Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-71/2025-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verica Kos, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Ćosiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu Stalna služba u Makarskoj, Građansko upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pr- 314/2021-26 od 17. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pr-314/2021-26 od 17. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod st. I. i III. izreke i u tome se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.055,79 eura s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), odbijen je tužitelj s zahtjevom u dijelu kojim potražuje isplatu zateznih kamatama na porez na dohodak i prirez poreza na dohodak sadržanim u dosuđenom bruto iznosu od 3.055,79 eura (st. II. izreke) te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.865,445 eura s pripadajućim zateznim kamatama (st. III. izreke).

2. Tuženik žalbom pobija navedenu presudu pod st. I. i III. izreke, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. U odgovoru na žalbu tužitelj predlaže da ovaj sud odbije žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdi u pobijanom dijelu presudu suda prvog stupnja.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st .2. ZPP.

6. Predmet ovog postupka je isplata iznosa od 3.055,79 eura s pripadajućim zateznim kamatama, koji tuženik duguje tužitelju, jer je tužitelj u razdoblju od siječnja 2016. pa do ožujka 2021. godine po nalogu nadređenih dolazio na posao 15 minuta ranije, odnosno u 6,45 sati kada mu je smjena započinjala u 7,00 sati, a odlazio 45 minuta kasnije, odnosno u 19,45 sati, kada mu je smjena završavala u 19,00 sati. Kada mu je smjena počinjala u 19,00 sati, tužitelj je bio dužan doći na posao u 18,45 sati, a odlazio je s posla 45 minuta kasnije, odnosno u 7,45 sati kada mu je smjena završavala u 7,00 sati. Tužitelj zahtjeva neisplaćeni iznos za rad duži od formalno propisanog radnog vremena za razdoblje od siječnja 2016. do ožujka 2021.

7. Prema čl. 44. st. 10. Kolektivnog ugovora za državne službenika i namještenike ("Narodne novine", broj 93/08, 89/12 i 104/13) osnovna plaća službenika može se uvećati, između ostalog i po osnovi rada u turnusima, s time da se policijskom službeniku koji rad obavlja u turnusu visina satnice rada za vrijeme koje isti provede dulje od formalno propisanog radnog vremena obračunava na osnovi prosječne vrijednosti bruto satnice (uvećanjem stanice za sve pripadajuće dodatke), a ne na osnovi visine osnovne satnice uvećane za dodatak za rad u turnusu (Rev-924/2024- 3 od 11. prosinca 2024).

8. Prvostupanjski je sud utvrdio da iz iskaza saslušanih svjedoka u ovom postupku, kojima je poklonio vjeru, proizlazi da su tužitelj, kao i ostali policijski službenici koji rade na poslovima kontrole državne granice, u utuženom razdoblju bili u obvezi odlaziti na granične prijelaze i vraćati se do policijske postaje [adresa] isključivo službeno organiziranim prijevozom, da je voditelj smjene po dolasku u Policijsku postaju bio dužan razdužiti službeno vozilo, te predati radna izvješća, s tim da su ovu obvezu imali i ostali policijski službenici za kontrolu državne granice ukoliko je samo jedan policajac bio raspoređen na pograničnom prijelazu, a što je bilo gotovo uvijek. Prvostupanjski je sud utvrdio da tužitelju po svakom turnusu pripada 1 sat više od onoga što mu je plaćeno.

9. U odnosu na rad koji se obavljalo na međunarodnim graničnom prijelazima tužitelj je u svom iskazu naveo da su od 2014. godine, svi policijski službenici koji rade na graničnim međunarodnim prijelazima bili dužni dolaziti na posao 15 minuta ranije, a da su nakon što je počela pandemija korone (11. ožujka 2020.) dobili naputak da policijski službenici koji rade na međunarodnim graničnim prijelazima Vinjani Gornji i Donji mogu doći osobni vozilom, dok su voditelji bili dužni dolaziti službenim vozilom te da i danas policijski službenici mogu tako dolaziti na posao na međunarodni granični prijelaz, odnosno da to mogu koristi oni koji to žele, a onima koji to ne žele osiguran je prijevoz službenim vozilom. Tužitelj je iskazao da je iskoristio tu mogućnost, te je na granične prijelaze Vinjani Gornji i Donji dolazio svojim automobilom, a u tom se slučaju nije bio dužan po završetku turnusa javiti u Policijsku postaju, već je išao direktno kući.

10. Prema tome, iz iskaza tužitelja proizlazilo bi da je nakon proglašenja pandemije korone, na međunarodnim graničnim prijelazima radio više od propisanog i plaćenog radnog vremena kod svake smjene za 15 minuta, a to da postoji obveza dolaska na međunarodni granični prijelaz 15 minuta ranije nakon proglašenja pandemije korone iskazuju i svjedoci HŽ i ĆŽ. Kako je prvostupanjski sud za razdoblje nakon proglašenja pandemije korone utvrdio da tužitelju treba honorirati po svakoj smjeni 1 sat rada više od onog kojim mu je plaćen, to je u tome dijelu činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

11. U odnosu na razdoblje prije proglašenja pandemije korone, što se tiče rada na pograničnim graničnim prijelazima tuženik je u odgovoru na tužbu priznao da je tužitelj imao obvezu doći pola sata ranije u Policijsku postaju zbog otpreme službe i putovanja do pograničnih graničnih prijelaza Slivno i Sebišina, te da mu je isto toliko bilo potrebno i za povratak u Policijsku postaju, dok mu je za pogranični prijelaz Jovića most priznao da je radio više od propisanog po svakoj smjeni za ½ sata. Naime, prema nalazu i mišljenju financijskog vještaka, i satnici koju je u odnosu na sve pogranične prijelaze tuženik priznao tužitelju, tuženik je za prijelaze Sebišina i Slivno tužitelju priznao za svaku odrađenu smjenu po 1 dodatni sat, a za Jovića most po ½ dodatna sata.

12. Iz iskaza svjedoka ĆŽ proizlazi bi da se sa službenim vozilom po završetku smjene na pograničnom prijelazu Jovića most ide do međunarodnog prijelaza Vinjani Gornji, te se nakon primopredaje službe vraćaju u Policijsku postaju Imotski oko 7,30 do 7,35 sati, a da se s pograničnih prijelaza Sebišina i Slivno službenim vozilom vraćaju oko 8,15 sati. Svjedok OŽ u svom iskazu navodi da policijski službenici koji su raspoređeni na pogranični prijelaz Jovića most nakon završetka smjene službenim vozilom idu na međunarodni granični prijelaz Vinjani Gornji, te se tim vozilom vraćaju u Policijsku postaju Imotski od 7,25 do 7,30 sati, dok se policijski službenici koji su raspoređeni na pogranične prijelaza Slivno i Sebišina nakon završetka smjene službenim vozilom vračaju u Policijsku postaju Imotski oko 8,00 sati.

12.1. Jednako tako iskazuje i svjedokinja UŽ, koja u iskazu navodi da kada je raspoređena na međunarodni granični prijelaz Vinjani Gornji, da tada prvo ide od Jovića mosta, gdje se vrši primopredaja službe između policijskog službenika kojem završava smjena, nakon čega se ide službenim vozilom do prijelaza Vinjani Gornji, gdje se vrši primopredaja službe, a za koje vrijeme policijski službenik s prijelaza Jovića most čeka u službenom vozilu, nakon čega se vraćaju u Policijsku postaju Imotski oko 7,30 sati, a da se s međunarodnog graničnog prijelaza Vinjani Gornji, sa istim službenim vozilom koje ide od pograničnog prijelaza Jovića most, u Policijsku postaju [adresa] policijski službenici vraćaju u 7,20 do 7,25 sati, a nekad i kasnije.

12.2. Iz iskaza navedenih svjedoka proizlazilo bi da se policijski službenici koji su raspoređeni na pogranični prijelaz Jovića most, vraćaju po završetku smjene u Policijsku postaju Imotski oko 7,30 sati, dok se sa ostalih pograničnih prijelaza vraćaju oko 8,00 sati, a tu razliku u satnici prvostupanjski sud nije cijenio, pa je i u tome dijelu činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

13. Prema pravnom stajalištu koje je izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj Rev-594/2024-2 od 30. travnja 2024., policijskom službeniku (koji radi na graničnom prijelazu) pripada naknada plaće za vrijeme provedeno u prijevoznom sredstvu nakon završetka smjene radi razduženja službe s obzirom na to da je pravilnom primjenom čl. 44. st. 10. KU tužitelju po osnovi rada u turnusima potrebno navedeni rad priznati kao rad dulji od formalno propisanog radnog vremena.

13.1. Prema pravnom shvaćanju izraženom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 466/07-2 od 5. rujna 2007. tužiteljevo vrijeme provedeno u Policijskoj postaji V. prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska sa graničnog prijelaza radi zaduženja i razduženja po obavljenom poslu ne može se u smislu odredbe čl. 33. st. 1. ZR podvesti pod pojam prekovremenog rada. Međutim, vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena može se vrednovati odnosno honorirati tužitelju, ali ne po osnovu prekovremenog rada. Odredbom čl. 39. citiranog Kolektivnog ugovora propisano je kako se osnovna plaća službenika i namještenika može uvećati između ostalog i po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima.

13.2. Dakle, sukladno navedenim pravnim shvaćanjima, policijskom službeniku priznaje se vrijeme provedeno u Policijskoj postaji prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska sa graničnog prijelaza radi zaduženja i razduženja po obavljenom poslu, iz čega bi proizlazilo da kada bi se radilo o dolasku u Policijsku postaju i odlasku iz Policijske postaje koje bi bilo povezano samo uz funkciju prijevoza do radnog mjesta i povratka sa radnog mjesta, da se tada vrijeme provedeno u prijevozu ne bi moglo honorirati tužitelju.

14. U odnosu na međunarodne granične prijelaze svjedok LŽ u svom iskazu navodi da kada je policijski službeni raspoređen na međunarodne granične prijelaze da se tada po završetku smjene nije dužan javiti u Policijsku postaju, a isto iskazuje i svjedok RŽ, iz čijeg iskaza bi proizlazilo da policijski službenik koji nije vođa smjene i koji je došao na međunarodni granični prijelaz službenim vozilom nije dužan predati u Policijsku postaju Imotski radno izviješće šefu smjene. Iz njegova iskaza proizlazi bi i da radno izvješće sastavlja voditelj smjene, te da se isto vraća u Policijsku postaju šefu smjene, a da to izvješće šefu smjene u Policijskoj postaji predaje voditelj smjene ukoliko je na međunarodni granični prijelaz došao službenim vozilom, a ako nije, da ga može predati svaki policijski službenik koji se vraća u Policijsku postaju službenim vozilom.

14.1. Prvostupanjski sud nije prihvatio iskaze navedenih svjedoka jer da iz njihovih iskaza proizlazi da su od 2013. godine pa nadalje policijski službenici imali mogućnost dolaska na granični prijelaz i svojim privatnim automobilom, a da je to u suprotnosti sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka koji navode da su policijski službenici u utuženom razdoblju bili u obvezi dolaziti i odlaziti sa graničnih prijelaza službenim vozilom. Međutim, prvostupanjski je sud propustio ocijeniti bitan dio njihovih iskaza koji se odnosi na obvezu sastavljanja i predaje radnog izvješća te usporediti taj dio njihovih iskaza sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka, koji su svjedočili o radnjama koje su se obavljale nakon povratka službenim vozilom u Policijsku postaju Imotski, a kako bi mogao ocijeniti vjerodostojnost njihovih iskaza u tome dijelu, odnosno iskaza drugih saslušanih svjedoka, a sve kako bi se moglo utvrditi je li vračanje tužitelja službenim vozilom u Policijsku postaju Imotski sa međunarodnih graničnih prijelaza bilo samo u funkciji prijevoza službenim vozilom i eventualne predaje radnog izvješća koje je sastavio voditelj smjene koji se ne vraća službenim vozilom u Policijsku postaju, ili su osim zadataka koji su isključivo vezani uz funkciju prijevoza postojale još neke obveze tužitelja koje je bio dužan obaviti u Policijskoj postaji, zbog kojih bi mu se vrijeme provedeno u prijevozu službenim vozilom koje je vezano uz obavljanje određenih radnih zadataka u Policijskoj postaji trebalo honorirati. Pritom treba reći da bi iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazilo da se otprema službe obavljala na graničnim prijelazima, a da su se po povratku u Policijsku postaju Imotski vraćali ključevi od službenog vozila i predavalo radno izviješće voditelja smjene.

15. Tuženik u žalbi ukazuje da je dolazak u Policijsku postaju Imotski 15 minuta prije početka smjene bilo isključivo u funkciji organiziranog prijevoza do graničnih prijelaza te da iz iskaza policijskih službenika ne proizlazi da su se u Policijskoj postaji Imotski prije odlaska na granični prijelaz obavljali bilo kakvi radni zadaci.

15.1. No, prvostupanjski je sud propustio utvrditi jesu li se i koji su se radni zadaci obavljali u Policijskoj postaji Imotski, prije odlaska službenim vozilom na granični prijelaz na koji su policijski službenici bili raspoređeni, pa je u tome dijelu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, a što predstavlja odlučnu činjenicu u ovom predmetu, jer prema pravnom shvaćanju ovog suda, tužitelju bi pripadalo pravo da mu se honorira vrijeme koje je provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena samo ako je prije odlaska na radno mjesto, u Policijskoj postoji Imotski obavljao radne zadatke koji nisu vezani uz postupak prijevoza službenim vozilom do mjesta rada.

16. Kako je iz navedenih razloga činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno, trebalo je temeljem čl. 370. ZPP ukinuti pobijanu presudu pod st. I. izreke i predmet u tome dijelu vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

17. Budući da je ukinuta odluka u glavnom zahtjevu trebalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku iz st. III. izreke pobijane presude.

18. U ponovnom će postupku prvostupanjski sud, imajući u vidu sve ono na što mu je ukazano ovim rješenjem, ponovno ocijeniti iskaze saslušanih svjedoka i svjedoka koji su saslušani u drugom postupku, ali se tužitelj suglasio da se njihovi iskazi koriste u ovom postupku, te tužitelja, kako bi mogao pravilno utvrditi vrijeme dolaska tužitelja u Policijsku postaju Imotski, radne zadatke koje je tamo obavljalo, radi li se o radnim zadacima koji su vezani samo uz funkciju prijevoza službenim vozilom do graničnog prijelaza, ili o drugim radnim zadacima koji opravdavaju da se tužitelju honorira vrijeme putovanja do Policijske postaje, te će isto tako ocijeniti i vrijeme dolaska tužitelja u Policijsku postaju Imotski, kao i radne zadatke koje je obavljao po povratku. Prvostupanjski će sud uzeti u obzir da je sam tužitelj u svom iskazu naveo da je od dana proglašenja pandemije korone na međunarodne granične prijelaze dolazio 15 minuta ranije vlastitim automobilom, a da je nakon što je njegov turnus završio, automobilom odlazio direktno kući. Pritom će prvostupanjski sud imati u vidu da je tuženik za prijelaze Sebišina i Slivno tužitelju priznao za svaku odrađenu smjenu po 1 dodatni sat, a za Jovića most po ½ dodatna sata, pa kako je prvostupanjski sud obračunao i za Jovića most po 1 dodatni sat po turnusu, potrebno je da ocijeni iskaze svjedoka i tužitelja, kako bi mogao utvrditi pripada li tužitelju u odnosu na pogranični prijelaz Jovića most po ½ dodatna sata, koliko mu priznaje tuženik ili 1 dodatni sat po turnusu, koliko zahtjeva tužitelj.

19. Nakon što na taj način utvrdi vrijeme koje je tužitelj odradio više od propisanog i plaćenog radnog vremena u spornom razdoblju, uzimajući u obzir da iz iskaza samog tužitelja proizlazi da u cijelom spornom razdoblju to vrijeme nije bilo isto, prvostupanjski će sud provesti dopunsko financijsko vještačenje radi utvrđivanje visine naknade plaće koja mu pripada.

20. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

U Velikoj Gorici 28. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos