Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž R-13/2023-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Martine Budinski Modronja predsjednice vijeća, Kristine Devčić Merzel sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Zlatane Bihar članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MLM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Ljiljani Maravić-Pirš, odvjetnici u Zagrebu, Kneza Branimira 5, protiv tuženika HRVATSKI SAVEZ DIJABETIČKIH UDRUGA, OIB: 86838417297, Zagreb, Dugi dol 4a, zastupanog po punomoćniku Zlatku Badžak, odvjetniku u Zagrebu, Ljudevita Posavskog 37, radi nedopuštenosti otkaza i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu od 27. listopada 2022. poslovni broj: Pr-5030/2018-51, u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično kao neosnovana žalba tuženika HRVATSKI SAVEZ DIJABETIČKIH UDRUGA te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 27. listopada 2022. poslovni broj: Pr-5030/2018-51 u toč. I., II., IV. i VI. izreke

II. Preinačuje se djelomično presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 27. listopada 2022. poslovni broj: Pr-5030/2018-51 u dijelu toč. III. kojim je tužiteljici dosuđen iznos od 375,84 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 23. kolovoza 2018. pa do isplate kao i u toč. V. izreke i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

"Nalaže se tuženiku HRVATSKI SAVEZ DIJABETIČKIH UDRUGA, Zagreb, Dugi dol 4a, isplatiti tužiteljici MLM iz [adresa], na ime izgubljene zarade iznos od neto 375,84 eur/2.831,77 kn sa zateznim kamatama od 23. kolovoza 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Nalaže se tuženiku HRVATSKI SAVEZ DIJABETIČKIH UDRUGA, Zagreb, Dugi dol 4a isplatiti tužiteljici MLM iz [adresa], naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2018., 2019., 2020. i 2021. godinu, u iznosu

od

bruto

46.263,94

kuna

(slovima: četrdesetšesttisućadvjestošesdesettrikuneidevedesetčetirilipe) / 6.140,28 EUR

(slovima: šesttisućastočetrdeseteuraidvadesetosamcenti), sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na:

- na iznos od 11.783,20 kuna za 2018.g. od 01.01.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 11.363,72 kuna za 2019.g. od 01.01.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 11.310,94 kuna za 2020.g. od 01.01.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 11.806,08 kuna za 2021.g. od 01.01.2022.g. pa do isplate,

u roku od 15 dana." kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se djelomično presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu od 27. listopada 2022. poslovni broj: Pr-5030/2018-51 u toč. III. izreke u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen iznos od 6.671,23 kn/885,42 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 29. rujna 2018. pa do isplate i u toč. VII. izreke te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka tuženika i tužitelja odlučiti će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu od 27. listopada 2022. poslovni broj: Pr-5030/2018-51 suđeno je:

"I/ Utvrđuje se da Odluka od 30.07.2018. o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa nije dopuštena, te da radni odnos MLM iz [adresa], kod tuženika HRVATSKI SAVEZ DIJABETIČKIH UDRUGA, Zagreb, Dugi dol 4a, nije prestao.

II/ Nalaže se tuženiku HRVATSKI SAVEZ DIJABETIČKIH UDRUGA, Zagreb, Dugi dol 4a, da tužiteljicu MLM iz [adresa], vrati na rad, na radno mjesto tajnika HSDU-a, u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku HRVATSKI SAVEZ DIJABETIČKIH UDRUGA, Zagreb, Dugi dol 4a, tužiteljici MLM iz [adresa], na ime izgubljene zarade iznos od neto 9.503,00 kn (slovima: devettisućapetstotrikune) /

1.261,26 EUR (slovima: tisućudvjestošesdesetjedaneuridvadesetšestcenti), sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, tekućim na:

- na iznos od 2.831,77 kn počev od 23.08.2018. pa do isplate,

- na iznos od 6.671,23 kn počev od 29.09.2018. pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV/ Nalaže se tuženiku HRVATSKI SAVEZ DIJABETIČKIH UDRUGA, Zagreb, Dugi dol 4a isplatiti tužiteljici MLM iz [adresa], na ime izgubljene zarade iznos od bruto 364.865,88 kuna (slovima: tristošesdesetčetiritisućeosamstošesdesetpetkunaiosamdesetosamlipa) / 48.426,02

EUR (slovima: četrdesetosamtisućačetiristodvadesetšesteuraidvacenta), sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na:

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.10.2018.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.11.2018.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.12.2018.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.01.2019.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.02.2019.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.03.2019.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.04.2019.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.05.2019.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.06.2019.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.07.2019.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.08.2019.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.09.2019.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.10.2019.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.11.2019.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.12.2019.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.01.2020.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.02.2020.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.03.2020.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.04.2020.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.05.2020.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.06.2020.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.07.2020.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.08.2020.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.09.2020.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.10.2020.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.11.2020.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.12.2020.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.01.2021.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.02.2021.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.03.2021.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.04.2021.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.05.2021.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.06.2021.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.07.2021.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.08.2021.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.09.2021.g. pa do isplate,

- iznos od 9.861,24 kuna od dana 16.10.2021.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

V/ Nalaže se tuženiku HRVATSKI SAVEZ DIJABETIČKIH UDRUGA, Zagreb, Dugi dol 4a isplatiti tužiteljici MLM iz [adresa], naknadu za neiskorišteni godišnji odmor za 2018., 2019., 2020. i 2021. godinu, u iznosu

od

bruto

46.263,94

kuna

(slovima: četrdesetšesttisućadvjestošesdesettrikuneidevedesetčetirilipe) / 6.140,28 EUR

(slovima: šesttisućastočetrdeseteuraidvadesetosamcenti), sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na:

- na iznos od 11.783,20 kuna za 2018.g. od 01.01.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 11.363,72 kuna za 2019.g. od 01.01.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 11.310,94 kuna za 2020.g. od 01.01.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 11.806,08 kuna za 2021.g. od 01.01.2022.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

VI/ Nalaže se tuženiku HRVATSKI SAVEZ DIJABETIČKIH UDRUGA, Zagreb,

Dugi dol 4a isplatiti tužiteljici MLM iz [adresa], naknadu na ime mirovinskog osiguranja III. stup u iznosu od bruto 23.500,00 kuna (dvadesettritisućepetstotinakuna)

/

3.118,99

EUR

(slovima: tritisućestoosamnaesteuraidevedesetdevetcenti), sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim na:

- na iznos od 500,00 kuna za 08.mjesec 2018.g. od 16.09.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 09.mjesec 2018.g. od 16.10.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 10.mjesec 2018.g. od 16.11.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 11.mjesec 2018.g. od 16.12.2018.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 12.mjesec 2018.g. od 16.01.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 01.mjesec 2019.g. od 16.02.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 02.mjesec 2019.g. od 16.03.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 03.mjesec 2019.g. od 16.04.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 04.mjesec 2019.g. od 16.05.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 05.mjesec 2019.g. od 16.06.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 06.mjesec 2019.g. od 16.07.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 07.mjesec 2019.g. od 16.08.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 08.mjesec 2019.g. od 16.09.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 09.mjesec 2019.g. od 16.10.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 10.mjesec 2019.g. od 16.11.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 11.mjesec 2019.g. od 16.12.2019.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 12.mjesec 2019.g. od 16.01.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 01.mjesec 2020.g. od 16.02.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 02.mjesec 2020.g. od 16.03.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 03.mjesec 2020.g. od 16.04.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 04.mjesec 2020.g. od 16.05.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 05.mjesec 2020.g. od 16.06.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 06.mjesec 2020.g. od 16.07.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 07.mjesec 2020.g. od 16.08.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 08.mjesec 2020.g. od 16.09.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 09.mjesec 2020.g. od 16.10.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 10.mjesec 2020.g. od 16.11.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 11.mjesec 2020.g. od 16.12.2020.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 12.mjesec 2020.g. od 16.01.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 01.mjesec 2021g. od 16.02.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 02.mjesec 2021.g. od 16.03.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 03.mjesec 2021.g. od 16.04.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 04.mjesec 2021.g. od 16.05.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 05.mjesec 2021.g. od 16.06.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 06.mjesec 2021.g. od 16.07.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 07.mjesec 2021.g. od 16.08.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 08.mjesec 2021.g. od 16.09.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 09.mjesec 2021.g. od 16.10.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 10.mjesec 2021.g. od 16.11.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 11.mjesec 2021.g. od 16.12.2021.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 12.mjesec 2021.g. od 16.01.2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 01.mjesec 2022.g. od 16.02.2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 02.mjesec 2022.g. od 16.03.2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 03.mjesec 2022.g. od 16.04.2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 04.mjesec 2022.g. od 16.05.2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 05.mjesec 2022.g. od 16.06.2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 06.mjesec 2022.g. od 16.07.2022.g. pa do isplate,

- na iznos od 500,00 kuna za 07.mjesec 2022.g. od 16.08.2022.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

VII/ Nalaže se tuženiku HRVATSKI SAVEZ DIJABETIČKIH UDRUGA, Zagreb,

Dugi dol 4a naknaditi tužiteljici MLM iz [adresa] trošak parničnog postupka u iznosu od 52.750,00 kuna (slovima: pedesetdvijetisućesedamstopedesetkuna) / 9.531,12 EUR (slovima: devettisućapetstotridesetjedaneuroidvanaestcenta) sa zateznim kamatama tekućim od 27.10.2022. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Na takvu presudu žalbu je uložio tuženik iz svih žalbenih razloga te navodi da u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama odnosno da ti razlozi nisu jasni i da su proturječni. Osporava da bi nastupila zastara iz članka 116. stavka 2. Zakona o radu te ističe da je tužiteljica bila u kontinuiranom kršenju radnih obveza, a od posljednje 21. srpnja 2018. nije protekao rok iz članka 116. Zakona o radu. Osporava da nije provedena zakonita procedura otkazivanja (procedura održavanja sjednice). Osporava i osnovanost dosude novčanih naknada tužiteljici. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i odbije tužbeni zahtjev podredno ukine istu presudu i predmet vrati na ponovni postupak uz naknadu troškova žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava navode žalbe kao neosnovane i odugovlačeće. Predlaže žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu uz naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5. Predmet ovog postupka je tužba tužiteljice kojom traži da se izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljice od 30. srpnja 2018. utvrdi nedopuštenim i da se utvrdi da radni odnos tužiteljice nije prestao i da se tužiteljicu vrati na rad, da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati izgubljenu dobit (dakle naknadu štete) za razdoblje kada je tužiteljica bila na bolovanju kao razliku između naknade plaće i plaće koju bi primala, nadalje da isplati naknadu plaće za vrijeme nedopuštenog otkaza i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor, kao i da isplati naknadu na ime mirovinskog osiguranja III. stup, a isplata koje je bila ugovorena Aneksom ugovora o radu.

6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nije utvrdio da bi sud prvog stupnja, donoseći pobijanu odluku, u dijelu u kojem je utvrdio da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici nedopuštena i da radni odnos nije prestao te je naložio tuženiku vraćanje tužiteljice na rad kao i u dijelu kojim nalaže da se izvrše isplate naknada za vrijeme nedopuštenog otkaza tužiteljici (točke I., II. i IV. i VI. prvostupanjske presude) izreke prvostupanjske presude, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22.,114/22. i 155/2023. dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a niti je utvrdio, u okviru žalbenih razloga u smislu članka 365. st. 1. ZPP, da bi prvostupanjski sud počinio povredu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer presuda u tom dijelu ima razloge o odlučnim činjenicama, koje su potpuno i točno utvrđene i na koje je u konačnici i materijalno pravo pravilno primijenjeno.

7. No, odlučujući o žalbi tuženika u dijelu kojim je sud odlučio o pravu tužiteljice na izgubljenu zaradu kao razlike između plaće i naknade plaće za vrijeme bolovanja (točka III. prvostupanjske presude u dijelu dosude izgubljene dobiti za mjesec kolovoz 2018.) ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer u tom dijelu presuda uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, a kako se odlučne činjenice nisu mogle utvrditi iz provedenih dokaza (nalaza i mišljenja vještaka bez dodatnog očitovanja vještaka), ovaj sud nije imao uvjeta za primjenu odredbe članka 373.a ZPP.

8. U odnosu na dio točke V. ovaj sud ističe da je, na pravilno utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud, odlučujući o tom dijelu zahtjeva tužiteljice, pogrešno primijenio odredbu članka 82. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 64/23. dalje: ZR) dosuđujući tužiteljici naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Nastavno, iako odluka prvostupanjskog suda u dijelu toč. III. izreke prvostupanjske presude, kojim je dosuđena tužiteljici naknada izbuljene dobiti za mjesec srpanj 2018., nema razloga o odlučnim činjenicama pa je time počinjena bitna povreda odredaba iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, temeljem odredbe članka 373.a stavka 3. ZPP ovaj sud je u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev tužiteljice.

9. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je sljedeće:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. listopada 2008. i Aneksa navedenog ugovora od 16. siječnja 2017. na radnom mjestu tajnice tuženika;

- da je tužiteljica od 26. travnja 2018. do 3. kolovoza 2018. bila na bolovanju;

- da je na izvanrednoj sjednici tuženika dana 15. travnja 2018., a koju je sazvala **.**.2018. ML, za novu predsjednicu tuženika izabrana HL, no da je rješenjem Gradskog ureda za opću upravu Grada Zagreba od 4. svibnja 2018. odbijen zahtjev tuženika za upis promjene ovlaštene osobe, a protiv kojeg rješenja je uložena žalba tuženika i koja žalba je rješenjem istog ureda od 7. lipnja 2018. odbačena,

- da su u periodu od izvanredne sjednice pa do otkazivanja tužiteljici ugovora o radu tužiteljici naloge za obavljanje određenih poslova davale kako HL tako i ML, ranija i aktualna predsjednica tuženika,

- da je dana **.**.2018. ML zatražila e-mailom da joj tužiteljica pošalje lozinku za ulazak ML u radno računalo tužiteljice, odnosno u računalo na kojem tužiteljica radi u uredu kod tuženika, uz napomenu da ukoliko to ne učini da će tuženik biti prinuđen pozvati osobu koja će deblokirati ulazak u računalo kojim se tužiteljica služi;

- da je 21. srpnja 2018., tužiteljica odgovorila ML mailom da ukoliko postoji potreba za nekim određenim dokumentom neophodnim za poslovanje, da moli da joj se navede o čemu se radi pa će tužiteljica ML navedeno i dostaviti ukoliko je to korektno i postojeće, uz napomenu da ne vidi poantu u davanju svoje šifre računa na kojemu radi ikome ako osobno može odgovoriti na upit, jer šifre postoje radi toga da ne bi bilo tko mogao ulaziti u računala tuženika i raspolagati dokumentima,

- da je tužiteljica dopisom od 27. srpnja 2018., a koji je tuženik zaprimio 2. kolovoza 2018. poštom preporučeno, iznijela obranu sukladno pozivu tuženika od 25. srpnja 2018.;

- da je dana **.**.2018. ML e-mailom zatražila od 12 e-mail adresa (članovi Izvršnog odbora) da se e-mailom očituju slažu li se s odlukom da se MLM, tajniku tuženika i RL, sistemskom administratoru da otkaz, te da je od njih 12 odgovorilo 8 izuzev ML, s time da su se M H i HL protivili davanju izvanrednog otkaza, a JL, ŠL, PL, EL, DL i CL složili s davanjem izvanrednog otkaza;

- da je dana 30. srpnja 2018. Izvršni odbor tuženika donio odluku većinom glasova -očitovanja pismenim putem - elektronskom poštom članova Izvršnog odbora da se uruči izvanredni otkaz ugovora o radu tužiteljici i RL. Odluka je potpisana od strane ML kao predsjednice tuženika;

- da je dana **.**.2018. ML kao predsjednica tuženika donijela Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici - tajnici tuženika,

- da je tužiteljica dana 22. kolovoza 2018. podnijela tuženiku zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio, odnosno na koji se tuženik nije očitovao.

10. Nadalje utvrđeno je i da se u predmetnoj Odluci o izvanrednom otkazu navodi da se tužiteljici ugovor o radu izvanredno otkazuje zbog toga što je:

1) dana 21. srpnja 2018. poslije 14,26 sati, bez ikakvog obrazloženja, na traženje predsjednice tuženika ML odbila dati lozinku za pristup računalu kojim se tužiteljica služi u prostorijama poslodavca,

2) te da je u periodu od 15. travnja 2018. do 21. srpnja 2018., dakle prije počinjenja kršenja radne obveze od 21. srpnja 2018. iz točke 1), kontinuirano činila teške povrede iz radnog odnosa i to:

a) dana 15. travnja 2018. zajedno s HL iskoristila Visa elektronsku karticu tuženika i PIN koji glasi na ime zaposlenice GL i platila račun u restoranu "Stari fijaker" bez znanja i pismenog dopuštenja predsjednice ML,

b) dana 18. travnja 2018. sa službene e- mail adrese [adresa elektroničke pošte] poslala zahtjev VIP-u da se blokiraju službeni mobiteli predsjednici i trima dopredsjednicima,

c) da na opetovano pozivanje predsjednice ML od 26. travnja 2018. nije dostavila službene zapisnike s izvanredne skupštine, popis delegata s izvanredne skupštine, kao ni izvješće o pregledu poslovne dokumentacije, d) da je, iako je bila striktna zabrana korištenja skeniranog potpisa predsjednice zaposlenika od 2. ožujka 2018. i nakon toga svaki mjesec koristila skenirani potpis na dokumentaciji o evidenciji prisutnosti za osobe na stručnom osposobljavanju,

e) da iako je to od nje bilo traženo od strane poslodavca, nije upoznala istog s visinom honorara za predavače za radionicu za djecu i roditelje održanu 16. srpnja 2018. na Tomislavcu u Tomislavovom domu na Sljemenu,

f) da iako joj je to bila obveza dana 30. svibnja 2018. putem SMS poruke je potvrdila da nije kontaktirala sponzore i donatore za Dječji kamp u Premanturi.

Tijekom prvostupanjskog postupka utvrđeno je (temeljem iskaza tužiteljice a i saslušanih svjedoka) da do spornog otkaza tužiteljica nikada nije upozoravana od strane tuženika na neizvršavanje svojih radnih obveza niti je to tuženik tijekom postupka dokazao.

11. Temeljem tako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da razlozi za izvanredni otkaz, navedeni pod toč. 10. 2) a-d) te 10. 2) f) ove presude, ne samo da nisu nedvojbeno dokazani od strane tuženika (niti su osobito teške povrede u smislu odredbe članka 116. ZR i članka 44. Pravilnika o radu tuženika), već i da su isti i prekludirani jer je tuženiku, od dana počinjenja navodnih povreda i saznanja za iste (koje sud utvrđuje s danom takvih povreda, a tuženik ne dokazuje niti tvrdi protivno), protekao rok iz članka 116. stavka 2. ZR. Da bi tuženiku protekli rokovi za te razloge, u svojoj žalbi ne osporava niti sam tuženik, no isti smatra da se radi o kontinuiranim povredama obveza iz radnog odnosa, slijedom čega tuženiku rok za davanje izvanrednog otkaza tužiteljici je počeo teći tek od posljednje povrede obveze iz radnog odnosa, a koju tuženik označava sa 21. srpnja 2018. Upravo posljednja povreda od 21. srpnja 2018. je i bila osnovni razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužiteljici, kako to u svome iskazu i navodi zakonska zastupnica tuženika, dok su druge povrede samo ukazivale na kontinuitet povreda obveza iz radnog odnosa.

12. U odnosu na razloge navedene pod točkom 10. 1) i točkom 10. 2) e) ove presude, a koji su navedeni i u izvanrednom otkazu ugovora o radu tužiteljici kao razlozi otkazivanja i označeni kao teška povreda odveze iz radnog odnosa, iako prvostupanjski sud pogrešno zaključuje da postoje propusti u proceduri otkazivanja (izostanak pisanog zapisnika sa telefonske sjednice izvršnog vijeća ovaj sud smatra da ne dovodi do ništetnosti odluke istog vijeća koja je donesena propisanom većinom svih članova) na strani tuženika slijedom čega je otkaz ugovora o radu tužiteljice nedopušten, ovaj sud ističe da činjenica da tuženik tužiteljici stavlja teret kršenje obveza iz radnog odnosa i to postupcima tužiteljice na dan 21. srpnja 2018. i 16. srpnja 2018., samo po sebi čini predmetnu odluku tuženika nedopuštenom. Ovdje se napominje da vezano za razloge otkazivanja je sud vezan upravo odlukom tuženika i razlozima koje je sam tuženik naveo u toj odluci, a u konkretnom slučaju, kako to sam tuženik navodi, "kršenje radne obveze" odnosno činjenje osobito teške povrede iz radnog odnosa.

13. Naime, u smislu članka 116. stavka 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. istog članka propisano je da ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

14. U konkretnom slučaju, u smislu članka 34. i 38. ZR, iako nije zabranjeno otkazivanje ugovora o radu radniku za vrijeme bolovanja, nedopušteno je otkazati radniku ugovor o radu zbog povrede obveze iz radnog odnosa, a koja povreda je navodno počinjena za vrijeme kada je radnik bio privremeno nesposoban za rad zbog bolesti. Naime, u konkretnom slučaju tužiteljica je bila u cijelom periodu srpnja 2018. privremeno nesposobna za rad zbog bolesti, a što je vidljivo iz Izvješća o privremenoj nesposobnosti nadležnog obiteljskog liječnika. Iz navedenog izvješća, suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda (da je tužiteljica kontinuirano bila na bolovanju od travnja pa do otkazivanja), proizlazi da je tužiteljica u periodu od 26. travnja 2018. do 11. svibnja 2018. a nadalje kontinuirano od 1. lipnja 2018. (dakle u periodu od 12. svibnja 2018. do 31. svibnja 2018. je bila sposobna za rad) do zaključno 3. kolovoza 2018. (a kada je tuženik istu odjavio sa staža osiguranja, kako to proizlazi iz Elektroničkog zapisa HZMO od 9. srpnja 2021. stranica 246 spisa) bila privremeno nesposobna za rad zbog bolesti (šifra A0, a o kojoj vrsti bolesti se konkretno radi i čime je takva bolest prouzročena, tužiteljica tijekom postupka ne dokazuje).

15. Dakle, za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tužiteljica nije bila dužna izvršavati obveze iz ugovora o radu u smislu članka 7. ZR, a za izvršavanje kojih obveza u konačnici je privremeno bila i nesposobna, kako je to utvrdio nadležni liječnik obiteljske medicine. U takvoj situaciji niti se tužiteljica trebala odazvati na pozive tuženika da izvršava svoje obveze iz radnog odnosa niti je za iste bila sposobna u trenutku kada joj to sam tuženik stavlja na teret.

16. Izvanredni otkaz tijekom bolovanja predstavlja specifičnu situaciju u radnim odnosima. ZR u članku 117. stavak 1. ZR jasno navodi da poslodavac ne može dati otkaz radniku isključivo zbog činjenice da je na bolovanju, međutim, poslodavac ima pravo izvanredno otkazati ugovor o radu radniku koji se nalazi na bolovanju ako postoje drugi opravdani razlozi (pa tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev 2140/2019-2), a koji razlozi bi između ostalog bili i teška povreda radne obveze odnosno kršenje ugovornih obveza (ugovora o radu) a koje onemogućavaju nastavak radnog odnosa te namjerni ili krajnje nemarni postupci koji uzrokuju materijalnu štetu. U konkretnom slučaju izostanak s radnog mjesta nije razlog za izvanredno otkazivanje tužiteljici niti nastupanje štete, već upravo kršenje obveza iz radnog odnosa, a koje obveze, prema svemu sudeći, na dane koji joj se stavljaju na teret, tužiteljica nije, zbog privremene nesposobnosti za rad, niti trebala niti mogla obavljati (u smislu članka 38 stavka 2. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju "Narodne novine" broj: 80/13., 137/13., 98/19., 33/23. i 105/25. dalje: ZOZO). Dakle, navodne povrede obveza iz radnog odnosa od 21. srpnja 2018. i 16. srpnja 2018., koje se tužiteljici stavljaju na teret od strane tuženika, niti su povrede obveza iz radnog odnosa niti mogu biti opravdani razlog za otkazivanje tužiteljici ugovora o radu. Kako navedeni događaji 21. srpnja 2018. i 16. srpnja 2018. nisu i ne mogu biti povrede obveza iz radnog odnosa, jasno je da u tom slučaju izostaje i kontinuitet eventualnih povreda obveza iz radnog odnosa a za koje nije nastupila prekluzija u smislu članka 116. stavka 2. ZR.

17. Slijedom iznesenog, u smislu članka 135. stavka 3. ZR, tuženik nije dokazao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, odnosno sve eventualne povrede obveza iz radnog odnosa prije nastupanja privremene nesposobnosti za rad su u prekluziji temeljem članka 116. stavka 2. ZR, zbog čega je pobijana odluka tuženika nedopuštena pa radni odnos tužiteljice kod tuženika nije niti prestao pa je osnovano prvostupanjski sud i utvrdio navedenu činjenicu i naložio vraćanje tužiteljice na rad, a sve u smislu članka 124. ZR.

18. Obzirom na navedeno ovaj sud je, temeljem članka 368. ZPP i članka 373.a stavka 1. točke 2.) ZPP odbio žalbu tuženika u tom dijelu (toč. I. i II. izreke prvostupanjske presude) te je odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

19. U smislu članka 95. stavak 3. ZR radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran. Dakle, u slučaju utvrđenja otkaza nedopuštenim radnik ima pravo na naknadu plaće koja po svojoj pravnoj prirodi nije naknada štete (izgubljena dobit) već naknada plaće u bruto iznosu kako to i sam ZR predviđa u članku 95. ZR (primjenom koje odredbe prvostupanjski sud i dosuđuje istu). Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da je izvanredni otkaz tuženika nedopušten, osnovano tužiteljica svojim zahtjevom traži i isplatu naknade plaće za vrijeme prekida rada za koje je odgovoran upravo tuženik, donoseći nedopušteno odluku o otkazu, i to za period od 1. rujna 2018. do rujna 2021. (kako to svojom tužbom tužiteljica i potražuje), a visina koje je utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka knjigovodstvene, računovodstvene i financijske struke OL u ukupnom iznosu od bruto 364.865,88 kn odnosno mjesečno u iznosima od 9.861,24 kn bruto, točnost i stručnost kojeg izračuna tijekom postupka stranke nisu osporavala. Budući da u naprijed navedenom iznosu bruto naknade plaće, u smislu članka 95. stavka 8. ZR u svezi članka 3. stavka 7. Pravilnik o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće ili otpremnine ("Narodne novine", broj 32/15., 102/15. i 35/17.), nisu sadržani i doprinosi po osnovi III. stupa mirovinskog osiguranja, a na isplatu kojeg se tuženik obvezao Aneksom ugovora o radu od 16. siječnja 2017., osnovano prvostupanjski sud, a temeljem članka 111. stavka 2. ZR, zaključuje da tužiteljici pripada i daljnja isplata naknade u iznosu od 23.500,00 kn/3.118,99 eura (kako to vještak financijske struke utvrđuje) odnosno mjesečno pojedinačno iznos od 500,00 kuna za razdoblje nakon otkaza odnosno od kolovoza 2018. pa do zaključno srpnja 2022. (članak 2. ZPP).

20. Slijedom iznesenog ovaj sud je odbio žalbu tuženika u dijelu u kojem se pobija toč. IV. i VI. izreke prvostupanjske presude a kojom su tužiteljici takve naknade i dosuđene u navedenom iznosu, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od zakašnjenja tuženika (članak 8. Ugovora o radu tužiteljice) pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. dalje: ZOO) te je temeljem članka 368. ZPP potvrdio prvostupanjsku presudu i odlučio kao u točke I. izreke ove presude.

21. No, odlučujući o žalbi tuženika u dijelu prvostupanjske presude kojom je tužiteljici dosuđena naknada zbog neiskorištenog godišnjeg te izgubljena dobit kao razlika između plaće i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rada zbog bolesti za mjesec srpanj 2018., ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužiteljici dosudio iste naknade.

22. Naime, u smislu članka 82. stavka 1. ZR u slučaju prestanka ugovora o radu poslodavac je dužan radniku koji nije iskoristio godišnji odmor isplatiti naknadu umjesto korištenja godišnjeg odmora. Stavkom 2. istog članka određeno je da naknada iz stavka 1. ovoga članka određuje se razmjerno broju dana neiskorištenoga godišnjeg odmora. U konkretnom slučaju tijekom ovog postupka sudskom odlukom utvrđeno je da ugovor o radu tužiteljice kod tuženika nije prestao te je ujedno naloženo vraćanje tužiteljice na rad, slijedom čega je izostao osnovani uvjeti za dosudu takve naknade (da je radni odnos prestao, pritom nije bitan način prestanka ugovora o radu). Povrh toga tužiteljici je već dosuđena naknada plaće za mjesece za vrijeme prekida rada uzrokovanog nedopuštenim otkazom tuženika (u skladu s zahtjevom tužiteljice u smislu članka 2. ZPP), slijedom čega nema osnova da se navedene naknade kumuliraju, tim više što tužiteljica nije obavljala rad kod tuženika (dakle, bila je slobodna cijelo vrijeme i bez radnih obveza). Naime, svrha naknade iz članka 82. ZR je svojevrsno obeštećenje radnika kojem je prestao radni odnos kod poslodavca, a da mu prije toga poslodavac nije omogućio korištenje godišnjeg odmora na kojeg je ostvario pravo (a time i isplate naknade za vrijeme korištenja godišnjeg odmora). Kako je u predmetnom postupku upravo utvrđeno da je otkaz ugovora o radu tužiteljice nedopušten te da radni odnos između stranaka nije prestao, a tužiteljici su dosuđene i pripadajuće naknade plaće (koje bi joj bile isplaćene i da otkaza nije bilo za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u smislu članka 6. stavka 2. Ugovora o radu tužiteljice) neosnovano sada tužiteljica potražuje, a prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljici, naknadu temeljem članka 82. ZR.

23. Slijedom iznesenog, u tom dijelu, a temeljem članka 373. stavka 1. točke 3) ZPP ovaj sud je preinačio prvostupanjsku presudu (toč. V. izreke prvostupanjske presude) i odbio taj dio zahtjeva tužiteljice kao neosnovan te odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

24. U konačnici odlučujući o žalbi tuženika protiv toč. III. izreke prvostupanjske presude, a kojim je tužiteljici dosuđena izgubljena dobit kao razlika između plaće i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad tužiteljice (bolovanja, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještak, a i zahtjeva tužiteljice) za mjesec srpanj 2018. ovaj sud ističe da, unatoč činjenici što bi tužiteljici takva naknada štete eventualno osnovom članka 111. stavka 2. ZR mogla pripasti, tijekom prvostupanjskog postupka tužiteljica nije dokazala (niti je predlagala dokaze na navedenu okolnost) da bi uzrok bolovanja tužiteljice bila radnja upravo tuženika. Sama činjenica da je došlo do izvanrednih događaja kod tuženika, ne dokazuje da je uzrok bolovanja tužiteljice vezan s tim događajima, niti tužiteljica dokazuje protivno. Nastavno, tužiteljica tijekom postupka ne dokazuje niti da bi došlo do uznemiravanja tužiteljice u smislu članka 3. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije ("Narodne novine", broj: 85/08. i 112/12., dalje: ZSD) odnosno ne dokazuje da je tuženik manifestirao neželjeno ponašanje prema tužiteljici koje je uzrokovano jednim od osnova iz članka 1. istog zakona, a time povrijedio dostojanstvo tužiteljici, kako bi eventualno došlo do primjene članka 17. ZSD (teret dokaza da je uznemiravanje počinjeno jednim od osnova diskriminacije je upravo na tužiteljici).

25. Sam iskaz i navodi tužiteljice, ali i predloženih svjedoka, bez potvrde stručne osobe (vještaka medicinske struke) koji takvu vezu (uzročnost) može potvrditi, je nedostatan i subjektivan dokaz, a kako tužiteljica nije predlagala druge dokaze na tu okolnost, ovaj sud je u tom dijelu, bez obzira što prvostupanjski sud uopće za taj dio zahtjeva tužiteljice nije dao razloge o odlučnim činjenicama, preinačio prvostupanjsku odluku temeljem članka 373.a stavak 3. ZPP i odbio zahtjev tužiteljice za isplatu izgubljene dobiti za mjesec srpanj 2018. te odlučio kao u toč. II. izreke presude.

26. No, odlučujući o isplati takve naknade za mjesec kolovoz 2018. ovaj sud ističe da nije imao uvjeta za primjenu odredbe članka 373.a ZPP jer iz provedenog financijskog vještačenja nije jasno, niti se vještak očitovao na navedeno, na što se odnosi dosuđena naknada (izgubljena dobit) za mjesec kolovoz 2018. Naime, u smislu članka II. pobijane odluke tuženika ugovor o radu prestaje s danom dostave otkaza (a za koji tužiteljica tvrdi da je primila 8. kolovoza 2018.). No, iz elektroničkog zapisa HZMO od 9. srpnja 2021. proizlazi da je tužiteljica odjavljena kod tuženika sa staža osiguranja 3. kolovoza 2018. . Iz samog nalaza i mišljenja vještaka financijske struke nije vidljivo točno do kojeg datuma mjeseca kolovoza 2018. je tužiteljici isplaćivana naknada plaće za vrijeme bolovanje, te obuhvaća li izračun naknade od strane vještaka za mjesec kolovoz 2018. samo razliku između plaće koju bi tužiteljica ostvarivala i naknade plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad ili, a obzirom da je radni odnos prestao upravo u kolovozu 2018., i naknadu plaće nakon otkazivanja, za koji period nakon otkazivanja bi tužiteljici eventualno osnovano pripadala naknada plaće temeljem članka 95. stavka 3. ZR.

27. Obzirom da u tom dijelu prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama čime je počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP a, a koju povredu ovaj sud primjenom članka 373.a ZPP nije mogao otkloniti jer odlučne činjenice nisu u potpunosti raspravljene, ovaj sud je u smislu članka 369. stavka. 1. ZPP ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu točke III. izreke a kojim je tužiteljici dosuđen iznos od 6.671,23 kn (naknada za mjesec kolovoz 2018.) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama počev od 29. rujna 2018. pa do isplate, kao i odluku o troškovima postupka iz toč. VII. izreke prvostupanjske presude i predmet u tom dijelu vratio na ponovni postupak, te je odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.

28. U ponovnom postupku sud će, a nakon što od vještaka pribavi očitovanje točno do kojeg datuma mjeseca kolovoza 2018. je tužiteljici isplaćivana naknada plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad, koji točno datum je vještak uzeo kao dan prestanka radnog odnosa te obuhvaća li obračunata naknada od strane vještaka period u mjesecu kolovozu 2018. samo vrijeme privremene nesposobnosti za rad zbog bolesti tužiteljice ili i vrijeme nakon otkazivanja, te ukoliko obuhvaća koliko iznosi naknada plaće za dio mjeseca kolovoza 2018. nakon prestanka radnog odnosa a koliko do trajanja istog, a nakon pribave kojih očitovanja će ponovno odlučiti o tom dijelu zahtjeva tužiteljice pritom dajući za svoju odluku razloge o odlučnim činjenicama (kako je pobliže navedeno u točkama 24. i 25. ove presude).

29. Obzirom da je ovaj sud djelomično ukinuo prvostupanjsku presudu, u smislu članka 166. stavka 3. ZPP o troškovima žalbenog postupka odlučiti će se u ponovnom postupku. Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja.

U Sisku 28. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Martina Budinski Modronja