Republika Hrvatska

Općinski sud u Čakovcu

[adresa], ČI

Poslovni broj: P-783/2023-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Jasni Vehtersbah-Stojan, u pravnoj stvari tužitelja CI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Bojanu Bacingeru,odvjetniku iz Čakovca protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Radnička cesta 50, Zagreb, zastupan po punomoćnici Petri Vatavuk,odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, nakon održane i dovršene glavne rasprave dana 15.srpnja 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 29.kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1.Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o hipotekarnom kreditu od dana 11.04.2002. godine, zaključen između tužitelja BAJKOVEC DRAGUTINA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, ovjeren po javnom bilježniku Crnčec Jasenki iz Čakovca dana 11.04.2002. godine, broj ovjere OU-398/02-01.

2. Nalaže se tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, da tužitelju BAJKOVEC DRAGUTINU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“

II.Nalaže se tužitelju BAJKOVEC DRAGUTINU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da nadoknadi tuženiku PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d., Radnička cesta 50, Zagreb, OIB: 02535697732, trošak postupka u iznosu od 1.500,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do namirenja tuženika.

Obrazloženje

. 1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika navodeći da je s tuženikom dana 11.travnja 2002. sklopio Ugovor o hipotekarnom kreditu koji ugovor je solemniziran pri javnoj bilježnici Crnčec Jasenki iz [adresa], poslovni broj: OU-398/02-1, a koji je tužitelju odobren kredit u iznosu od 3.500,00 eura, i stavljen na raspolaganje u kunskoj protuvrijednosti koji odgovara protuvrijednosti iznosa u eurima, po srednjem tečaju tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Predmetnim ugovorom o kreditu stranke su ugovorile kamatnu stopu u iznosu od 9,98 % godišnje. Odredbom čl. 4. i 5. Ugovora propisano je da je kamatna stopa promjenjiva temeljem jednostrane odluke o kamatnim stopama tuženika , a o kojim odredbama tužitelj nije imao mogućnosti pregovarati s tuženikom niti utjecati na sadržaj navedenih odredbi. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda , broj: Pž-7129/13 od 13.6.2014. kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj: P-1401/12 od 4.7.2013., odluku Vrhovnog suda RH , poslovni broj: Revt-249/14 od 9.4.2015. Navodi da su navedenim presudama sudovi utvrdili da ugovorna odredba koja promjenu ugovorene kamate čini ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja, banke, bez da istovremeno precizno odredi uvjere promjenjivosti i referentnu stopu za koju se veže promjena, uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača suprotno Načelu savjesnosti i poštenja. Tužitelj se nadalje poziva na odredbu čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ( NN 41/2014) odnosno čl. 138.a. ZZP ( NN 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 113/2009, 78/2012, 56/2013). Tužitelj navodi da su odredbe svakog Ugovora o kreditu koje se tiču ugovaranja kamatne stope, njene visine obračuna otplate i promjenjivosti bitan sastojak takvog ugovora , te ukoliko se utvrdi ništetnost navedenih odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na kamatne stope odnosno promjenjivosti iste ništetan je cijeli ugovor. Navodi da isto proizlazi iz prakse VS RH, između ostalog iz revizijskih odluka, broj: Rev-907/02 i Rev-111/96. Prema saznanjima tužitelja tuženik je raskinuo predmetni ugovor o kreditu uslijed neplaćanja tužitelja , a što je uzrokovano upravo ponašanjem tuženika odnosno njegovim ništetnim podizanjem kamatne stope i dovođenjem tužitelja u poziciju nemogućnosti plaćanja rata kredita. Slijedom navedenog predložio je da sud donese presudu kojom se utvrđuje da je ništetan i bez pravnog učinka predmetni ugovor o kreditu , te da se naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove ovog parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, te ističe da je tužba u cijelosti neosnovana. Prigovara da bi tužitelj bio potrošač sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača jer je bio vlasnik obrta u vrijeme zaključenja ugovora koji je predmet ovog spora, te je sredstva kredita koristio za obavljanje djelatnosti obrta. Poziva se na Direktivu 93/13 , na presude suda EU u predmetu Č – C-464/01 i dr. ukoliko sud utvrdi da je tužitelj djelovao u svojstvu potrošača tuženik ističe da presude donesene povodom kolektivnog spora na koje se tužitelj poziva nemaju nikakvog utjecaja na konkretnu parnicu, te se tužitelj ne može pozivati na pravna shvaćanja izražena u tim odlukama. U navedenim presudama jasno je izraženo da se kolektivna zaštita odnosi na ugovore sklopljene u valuti CHF od 2004. do 2008. dok je predmetni ugovor o kreditu sklopljen 2002.godine. Vezano za navode tužitelja o promjeni kamatne stope jednostranom odlukom tuženika ističe da je ugovoreno da se promjenjiva kamatna stopa mijenja sukladno općim uvjetima poslovanja. Stoga je promjena kamatne stope bila rezultat točno određenih odnosno definiranih parametara i metodologije. Vezano za utvrđenje suda ništetnim ugovora o kreditu tuženik ističe da prema odredbi čl. 324.st.1. ZOO ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora , ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Ugovaranje promjenjive kamatne stope prema jednostranoj odluci tuženika čini eventualno ništetnom upravo navedenu odredbu ali ne čini ništetnim pravni posao. Predmetni ugovor može opstati jer ovaj element nije bitan za samo postojanje ugovora odnosno bitni sastojak ugovora. Slijedom navedenog predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan, te da naloži tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u predmetni ugovor o kreditu i solemnizaciju istog (list 6-12 spisa), odgovor na tužbu s prilozima (list 6-23 spisa), podnesak tužitelja kojim se očituje na odgovor na tužbu (list 30-35 spisa), podnesak tužitelja od 26.2.2024. (list 39 spisa), podnesak tuženika od 15.5.2024. (list 49 i 50 spisa), podnesak tužitelja (list 62 spisa), podatke PUM Čakovec (list 67 spisa), iskaze saslušanih svjedoka GI, ĐI, te je saslušan tužitelj u svrhu dokazivanja.

4. Svjedokinja GI, supruga tužitelja izjavila je da su predmetni kredit uzimali za dogradnju kuće. Bili su u više banaka , a tuženik im je ponudio najpovoljniju kamatu. Djelatnica banke predložila im je kredit u eurima, navodeći da se radi o najpovoljnijoj kamati i rati. Iz sredstava kredita dogradili su dio nekretnine , kupili peć za centralno grijanje, a tada je njezin suprug stradao na poslu, s obzirom da je radio kao obrtnik , te je pao s krova, i prerezao ruku motornom pilom. Uslijed navedene nesreće isti nema osjet u rukama, radi čega je otišao u mirovinu. U to vrijeme ona nije bila zaposlena, platili su nekoliko rata kredita, dok je preostali iznos išao za liječenje. Kredit nije otplaćen, i misli da se ne otplaćuje. Nije se mogla iskazati koliko je bila prva rata kredita, koliko je bila najviša rata kredita, ne zna da li je rata kredita porasla, i ne zna koliko je rata kredita otplaćeno. Od sredstava kredita ništa se nije koristilo za obrt. Glede razgovora u banci iskazala je da je djelatnik banke kazao koliko iznosi kredit , rata kredita, i kakva je kamata. Javna bilježnica nije ništa posebno objašnjavala oko promjenjive kamatne stope.

5. Svjedokinja ĐI iskazala je da se ne sjeća ni tužitelja, ni predmetnog ugovora o kreditu. Ona nikad nije neposredno radila sa strankama, već je bila neposredno nadređena službenicima koji su kontaktirali sa strankama, dok je ona potpisivala kreditnu dokumentaciju sa gospodinom ŽI koji je bio direktor podružnice. Niti gospodin ŽI nije neposredno radio sa strankama. Radilo se o podružnici u Varaždinu, koja je imala 7 poslovnica i u svakoj poslovnici su se davali krediti. S obzirom na protek vremena nije se mogla sjetiti da li se radilo o kreditu u njemačkim markama ili eurima. Ugovor o kreditu je sastavila banka , ugovori su izlazili iz sistema, a oni na terenu mogli su upisati samo podatke osobe, iznos kredita, rok otplate kredita , time da se za kamate točno znalo koja kamatna stopa se primjenjuje u kojem periodu. Stranke nisu mogle utjecati ni na jednu odredbu ugovora odnosno mogle su odrediti rok otplate, time da su bili određeni minimalni i maksimalni rokovi otplate. Iskazala je da je prema njenim saznanjima ŽI pokojni unazad nekoliko godina.

6. Tužitelj ĆI je iskazao da je kredit trebao radi adaptacije kuće odnosno renoviranja kuhinje i dječje sobe. U toj kući i sada stanuje, u istoj nikad nije bio poslovni prostor, niti se iznajmljivala. Za kredit se raspitivao u više banaka, odnosno tri banke, a tuženik mu je ponudio najpovoljnije uvjete i najnižu kamatu radi čega je uzeo kredit kod njih. Djelatnik banke nije mu kazao da se radi o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Isto tako nije mu rečeno da bi rata kredita mogla rasti. Ugovor o kreditu je pročitao. Nije uočio da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi, time da ga je ugovor već čekao kada je on došao u banku, i pitao da li se nešto može mijenjati, na što je dobio negativan odgovor, uz navode djelatnice tuženika da je ugovor već sastavljen i da se ne može ništa mijenjati. Ugovor je potpisao u banci. Javna bilježnica rekla mu je samo ratu kredita. Kada je porasla rata kredita nije išao u banku pitati za razlog. U otplatnom planu koji je dobi uz ugovor o kreditu sve rate su bile iste, time da je prva rata kredita iznosila oko 1.700,00 kuna mjesečno, a najviša je bila znatno viša , no ne zna koliko je ista iznosila. Djelatnik banke nije mu predočio niti objasnio odluku banke u kojem bi bili navedeni parametri koji utječu na promjenu kamatne stope. U vrijeme uzimanja kredita imao je obrt, za vrijeme otplate kredita došlo je do nezgode uslijed čega mu je odrezana ruka, pa je morao otkazati obrt, a s obzirom na to nije mogao plaćati rate kredita, radi čega je došlo do ovrhe. Nakon nezgode otišao je u mirovinu jer više nije mogao raditi, time da se ne sjeća kada mu je obrt zatvoren.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu. Ništetnost ugovora tužitelj činjenično temelji na tvrdnji da je ništetna ugovorna odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika kao bitan element ugovora, zbog čega da je ništetan cijeli ugovor.

8. Među strankama nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita, sklopljen 11.4.2002. predmetni ugovor o kreditu sa valutnom klauzulom u valuti euro, kojim je tužitelju odobren kredit u iznosu od 35.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, koji odgovara protuvrijednosti iznosa u eurima po srednjem tečaju tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita, sa rokom vraćanja od 180 mjeseci i ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom prema važećoj odluci banke, a koja je u vrijeme sklapanja kredita iznosila 9,98% godišnje.

9. Sporna je ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika te posljedično tome ništetnost cijelog ugovora o kreditu.

10. Ovaj sud zauzima pravno shvaćanje da u konkretnom slučaju nije vezan za pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013.

11. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesena u kolektivnom sporu nema direktan učinak u ovom sporu, budući da se obvezujući učinak te presude sukladno čl. 502.c ZPP-a odnosi samo na ugovore o kreditu u kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (CHF), dok se u konkretnom slučaju radi o ugovoru o kreditu sa valutnom klauzulom u eurima. Stoga, sud u ovom postupku u kojem je predmet spora ništetnost ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u euru nije vezan za ništetnost ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF koja je utvrđena presudom donesenom u kolektivnom sporu, već je potrebno primjenom mjerodavnih odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 75/09., 133/09.,dalje:ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, ocijeniti da li je sporna ugovorna odredba nepoštena odnosno ništetna.

12. Međutim, neovisno o tome da li je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika iz predmetnog ugovora o kreditu nepoštena odnosno ništetna, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

13. Naime, tužitelj činjenično temelji tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim cijelog ugovora o kreditu na tvrdnji da je ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika bitan sastojak ugovora bez kojeg ugovor ne može opstati.

14. Prema odredbi čl. 322. st.1. ZOO-a ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.

15. Prema odredbi čl. 324. st.1. ZOO-a ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Stavkom 2. istoga članka propisano je da će ugovor ostati valjan čak i ako je ništetna odredba bila uvjet ili odlučujuća pobuda ugovora u slučaju kad je ništetnost ustanovljena upravo da bi ugovor bio oslobođen te odredbe i vrijedio bez nje.

16. Odredbom čl. 1021. ZOO-a propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

17. Odredbom čl. 1022. st.1. ZOO-a propisano je da ugovor o kreditu mora biti sklopljen u pisanom obliku, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se ugovorom o kreditu utvrđuju iznos te uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita.

18. Sukladno navedenim zakonskim odredbama bitni elementi ugovora o kreditu su iznos kredita, uvjeti davanja, korištenja i vraćanja kredita, slijedom čega se eventualna ništetnost odredbi predmetnog ugovora o kreditu, makar u dijelu o kojem ovisi mogućnost njegove opstojnosti u cjelini, ne odnosi na bitne elemente ugovora o kreditu iz čl. 1022. st.2. u vezi s čl. 1021. ZOO-a. Sporna odredba vezana je uz uvjete vraćanja kredita, dakle uz jedan od bitnih sastojaka ugovora o kreditu, međutim ugovorna odredba o visini početno ugovorene kamatne stope je valjana, a eventualna ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi bila bi ustanovljena upravo zbog toga da bi predmetni ugovor o kreditu bio oslobođen takve odredbe. Stoga predmetni ugovor o kreditu, sve i kada bi bila ništetna sporna ugovorna odredba može opstati, pa je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 322. i čl. 324. st.2. ZOO-a tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti cijelog ugovora o kreditu valjalo odbiti kao neosnovan.

19. Takvo pravno shvaćanje nije suprotno sadržaju, značenju niti pravnom domašaju odredbe čl. 6. st. 1. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima koje je izrazio i Sud Europske unije u predmetu C-118/17 (NI protiv ERSTE Bank Hungary Zrt, ECLI:EU:C:201:207), predmetu broj C-932/19 (JZ protiv OTP Jelzálogbank Zrt., OTP Bank Nyrt., OTP Faktoring Követeléskezelő Zrt.,ECLI:EU:C:2021:673), predmetu C- 19/20 (I.W., R.W. protiv Bank BPH S.A., ECLI:EU:C:2021:341,) i predmetu C-453/10 (C i G, EU:C2012:144). Naime, sukladno pravnom shvaćanju Suda Europske unije izraženom u odlukama donesenim u navedenim predmetima,u skladu su s Direktivom odredbe nacionalnog zakona koje dopuštaju odbijanje zahtjeva za utvrđenje ništetnim ugovora o kreditu pod uvjetom da takve odredbe omogućuju ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena ugovorna odredba nije postojala.

20. Pri tome, prema praksi Suda Europske unije (presuda broj C-19/20), što se tiče kriterija koji omogućuju da se ocijeni može li se ugovor stvarno održati na snazi bez nepoštenih odredaba, tekst čl. 6. st. 1. Direktive 93/19 i zahtjevi u pogledu pravne sigurnosti gospodarskih aktivnosti idu u korist objektivnog pristupa prilikom tumačenja te odredbe, tako da se situacija jedne od ugovornih strana ne može smatrati odlučujućim kriterijem kojim se uređuje buduća sudbina ugovora, dok se prilikom ocjene može li ugovor koji sadržava jednu ili više nepoštenih odredaba nastaviti važiti bez tih odredaba, sud pred kojim se vodi postupak svoju ocjenu ne može temeljiti samo na tome je li ništetnost navedenog ugovora u cijelosti eventualno povoljno za potrošača (tako i u presudi od **.**.2012., C i G, C- 453/10, EU:C2012:144). Slično pravno shvaćanje Sud Europske unije ponavlja i u presudi u predmetu C-932/19 od 24. travnja 2020. u kojoj, u skladu s objektivnim pristupom Suda u njegovoj sudskoj praksi u tom području, nije dopušteno da se u nacionalnom pravu situacija jedne od stranaka ugovora smatra odlučujućim kriterijem koji određuje sudbinu ugovora jer volja koju je izrazio dotični potrošač ne može prevladati nad ocjenom nacionalnog suda o pitanju omogućava li nacionalno zakonodavstvo ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio.

21. Dakle, sukladno mjerodavnim odredbama ZOO-a tumačenih u duhu prava Europske unije, prema pravnom shvaćanju ovog suda u situaciji utvrđenja djelomične ništetnosti ugovora o kreditu, takav ugovor nije ništetan u cijelosti ako je moguća ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da nepoštena odnosno ništetna ugovorna odredba nije postojala, osobito kada postoji pravo potrošača na povrat koristi koju je banka stekla na temelju nepoštene ugovorne odredbe te da je time uspostavljena primjerena ravnoteža između prava o obveza potrošača i banke kao trgovca.

22. Takvo pravno shvaćanje u skladu je sa pravnim shvaćanjem koji je zauzeo Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev-820/2023-2 od 23. travnja 2024. i Rev-274/2023-2 od 22. siječnja 2025.

23. U konkretnom slučaju utvrđeno je da je predmetnim ugovorom ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 9,98 % godišnje i koja se nije mijenjala do prijenosa na potpuno dospjela potraživanja 31.3.2005. od kada se obračunavaju zakonske zatezne kamate. Stoga u okolnostima konkretnog slučaja sve kad bi bila ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, tužitelj ne bi imao pravo povrata jer s obzirom na kamatu nije bilo preplaćenog iznosa slijedom čega nije došlo do nikakve neravnoteže između prava i obveza tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca. Slijedom navedenog predmetni ugovor bi mogao opstati i ne bi bio u cijelosti ništetan sve da je sporna ugovorna odredba nepoštena odnosno ništetna. Stoga je primjenom odredbe čl. 324.st.2. ZOO. odbijen tužbeni zahtjev za utvrđivanje ništetnosti cijelog ugovora.

24. Zbog iznijetog je riješeno kao u izreci.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a. Tuženik je u cijelosti osporio zahtjeve tužitelja, radi čega je sud donio odluku da je tužitelj dužan tuženiku nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 1.500,00 eura. Tuženiku su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, NN Z142/12, 103/14, 118/14,107/15, dalje Tarife), sastav podneska od 15.5.2024.. (Tbr.8.1. Tarife) u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu dana 22.2.2024., 26.8.2024., 8.4.2025. i 15.7.2025. ( Tbr.9.1. Tarife), za svako zastupanje u iznosu od 200,00 eura, što ukupno iznosi 1.200,00 eura, a kojem iznosu treba dodati PDV ( Tbr. 46) u iznosu od 300,00 eura, što ukupno iznosi 1.500,00 eura.

Čakovec, 29.kolovoza 2025.

S u t k i n j a:

Jasna Vehtersbah-Stojan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste, putem ovog suda na nadležni županijski sud sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine br. 128/14), pismeno u tri istovjetna primjerka.

O tome obavijest:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.