Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Stalna služba u Biogradu na Moru

Trg kralja Tomislava 2 A

Poslovni broj: P-1774/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, Stalna služba u Biogradu na Moru, po sutkinji Seniji Bušljeti, u pravnoj stvari tužitelja UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zorica, odvjetnik u Zadru, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa zastupnik po zakonu Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 11. kolovoza 2025. u prisutnosti tužitelja osobno i zamjenice punomoćnika tužitelja Antonije Banić, odvjetnice u uredu Branimira Zorice, odvjetnika u Zadru, na ročištu za objavu presude 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik za cijelo nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], zv. Kosa-Torovi, pašnjak površine 891 m[2] i maslinik površine 917 m[2] , ukupne površine 1808 m i kat. čest. [katastarska čestica], zv. Drage, oranica površine 1024 m[2] , obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što je tuženica dužna priznati i trpjeti da se tužitelj, temeljem ove presude, u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnik opisanih nekretnina za cijelo, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženice, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

II Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 da tužitelju UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 2.050.00 EUR ( dvijetisućepedeset eura) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 20. kolovoza 2024. navodi da je stvarni vlasnik i posjednik za cijelo nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica], zv. Kosa-Torovi, pašnjak površine 891 m[2] i maslinik površine 917 m , ukupne površine 1808 m i kat. čest. [katastarska čestica], zv. Drage, oranica površine 1024 m[2] , obje upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] da je u staroj izmjeri nosila oznaku kat. čest. [katastarska čestica], dok je kat. čest. [katastarska čestica] u staroj izmjeri nosila oznaku kat. čest. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Na naprijed opisanim nekretninama uknjižena je Republika Hrvatska i to za cijelo. Nadalje navodi da se 15. svibnja 2024. obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru sa zahtjevom za mirno rješenje spora, međutim Općinsko državno odvjetništvu u Zadru na isti nije odgovorilo u roku od tri mjeseca od njegova zaprimanja. Tužitelj da je stekao vlasništvo predmetnih nekretnina za cijelo nasljeđivanjem iza smrti svoje pomajke pok. KŠ ud. ĐŠ koja je preminula 1986., temeljem rješenja o nasljeđivanju, posl. broj O-115/86 od 26. svibnja 1987., dok je KŠ predmetne nekretnine stekla nasljeđivanjem iza smrti supruga pok. JŠ koji je preminuo 1966. JŠ da je predmetne nekretnine stekao nasljeđivanjem iza smrti svog oca pok. ĆŠ koji je preminuo krajem 30-ih prošlog stoljeća. KŠ je bila supruga pok. ĐŠ koji je sina UŠ, ovdje tužitelja, dobio u vezi sa ČŠ. Kako pok. ĐŠ i KŠ nisu imali djece, a tužitelj se skrbio o pok. KŠ cijeloga života, isti ju je naslijedio u pogledu svih nekretnina koje je pok. KŠ imala u [adresa], pa tako i predmetnih. Za sada se dostavlja posjedovni list br. 280 od 1972. iz kojeg proizlazi kako je pok. KŠ tada bila evidentirana kao posjednica dijela kat. čest. [katastarska čestica] s.i. k. o. [katastarska općina] u površini od 1800 m[2] . Na nekretnini oznake kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da se nalazi maslinik koji tužitelj obrađuje i koji je sa svih strana oduvijek ograđen suhozidom, a nekad se na navedenoj nekretnini nalazilo i guvno, dok na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tužitelj uzgaja žito, kukuruz te djetelinu. Dakle, tužitelj da se osobno i putem svojih prednika nalazi u mirnom i nesmetanom posjedu predmetnih nekretnina više od sto godina te ni njemu, a ni njegovim prednicima, nikada nitko nije osporavao posjed i vlasništvo istih. Zaključno predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu od 13. rujna 2024. usprotivila tužbu i tužbenom zahtjevu ističući da iz dostavljenog rješenja o nasljeđivanju iza smrti pok. JŠ, kako istim nije obuhvaćena kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kao niti kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje čestice su u staroj izmjeri odgovarale predmetnim česticama, s time kako niti rješenje o nasljeđivanju iza smrti pok. KŠ ne obuhvaća kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, koja čestica odgovara predmetnoj kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove izmjere. Iz zapisnika o osnivanju/preoblikovanju zemljišnih knjiga za k. o. [katastarska općina] posl. broja Z- 784/2007/1086 od 1. listopada 2008. proizlazi kako je tužitelj UŠ sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za nekretnine koje su predmet ovog postupka. Na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 16. i 17. rujna 2015. u Šibeniku broj: Su- IV-246/2015 usvojen je zaključak da rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK. Budući da tužitelj nije u postupku obnove izjavio prigovor ili podnio tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK, to je isti vezan rješenjem donesenim u završenom postupku obnove zemljišne knjige, a kojim je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica predmetnih nekretnina. U tom pogledu se ukazuje na recentnu sudsku praksu i to presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 919/2018 od 1. veljače 2023., presudu Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-558/2024-2 od 18. lipnja 2024., presudu Županijskog suda u Bjelovaru, posl. br. Gž-194/2022-3 od 7. travnja 2022., te presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu, posl. br. Gž-755/2023-3 od 12. travnja 2024. Slijedom svega navedenoga predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu troška postupka tuženici.

3. U tijeku postupka podneskom od 18. rujna 2024. tužitelj je osporio navode tuženice iznijetim u odgovoru na tužbu navodeći da je u rješenju o nasljeđivanju iza pok. KŠ jasno naznačeno da njezino izvanknjižno vlasništvo čini kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označena kao nekretnina stare izmjere te nekretnina kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] označena kao nekretnina nove izmjere. Navedeno upravo tako i piše u spomenutom rješenju o nasljeđivanju te doista nije jasno zašto tuženica smatra da su nekretnine u rješenjima o nasljeđivanju morale biti naznačene i prema zemljišnoknjižnom i prema katastarskom stanju, naravno u slučajevima u kojima je postojala dvostruka izmjera. Nadalje, ističe da to što u rješenju o nasljeđivanju iza pok. AŠ nisu navedene predmetne nekretnine nije ništa neuobičajeno upravo zato što je riječ o izvanknjižnom vlasništvu te se nerijetko one nekretnine koje su predstavljale izvanknjižno vlasništvo ostavitelja nisu ni unosile u rješenja o nasljeđivanju iza smrti istoga, dok su u citiranom rješenju kao ostavina upisane samo one nekretnine na kojima je ostavitelj u zemljišnim knjigama bio upisan kao vlasnik, ali ne i one koje su predstavljale njegovo izvanknjižno vlasništvo. Što se pak tiče navoda tuženice da je tužitelj sudjelovao u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], a da nije uložio prigovor ili podnio tužbu za ispravak u smislu čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama pa da je isti vezan rješenjem donesenim u završnom postupku obnove zemljišne knjige, rješenje doneseno u završnom postupku obnove zemljišne knjige ni na koji način ne sprječava tužitelja da ustane predmetnom tužbom radi utvrđenja svoga prava vlasništva na predmetnim nekretninama, pozivajući se na stajalište Županjskog suda u Karlovcu u presudi posl. broj Gž-238/2023 od 20. ožujka 2024.

4. U dokazne svrhe sud je pročitao cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu i to: zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ( list spisa 4), izvod iz katastarskog plana DGU, Područni ured za katastar Zadar, odjel za katastar nekretnina [adresa] ( list spisa 5-6), zahtjev za mirno rješenje spora zaprimljenog kod Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, Građansko-upravni odjel dana 15. svibnja 2024. ( list spisa 7-8), rješenje o nasljeđivanju iza KŠ, posl.br. O-115/86 od 26. svibnja 1987. ( list spisa 9-11), rješenje Općinskog suda u Zadru, posl.br. O-505/66 ( list spisa 12-14), izvod iz katastra zemljišta broj 280 za k. o. [katastarska općina] na ime RŠ ud. AŠ ( list spisa ( 15-16), zapisnik sačinjen povodom preoblikovanja zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], broj: Z-784/2007/1086 od 1. listopada 2008. ( list spisa 23-24), skica sudskog očevida stalnog sudskog očevida s priloženim fotografijama ( list spisa 62-64), izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta (list spisa 53-55), saslušani su svjedoci: ŽŠ (list spisa 73-74), FŠ (list spisa 74-75), IŠ (list spisa 75-76), OŠ (list spisa 76) te je izveden dokaz stranačkim saslušanjem tužitelja UŠ (list spisa 80).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva nekretnina oznake kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina] za cijelo, te upis tog prava u zemljišnoj knjizi, uz istodobno brisanje prava vlasništva s imena tuženice.

7. Među strankama nije sporno da je u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetnih nekretnina za cijelo upisana tuženica. Ujedno nije sporno da se tužitelj u skladu s odredbom članka 186.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru ( dalje u tekstu: ODO) zahtjevom za mirno rješenje spora, u odnosu na koji zahtjev tuženica nije donijela državnoodvjetničku odluku.

8. Među strankama je sporno je li tužitelj ispunio uvjete za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama dosjelošću.

9. Uviđajem na licu mjesta vještak mjernik VŠ, dipl.ing.geod. je predmetne nekretnine identificirao kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja u naravi predstavlja dijelom maslinik, a dijelom pašnjak ograđena sa svih strana suhozidima. Nadalje, druga pokazana nekretnina predstavlja kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja u naravi predstavlja oranicu i definirana je gribljama.

10. Vještak mjerničke struke je sačinio skice sudskog očevida (list spisa 62-63) na kojima je žutom bojom označio predmetne nekretnine, na koju stranke nisu imale.

11. Uvidom u pravomoćno rješenje Općinskog suda u Biogradu na Moru, posl.br. O- 115/86 od 26. svibnja 1987. ( list spisa 9-11), razvidno je da su pok. KŠ, pok. AŠ, rođenu 1890., a umrlu 1986. naslijedili oporučni nasljednici i to: EŠ na nekretninama položene u k. o. [katastarska općina] za cijelo te ŠŠ pok. AŠ na nekretninama položenim u k. o. [katastarska općina]. Ujedno uvidom u citirano rješenje razvidno je da je ostavinsku imovinu pok. ostaviteljice činila i kat. čest. [katastarska čestica] ( nova izmjera) te kat. čest. [katastarska čestica] stare izmjere, kao izvanknjižno vlasništvo.

12. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru, posl. O-505/66 iz 1967. godine razvidno je da su pok. ostavitelja AŠ, pok. ĆŠ, rođenog 1893., a umrlog 1966. naslijedili: supruga TŠ za 3/6 dijela, djeca UŠ za 1/6 dijela, mld. kćer ČŠ (UŠ ) OŠ za 1/6 dijela te za 1/6 dijela vanbračnoj supruzi majci maloljetnih UŠ i OŠ, djeci ostavitelja. Nije razvidno da bi predmetne nekretnine činile ostavinsku masu pok. ostavitelja.

13. Izvadak iz katastra zemljišta k. o. [katastarska općina] broj 280 od 1972. ( list spisa 15-16) razvidno je da je TŠ, ud. AŠ upisana kao posjednica dijela kat. čest. [katastarska čestica], oranica u površini 1.800 m2.

14. Uvidom u zapisnik sastavljen povodom preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], posl. br. Z-784/2007/1086 od 1. listopada 2008. (list spisa 23-24) proizlazi da je kat. čest. [katastarska čestica], Kosa-torovi, u naravi maslinjak, pašnjak nastala od dijela kat. čest. [katastarska čestica] površine 108785 m2 te kat. čest. [katastarska čestica], Drage, oranica površine 1024 m2 nastala od kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojima je izvršen upis Republike Hrvatske za cijelo.

15. Svjedok ŽŠ je u iskazu (list spisa 73-74) naveo da mu je poznata parcela "Drage" i koja se nalazi u [adresa] za koju navodi da je oduvijek bila od obitelji TŠ. Poznato mu je da je omeđena sa svih strana gribljama, a to zna jer je i osobno U pomagao u obrađivanju te zemlje. Poznato mu je da danas ta parcela pripada UŠ, koji ju je stekao iza svoje pomajke pokojne TŠ, koja je umrla na Svi Svete 1986. Koliko mu je poznato pokojna TŠ je ovu parcelu prenijela na UŠ za života. To zna jer je UŠ znao govoriti da dogleda "staru majku". Tužitelj da mu je znao govoriti da brine o svojoj pomajci pokojnoj TŠ koja je bila udana za njegovog oca pokojnog AŠ koji je preminuo 1966. Koliko mu je poznato ovu parcelu pokojna TŠ stekla od svog supruga pokojnog AŠ jer oni nisu imali zajedničke djece. Oni su ovu parcelu koristili u poljoprivredne svrhe, sadili su kukuruz, sijali život, sadili su krumpir itd. Nije čuo da bi netko treći osporavao obitelji UŠ pa i sada UŠ vlasništvo ove parcele, istaknuvši da cijeli svoj život živi u [adresa]. Kuća UŠ je od njegove udaljena negdje 200-300 metara. Nadalje je naveo da mu je poznata i druga predmetna parcela koja se nalazi nekih 50-ak metara od kuće UŠ i ona je ograđena sa svih strana suhozidom. Na toj parceli se nalaze masline, neke je zasadio UŠ, a neke još pokojni AŠ, njegov otac. Zna da se na toj parceli oduvijek nalazi i guvno. Ovu predmetnu parcelu UŠ je stekao na isti način kao i ranije opisanu, dakle od pomajke pokojne TŠ koja mu je ostavila sve nekretnine. Također koliko mu je poznato nikada nije bilo spora niti mu je poznato da bi netko U osporavao vlasništvo i ove parcele.

16. Svjedok FŠ je u iskazu (list spisa 74-75) naveo da mu je poznata predmetna parcela koja se nalazi u bari, lokalnog naziva "Drage". To je jedna jako uska parcela i poznato mu je da ona pripada po pola Milanovom bratiću MŠ i UŠ. Koliko mu je poznato oni su se podijelili tako da svatko ima jednu polovicu, što da mu je poznato jer su kuća do kuće. Parcela u naravi predstavlja oranicu. Svjedok dodatno pojašnjava da se ranije radilo o jednoj većoj parceli koju su fizički podijelili UŠ i MŠ tako da svatko ima svoj dio. Koliko mu je poznato ovu parcelu je UŠ stekao od oca pokojnog AŠ koji je umro 1966. koji je istu obrađivao. Ova parcela je omeđena gribljom kao što su sve parcele na ovom području. Naveo je da nije bilo spora unutar obitelji UŠ vezano za ovu parcelu, a niti je netko treći ikad osporavao UŠ i njegovoj obitelji korištenje i posjedovanje ove parcele. Na poseban upit naveo je da je TŠ bila Milanova pomajka i da je preminula 1976. Nadalje je naveo da mu je poznata druga parcela koja se nalazi blizu Milanove kuće. Ona u naravi predstavlja pašnjak ograđena sa svih strana suhozidom. Naveo je da su na toj parceli zasađene masline koje je zasadio upravo UŠ. UŠ je ovu parcelu stekao na isti način kao i ranije opisanu nekretninu. Ovu parcelu UŠ danas koristi i za čuvanje blaga, a na ovoj parceli blago su držali i pokojni AŠ i pokojna TŠ i od toga su živjeli. Ta parcela je ograđena suhozidom od kad zna za sebe tako da zna da nikad spora nije bilo niti je U ikada itko osporavao vlasništvo te parcele.

17. Svjedok IŠ je u iskazu (list spisa 75-76) naveo da mu je poznata parcela koja se nalazi na "Kosi istok" koja se nalazi u [adresa] i koja je koliko pamti oduvijek ograđena suhozidom. Na toj parceli se nalazi guvno, nekoliko maslina koje su tu zasađene oduvijek tj. i ne pamti od kada. Na toj parceli da je znao viđati kao dijete pokojnog AŠ, tužiteljevog oca koji je na toj parceli čuvao blago. Također se sjeća pokojne TŠ, Kuzmine supruge koja je kao i pokojni AŠ na toj parceli držala blago. Napominje da je tim putem pored te parcele prolazio još dok je bio dijete, od kad zna sebe i tada da bi znao viđao pokojnog AŠ i pokojnu TŠ. Poznato mu je iz priče oca s kojim je živio punih 50 godina i koji mu je znao svašta pričati, pa tako da je pokojni AŠ ovu parcelu stekao još od svog oca pokojnog ĆŠ koji je umro 1925. godine. U to vrijeme se znalo točno što je čije i nitko nije zalazio u tuđi posjed tako zna da nikada nitko nije U osporavao vlasništvo ove parcele. Što se tiče druge parcele ona se nalazi u bari naziva "Drage" i riječ je o jednoj jako uskoj parceli. Ističe da iz priče svoga oca zna da 1925. godine je država zajedno sa tadašnjom općinom vršila zamjenu nekretnina u Kakmi i Bari pa je država tzv. " K" dala ove parcele koje se nalaze u bari i zbog toga su one sve tako uske. Tako mu je iz priče poznato da je Milanov djed pokojni ĆŠ također dobio na ovom području svoju parcelu. Milanov djed je imao dva sina pokojnog AŠ i pokojnoga Đ. AŠ i J su se podijelili tako da jedan i drugi imaju svoj odvojeni dio te parcele i to s pristupom s javnog puta jedan i drugi. Pokojni J je imao sina pokojnog Ć, a on sina MŠ. Dakle, stariji su se podijelili tj. pokojni J i pokojni AŠ, a MŠ i UŠ su to poštivali i unutar obitelji nikad nije bilo spora vezano za ovu parcelu, a niti bi itko osporavao UŠ vlasništvo ove parcele. Ova parcela se koristila u poljoprivredne svrhe, sijala se pšenica, kukuruz, a ona se koristi na jednak način i danas i to je koristi na takav način UŠ. Istaknuo je da ima svoju parcelu u Bari u neposrednoj blizini te da se točno znaju granice parcela, a znalo bi se i na ovim parcelama postaviti griblje iako među njima nikad nisu bile sporne granice.

18. Svjedokinja OŠ je u svom iskazu (list spisa 76) navela da su joj poznate predmetne parcele, jedna da se nalazi u Bari, lokalnog naziva "Drage" i riječ je o jednoj jako uskoj i dugoj parceli koja danas pripada bratu UŠ, a on je stekao od pokojnog oca AŠ koji je umro 1966. godine. Njihov otac je ovu parcelu stekao od svog oca, djeda pokojnog ĆŠ. Ta parcela u naravi predstavlja oranicu, uglavnom ta parcela se uvijek obrađivala pa je tako pokojni otac na toj parceli sadio razne poljoprivredne kulture, kupus, krumpir, sijao je žito, kukuruz i slično. Ta parcela je omeđena gribljama i zna se točno što je čije. Dodaje da je djed pokojni ĆŠ imao još jednog sina pokojni J, a pokojni J je imao sina pokojnog Ć. Zna da se pokojni Č podijelio s ocem AŠ što se tiče ove parcele tako da su tu jednu veću parcelu podijelili na pola i oko toga nikad nije bilo spora unutar obitelji. Što se tiče druge parcele navodi da se ona nalazi u blizini kuće naziva "ograda", "Guvno", ta parcela je ograđena suhozidom i dračom. Taj suhozid postoji od kad pamti za sebe. Na toj parceli su se radili "stogovi" (spremišta za sijeno), "kope" (hrana za životinje), gdje su tu još kao obitelj tj. njegov pokojni otac AŠ držali blago i danas brat UŠ ima desetak ovaca na toj parceli. Također na ovoj parceli se nalazi par stabala maslina tj. u to vrijeme, a danas ih ima više jer ih je zasadio brati UŠ. Zaključno je navela nikad nije bilo spora niti za ovu parcelu niti je itko UŠ osporavao vlasništvo ove parcele.

19. U stranačkom iskazu tužitelj UŠ je naveo (list spisa 80) da se jedna parcela nalazi u predjelu Drage i ona predstavlja obradivu površinu oranicu. Ranije se radilo o jednoj većoj površini koja je pripadala djedu pok. ĆŠ koji je umro negdje 1925. godine. Djed pok. ĆŠ je zemlju koju je imao na ovom predjelu podijelio između svojih sinova oca pok. AŠ i strica pok. J. Ne zna točno tko je vlasnik ove susjedne parcele, pokojni J je imao troje unučadi MŠ, A i GŠ, udana R. Ističe da je riječ o obradivoj površini koja se koristila za sijanje žita, pšenice, kukuruza, a znalo se saditi i neke druge povrtne kulture. Na isti način kao i njegov djed pok. ĆŠ ovu parcelu je koristio i otac pok. AŠ jer se u ono vrijeme živjelo od poljoprivrede. Danas sije ječam za prehranu stoke. Što se tiče druge parcele ona se nalazi pored kuće u kojoj danas živi, ona je ograđena sa svih strana suhozidom, dračom i plotom. Suhozid je sagrađen od kad pamti, vjerojatno su ga gradili otac ili pokojni djed. Na ovoj parceli se nalazi otprilike 18 stabala maslina, zna da se pet stabala nalazilo otprije, ostatak da je on zasadio, a bilo je i nekoliko stabala bajama. Također na ovoj parceli se nalazilo staro guvno za vršidbu žita i pšenice. Ranije je ova parcela također pripadala djedu pok. ĐŠ, a potom ocu JŠ. Napominje da su on i njegova sestra izvanbračna djeca oca JŠ koji se kasnije oženio sa KŠ. Tako da su polovinu koja je pripadala iza oca naslijedili on i sestra, odnosno sestra je odustala od svog nasljednog dijela, a druga polovina je pripala njegovoj supruzi KŠ koju je dogledao do smrti pa mu je ona ostavila svoj dio. Zaključno navodi da nikada nikakvih sporova niti unutar obitelji, a niti od strane nekog trećeg vezano za ove parcele nije bilo.

20. Stjecanje prava vlasništva dosjelošću predstavlja originarni način stjecanja prava vlasništva na temelju zakona posjedovanjem određene stvari kroz zakonom određeno vrijeme i pod uvjetom da takav posjed ima određenu kakvoću.

21. Odredbom članka 159. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. istog članka određeno je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe vlasništvo dosjelošću protekom 10 godina neprekinutog samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno je da samostalni posjednik kojemu je posjed barem pošten stječe dosjelošću vlasništvo nekretnine protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

21.1. Vrijeme potrebno da bi se dosjelošću steklo vlasništvo na nekretnini na koju je uknjiženo vlasništvo Republike Hrvatske iznosi dvostruko vrijeme od vremena iz članka 159. stavka 3. ZVDSP-a, odnosno 40 godina.

21.2. Isto tako, sadržajno identičnu odredbu članka 159. stavka 1. i 2. ZVDSP-a, sadržavao je i Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91. - dalje: ZOVO) koji je bio na snazi od 1. rujna 1980. do 1. siječnja 1997., te je odredbom članka 28. određivao identične rokove za stjecanje vlasništva na nekretninama temeljem dosjelosti, a ova materija bila je na jednak način riješena i odredbama OGZ-a.

22. Stupanjem na snagu ZVDSP (1. siječnja 1997.) odredbom članka 388. stavka 4. bilo je izričito propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga datuma.

23. Ukidanjem odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP-a odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske navedena odredba je prestala vrijediti 17. prosinca 1999., ali je od dana stupanja na snagu ZVDSP-a, pa do tog datuma Zakonom (čl. 388. st. 4.) bilo omogućeno stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu posjedovanjem i prije 8. listopada 1991.

24. U odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1480/2016 od 5. studenog 2019., Rev-2771/2013 od 13. kolovoza 2013., Rev-291/2014 od 17. travnja 2018. izraženo je shvaćanje: "kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP-a, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću, na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni interes drugih osoba."

25. U odnosu na navedene propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi izjasnio se i Europski sud za ljudska prava u više svojih presuda: Gashi protiv Hrvatske po zahtjevu broj 32457/05, Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu Hrvatske broj 35298/04, Radomilja i dr. protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, u kojim presudama je zauzet pravni stav da sud smatra da podnositelj zahtjeva "koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, Sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koja su počinila državna tijela mora snositi država, te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

26. Prije svega, za istaknuti je da su u okolnostima ovog predmeta po ocjeni ovog suda tužitelj i njegovi prednici opravdano vjerovali da su vlasnici predmetnih nekretnina jer su posjed vršili samostalno, jer su tim nekretninama gospodarili dugi niz godina i jer im vlasničkopravna ovlaštenja nitko nije osporavao, a upisani vlasnik svo vrijeme, niz godina, bio je potpuno pasivan u iskazivanju bilo kojih vlasničkih ovlasti na nekretninama i svojatanju nekog prava na istoj) pa imaju razloga osnovano vjerovati i (time) vjerovati da posjed vrše kao vlasnici (pa tako ustaljena praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao npr. Rev-1209/2016 od 11. veljače 2020.). S druge strane, tuženica nije iznijela niti jednu tvrdnju o tome na koji je način ona posjedovala te nekretnine, a očito je da su predmetne nekretnine održavane te nisu zapuštene i neprohodne, pri čemu to nedvojbeno nije rezultat posjedovanja i održavanja od strane tuženice.

27. Tijekom postupka izveden je dokaz saslušanjem svjedoka: ŽŠ (rođen 1954.), FŠ (rođen 1954.), IŠ ( rođen 1961.), OŠ (rođena 1962.) koji imaju neposredna i potpuna saznanja o svim okolnostima vezanim za način stjecanja i korištenja predmetnih nekretnina koliko je to moguće s obzirom na njihovu starosnu dob, koji svoja saznanja crpe još od vremena kad su otac tužitelja pok. JŠ i pomajka pok. TŠ, prednici tužitelja bili živi, da su suglasno i o odlučnim činjenicama gotovo identično iskazivali, ujedno po ocjeni ovog suda nemaju nikakvog interesa za ishod ovog postupka, sud je iskaze navedenih svjedoka cijenio uvjerljivim i istinitim, a posljedično vjerodostojnim je sud cijenio iskaz i saslušanog tužitelja budući da je iskazivao u suglasnosti sa saslušanim svjedocima i materijalnim dokazima u spisu.

28. Stoga, iz iskaza saslušanih svjedoka koji su u vrijeme iskazivanja imali 71, 70, 64 i 63 godine, pa je logično i očekivano da unatrag 50-60 godina imaju neposredna opažanja i saznanja o zemljištu o kojima su govorili odnosno o osobama koje su ih koristile, a potom i samog tužitelja, sud je utvrdio da su obje predmetne nekretnine u cijelosti uživane po prednicima tužitelja, nekretnine je još posjedovao otac tužitelja pok. ĐŠ (Kuzme), rođen 1893., a preminuo 1966. koji je spornu nekretninu lokalnog naziva „Drage“ koristio u poljoprivredne svrhe, obrađivanjem sadnjom povrtlarskih kultura te sijanjem žita, kukuruz i sl., omeđena je gribljom, a u pogledu ove parcele svjedok ŽŠ je dodao da je i osobno U pomagao u obrađivanju ovog terena. Nadalje, sud je utvrdio da je pok. otac tužitelja bio u posjedu i druge sporne nekretnine koja se nalazi u blizini tužiteljeve kuće ( svjedok IŠ je opisuje kao DŠ) koja je ograđena suhozidom sa svih strana, (isto je sud i neposredno opažao uviđajem na licu mjesta), na kojoj se nalaze stabla maslina koje je zasadio pok. AŠ, a neke tužitelj, a predmetnu nekretninu su pok. AŠ i pok. TŠ koristili dijelom i za čuvanje blaga. Potom, predmetne nekretnine su nakon smrti pok. AŠ i pok. TŠ, rođene 1890., a preminule 1986. čiju ostavinsku masu su upravo i činile sporne nekretnine kao izvanknjižno vlasništvo, pripale upravo tužitelju u cijelosti nastavljajući ih koristiti na jednak način dakle obrađivanjem (kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a dijelom obrađivanjem maslina i za ispašu blaga (kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]). Stoga, cijeneći sve naprijed izvedene dokaze, sud je stava da posjed tužitelja na obje nekretnine seže puno ranije nego što bi to proizlazilo iz Izvoda iz katastra zemljišta iz 1972. godine. Ujedno, iz stanja spisa ne proizlazi da bi tužitelja i njegove pravne prednike itko ometao u posjedovanju odnosno korištenju nekretnina, pa je po stavu ovog suda predmetna nekretnina najkasnije od pedesetih godina prošlog stoljeća u samostalnom posjedu tužiteljevih prednika pa je protekao četrdesetogodišnji rok dosjedanja i to prije 17. studenog 1999., tako da je tužitelj i po prednicima mogao dosjedati i u vremenu kad su nekretnine bila u režimu društvenog vlasništva.

29. Vezano za navode tuženice iznijetim u odgovoru na tužbu da iz priloženog rješenja o nasljeđivanju iz pok. JŠ nisu obuhvaćene nekretnine kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere, prvenstveno je za istaći da navedena kat. čest. [katastarska čestica] ne predstavlja nekretninu koja bi odgovarala ni jednoj ovdje spornoj nekretnini. U svakom slučaju po stavu ovog suda nije pravno odlučno da su predmetne nekretnine utvrđene ostavinskom imovinom prednika tužitelja, budući da je dosjelost ( na koji pravni temelj se poziva tužitelj) pravni institut koji omogućava stjecanje prava vlasništva na temelju posjeda nekretnine tijekom određenog vremenskog razdoblja, pod uvjetom da posjednik ispunjava sve potrebne pretpostavke, uključujući zakonitost posjeda i savjesnost. Nadalje, u pogledu rješenja o nasljeđivanju iza pok. KŠ jasno proizlazi da su kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere ( a koja odgovora kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nove izmjere), kao i kat. čest. [katastarska čestica] nova izmjera obuhvaćene citiranim rješenjem.

30. Nadalje, ukazuje se neosnovanim navodi tuženice koje je iznijela u odgovoru na tužbu navodeći da je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige, a nije podnio tužbu za ispravak u smislu odredbe članka 197. ZZK. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u presudi poslovni broj: Rev- 919/2018-2 od 1. veljače 2023. "rješenje doneseno u postupku preoblikovanja zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak, u smislu odredbe članka 197. ZZK, pa kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju, tužbeni zahtjev valja odbiti." U konkretnoj situaciji, iz pribavljenog zapisnika sačinjenog u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina], broj: Z-784/2007/1086 proizlazi da u tom postupku tužitelj sudjelovao te nije dao nikakvu izjavu u pogledu stjecanja prava vlasništva predmetnih nekretnina. Dakle, tužitelj, može podnijeti vlasničku tužbu, a ne tužbu za ispravak, ali u tom slučaju tužbu mora zasnivati na drukčijem činjeničnom stanju i pravnoj osnovi. Međutim, osporavajući tužitelju legitimnost i mogućnost podnošenja tužbe na utvrđenje prava vlasništva, tuženica nije dokazala da bi se ovom parničnom postupku tužitelj pozivao na identično činjenično stanje i pravnu osnovu, niti je to sud našao utvrđenim kako je to prednje obrazloženo, pa je po stavu ovog suda tužitelj ovlašten podnijeti tužbu radi utvrđenja prava vlasništva.

31. Slijedom svega naprijed navedenog, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP), ovaj sud drži osnovanim tužbeni zahtjev, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

32. Na temelju članka 154. stavka 1. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23.; dalje - Tarifa) tuženica je u obvezi tužitelju naknaditi troškove postupka jer je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

32.1. Tužitelju je prema vrijednosti predmeta spora (1.500,00 EUR) priznat trošak sastava tužbe - 100 bodova (Tbr. 7.t.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima od: 28. studenog 2024., 14. veljače 2025. ( uviđaj na licu mjesta), 26. svibnja 2025. i 11. kolovoza 2025. od po 100 bodova (Tbr. 9.t.1 u vezi Tbr. 7.t.1. Tarife). Nadalje, tužitelju je priznat trošak sastava podneska od 19. rujna 2024.- 100 bodova (Tbr. 8.t.1. Tarife u vezi sa Tbr. 7.t.1. Tarife), dakle ukupno 600 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) iznosi 1.200,00 EUR, što uz vrijednost PDV od 25 % iznosi 1.500,00 EUR. Navedenom iznosu valjalo je pridodati i trošak predujma uviđaja i vještačenja u iznosu 550,00 EUR, dakle ukupno 2.050.00 EUR, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

32.2. Nadalje, nedostatno je određenje tužitelja u troškovniku kojim traži naknadu za sudsku pristojbu na tužbu i na prvostupanjsku odluku po nalogu suda, jer time nije određeno navedeno niti po kojem osnovu niti po kojoj visini traži naknadu za sudske pristojbe, pa je tako postavljen zahtjev u ovom dijelu neodređen, slijedom čega, na temelju odredbe članka 164. stavka 1. ZPP, nije uzeto u obzir prilikom odlučivanja o troškovima postupka.

Biograd na Moru, 28. kolovoza 2025.

Sutkinja

Senia Bušljeta

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od prvog idućeg dana od dana njezine objave (čl. 335. st. 7. do 10. ZPP-a). Žalba se podnosi ovom sudu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud ( čl. 348. ZPP- a).

Dostavna naredba:

- tužitelju po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru

- tuženici po zz Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel.