Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1326/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, po sudcu dr. sc. Ivanu Tironiju, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) HJ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pod 2) CJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćnici Tei Tončić, odvjetnici u Puli, protiv tuženika OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Ivanu Kotromanoviću, odvjetniku u Pločama, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1) HJ i pod 2) CJ protiv rješenja Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: 30 Psp- 9/2023 od 16. veljače 2024., dana 28. kolovoza 2005.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja pod 1) HJ i pod 2) CJ, te se ukida rješenje Općinskog suda u Dubrovniku, Stalne službe u Korčuli, poslovni broj: 30 Psp- 9/2023 od 16. veljače 2024. ,pa se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio rješenje kojim je odlučio kako slijedi:

„ I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tuženik OJ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] smetao 1. tužitelja HJ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja CJ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom suposjedu prava služnosti prolaza i provoza dijelom nekretnine k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koji dio u naravi predstavlja prolaz odnosno pristupni put do nekretnine k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na način da je tuženik dana 18. veljače 2023. parkirao i ostavio automobil na putu odnosno dijelu nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u čijem su posljednjem mirnom suposjedu prava služnosti prolaza i provoza tužitelji i preko kojeg tužitelji prolaze do nekretnine k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koju posjeduju i koriste isključivo tužitelji i time ih onemogućio u ostvarivanju njihovog prava služnosti prolaza i provoza ovim dijelom nekretnine k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

2. Nalaže se tuženiku da uspostavi ranije posjedovne stanje kakvo je bilo prije počinjenog čina smetanja posjeda na način da tužiteljima vrati oduzeti posljednji mirni suposjed prava služnosti prolaza i provoza dijela nekretnine k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koji u naravi predstavlja prolaz odnosno pristupni put do nekretnine k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k.o. na način da ukloni parkirani automobil s dijela k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te tako tužiteljima omogući nesmetano ostvarivanje njihovog prava služnosti prolaza i provoza dijelom nekretnine k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji prolaz koji vodi do nekretnine k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te shodno tome i samoj nekretnini k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

3. Ukoliko tuženik ne postupi sukladno ovom rješenju, ne makne automobil i ne preda u suposjed tužiteljima predmetni dio nekretnine navedene u točki I. i II. izreke rješenja, isto će se izvršiti prisilnim putem, a sve na trošak tuženika.

4. Zabranjuje se tuženiku bilo kakvo daljnje uznemiravanje i smetanje suposjeda tužitelja na dijelu k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi putu, pod prijetnjom novčane kazne, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.”

II. Tužitelji su dužni naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 398,17 € u roku od 15 dana.“

2. Tužitelji su protiv navedenog prvostupanjskog rješenja podnijeli žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Tužitelji predlažu da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da prihvati tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ga ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu tužitelja.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Predmet razmatranja ovog drugostupanjskog suda jest ispitivanje pravilnosti i zakonitosti pobijane odluke kojom je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev sadržaja kako je to navedeno u obrazloženju ovog drugostupanjskog rješenja.

6.1. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako je utvrđeno da su tužitelji faktično izvršavali sadržaj služnosti provoza preko k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i preko tog zemljišta vozilom pristupali na svoju nekretninu. Stoga da su tužitelji zaista bili u posjedu prava stvarne služnosti puta.

6.2. Nadalje, prvostupanjski je sud utvrdio kako je tuženik na spornom zemljištu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ostavljao odnosno parkirao osobni automobil reg. oznaka [registarska oznaka].

6.3. No, da ovakvim postupanjem tuženik nije počinio smetanje posjeda prava stvarne služnosti puta, ovo stoga jer da mu je nedostajala svijest o tome da bi poduzetom radnjom (ostavljanjem odnosno parkiranjem vozila na spornom zemljištu) uznemiravao tj. smetao tuđi posjed. Naime prema shvaćanju prvostupanjskog suda bitna pretpostavka za čin smetanja posjeda je svijest tj. znanje da se poduzetom radnjom smeta tuđi posjed,

6.4. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

7. Tužitelji u žalbi pored ostalog osporavaju pravilnost navedenog pravnog shvaćanja prvostupanjskog suda, a samim time i pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Nakon razmatranja pobijanog rješenja, dokazne građe koja se nalazi u spisu te žalbe tužitelja za reći je slijedeće.

9. Odredbom članka 10. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09.,143/12. i 152/14. dalje ZVDSP-a), određeno je kako osoba koja ima faktičnu vlast glede neke stvari, njezin je posjednik. Odredbom stavka 5. istog članka određeno je kako je s posjedom stvari izjednačeno faktično izvršavanje sadržaja prava stvarnih služnosti glede neke nekretnine (posjed prava), pa se na posjed prava primjenjuju na odgovarajući način odredbe o posjedu stvari, ako to nije suprotno naravi prava niti odredbama zakona. Kako se kod nas mogu posjedovati samo prava stvarnih služnosti, to će se posjed takvog prava moći osnovati samo činom faktičnog izvršavanja i sadržaja neke stvarne služnosti u korist jedne, a na teret druge nekretnine (čl. 10. st. 5. ZVDSP-a),

10. Odredbom članka 16. stavak 1. ZVDSP-a je propisano da kada posjednik jedne nekretnine jednostrano učini glede nekretnine koju drugi posjeduje nešto što taj ne bi trebao trpjeti, a taj to ipak otrpi, posjednik prve nekretnine je time u korist te nekretnine, kao povlasne, izvorno stekao posjed prava stvarne služnosti na drugoj nekretnini kao poslužnoj.

11. Nadalje, odredbom članka 21. stavak 1. ZVDSP-a, propisano je da onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu , bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. Također odredbom članka 22. stavak 1. ZVDSP-a propisano je kako je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan, ovlašten svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegovog posjeda, naredi uspostava posjedovnog stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

12. Posjed stvari je faktično postojanje vlasti neke osobe glede određene stvari (bez obzira je li njoj ta stvar i pravno pripada). S druge pak strane posjed prava, a to je, ponovimo, u našem pravnom poretku samo posjed stvarne služnosti, jest stanje u kojem neka osoba faktično izvršava sadržaj prava stvarne služnosti glede neke nekretnine (bez obzira je li ona ovlaštenik tog prava ili nije).

13. Odredbom članka 441. ZPP-a propisano kako će se raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničiti samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Također je propisano kako je isključeno raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

14. U pogledu potrebe postojanja svijesti da se smeta tuđi posjed, a kako bi se pružila posjedovna zaštita osobi koja je u posjedu (stvari ili prava), kao što smatra prvostupanjski sud za reći je slijedeće.

15.

Prema modernoj ili njemačkoj koncepciji posjeda (tzv. objektivnoj) koju je prihvatio i naš zakonodavac i to baš u odredbi članka 10. stavak 1. ZVDSP-a, za posjed je dovoljna samo faktična vlast na stvari bez posjedovne volje (animus rem sibi habendi). Usput je za navesti kako je tradicionalna ili rimska koncepcija posjeda smatrala posjedom držanje stvari s voljom držati je kao svoju (animus possidendi), kao unutrašnji subjektivni element posjeda, što znači iskazivanje volje držanja stvari za sebe kao svoje, a ne za drugoga.

16. Slijedom navedenog u našem pravu niti svijest o smetanju posjeda (animus turbandi) više nije pravno relevantna. Naime posjed se smeta svakim činom kojim je posjednik spriječen da istim raspolaže po svojoj volji, neovisno o tome postoji li o tome svijest kod onoga koji čini smetanje posjeda. Konkretno, ako su u predmetnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za pružanje posjedovne zaštite tužiteljima (jasno u okviru njihovog tužbenog zahtjeva) onda prvostupanjski sud tako treba i postupiti neovisno o tome je li tuženik imao svijest o tome da ostavljanjem – parkiranjem predmetnog automobila na spornom zemljištu čini akt smetanja posjeda, ili pak takvu svijest nije imao.

17. Dakle, zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski je sud propustio potpuno utvrditi činjenično stanje, na koji je način ostvaren žalbeni razlog predviđen odredbom članka 353. stavak 1. točka 2. ZPP-a, u svezi sa odredbom članka 381. ZPP-a. Stoga je žalbu tužitelja trebalo uvažiti, pobijano prvostupanjsko rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.

18. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud razmotriti primjedbe istaknute u ovom drugostupanjskom rješenju, te će potom ponovno dati pravnu ocjenu svih izvedenih dokaza, a po potrebi izvesti i nove (ako su za to ispunjene zakonske pretpostavke), a kako bi se činjenično stanje točno i potpuno utvrdilo. Samo usput je za navesti kako je sud prilikom odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva vezan za činjenice koje ističu tužitelji i na kojima temelje tužbeni zahtjev.

19. Konačno, sud će nakon cjelovito provedenog dokaznog postupka, vodeći računa i o odredbama članka 7., 8. i 221.a ZPP-a te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu kao i o troškovima postupka.

U Splitu 28. kolovoza 2025.

Sudac:

Dr. sc. Ivan Tironi