REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-292/2025-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Bilušić kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Gordane Paljevec kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog TA, zbog kaznenog djela iz članka 217. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97.), odlučujući o žalbi osuđenog TA, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu od 19. svibnja 2025. broj Kv-113/2025-79 (K- 576/2017), u sjednici održanoj 28. kolovoza 2025.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog TA kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu, na temelju članka 55. stavka 8. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), osuđenom TA je određeno izvršenje kazne zatvora u trajanju osam mjeseci i osam dana, na koju je osuđen pravomoćnom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 18. svibnja 2020. (nepravilno se navodi "2019.") broj K-576/2017.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđenik TA putem branitelja Bojana Šupukovića, odvjetnika u Zagrebu, zbog "svih žalbenih osnova", s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti i osuđeniku produljiti rok za izvršavanje rada za opće dobro.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP/08.), prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba je neosnovana.
5. Neosnovane su tvrdnje žalitelja kako osuđenik objektivno nije mogao izvršiti rad za opće dobro jer nisu poduzimane radnje kojima bi se osuđeniku omogućilo izvršenje rada za opće dobro.
5.1. Iz spisa predmeta je razvidno kako je Probacijski ured Sisak, postupajući sukladno članku 24. stavku 2. Zakona o probaciji ("Narodne novine" broj 99/18. – dalje: ZP), osuđenika bez odgode pozvao radi davanja pristanka za izvršenje rada za opće dobro, odmah po primitku pravomoćne i izvršne presude. Probacijski ured Sisak je o navedenom izvijestio sud dopisom od 13. listopada 2020., iz kojeg proizlazi da se osuđenik nalazio na izdržavanju kazne zatvora u Kaznionici u Glini, s predviđenim istekom kazne 16. travnja 2023. Dopisu je priložena izjava osuđenika od 16. rujna 2020. o pristanku za izvršavanje rada za opće dobro, a iz iste je, među ostalim, razvidno kako je osuđenik bio uredno upozoren prema članku 9. ZP, da je dužan bez odgode obavijestiti probacijski ured o promjeni prebivališta odnosno boravišta te o promjeni broja mobilnog i fiksnog telefona, kao i o svim novonastalim okolnostima koje mogu utjecati na redovito izvršavanje rada za opće dobro.
5.2. Prema podacima u spisu, kao i prema obavijesti Probacijskog ureda Sisak od 28. veljače 2025., osuđenik je strani državljanin, državljanin Bosne i Hercegovine, bez prijavljenog prebivališta ili boravišta na području [adresa], s tim da je adresa Kaznionice u Glini bila jedina i zadnja poznata osuđenikova adresa, i to isključivo za vrijeme njegovog izdržavanja kazne zatvora u toj Kaznionici, za koje vrijeme nije bilo moguće izvršavanje rada za opće dobro jer osuđenik nije bio na slobodi. Očito je kako osuđenik po predviđenom isteku kazne zatvora, odnosno još od studenog 2020., kada je, prema podacima Jedinstvenog registra osoba, odjavljen njegov boravak s adrese Kaznionice u Glini, a nova adresa nije prijavljena, nije postupio po preuzetoj obvezi iz članka 9. ZP, na koju je upozoren potpisujući izjavu o pristanku. Stoga je jasno da je osuđenik ubrzo nakon potpisivanja izjave o pristanku postao nedostupan probacijskim službenicima, a to su okolnosti koje su u potpunosti spriječile poduzimanje daljnjih probacijskih radnji u cilju izvršavanja osuđenikovog rada za opće dobro.
5.3. Uzimajući u obzir sve navedeno, a budući da je osuđenik tijekom postupka bio upoznat sa svojim pravima i obvezama, sadržajem i načinom izvršavanja kaznenopravne sankcije, kao i da je bio uredno upozoren na posljedice njenog neizvršavanja, to su prigovori žalitelja neosnovani.
6. Cijeneći opisano ponašanje osuđenika, te uzimajući u obzir činjenicu da je od pravomoćnosti presude, prema kojoj je osuđenik dužan izvršiti rad za opće dobro, prošlo više od pet godina, u kojem razdoblju osuđenik nije izvršio niti jedan dan rada, pri čemu svoju pasivnost nije opravdao nikakvim prihvatljivim razlozima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako osuđenik nije izvršio rad za opće dobro isključivo vlastitom krivnjom.
7. Slijedom izloženog, budući da žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 28. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća:
Ivana Bilušić
