REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-88/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Žarka Dundovića, kao predsjednika Vijeća, te Ileane Vinja i Ratka Šćekića, kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog DG zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11. i 144/12. - dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci od 22. studenoga 2024. broj K-37/2017-102 i presuda Županijskog suda u Vukovaru od 18. veljače 2025. broj Kž-24/2025-10, u sjednici Vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Zahtjev osuđenog DG za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Rijeci broj K- 37/2017-102 od 22. studenoga 2024., potvrđena presudom Županijskog suda u Vukovaru broj Kž-24/2025-10 od 18. veljače 2025., osuđen je DG zbog kaznenog djela iz čl. 247. st. 1. i 2. KZ/11 na kaznu zatvora od jedne godine.

2. Osuđenik osobno podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude "temeljem čl. 516., 517., kao i čl. 518. (NN 70/17) ZKP", s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

3. Temeljem čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje u tekstu: ZKP), zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Andrea Šurina Marton odgovorila je na zahtjev osuđenika s mišljenjem da isti nije osnovan. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku.

4. Zahtjev nije osnovan.

5. Osuđenik u zahtjevu tvrdi da "niti jedan dokaz koji je sud izveo protiv mene nema pravno valjani argument da bih ja počinio predmetno kazneno djelo....a isto ponavlja drugostupanjski sud u Vukovaru". Navodi da ga niti jedan svjedok u postupku izrijekom ne tereti, a posebno ne svjedok HG, koji je obnašao funkciju direktora u oštećenom trgovačkom društvu. Ponavlja da osobno nije potpisao niti jednu otpremnicu ili preuzeo robu u ime kupca, a "jedini krivac u ovom predmetu je ZG koji je nesvjesno i neodgovorno obavljao svoje poslove". Glavna osnova osuđujuće presude, po stajalištu podnositelja zahtjeva, jest činjenica njegove prethodne osuđivanosti pa se sudovi „ne pridržavaju pravne forme "corpus delicti" “.

5.1. Iz izloženog sadržaja zahtjeva jasno slijedi da osuđenik ne obrazlaže niti jednu povredu materijalnog ili procesnog zakona koja može biti osnovom podnošenja ovog izvanrednog pravnog lijeka. To nedvojbeno slijedi iz taksativno navedenih razloga u čl. 515. st. 1. i čl. 517. st. 1. ZKP. Nasuprot tome, osuđenik iznosi svoju verziju događaja i problematizira pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u pravomoćnoj presudi. To, međutim, ovdje ne može biti predmetom razmatranja jer bi se na taj način dopustilo preispitivanje činjeničnog stanja u trećem stupnju, mimo zakonom dopuštenih uvjeta.

6. Jedini navod zahtjeva, koji bi mogao predstavljati zakonom dopuštenu osnovu pobijanja, jest tvrdnja o nastupu zastare kaznenog progona koju podnositelj kvalificira kao povredu kaznenog zakona "iz čl. 469. st. 1. toč. 2., 3. i 4. ZKP/08".

6.1. Međutim, niti u tome osuđenik nije u pravu.

6.2. Naime, kazneno djelo prijevare u gospodarskom poslovanju, za koje je pravomoćno proglašen krivim, počinjeno je u periodu od 5. srpnja do 15. srpnja 2013., i ispravno pravno kvalificirano po čl. 247. st. 1. i 2. KZ/11. U vrijeme događaja za to kazneno djelo bila je zapriječena kazna zatvora od jedne do deset godina, a jednako je propisano i kasnijim izmjenama i dopunama toga Zakona, odnosno novi zakon nije blaži.

6.3. Prema čl. 81. st. 1. al. 3. KZ/11, zastara kaznenog progona za takva kaznena djela nastupa protekom dvadeset godina od događaja, što u konkretnom slučaju znači nastup zastare tek u srpnju 2033., odnosno u srpnju 2035., ako se uzme u obzir i produljenje zastarnog roka predviđeno u čl. 81. st. 3. tog Zakona.

6.4. Stoga, očito, ovi prigovori zahtjeva nisu osnovani, tim više jer polaze od pogrešne pretpostavke da je za predmetno kazneno djelo zapriječena kazna zatvora do pet godina.

7. Slijedom izloženog, dakle, zahtjev je dijelom nedopušten, a dijelom nije osnovan, pa je, sukladno čl. 519. u svezi s čl. 512. ZKP, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 28. kolovoza 2025.

Predsjednik Vijeća:

Žarko Dundović