Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-697/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Renate Košir Skračić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Zlatane Bihar, članice vijeća, u izvanparničnom predmetu produženja prisilnog smještaja neubrojive osobe u psihijatrijskoj ustanovi VU iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Vanja Jakšić, odvjetnik u Sisku, odlučujući o žalbi prisilno smještene osobe, izjavljenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, poslovni broj: R1-267/2025-7 od 19. kolovoza 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba VU, prisilno smještene osobe i potvrđuje rješenje Županijskog suda u Sisku poslovni broj R1-267/2025-7 od 19. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem određen je prisilni smještaj VU u NEUROPSIHIJATRIJSKOJ BOLNICI DR. IVAN BARBOT POPOVAČA (dalje: NPB Popovača) u trajanju do trideset dana, počevši od 25. kolovoza 2025.
2. Protiv navedenog rješenja žalbu pravodobno izjavljuje VU po punomoćniku Vanji Jakšiću, odvjetniku u Sisku. VU smatra da se prisilnim smještajem u psihijatrijsku ustanovu ograničavaju njegova temeljna ljudska prava pa stoga isto, po zakonu, ne smije biti određeno ako nije apsolutno opravdano, što u ovom slučaju nije jer se u ponašanju VU ne nailazi na ikakvu opasnost da bi naudio sebi, a ni drugima. VU predlaže u žalbi da se njegov prisilni smještaj prekine jer smatra da mu nije mjesto u bolnici, nego na slobodi. Smatra da bi se bolje liječio na slobodi nego institucionalno i navodi da ima sestru koja bi se mogla brinuti za njega. Stoga, a s obzirom na to da je svrha prisilnog smještaja pomoć osobama s određenim tegobama, smatra prisilnu hospitalizaciju suviše rigoroznom mjerom jer se ista svrha može postići blažim mjerama, a naročito ako se uzmu u obzir sve okolnosti slučaja. Predlaže da sud drugog stupnja uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje na način da ukine prisilan smještaj VU ili, podredno, uvaži žalbu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Žalba VU nije osnovana.
4. Ispitujući navedeno rješenje kao i postupak koji mu je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), a nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud, u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, pazi po službenoj dužnosti.
5. Prije isteka prisilnog smještaja određenog rješenjem od 22. srpnja 2025., NPB POPOVAČA je 13. kolovoza 2025. ovom sudu podnijela prijedlog za produženje prisilnog smještaja VU u psihijatrijskoj ustanovi.
5.1. U prijedlogu za produženje prisilnog smještaja navodi se da pacijent na odjelu na momente odbija terapiju i obavljanje osobne higijene, da negira probleme s alkoholom i odbija uključenje u program za liječenje alkoholizma, da se nejasno distancira od prije izrečenih prijetnji prema sestri koja ga je poslala na liječenje. Nadalje u prijedlogu se navodi da je pacijent potpuno nekritičan i bez ikakvog uvida prema svom psihičkom stanju, ponašanju u bolesti i potrebi liječenja te ukoliko se liječenje prekine, postoji opasnost od pogoršanja bolesti i realna opasnost za okolinu. U prijedlogu se predlaže produženje prisilne hospitalizacije jer su mišljenja da je pacijent potpuno nekritičan i bez uvida u svoju bolest, potencijalno je opasan za okolinu pa predlažu nastavak prisilnog zadržavanja.
6. U postupku je proveden dokaz saslušanjem VU, prisutnog liječnika te je izvršen uvid u spis i medicinsku dokumentaciju, kao i nalaz i mišljenje vještaka.
7. Prema stanju spisa proizlazi da je vještačenje provedeno u dva navrata, 26. lipnja 2025. i 21. srpnja 2025. Vještačenjem je utvrđeno da su kod VU prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti MKB-10 utvrđene označene šifrom F10.2 alkoholna ovisnost, F10.3 apstinencijske smetnje, F07.9 kronični psihoorganski sindrom (početna demencija), K70 alkoholna bolest jetre, G62.1 polineuropatija, tremor te da se radi o kroničnim i teškim psihičkim i tjelesnim stanjima.
7.1. Posljednjim vještačenjem od 21. srpnja 2025. je utvrđeno da je psihičko stanje VU nepromijenjeno, odnosno da nije došlo do poboljšanja, da isti odbija ponuđeno liječenje na Odjelu za alkoholizam NPB Popovača, kao i bilo kakvo drugo liječenje te da postoji opasnost od činjenja štetnih radnji, da može ugroziti svoje zdravlje i sigurnost, ali i sigurnost drugih osoba te se predlaže prisilna hospitalizacija na vrijeme od minimalno jedan mjesec.
8. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja, utemeljen na vještačenjima provedenim tijekom prisilne hospitalizacije, da je pacijentu potrebno liječenje u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od minimalno mjesec dana, kao i da, obzirom na navode iz prijedloga NPB Popovača od 13. kolovoza 2025., nije došlo do poboljšanja psihičkog stanja, jer da je prisilno smještena osoba i dalje bez uvida i kritičnosti prema bolesti, ponašanju u bolesti i potrebi liječenja.
9. Iako je sud prvog stupnja u pobijanoj odluci zaključio da je došlo do poboljšanja fizičkog stanja prisilno smještene osobe jer je dobio na kilaži jer redovito jede i ne konzumira alkohol, a i izjavio je da se osjeća dobro, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da do poboljšanja psihičkog stanja u proteklih mjesec dana ipak nije došlo, jer je VU i dalje potpuno nekritičan i bez ikakvog uvida prema svojoj bolesti, ponašanju u bolesti i potrebi liječenja.
9.1. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da se ne mogu prihvatiti izjave VU kojima obećava da „sigurno više neće piti“, jer je izjavio i to da njemu liječenje ne treba, a nedvojbeno alkohol konzumira cijeli život, prekomjerno, a što je i dovelo do trajnih organskih promjena i posljedica.
9.2. Nadalje, izjave VU koje je dao tijekom liječenja, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio kao prijetnje sestri, koja je i poduzela radnje da on dođe na liječenje (nazvala hitnu pomoć), što joj on očito zamjera, onda nema dvojbe da je VU nekritičan prema bolesti i potrebi liječenja i bez uvida u potrebu svog liječenja, što svakako isključuje mogućnost ambulantnog liječenja, ali i ukazuje na to da time izravno ugrožava u prvom redu svoje zdravlje i sigurnost, ali i da može ugroziti tuđi život.
10. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da bi prisilno smještena osoba svoje liječenje mogla nastaviti ambulantno te da u trenutnom stanju ne može ugroziti svoj ili tuđi život, zdravlje i sigurnost, to je stoga pravilno primijenjeno materijalno pravo iz članka 27. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama ("Narodne novine", broj: 76/14., u daljnjem tekstu: ZZODS) kada je ocijenjeno da je prisilno smještenoj osobi neophodno potrebna daljnja psihijatrijska pomoć i smještaj u psihijatrijskoj ustanovi radi liječenja.
11. Cijeneći sve navedeno, odluka o određivanju prisilnog smještaja u skladu je s nalazima vještaka psihijatrijske struke, kao i odredbom članka 40. ZZODS pa je stoga odbijena žalba VU kao neosnovana i potvrđeno prvostupanjsko rješenje sukladno članku 43. stavku 3. ZZODS.
U Sisku 28. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Ana Beloglavec
