Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž R-105/2023-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja mr. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Milina, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Renate Košir Skračić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Vlaho Mujo i Marijana Vodnici Vuković, odvjetnici u Dubrovniku, protiv tuženika Opće bolnice Dubrovnik, Dubrovnik, Dr. Roka Mišetića 2, OIB: 75970517069, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Dragičević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate plaće, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pr-280/2022-24 od 20. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika Opće bolnice Dubrovnik kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Pr-280/2022-24 od 20. srpnja 2023.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.361,21 Eura bruto sa zakonskim zateznim kamatama tekućim
- na iznos od 32,15 Eura od 16.05.2018. godine,
- na iznos od 44,03 Eura od 16.06.2018. godine,
- na iznos od 145,69 Eura od 16.07.2018. godine,
- na iznos od 106,46 Eura od 16.08.2018. godine,
- na iznos od 102,74 Eura od 16.09.2018. godine,
- na iznos od 109,07 Eura od 16.10.2018. godine,
- na iznos od 44,03 Eura od 16.11.2018. godine,
- na iznos od 76,73 Eura od 16.12.2018. godine,
- na iznos od 65,64 Eura od 16.01.2019. godine,
- na iznos od 44,63 Eura od 16.02.2019. godine,
- na iznos od 104,83 Eura od 16.03.2019. godine,
- na iznos od 99,84 Eura od 16.04.2019. godine,
- na iznos od 79,42 Eura od 16.05.2019. godine,
- na iznos od 101,28 Eura od 16.06.2019. godine,
- na iznos od 171,44 Eura od 16.07.2019. godine,
- na iznos od 144,87 Eura od 16.08.2019. godine,
- na iznos od 159,07 Eura od 16.09.2019. godine,
- na iznos od 7,55 Eura od 16.10.2019. godine,
- na iznos od 106,08 Eura od 16.12.2019. godine,
- na iznos od 150,37 Eura od 16.01.2020. godine,
- na iznos od 126,57 Eura od 16.02.2020. godine,
- na iznos od 97,72 Eura od 16.03.2020. godine,
- na iznos od 138,82 Eura od 16.04.2020. godine,
- na iznos od 102,18 Eura od 16.05.2020. godine
do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve ovo u roku od 15 dana, osim na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći.
II. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužitelju iznos od 1.194,17 Eura sa zakonskom zateznom kamatom koja ja taj iznos teče od 20. srpnja 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u visini od 1.741,95 Eura sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom kao neosnovan."
2. Protiv navedene presude tuženik je uložio žalbu zbog svih žalbenih razloga koji su propisani odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.
- Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da se njegova žalba usvoji i preinači presuda u smislu žalbenih navoda uz naknadu parničnog troška, podredno da se ista ukine i vrati predmet na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.
2.1. U žalbi ukazuje na bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP u svezi sa člankom 7. i člankom 8. ZPP i na pogrešnu primjenu prava, posebice Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj: 143/13. i 96/15., dalje: KU/13), te odredbi Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14., 127/17., dalje: ZR). U bitnome, sporna je pravna osnova zahtjeva tužiteljice u dijelu kojim potražuje isplatu neisplaćenog dijela bruto plaće s osnove dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve radne sate, odnosno i za vrijeme prekovremenog rada (osim za vrijeme redovnog rada), te je sporna razlika manje isplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora u utuženom razdoblju s osnove pogrešno obračunate plaće. Tuženik smatra da se dodaci na plaću računaju i isplaćuju samo na osnovnu plaću, odnosno kao fiksni dodaci, a prekovremeni sati nisu dio osnovne plaće, pa tužiteljici za prekovremene sate nije trebalo obračunati i isplatiti dodatke koji se obračunavaju samo na osnovnu plaću. Budući da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti, prigovara i odluci o trošku postupka.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava sve navode žalbe i predlaže potvrđivanje prvostupanjske presude.
4. Žalba je neosnovana.
5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio sve relevantne činjenice na koje je pravilno primijenio materijalno pravo i u obrazloženju presude dao je jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama. Ne postoje niti drugi nedostaci presude zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi mogla ispitati, pa se nije ostvario žalbeni razlog iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju povredu odredaba parničnog postupka ukazuje tuženik u svojoj žalbi.
5.1. Isto tako, ispitujući pobijanu presudu suda prvog stupnja, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP.
6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica u spornom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu liječnika specijalizanta vaskularne kirurgije, a rad joj je zbog prirode posla bio i jest organiziran između ostalog i u dežurstvima, noću, subotom i nedjeljom, blagdanom i prekovremeno, zatim je utvrđeno da u istom razdoblju tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak na ime iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, te dodatak za otežane uvjete rada na prekovremene sate koje je tužiteljica nesporno odradila u istom razdoblju, te je u istom razdoblju tuženik pogrešno izračunao tužiteljici naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora.
7. Na tako utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo iz odredbe članka 57. i 51. KU/13 odnosno odredbi članka 55. i 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine", broj 29/18. - dalje: KU/18), kada je odlučio kao u pobijanoj prvostupanjskoj presudi i naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.361,21 eura bruto na ime manje isplaćene naknade za prekovremeni rad uz uvećanje za posebne uvjete rada i uvećanje zbog dodatka na ime iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, kao i na ime razlike manje isplaćene naknade za korištenje godišnjeg odmora.
8. Naime, tuženik nije tužiteljici vršio obračun plaće primjenom članka 51. stavak 1. KU/13 odnosno članka 49. stavak 1. KU/18 te joj nije plaćao dodatak za otežane uvjete rada i dodatak na ime iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada iako je tužiteljica i u prekovremenom radu radila u otežanim uvjetima i bila odgovorna za život i zdravlje ljudi, a na koji ima pravo sukladno odredbi članka 57. stavak 1. KU/13 odnosno članka 55. stavak 1. KU/18, Također, sukladno navedenom tuženik je tužiteljici pogrešno obračunao naknadu za korištenje godišnjeg odmora u odnosu na sporno razdoblje.
9. Također treba reći da je odredbom članka 51. stavak 1. KU/13 odnosno članka 49. stavak 1. KU/18, propisano da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10% ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima, dok je stavak 9. istog članka propisano da se prekovremenim radom smatra svaki sat rada duže od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
10. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljici pripada dodatak za otežane uvjete rada i dodatak na ime iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, i to za svaki sat kada je tužiteljica radila u takvim uvjetima rada pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Naime, nelogično bi bilo tumačenje tuženika da tužiteljici taj dodatak pripada samo za redovan rad, jer ukoliko postoje otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje ljudi, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu.
11. Nadalje, prvostupanjski sud je valjano zaključio da je tuženik pogrešno obračunao tužiteljici i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, jer je povrijedio prava tužiteljice iz odredbi KU. Naime, prema odredbi članka 81. ZR, za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Prema odredbi članka 36. stavak 1. KU/13 i članka 34. KU/18, radniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje se naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a u stavku 2. istog članka je određeno da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini njegove prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.
12. Visina potraživanja tužiteljice na ime manje isplaćene plaće u utuženom periodu utvrđena je iz uvjerljivog i objektivnog nalaza stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije Stefani Gardašanić, dipl. oec. iz Dubrovnika koji je sačinjen na temelju dokumentacije koju je priložio tuženik primjenom važećih kolektivnih ugovora i drugih propisa, te pravnih shvaćanja prvostupanjskog suda.
13. Prema tome, iz svega proizlazi da je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 2.361,21 eura na ime manje isplaćene plaće i manje isplaćene naknade za godišnji odmor i odlučio kao u pobijanoj presudi u točki I. izreke. Na dosuđene iznose tužiteljica ima pravo na zatezne kamate kako je to dosudio prvostupanjski sud na svaku mjesečnu razliku, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu iznosa kamata na iznos poreza na dohodak i prireza sadržanih u dosuđenom bruto iznosu.
14. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP, budući je tuženik u cijelosti izgubio spor, pa je dužan naknaditi tužiteljici opravdane i nužne troškove za vođenje ovog spora, koji su pravilno obračunati i obrazloženi u točki 11. obrazloženja, iz kojeg je razvidno i koliko bodova pripada tužiteljici za svaku priznatu parničnu radnju, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22.).
15. Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu kao u točki I. izreke ove presude.
16. Kako je žalba tuženika u cijelosti neosnovana, isti nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP), te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude primjenom članka 166. ZPP.
U Sisku 28. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Ana Beloglavec
