Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-40/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Verica Kos, predsjednice vijeća, Nikole Ramušćaka člana vijeća i suca izvjestitelja i Gorana Škugora, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mirni Peršić Kučalo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šerić i Šerić u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog veterinarskog instituta, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, zastupan po punomoćniku Marku Hrabaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hrabar i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, te u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog veterinarskog instituta, Zagreb, Savska cesta 143, OIB: 29059177553, zastupan po punomoćniku Marku Hrabaru, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hrabar i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika FF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Mirni Peršić Kučalo, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šerić i Šerić u Zagrebu, radi sudskog raskida, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika-protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-30/2023-26 od 25. veljače 2025., 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-30/2023-26 od 25. veljače 2025. u pobijanom dijelu pod st. I., III. i IV. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužitelj-protutuženik sa zahtjevom na utvrđenje da Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika broj Z-VI-4-5107/22 do 28. studenog 2022. nije dopuštena, da tužitelju- protutuženiku slijedom toga nije prestao radni odnos, da se naloži tuženiku- protutužitelju da vrati tužitelja-protutuženika na rad na radno mjesto znanstvenog suradnika u Laboratoriju za dijagnostiku bjesnoće i opću virologiju temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj Z-VI-4-3510/10 od 31. srpnja 2019., a na kojem radnom mjestu je tužitelj obavljao rad prije donošenja Odluka o otkazu uvjetovane skrivljenim ponašanjem radnika broj Z-VI-4-5107/22 od 28. studenog 2022., te da se naloži tuženiku priznati tužitelju sva zakonska prava koja mu pripadaju iz radnog odnosa u razdoblju od dana otkazivanja ugovora o radu 28. studenog 2022. do dana vraćanja tužitelja na rad (st. I., točka 1. izreke), odbijen je protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja na raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj Z-VI-4- 3510/10 od 31. srpnja 2019. sklopljen između tužitelja i tuženika, s danom donošenja presude, kao danom prestanka radnog odnosa (st. II. izreke), odbijen je zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 1.000,00 EUR s pripadajućom zateznim kamatom (st. III. izreke), naloženo je tužitelju-protutuženiku da tuženiku-protutužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR (st. IV. izreke) te je odbijen zahtjev tuženika-protutužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 997,74 EUR (st. V. izreke).

2. Tužitelj-protutuženik žalbom pobija navedenu presudu iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP).

3. U odgovoru na žalbu tuženik-protutužitelj predlaže da se žalba tužitelja- protutuženika odbije kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrdi u pobijanom dijelu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, u vezi s čl. 8. i 220. ZPP, na koje ukazuje tužitelj, jer je prvostupanjski sud činjenično stanje utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te je na taj način utvrdio sve činjenice odlučne za donošenje odluke.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st .2. ZPP.

7. Predmet ovog postupka po tužbenom zahtjevu tužitelja-protutuženika je utvrđenje nedopuštenosti Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja, te vračanje tužitelja-protutuženika na rad na radno mjesto znanstvenog suradnika u Laboratoriju za dijagnostiku bjesnoće i opću virologiju temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj Z-VI-4-3510/10 od 31. srpnja 2019. Takav zahtjev tužitelj- protutuženik zasniva na činjeničnim navodima da je tuženik-protutužitelj kao poslodavac više nego očito počinio u postupku otkazivanja ugovora o radu niz proceduralnih pogrešaka, jer je tuženik-protutužitelj kao javna ustanova dužan postupati po točno utvrđenom postupku otkazivanja ugovora o radu svojim radnicima, koji je postupak propisan Pravilnikom o stegovnoj odgovornosti radnika Hrvatskog veterinarskog instituta i drugim internim aktima tuženika-protutužitelja, da je tuženik-protutužitelj kao poslodavac propustio u odnosu na tužitelja-protutuženika kao radnika provesti stegovni postupak, čime je onemogućio zaštitu njegovih prava iz radnog odnosa, odnosno uskratio mu pravo na raspravljanje u stegovnom postupku, a time mu ujedno onemogućio zaštitu njegovih prava pred upravnim sudom, da ravnatelj tuženika-protutužitelja nije ovlašten samostalno donositi odluke o otkazivanju ugovora o radu na temelju samostalne procjene navodno počinjenih povreda radnih dužnosti radnika, već da u utvrđivanju takvih okolnosti sudjeluje stegovno Povjerenstvo tuženika u točno propisanom postupku koji u odnosu na tužitelja-protutuženika nije proveden. Tužitelj-protutuženik ukazuje i na odredbu čl. 13. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti radnika Hrvatskog veterinarskog instituta koja propisuje apsolutni zastarni rok za pokretanje stegovnog postupka po proteku od 2 godine od dana kada je povreda radne dužnosti učinjena. Navodi i da je tuženik-protutužitelj ukoliko je smatrao da događaji koji su prethodili podnošenju kaznene prijave predstavljaju opravdani razloga za otkazivanje ugovora o radu, bio dužan protiv njega pokrenuti stegovni postupak radi izricanje mjere suspenzije s radnog mjesta do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka. Smatra da mu je tuženik-protutužitelj propustio izdati prethodno upozorenje ili opomenu na navodno kršenje njegovih obveza iz radnog odnosa.

7.1. Predmet spora po protutužbenom zahtjevu tuženika-protutužitelja je raskid ugovora o radu na neodređeno vrijeme broj Z-VI-4-3510/10 od 31. srpnja 2019. sklopljen između tužitelja i tuženika, s danom donošenja presude, kao danom prestanka radnog odnosa.

8. U ovom stadiju postupka sporna je ostala dopuštenost Odluka o otkazu Ugovora o radu uvjetovana skrivljenim ponašanjem radnika broj Z-VI-4-5107/22 do 28. studenog 2022.

9. Kao razlozi otkaza u Odluci o otkazu Ugovora o radu navedeno je da je tužitelj- protutuženik dana 4. lipnja 2019., oko 10,30 sati u prostorijama Poslodavca, nezadovoljan zbog dodijeljene stimulacija za svoj rad, te nakon što mu je ŠF rekao da o tome odlučuje ravnatelj, u nakani da ga zastraši, ŠF rekao da će ih sve pobiti, da će ih zgaziti i da otkidaju iz usta njegove djece, nakon čega se nagnuo nad stol i još jednom ponovio iste riječi, što je kod ŠF izazvalo uznemirenost i strah za njegovu sigurnost i život, te dana 29. srpnja 2019., oko 11,30 sati u Zagrebu, Savska cesta 137, u Caffe baru „Ping-Pong“, tijekom razgovora s sindikalnim povjerenikom dr. sc. IF, nezadovoljan zbog dobivenog otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, a u nakani da ustraši tajnika Poslodavca ŠF i ravnatelja Poslodavca izv. prof. dr. sc. RF, dr. sc. IF rekao da mu tajnik i ravnatelj smještaju i da će ih mirne duše „odležati, što im je dr. sc. IF prenio, a koje su riječi kod izv. prof. dr. sc. RF i ŠF izvale uznemirenost i strah za njihovu sigurnost i život.

9.1. Iako su u Odluci o otkazu Ugovora o radu navedeni i drugi razlozi za otkaz, tuženik-protutužitelj je u podnesku od 24. ožujka 2023. istakao da se skreće pažnja sudu na samo jednu bitnu okolnost, a to je da je razlog zbog kojeg je tužitelju otkazan njegov ugovor o radu, činjenica što je prijetio smrću tadašnjem ravnatelju tuženika RF te tajniku tuženika ŠF, pa je shodno tome, a sukladno čl. 135. st. 3. Zakon o radu („Narodne novine“ broj, 93/2014, 127/2017, 98/2019, 151/2022 i 64/2023, dalje: ZR), trebalo utvrditi je li tužitelj- protutuženik postupao na način koji se opisuje u Odluci o otkazu, kao i predstavlja li takvo ponašanje tužitelja-protutuženika opravdani razlog za otkazu ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužitelja-protutuženika.

10. Prvostupanjski je sud prihvatio iskaza svjedoka ŠF, IF i RF, iz razloga koje prihvaća i ovaj sud.

11. Svjedok ŠF u svom iskazu navodi da mu je tužitelj-protutuženik došao u ured 4. lipnja 2019., i zatražio uvid u liste za obračun stimulacije za sebe i ostale zaposlenike u laboratoriju, da je htio vidjeti koliko je tko dobio stimulaciju, a tvrdio je da je on dobio manju stimulaciju od drugih. Svjedok mu je odgovorio da su liste za obračun stimulacije predane u računovodstvo i da o istome odlučuje ravnatelj, na što mu je tužitelj rekao: „Sve ću vas pobiti i zgaziti, trgate od usta moje djece“. Svjedok navodi da je tužitelj-protutuženik to rekao oštro i rezolutno, da je bio sav uznemiren, da mu je prišao bliže i ponovio te iste riječi sav zajapuren, da ga je to šokiralo, i da ga je uznemirila navedena prijetnja. Navodi da je tužitelj-protutuženik došao slijedeći dan u ured te mu se ispričao za svoje ponašanje, što je svjedok prihvatio, da bi ga krajem tjedna, u petak, ravnatelj pozvao u svoj ured i prenio informaciju da je tužitelj-protutuženik prijetio dr. F, koja je radila u istom laboratoriju s tužiteljem-protutuženikom, a ravnatelj mu je rekao da mu je dr. F pravila prijetnju tužitelja-protutuženika. Svjedok je tada o prijetnji koji je doživio od tužitelja-protutuženika obavijestio ravnatelja. Krajem srpnja 2019., došao mu je u ured dr. IF i pozvao ga da idu zajedno ravnatelju u ured. Kada su došli kod ravnatelja u ured dr. IF ih je izvijestio kako je s tužiteljem-protutuženikom bio na sastanku, u kafiću pored instituta, te da kada mu je rekao da je tuženik- protutužitelj od njega zatražio suglasnost za donošenje Odluke o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, da mu je tužitelj-protutuženik na to rekao „da mu ravnatelj RF i ŠF smještaju i pakiraju i da će ih mirne duše odležati“. Dalje, je dr. IF rekao da je bio na policiji i prijavio tu prijetnju.

12. Svjedok IF u svom je iskazu naveo da se s tužiteljem- protutuženikom sastao u kafiću, kada je pitao tužitelja-protutuženika zašto ne želi potpisati izmijenjeni ugovor o radu, na što mu je tužitelj-protutuženik odgovorio, vidno uzrujan, „ti ne znaš što meni spremaju ravnatelj RF i tajnik ŠF, ja ću njih mirne duše odležati“.

13. Svjedok RF u svom iskazu navodi da je u lipnju 2019. odlučio ne imenovati tužitelja-protutuženika kao voditelja laboratorija u novi mandat, te je odlučio imenovati dr. F za voditeljicu laboratorija, koja je na to pristala. Navodi da ga je nazvala nakon razgovora kojeg je imala s tužiteljem-protutuženikom i rekla da joj je tužitelj-protutuženik prijetio, da ju je strah te je nakon toga otvorila bolovanje na kojem je bila mjesec dana, a taj je događaj odnosno prijetnju on prijavio policiji. Nekoliko dana prije toga, 4. lipnja 2019., tužitelj-protutuženik prijetio je i svjedoku ŠF, a poznato mu je da je on tu prijetnju prijavio policiji. Pored toga, krajem srpnja 2019., točnije 30. srpnja 2019., došli su u njegov ured sindikalni povjerenik IF i tajnik ŠF, te je dr. IF rekao da je bio na policiji i prijavio tužitelja-protutuženika za prijetnju u kojoj je tužitelj- protutuženik rekao da će ubiti 10 ljudi s instituta, a poimence je spomenuo njega kao ravnatelja i tajnika ŠF i da je rekao „da će ih mirne duše odležati“, a što su oni prijavili policiji.

14. Iskazi navedenih svjedoka gotovo su u potpunosti podudarni u bitnim okolnostima, te je na temelju njihovih iskaza prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su prijetnje tužitelja-protutuženika zaista izrečene, a time i da su razlozi za otkaz iz odluke o otkazu opravdani. Naime, iz njihovih iskaza proizlazi da je tužitelj- protutuženik dana 4. lipnja 2019., nezadovoljan zbog dodijeljene stimulacija za svoj rad, u prostorijama tuženika-protutužitelja prijetio ŠF i rekao da će ih sve pobiti i zgaziti, da trgaju od usta njegove djece, što je ŠF šokiralo i uznemirilo te je taj događaj prijavio policiji što dokazuje da je takvu prijetnju doživio kao ozbiljnu. Jednako tako, iz njihovih iskaza proizlazi da se krajem mjeseca srpnja 2019. godine dr. sc. IF našao u kafiću sa tužiteljem- protutuženikom, te da je tijekom razgovora s sindikalnim povjerenikom dr. sc. IF, tužitelj-protutuženik, nezadovoljan zbog dobivenog otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu, rekao da mu tajnik i ravnatelj smještaju i da će ih mirne duše odležati, što im je dr. sc. IF prenio, a koje su riječi kod izv. prof. dr. sc. RF (dekana) i ŠF (tajnika) izvale uznemirenost i strah za njihovu sigurnost i život, a što su oni prijavili policiji, što dokazuje da su te prijetnje shvatili ozbiljno.

15. Na temelju tako pravilno utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud pravilno zaključio da se radi o društveno neprihvatljivom ponašanju tužitelja- protutuženika koje narušava radnu atmosferu i međuljudske odnose u radnom kolektivu, što opravdava davanje otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika.

16. Za napomenuti je i da kada bi s obzirom na ponašanje tužitelja-protutuženika bile ispunjene zakonske pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu, da je za radnika povoljniji otkaz zbog skrivljenog ponašanja od izvanrednog otkaza zbog prava na otkazni rok pa niti činjenica da je poslodavac eventualno donio odluku o otkazu zbog skrivljenog ponašanja radnika umjesto izvanrednog otkaza ne bi utjecala na dopuštenost odluke o otkazu.

17. Odluka suda zasnovana je na utvrđenju da je tužitelj-protutuženik počinio tako teške povrede obveza iz radnog odnosa koje opravdavaju davanje redovitog otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja-protutuženika, zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, a ne zbog počinjenja kaznenog djela, pa odluka o otkazu ne ovisi o kaznenom postupku koji vodi se povodom istog činjeničnog konteksta zbog kojeg je tužitelju-protutuženiku dan redovan otkaz ugovora o radu.

18. Neosnovano tužitelj-protutuženik u žalbi ukazuje da je tuženik-protutužitelj bio dužan postupati po točno određenom postupku otkazivanja ugovora o radu, a koji je propisan Pravilnikom o stegovnoj odgovornosti radnika Hrvatskog veterinarskog instituta. Naime, tim pravilnikom nisu ograničene zakonom uređene ovlasti dekana tuženika-protutužitelja da donosi odluke o otkazu ugovora o radu, niti zastara provođenja stegovnog postupka ima ikakav utjecaj na pravo davanja redovitog otkaza ugovora o radu, jer te odredbe ne mogu predstavljati konkurenciju odredbama ZR.

19. Prijetnje koje je izrekao tužitelj-protutuženik, a koje su navedene u Odluci o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja-protutuženika predstavljaju dovoljan i opravdan razloga za davanje takvog otkaza, pa nije bilo potrebe da su sud iscrpljuje u razmatranju jesu li opravdani i drugi razlozi za otkaz iz sporne Odluke o otkazu, posebno kada se ima u vidu da je tuženik-protutužitelj u podnesku od 24. ožujka 2023. istakao da se skreće pažnja sudu na samo jednu bitnu okolnost, a to je da je razlog zbog kojeg je tužitelju otkazan njegov ugovor o radu, činjenica što je prijetio smrću tadašnjem ravnatelju tuženika RF te tajniku tuženika ŠF.

20. Slijedom izloženog, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da je tuženik- protutužitelj dokazao opravdanost razloga za otkaz iz čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR, tako da je trebalo temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja-protutuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude.

21. Odluka o troškovima postupka zakonita je i pravilna (čl. 154. st. 1. ZPP), tako da je trebalo temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja-protutuženika kao neosnovanu i potvrditi st. III. i IV. izreke pobijane presude.

22. U nepobijanom dijelu pod st. II. i V. izreke, presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

23. Tužitelj-protutuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe odbijen kao neosnovan (čl. 166. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 28. kolovoza 2025.

Predsjednica vijeća

Verica Kos