Poslovni broj: P-1546/2022

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste VG, u pravnoj stvari tužitelja: CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po punomoćniku Julijani Pešo, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženika: Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, radi isplate, izvanraspravno dana 1. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku: Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, da u roku od 15 dana tužitelju: CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 1.713,45 Eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to kako slijedi:

- na iznos od 5,87 eura od 31. listopada 2008.

- na iznos od 8,20 eura od 31. prosinca 2008.

- na iznos od 9,88 eura od 31. siječnja 2009.

- na iznos od 10,64 eura od 28. veljače 2009.

- na iznos od 8,72 eura od 31. ožujka 2009.

- na iznos od 9,12 eura od 30. travnja 2009.

- na iznos od 5,87 eura od 31. svibnja 2009.

- na iznos od 3,47 eura od 30. lipnja 2009.

- na iznos od 4,11 eura od 31. srpnja 2009.

- na iznos od 5,37 eura od 31. kolovoza 2009.

- na iznos od 5,26 eura od 30. rujna 2009.

- na iznos od 3,98 eura od 31. listopada 2009.

- na iznos od 6,38 eura od 30. studenog 2009.

- na iznos od 8,30 eura od 31. prosinca 2009.

- na iznos od 11,04 eura od 31. siječnja 2010.

- na iznos od 10,41 eura od 28. veljače 2010.

- na iznos od 14,12 eura od 31. ožujka 2010.

- na iznos od 13,42 eura od 30. travnja 2010.

- na iznos od 14,79 eura od 31. svibnja 2010.

- na iznos od 26,67 eura od 30. lipnja 2010.

- na iznos od 24,22 eura od 31. srpnja 2010.

- na iznos od 31,70 eura od 31. kolovoza 2010.

- na iznos od 29,11 eura od 30. rujna 2010.

- na iznos od 24,96 eura od 31. listopada 2010.

- na iznos od 33,72 eura od 30. studenog 2010.

- na iznos od 44,87 eura od 31. prosinca 2011.

- na iznos od 36,98 eura od 31. siječnja 2011.

- na iznos od 39,74 eura od 28. veljače 2011.

- na iznos od 36,22 eura od 31. ožujka 2011.

- na iznos od 36,86 eura od 30. travnja 2011.

- na iznos od 51,80 eura od 31. svibnja 2011.

- na iznos od 53,25 eura od 30. lipnja 2011.

- na iznos od 65,74 eura od 31. srpnja 2011.

- na iznos od 59,32 eura od 31. kolovoza 2011.

- na iznos od 52,30 eura od 30. rujna 2011.

- na iznos od 51,17 eura od 31. listopada 2011.

- na iznos od 50,64 eura od 30. studenog 2011.

- na iznos od 53,96 eura od 31. prosinca 2011.

- na iznos od 56,86 eura od 31. siječnja 2012.

- na iznos od 57,25 eura od 29. veljače 2012.

- na iznos od 55,24 eura od 31. ožujka 2012.

- na iznos od 56,59 eura od 30. travnja 2012.

- na iznos od 57,52 eura od 31. svibnja 2012.

- na iznos od 55,96 eura od 30. lipnja 2012.

- na iznos od 56,37 eura od 31. srpnja 2012.

- na iznos od 55,20 eura od 31. kolovoza 2012.

- na iznos od 300,28 eura od 31. kolovoza 2012.

pa do isplate, i to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do 30. lipnja 2011. po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% koja stopa se, izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom dana 11. veljače 2006. godine u [adresa] sklopio Ugovor o kreditu broj: 168-50-3267003, kojim Ugovorom tuženik da je odobrio tužitelju kredit u iznosu od 17.860,00 CHF, a Ugovor da je sklopljen na razdoblje od 84 mjeseca. Prvotno ugovorena kamatna stopa da je iznosila 5,50 %, dok da je prvotno ugovoren anuitet iznosio 256,65 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju banke kreditora na dan plaćanja. Temeljem citiranog Ugovora o kreditu tuženik da je odobrio korisniku (tužitelju) kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 17.860,00 CHF- a obračunato prema srednjem tečaju Banke kreditora na dan korištenja kredita. Odredbom članka 7. Ugovora ugovoreno je da će se sva plaćanja novčanih obveza zasnovanih na Ugovoru izvršiti u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju banke kreditora za CHF, važećim na dan dospijeća. Tužitelj navodi na dan isplate iznosa kredita iz predmetnog Ugovora prodajni tečaj Banke za 1 CHF iznosio je 4.677,68 kuna. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka da se stalno mijenjao i to na način da se povećavao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. U vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik da je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što da je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

1.1.Tužitelj navodi kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. 43 PŽ-6632/2017-10 od dana 14. lipnja 2018. godine, pravomoćno utvrđeno kako je ugovorna odredba u ugovorima o kreditima kojom se kreditiranje i povrat kredita vezivao uz valutu švicarski franak, nepoštena i ništetna, a u kojem je postupku sudjelovao tuženik kao 4. tuženik i to u ugovorima o kreditu koji su sklapani u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine, a sve to imajući u vidu kako je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana a sve na štetu potrošača.

1.2. Tužitelj navodi kako je razvidno je da je Ugovor o kreditu između tužitelja i tuženika zaključen u navedenom razdoblju na koje razdoblje se presuda odnosi u kojem razdoblju je tuženik u odnosu na tužitelja povećavao kamatnu stopu, a što je vidljivo pregledom Ugovora o kreditu. Iz istog proizlazi protupravnost takvog postupanja tuženika.

1.3. Ovo stoga što su citirane presude donesene povodom kolektivne tužbe podnesene sukladno čl. 502. a Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14). tužitelj posebno naglašava da je člankom 502. c Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14) propisano da je sud prilikom odlučivanja u pojedinačnim slučajevima vezan pravnim utvrđenjima presuda koje su donesene povodom kolektivnih tužbi, pa da je tako i sud koji će odlučivati u ovom postupku vezan pravomoćnim utvrđenjem suda da su navedene ugovorne odredbe ništetne.

1.4. Sukladno odredbi čl. 323. Zakona o obveznim odnosima ništetnost ugovornih odredbi ima za posljedicu obvezu ugovorne strane da vrati drugoj strani sve što je na temelju takvih ništetnih odredbi primila.

1.5. Iz navedenog proizlazi da je tuženik na štetu tužitelja bez valjane pravne osnove stekao nepripadajuću imovinsku korist, a koja se ogleda u razlici između tečaja CHF prilikom uplate svake pojedine rate kredita u odnosu na početni tečaj CHF koji je egzistirao u vrijeme sklapanja Ugovora.

1.6. U svrhu izračuna preplaćenih sredstava zbog povećanja tečaja CHF, a za potrebe ove parnice tužitelj je naručio izračun financijskog vještva po KG dipl. oec., ovlaštenom sudskom vještaku Županijskog suda u Splitu za računovodstvo i financije, u ožujku 2022. godine.

1.7. Iz navedenog vještačenja je razvidno da razlika koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do dana konačne otplate iznosi ukupno 12.910,29 kn s dospijećima pojedinih iznosa kako su navedena u samom vještačenju i koja će se specificirati samim tužbenim zahtjevom u nastavku teksta. Tužitelj navodi kako z svega iznesenog je razvidno kako je tuženik protupravnim postupanjem stekao novčanu korist na štetu tužitelja, stoga tužitelj ovom tužbom zahtjeva da mu tuženik isplati iznos preplaćenih sredstava sa zakonskim zateznim kamatama od dana kad je pojedina rata uplaćena. S obzirom na naprijed navedeno, predlaže se sudu, da se nakon provedenog postupka donese presudu kao u izreci.

2. Tuženiku je 3. lipnja 2025. godine dostavljena tužba s prilozima i pozivom na podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, uz upozorenje na zakonske posljedice ukoliko ne podnese odgovor na tužbu i ako bude udovoljeno uvjetima iz članka 331.b. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/15, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).

3. Kako tuženik u određenom roku (a niti kasnije do današnjeg dana) nije podnio odgovor na tužbu, a tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu su mu uredno dostavljeni, te s obzirom na to da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, time da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, odnosno da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ponese odgovor na tužbu, to je temeljem čl. 331.b.st.1. ZPP-a valjalo donijeti presudu zbog ogluhe.

4. Odluka o parničnom trošku je izostala, budući tužitelj koji je u cijelosti uspio u postupku, nije popisao trošak.

U Šibeniku, dana 1. rujna 2025.

Sudac:

Silvana Klisović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba u roku od 15 dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku