon sklapanja istog. Sporno je da li je predmetna odredba ugovora ništetna tj. je li osnovano novčano potraživanje tužitelja i visina eventualnog potraživanja tužitelja.

4.3.Prije obrazlaganja merituma, glede prigovora mjesne nenadležnosti, treba reći da bi ovaj sud bio nadležan temeljem čl.59.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) jer je ugovor s tužiteljem sklopljen u Splitu od strane tuženikove splitske poslovne jedinice (podružnice) što je vidljivo iz pečata na ovjeri ugovora (list 103).

Osim netom navedenog, nije sporno da je tužitelj imao i ima prebivalište u mjestu koje je pod teritorijalnom nadležnošću ovog suda, a Ugovorom je ugovorena mjesna nadležnost suda u sjedištu kreditora, dakle u Zagrebu, koji je od prebivališta tužitelja udaljen skoro 400 km. Odredbom čl. 1. st. 3. Direktive vijeća EEZ 93/13 od 5. travnja 1993. regulirani su uvjeti u potrošačkim ugovorima te se nepoštenom smatra jednostrano određena klauzula koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima ili obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Mjesna nadležnost u ovom slučaju određena je u tipskom ugovoru prema unaprijed formuliranom obrascu, pa kako se radi o odredbi o kojoj nije među strankama pregovarano, niti je tužitelj očito mogao utjecati na sadržaj te odredbe (jer da jest jamačno bi predložio da bude nadležan neki sud bliži mjestu njegovog prebivališta), ista je protivna načelu savjesnosti i poštenja. Prema članku 81.ZZP/03, koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, smatra se da je ugovorna odredba o kojoj se nije pregovaralo nepoštena, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radilo o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ugovaranjem nadležnosti suda u sjedištu tuženika kao trgovca za sve sporove tuženik ostvaruje pogodnost bitno manjih troškova u odnosu na tužitelja kao korisnika kredita s obzirom na udaljenost mjesta prebivališta tužitelja, [adresa], od suda čija je nadležnost ugovorena, Zagreba, što bi se tužitelja izazvalo troškove dolaska na sud, a time i znatnu neravnotežu o položaju ugovornih strana. Uostalom, o navedenom je zauzeo stav Građanski odjel Vrhovnog suda RH zaključkom broj Su IV-308/2020 - da se radi o klauzuli o kojoj se nije posebno pregovaralo, da je ista ništetna ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a imajući u vidu udaljenost između prebivališta potrošača i sjedišta tuženika, mogućnost dolaska na sud u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe i druge bitne okolnosti, kada se može raditi o ništetnoj prorogacijskoj klauzuli. U konkretnom slučaju s obzirom na udaljenost prebivališta tužitelja od suda koji je ugovoren, može se kazati da je tuženiku kao bankarskoj, financijski moćnoj instituciji svakako jednostavnije osigurati prisutnost punomoćnika na nekom drugom sudu u Republici Hrvatskoj, nego što je to tužitelju. Za dodati je da tuženik tijekom postupka nije ničim dokazao da bi se o prorogacijskoj klauzuli pregovaralo. U svezi svega navedenog o ovoj ugovornoj odredbi, skreće se pozornost na stavove Županijskog suda u Puli (Gž- 788/2022) o tumačenju mjerodavnih propisa. Utoliko je na ročištu odbijen prigovor mjesne nenadležnosti.

5.U postupku su utvrđene sljedeće činjenice:

U predmetnom ugovoru o kreditu od 9.1.2007. osim promjenjive kamatne stope ugovorena je i valutna klauzula tako da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća.

Sve navedeno je utvrđeno pregledom navedenog ugovora.

5.1.Financijskim vještačenjem po vještakinji Ines Lozić utvrđeno je: a) da ukupan iznos preplata, uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita, u razdoblju otplate kredita iznosi 1.324,48 EUR; b) da ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita ukupno iznosi 48,86 EUR.

Odnosno, gledano po anuitetima tužitelj je preplatio iznose pojedinačno navedene u izreci presude u dane navedene u izreci.

Na mišljenje vještaka stranke nisu imale primjedbi pa mu i ovaj sud poklanja vjeru, a posebno stoga što djeluje stručno i logično, te ga ovaj sud smatra vjerodostojnim dokazom. To što eventualno stranke imaju različita shvaćanja treba li oduzimati negativnu razliku, zapravo je pravno pitanje, a nitko nema primjedbi na matematičku točnost izračuna.

6.Što se tiče pravnog pitanja ništetnosti predmetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, za navesti je sljedeće.

Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-7129/13 od 13.6.2014. je djelomično pravomoćno okončan kolektivni spor na način da je dijelom potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4.7.2013. te je pravomoćno, između ostalog, presuđeno: 1) da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, a koje povrede traju i nadalje, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koriste nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna, 2) da se nalaže tuženiku prekinuti s korištenjem odredaba kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s njihovim jednostranim odlukama, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, i zabranjuje mu se takvo ili slično postupanje ubuduće.

Povodom podnesenih revizija stranaka, Vrhovni sud RH je presudom i rješenjem br. Revt-249/14 od 9.4.2015. odbio revizije stranaka.

O valutnoj klauzuli se pravomoćno presudilo tek 14.6.2018. (predmet br. Pž-6632/17) na način da je utvrđeno kako su tuženik (i ostale banke) povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

Prema čl.502.c ZPP ovaj sud bi bio vezan pravnim utvrđenjima iz tog kolektivnog spora te ne bi bilo potrebno provoditi i u ovoj parnici dokazni postupak u pogledu činjenica utvrđenih u kolektivnom sporu (tako i VSRH, Rev-3142/2018; ŽS Zagreb: Gž-2551/2022).

Nadalje, za reći je da Vrhovni sud RH, vezano za primjenu čl.502.c ZPP, i u svome rješenju poslovni broj Rev-18/2018-2 od 26.5.2020. navodi: "Drugostupanjski sud također treba imati u vidu da je ovaj sud u svojoj odluci broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. također jasno izrazio pravno shvaćanje da u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati da li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne, obzirom da postoji temeljem već navedenog čl. 502.c ZPP, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14 i 110/15 – dalje: ZZP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor. Ako bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužitelj nije potrošač nego trgovac), onda je teret dokaza takve činjenice na banci kao kreditoru, ali to nije od važnosti u ovoj pravnoj stvari jer tuženik niti ne ističe takav prigovor."

6.1.Povrh onoga iz prethodne točke obrazloženja o učincima odredbe čl.502.c. ZPP, treba reći da je prema čl.81.st.4.ZZP/03 na tuženiku teret dokaza da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo. Predmetni ugovor svojim izgledom (logotip tuženika u zaglavlju) odaje dojam ugovora formuliranog od strane tuženika.

Tuženik nije ničim dokazao da se pojedinačno pregovaralo o odredbi o valutnoj klauzuli pa je riječ o nepoštenoj odredbi koja je ništetna jer je uzrokovala značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (čl.81.st.1. i čl.82.alin.11. u vezi s čl.87.st.1.ZZP/03). Od dokaza je tuženik predložio jedino saslušanje tužitelja i pregled dokumentacije vezane za davanje kredita iz kojih dokaza ne proizlaze tvrdnje tuženika da se pojedinačno pregovaralo o spornoj odredbi. Štoviše, iz iskaza tužitelja proizlazi da je sklapanje ugovora trajalo kratko te je tekst ugovora u čijem sastavljanju nije sudjelovao samo dobio na potpis.

6.2.U odnosu na prigovor zastare novčanog potraživanja, za navesti je da je Građanski odjel Vrhovnog suda RH dana 1.3.2022. izdao priopćenje po kojemu se stav iz odluke br. Rev-2245/2017 te pravno shvaćanje zauzeto na sjednici održanoj 30.1.2020. međusobno podupiru i dopunjavaju pa zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

Budući da su, kako je ranije kazano (toč.6.), odluke u kolektivnom sporu postale pravomoćne 13.6.2014. (u pogledu promjenjive kamatne stope) i 14.6.2018. (u pogledu valutne klauzule), to se može reći da ne postoji zastara predmetnog potraživanja (koje se temelji samo na odredbi o valutnoj klauzuli) jer je tužba podnesena 16.3.2023. tj. prije isteka roka od 5 godina.

6.3.Što se tiče tuženikovih navoda o tužiteljevom konkludentnom pristanku plaćanjem povećanih anuiteta čime na određeni način tuženik implicira da tužitelj nije koristio mogućnosti raskida zbog promijenjenih okolnosti (čl.369.ZOO), treba reći da je zakonska mogućnost raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti postojala i u vrijeme kad su VTS RH i VSRH donosili odluke u svezi kredita s promjenjivom kamatnom stopom, a na primjenu materijalnog prava sudovi paze po službenoj dužnosti. Da su ti sudovi smatrali da je mogućnost raskida ugovora činjenica koja će omogućiti bankama da dobiju taj spor, onda bi zasigurno odbili tužbeni zahtjev udruge potrošača.

6.4.Isto tako, treba reći da tuženik nije, s obzirom na svoju procesnu aktivnost u pogledu predlaganja dokaza, dokazao niti jedan od prigovora iznesenih u odgovoru na tužbu i tijekom postupka. Osim toga, pojedina pravna shvaćanja tuženika su u suprotnosti sa time kako sudska praksa (citirana u ovoj presudi) tumači pojedine procesne i materijalno pravne odredbe propisa.

6.5.Glede navoda o nedostatku aktivne legitimacije i promašenoj pasivnoj legitimaciji, za reći je da su stranke ove parnice ujedno stranke i spornog ugovora pa su utoliko ti prigovori tuženika deplasirani. Premda je u predmetnom ugovoru naznačeno da je korisnik kredita ZM (a ne CM), za ovaj sud nema dvojbe da je riječ o istoj osobi jer JMBG naveden u ugovoru odgovara JMBG-u u sustavu eSpis koji se dobije kad se upiše OIB tužiteljice naveden u tužbi.

Također, za reći je da tužitelj kao ugovorna stranka ima pravni interes tražiti utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe koje pravo mu se ne gasi (čl.328.ZOO) i vremenski je neograničeno, a pravni interes posebice ima stoga jer je utvrđenje ništetnosti podloga za traženje isplate stečenog bez osnove što je i krajnji cilj svakog potrošača u ovoj vrsti parnica.

6.6.Prigovor da tužitelj nije potrošač također nije osnovan. Naime, tužitelj je u iskazu naveo da da nije imao obrt ni bio vlasnik trgovačkog društva, da je kredit podignut za kupnju rabljenog vozila, da kredit nije bio povezan s nekom gospodarskom djelatnošću, a taj iskaz je logičan budući da se u ugovoru o kreditu kao poslodavac tužitelja navodi Koteks d.d. Tuženik s druge strane nije dokazao suprotno.

7.Stoga, imajući u vidu izneseno, ovaj sud je utvrdio da je ništetna odredba o valutnoj klauzuli iz predmetnog ugovora te odlučio kao pod točkom I.

7.1.Što se tiče odluke pod točkom II., treba reći sljedeće. Imajući u vidu utvrđenje pod točkom 7., posljedica ništetnosti je vraćanje onoga što je stečeno bez osnove (čl.323.st.1.ZOO-a).

Vještačenjem je utvrđeno da je tužitelj platio tuženiku 1.324,48 EUR više na ime anuiteta zbog promjene tečaja CHF, odnosno pojedine mjesečne iznose navedene u izreci ove presude.

Prema sudskoj praksi (VSRH, Rev-549/2023) negativne razlike se ne može oduzeti od dosuđenog iznosa ako nema postavljenog protutužbenog zahtjeva ili prigovora radi prebijanja.

Tužitelj je 10.12.2024. postavio prigovor radi prebijanja koji je kasnije precizirao na iznos od 48,86 EUR. Međutim, osnovano tužitelj u podnesku od 21.3.2025. ukazuje da bi tuženikovo pozivanje na negativne razlike bilo zastarjelo jer tuženik se ne može pozivati na učinke presude u kolektivnom sporu (ŽS Split, Gž-755/2021) budući da taj spor tuženik nije ni pokrenuo (arg.ex čl.502.c ZPP), a od posljednje nastale negativne razlike (1.10.2008.) do podnošenja prigovora radi prebijanja je prošlo više od 5 godina.

Zato je tuženiku naloženo temeljem čl.1111.st.1.ZOO platiti tužitelju 1.324,48 EUR, a prigovor radi prebijanja je odbijen.

7.2.Što se tiče zahtjeva za isplatu zateznih kamata, treba reći da se tijek kamata prosuđuje po odredbi čl.1115.ZOO.

Prema sudskoj praksi (ŽS Split, Gž-923/2021) tuženik je nepošteni stjecatelj jer je već u trenutku sklapanja navedenog ugovora o kreditu mogao znati da su navedene ugovorne odredbe nepoštene i posljedično tome ništetne i da mu sve ono što temeljem tako ugovorenih odredbe bude primio ne pripada. Zato je na primljeni iznos stečen bez osnove dužan platiti i zatezne kamate od dana stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

8.Odluka o trošku se temelji na čl.154.st.5.Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 155/23, dalje: ZPP) te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/23, dalje: OT).

Tužiteljev neuspjeh u sporu zbog djelomičnog povlačenja tužbe (za iznos od 71,70 EUR) je neznatan.

Za radnje nakon 10.3.2025. mjerodavna je vrijednost predmeta spora prema smanjenom tužbenom zahtjevu.

8.1.Tužitelju je dosuđen sljedeći trošak: po 100 bodova za sastav tužbe i podneska od 10.5.2024. te za ročište od 10.12.2024., po 75 bodova za podneske od 20.3.2025. i 25.4.2025. te za ročište od 16.7.2025., što zbrojeno, pretvoreno u EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 1.312,50 EUR, a kad se doda 53,09 EUR za pristojbu tužbe te 400,00 EUR troškova vještačenja dobije se 1.765,59 EUR.

Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.151.st.3.ZPP.

Pristojba presude nije dosuđena jer je nakon podnošenja tužbe zakonom propisano oslobođenje od pristojbi za tužitelje u ovoj vrsti sporova.

U Splitu, 29.kolovoza 2025.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika