Poslovni broj: P-363/2023

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste ŽL, u pravnoj stvari tužitelja ŽLF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku odvjetniku Marku Čvrljku iz Šibenik, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, radi isplate, izvanraspravno dana 1. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku: Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, da u roku od 15 dana isplati tužitelju: ŽLF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.021,41 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 2,02 Eura od 31. kolovoza 2008. do isplate

- 10,51 Eura od 31. listopada 2008. do isplate,

- 1,65 Eura od 30. studenog 2008. do isplate,

- 12,67 Eura od 31. prosinca 2008. do isplate

- 14,28 Eura od 31. siječnja 2009. do isplate

- 14,98 Eura od 28. veljače 2009. do isplate

- 13,05 Eura od 31. ožujka 2009. do isplate

- 13,51 Eura od 30. travnja 2009. do isplate

- 10,39 Eura od 31. svibnja 2009. do isplate

- 7,99 Eura od 30. lipnja 2009. do isplate

- 8,60 Eura od 31. srpnja 2009. do isplate

- 9,88 Eura od 31. kolovoza 2009. do isplate

- 9,82 Eura od 30. rujna 2009. do isplate

- 8,60 Eura od 31. listopada 2009. do isplate

- 10,92 Eura od 30. studenog 2009. do isplate

- 12,89 Eura od 31. prosinca 2009. do isplate

- 15,66 Eura od 31. siječnja 2010. do isplate

- 15,11 Eura od 28. veljače 2010. do isplate

- 18,93 Eura od 31. ožujka 2010. do isplate

- 18,24 Eura od 30. travnja 2010. do isplate

- 19,61 Eura od 31. svibnja 2010. do isplate

- 32,06 Eura od 30. lipnja 2010. do isplate

- 29,31 Eura od 31. srpnja 2010. do isplate

- 36,84 Eura od 31. kolovoza 2010. do isplate

- 34,12 Eura od 30. rujna 2010. do isplate

- 29,70 Eura od 31. listopada 2010. do isplate,

- 38,14 Eura od 30. studenog 2010. do isplate,

- 49,54 Eura od 31. prosinca 2010. do isplate,

- 41,47 Eura od 31. siječnja 2011. do isplate,

- 44,20 Eura od 28. veljače 2011. do isplate,

- 40,85 Eura od 31. ožujka 2011. do isplate,

- 41,65 Eura od 30. travnja 2011. do isplate,

- 56,15 Eura od 31. svibnja 2011. do isplate,

- 58,06 Eura od 30. lipnja 2011. do isplate,

- 69,74 Eura od 31. srpnja 2011. do isplate,

- 63,20 Eura od 31. kolovoza 2011. do isplate,

- 56,08 Eura od 30. rujna 2011. do isplate,

- 55,06 Eura od 31. listopada 2011. do isplate,

- 54,43 Eura od 30. studenog 2011. do isplate,

- 57,48 Eura od 31. prosinca 2011. do isplate,

- 60,06 Eura od 31. siječnja 2012. do isplate,

- 60,35 Eura od 29. veljače 2012. do isplate,

- 58,93 Eura od 31. ožujka 2012. do isplate,

- 60,07 Eura od 30. travnja 2012. do isplate,

- 60,75 Eura od 31. svibnja 2012. do isplate,

- 59,61 Eura od 30. lipnja 2012. do isplate,

- 59,95 Eura od 31. srpnja 2012. do isplate,

- 59,11 Eura od 31. kolovoza 2012. do isplate,

- 56,83 Eura od 30. rujna 2012. do isplate,

- 58,85 Eura od 31. listopada 2012. do isplate,

- 59,98 Eura od 30. studenog 2012. do isplate,

- 59,13 Eura od 31. prosinca 2012. do isplate,

- 53,88 Eura od 31. siječnja 2013. do isplate,

- 58,07 Eura od 28. veljače 2013. do isplate,

- 58,43 Eura od 31. ožujka 2013. do isplate,

i to do 30. lipnja 2011. po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% koja stopa se, izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535 naknaditi tužitelju CL, OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 200,00 Eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 29. ožujka 2007. sklopio sa tuženikom Ugovor o kreditu broj: 168-50-4003913, kojim je tuženik tužitelju odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 15.495,15 CHF obračunatom prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita. U članku 7. predmetnog Ugovora o kreditu da je ugovorena za tužitelja obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF), u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan dospijeća za CHF.

1.1. Navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je određena obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku (CHF) da su ništetne, a što da ima za posljedicu primjenu predmetnog Ugovora o kreditu oslobođenog učinaka povrata iznosa kredita uz navedenu valutnu klauzulu.

1.2. Tužitelj navodi kako u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, presudom Visokog Trgovačkog suda broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., u dijelu u kojem je presuđeno da je tuženik (među ostalim bankama) u razdoblju od 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

1.3. Nadalje, tužitelj navodi kako u navedenom dijelu, predmetne odluke i pravna stajališta da su potvrđeni i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. godine.

1.4. Navedenim sudskim odlukama da je utvrđeno kako su banke znale za opisani rizik koji sa sobom nosi švicarski franak kao valuta utočišta, a nisu na adekvatan način, usprkos svijesti o tome da potrošači to ne znaju i da im je zbog toga odredba kojom su glavnicu vezali za švicarski franak nerazumljiva, o tome obavijestile potrošače, na način da svaki potrošač dobije i razumljivo upozorenje, kako bi na temelju toga bio u mogućnosti donijeti informiranu odluku hoće li prihvatiti rizik koji nosi odredba kojom se glavnica veže za valutu švicarski franak ili neće. Stoga su sudovi ocijenili da u opisanim okolnostima ni jedna od tuženih banaka nije u odnosu na osobe i interese potrošača postupala obzirno, savjesno, moralno ni pošteno, te da je u trenutku ugovaranja spornih odredbi kojima se glavnica veže za valutu švicarski franak došlo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

1.5. Sukladno odredbi čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/2014), odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013), rubricirane presude da su obvezujuće i u predmetnom postupku za naslovni sud, u smislu utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane ovdje tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku.

1.6. Imajući u vidu sve navedeno, tužitelj ističe kako učinak ništetnosti gore navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli pretpostavlja tužiteljevo pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tuženiku bio dužan platiti da se od početka otplate za cijelo vrijeme primjenjivala otplata bez valutne klauzule. To nadalje pretpostavlja pravo na povrat preplaćenih iznosa u odnosu na iznose koje bi tužitelj bio dužan platiti tuženiku prema ugovorenom tečaju kune spram švicarskog franaka na dan isplate kredita.

1.7. Tuženik da je tijekom otplate kredita ništetno i nezakonito tužitelju primjenom valutne klauzule u švicarskom franku obračunavao kunsku novčanu obvezu primjenjujući enormno povećanje tečaja CHF spram kune, sve do dana konačne otplate kredita. Stoga je uslijed utvrđenja ništetnosti valutne klauzule u švicarskom franku tužitelj preplatio svaki mjesec do dana konačne otplate kredita iznose anuiteta koji su se zbog enormnog povećanja tečaja CHF spram kune uvelike u kunskom iznosu povećali u odnosu na kunske iznose po ugovorenom tečaju na dan isplate kredita ukupno iznos od 2.021,41 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, kako to proizlazi iz izračuna preplate uslijed ništetne primjene valutne klauzule, te u prilogu dostavio svu dokumentaciju temeljem koje se mogu izračunati iznosi i razdoblja povećanih anuiteta do dana konačne otplate kredita.

1.8. S obzirom na naprijed navedeno, predlaže se sudu, da se nakon provedenog postupka donese presudu kao u izreci.

2. Tuženiku je dana 3. lipnja 2025. godine dostavljena tužba s prilozima i pozivom na podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, uz upozorenje na zakonske posljedice ukoliko ne podnese odgovor na tužbu i ako bude udovoljeno uvjetima iz članka 331.b. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/15, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).

3. Kako tuženik u određenom roku (a niti kasnije do današnjeg dana) nije podnio odgovor na tužbu, a tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu su mu uredno dostavljeni, te s obzirom na to da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, time da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, odnosno da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ponese odgovor na tužbu, to je temeljem čl. 331.b.st.1. ZPP-a valjalo donijeti presudu zbog ogluhe.

4. Primjenom čl. 155. ZPP-a, tužitelju su kao potrebni priznati troškovi postupka za sastav tužbe prema Tbr. 7. t.1. 100 bodova (200,00 EUR).

U Šibeniku, dana 1. rujna 2025.

Sudac :

Silvana Klisović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba u roku od 15 dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku