Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-22/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verica Kos, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika HAGLEITNER HYGIENE HRVATSKA d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 74412164591, zastupanog po punomoćnici Mii Kalajdžić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Bardek, Lisac, Mušec, Skoko i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi sklapanja ugovora i utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1748/2023-16 od 17. siječnja 2025., 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja FK kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1748/2023-16 od 17. siječnja 2025.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana, ukida rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1748/2023-16 od 17. siječnja 2025. te predmet u tome dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj sa zahtjevom da se naloži tuženiku da sklopi s njim Ugovor o radu za radno mjesto odgovorne osobe za nadzor nad skladištenjem, čuvanjem i izdavanjem opasnih kemikalija u trajanju od 2. listopada 2009. do 11. lipnja 2012., u skladu sa Zakonom o radu.

1.1. Rješenjem suda prvog stupnja odbačena je tužba tužitelja sa zahtjevom da se utvrdi da će u Potvrdi o vrsti poslova koje je tužitelj obavljalo u trajanju radnog odnosa tuženik upisati zaposlenje na radnom mjestu odgovorne osobe za nadzor nad skladištenjem, čuvanjem i izdavanjem opasnih kemikalija, a na osnovi priložene Potvrde za tužitelja da je stekao potrebno znanje za obavljanje unaprijed navedenih poslova izdane od strane Hrvatskog zavoda za toksikologiju dana 29. rujna 2009., u trajanju od 02. listopada 2009. do 11. lipnja 2012. te da se utvrdi da će tuženik u Elektronskoj potvrdi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje upisati postojanje radnog odnosa visoke stručne spreme (VSS) za razdoblje od 2. listopada 2009. do 11. lipnja 2012.

2. Tužitelj žalbom pobija navedenu presudu i rješenje iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Neosnovano tužitelj u žalbi ukazuje da je sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud činjenično stanje na kojem se temelji presuda utvrdio prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

5. Prvostupanjski sud, glede dijela zahtjeva o kojem je odlučio presudom, nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koje ukazuje tužitelj u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st .2. ZPP.

7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja da se naloži tuženiku da sklopi s njim Ugovor o radu za radno mjesto odgovorne osobe za nadzor nad skladištenjem, čuvanjem i izdavanjem opasnih kemikalija u trajanju od 2. listopada 2009. do 11. lipnja 2012., da se utvrdi da će u Potvrdi o vrsti poslova koje je tužitelj obavljao u trajanju radnog odnosa tuženik upisati zaposlenje na radnom mjestu odgovorne osobe za nadzor nad skladištenjem, čuvanjem i izdavanjem opasnih kemikalija, a na osnovi priložene Potvrde za tužitelja da je stekao potrebno znanje za obavljanje unaprijed navedenih poslova izdane od strane Hrvatskog zavoda za toksikologiju dana 29. rujna 2009., u trajanju od 2. listopada 2009. do 11. lipnja 2012. te da se utvrdi da će tuženik u Elektronskoj potvrdi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje upisati postojanje radnog odnosa visoke stručne spreme (VSS) za razdoblje od 2. listopada 2009. do 11. lipnja 2012.

8. Prvostupanjski je sud odbio tužitelja sa zahtjevom da se naloži tuženiku sklapanje Ugovora o radu za radno mjesto odgovorne osobe za nadzor nad skladištenjem, čuvanjem i izdavanjem opasnih kemikalija u trajanju od 2. listopada 2009. do 11. lipnja 2012. uz obrazloženje da je radni odnos dobrovoljni odnos između poslodavca i radnika koji se zasniva na ugovoru o radu, te da ne postoji obveza niti jedne strane na zaključenje ugovora o radu za točno određeno radno mjesto.

9. Nije sporno da tužitelj nije imao zaključen Ugovor o radu za radno mjesto odgovorne osobe za nadzor nad skladištenjem, čuvanjem i izdavanjem opasnih kemikalija.

10. Tužitelj u tužbi tvrdi da je obavljao poslove odgovorne osobe za nadzor nad skladištenjem, čuvanjem i izdavanjem opasnih kemikalija po nalogu tuženika, ali da je tuženik odbio potpisati s njim ugovor o radu za to radno mjesto.

11. Dakle, prema činjeničnim navodima tužitelja, tužitelj je imao s tuženikom zaključen usmeni ugovor o radu za to radno mjesto, ali tuženik nije želio s njim zaključiti pisani ugovor o radu za to radno mjesto.

12. Prema čl. 12. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 i 93/14 - dalje: ZR) ako ugovor o radu nije sklopljen u pisanom obliku, poslodavac je dužan radniku prije početka rada izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, a ako poslodavac prije početka rada ne sklopi s radnikom ugovor o radu u pisanom obliku ili mu ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme (st. 4.).

13. Stoga, kada bi tvrdnje tužitelja i bile točne, niti tada se ne bi moglo naložiti tuženiku da sa tužiteljem zaključi ugovor o radu za radno mjesto odgovorne osobe za nadzor nad skladištenjem, čuvanjem i izdavanjem opasnih kemikalija, kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja, već bi se eventualno od suda moglo zahtijevati utvrđenje da je takav ugovor u spornom razdoblju bio zaključen.

14. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu.

15. Pobijanim rješenjem prvostupanjski je sud odbacio tužbu u dijelu kojim se zahtjeva utvrđenje da će se u Potvrdi o vrsti poslova koje je tužitelj obavljao za vrijeme trajanja radnog odnosa upisati da je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu odgovorne osobe za nadzor nad skladištenjem, čuvanjem i izdavanjem opasnih kemikalija, u trajanju od 2. listopada 2009. do 11. lipnja 2012. te utvrđenje da će tuženik u Elektronskoj potvrdi Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje upisati postojanje radnog odnosa visoke stručne spreme (VSS) za razdoblje od 2. listopada 2009. do 11. lipnja 2012.

16. No, zahtjevi tužitelja koji se odnose na izdavanje Potvrde o vrsti poslova koje je tužitelj obavljao u spornom razdoblju i upis u elektronički zapis o radnopravnom statusu su nerazumljivi i međusobno proturječni jer nije jasno radi li se o deklaratornim ili kondemnatornim zahtjevima te su zbog toga nepodobni za raspravljanje i odlučivanje, pa je sud odlučujući o takvim zahtjevima počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tužitelj u žalbi, jer je zbog nerazumljivosti zahtjeva i izreka rješenja nerazumljiva i međusobno proturječna, tako da je temeljem čl. 369. st. 1. ZPP trebalo ukinuti pobijano rješenje i u tome dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

17. Kako je ukinuta odluka o glavnom zahtjevu trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku.

18. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud pozvati tužitelja da uredi tužbeni zahtjev koji je odbačen pobijanim rješenjem, kako bi isti bio podoban za odlučivanje (čl. 109. ZPP), nakon čega će kao prethodno pitanje (čl. 12. st. 1. ZPP) utvrditi je li tužitelj imao sa tuženikom u spornom razdoblju zaključen ugovor o radu za radno mjesto odgovorne osobe za nadzor nad skladištenjem, čuvanjem i izdavanjem opasnih kemikalija, a ako utvrdi da je tome bilo tako, imati će u vidu da je tuženik tada bio dužan postupiti prema čl. 124. st. 2. ZR, dok će u odnosu na dio zahtjeva koji se odnosi na ispravak elektroničkog zapisa podataka o radnom odnosu primijeniti Pravilnik o elektroničkom zapisu podataka iz područja radnih odnosa („Narodne novine“, broj, 32/15). Prilikom ocjene osnovanosti prigovora zastare, prvostupanjski će sud imati u vidu da potvrda iz čl. 124. st. 2. ZR, predstavlja deklaraciju o vrsti poslova koje je tužitelj obavljao i trajanju radnog odnosa, koja se uvijek može zahtijevati od poslodavca, pa se na izdavanja takve potvrde ne primjenjuju odredbe o općem zastarnom roku.

U Velikoj Gorici 28. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos