REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-56/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u Vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice Vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova Vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog GG i drugih zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/2011., 144/2012., 56/2015., 61/2015. - ispravak, 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021. i 114/2022. - dalje: KZ/11.-22.) i drugih, odlučujući o zahtjevu osuđenog GG za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Vukovaru od 7. studenog 2023. broj Kzd-2/2017 i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 4. srpnja 2024. broj Kžzd-23/2024-12, u sjednici održanoj 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog GG za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Vukovaru od 7. studenog 2023. broj Kzd-2/2017 GG proglašen je krivim zbog počinjenja šest kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta i to teških kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. KZ/11. -22. opisana u točki 1. izreke, tri kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. KZ/11. -22. i tri kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. -22., opisana u točki 2. izreke.

1.1. Nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora za svako od navedenih kaznenih djela GG je, na temelju članka 51. KZ/11. -22., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju osam godina.

2. Protiv ove presude žalbu su podnijeli državni odvjetnik, optuženi GG i optužena ZG. Povodom žalbi državnog odvjetnika, optuženog GG i optužene ZG, a u povodu tih žalbi i po službenoj dužnosti, preinačena je prvostupanjska presuda u odnosu na točku 2. izreke u pravnoj oznaci djela te je izrečeno da je optuženi GG, činjenjem za koje je oglašen krivim pod točkom 2. izreke prvostupanjske presude, počinio tri kaznena djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 1. i 2. KZ/11.- 22. u vezi članka 51. KZ/11.-22. Istom je odlukom optuženom GG za svako kazneno djelo iz članka 177. stavka 1. i 2. KZ/11. -22., na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11.-22. utvrđena kazna zatvora u trajanju od po osam mjeseci, a nakon što su prihvaćene, po sudu prvog stupnja utvrđene kazne zatvora za svako kazneno djelo iz članka 166. stavka 2. u vezi članka 158. stavka 5. i stavka 1. KZ/11. -22. u trajanju od po pet godina, za koja je pod točkom 1. izreke prvostupanjske presude proglašen krivim, isti je, uz primjenu članka 51. KZ/11. -22., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od osam godina, u koju kaznu mu je, temeljem članka 54. stavka 1. KZ/11. - 22., uračunato vrijeme lišenja slobode od 7. studenog 2023. pa nadalje.

3. Protiv te pravomoćne presude osuđeni GG putem branitelja, odvjetnika Davora Štorge na temelju članka 515. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022. i 36/2024. - dalje: ZKP-24.) podnio je zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude (dalje: zahtjev) iz osnove navedene u članku 517. stavku 1. točkama 2. i 3. u vezi s člankom 468. stavkom 2. ZKP-24., smatrajući da su citirana prvostupanjska i drugostupanjska odluka donesene na način koji predstavlja povredu prava okrivljenika na obranu na raspravi, da je ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja povreda je bila od utjecaja na presudu, povreda prava na pravično suđenje zajamčena odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990., 135/1997., 8/1998. - pročišćeni tekst, 113/2000., 124/2000. - pročišćeni tekst, 28/2001., 41/2001. - pročišćeni tekst, 55/2001. - ispravak, 76/2010., 85/2010. - pročišćeni tekst i 5/2014. - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/1997., 6/1999. - pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010. i 13/2017. - dalje: Konvencija), bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-24. te nepotpuno utvrđeno činjenično stanje.

3.1. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske zahtjev u cijelosti usvojiti te presudu Županijskog suda u Vukovaru od 7. studenog 2023. broj Kzd-2/2017 i presudu Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 4. srpnja 2024. broj Kžzd-23/2024-12 ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz istovremeni prekid izvršenja kazne podnositelja zahtjeva na koju je osuđen potvrđenom i preinačenom presudom Županijskog suda u Vukovaru od 7. studenog 2023. broj Kzd-2/2017.

4. Prvostupanjski sud je, prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, postupio u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP-24.

5. Zahtjev nije osnovan.

6. Osuđenik u zahtjevu, ustrajući i nadalje na prigovorima iz žalbe, tvrdi da mu je u prvostupanjskom postupku povrijeđeno pravo na obranu na raspravi (članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP-24.) iz razloga što je sud prvog stupnja na raspravi odbio dokazne prijedloge obrane za ispitivanjem svih predloženih svjedoka kao nevažne, čime mu je onemogućena pravična obrana na raspravi, povezujući to istovremeno s povredom načela jednakosti oružja, kao konstitutivnim elementom prava na pravično suđenje (članak 517. stavak 1. točka 2. ZKP-24.). Smatra kako je ova povreda ostvarena iz razloga što je prvostupanjski sud tijekom dokaznog postupka ispitao isključivo svjedoke optužbe koji o odlučnim činjenicama imaju posredna saznanja, dok je odbio prijedlog obrane za ispitivanjem svih onih svjedoka koji o tome imaju osobnih i neposrednih saznanja.

6.1. Međutim, osuđenik u navedenom nije u pravu.

6.2. Imajući u vidu ovakav sadržaj ovog dijela zahtjeva u kojem podnositelj tvrdi da je prvostupanjski sud ignorirao sve njegove dokazne prijedloge koji su se odnosili na ispitivanje svjedoka koje je on predložio, a što on formulira i kao povredu prava okrivljenika na obranu na raspravi, po ocjeni ovog suda, može se zaključiti kako se u konkretnoj situaciji prvenstveno radi o prigovorima koji se odnose na povredu prava na pravično suđenje, a koja se očituje u povredi načela jednakosti oružja i kontradiktornosti iz članka 29. stavka 1. Ustava i članka 6. stavka 1. i 3. Konvencije. No, s tim u vezi potrebno je napomenuti kako sud nema obvezu u postupku izvesti baš sve one dokaze koje stranke predlože, jer ukoliko sud ocjeni da neka činjenica koju bi izvođenjem dokaza trebalo utvrditi nije važna za odlučivanje tada može, na temelju članka 421. stavka 1. točke 2. ZKP-24., odbiti izvođenje pojedinog predloženog dokaza. U tom pogledu treba imati u vidu i činjenicu da i prema standardima koji su ustanovljeni u nizu odluka Europskog suda za ljudska prava (na primjer: Topić ver. Croatia i Horvatić ver. Croatia) do povrede načela pravičnosti, a koje sadržajno obuhvaća načelo jednakosti oružja i načelo kontradiktornosti, može doći samo u situacijama ukoliko se radi o dokaznim prijedlozima koji su u dovoljnoj mjeri obrazloženi, ako su važni za konkretan predmet, ako pritom mogu pojačati poziciju obrane ili dovesti do oslobođenja optuženika te ako njihovo odbijanje sud nije na dostatan način obrazložio, što međutim ovdje nije bio slučaj.

6.3. Naime, kada se ima u vidu činjenica da je optuženiku tijekom prvostupanjskog postupka bilo omogućeno da neposredno ispita svjedoke optužbe te da na taj način ospori vjerodostojnost dokaza optužbe odnosno iskaza svjedoka optužbe, da je u više navrata tijekom prvostupanjskog postupka predlagao izvođenje određenih dokaza (na raspravama 23. ožujka 2021. - list 351-355 spisa predmeta, 23. ožujka 2022. - list 361- 367 spisa predmeta i 28. veljače 2023. - list 455-457 spisa predmeta), od kojih je sud prvog stupnja većinu i prihvatio i te je dokaze i izveo, dok je samo na zadnjoj raspravi odbio prijedlog obrane za ispitivanje četvero svjedoka i provođenje psihijatrijskog vještačenja optuženika, a što je potom i obrazložio, tada nema govora o tome da bi tijekom prvostupanjskog postupka optuženik bio doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na državnog odvjetnika. Naime, prvostupanjski je sud, suprotno tvrdnjama podnositelja zahtjeva, u kontradiktornom postupku objema strankama osigurao jednake mogućnosti dokazivanja odlučnih činjenica pa iz prethodno iznesenog nedvojbeno proizlazi da optuženiku tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo povrijeđeno konfrontacijsko pravo a niti pravo na „jednakost oružja“, kao što neosnovano tvrdi u ovom dijelu zahtjeva.

6.4. Stoga, kada se uzme u obzir činjenica da je većina dokaznih prijedloga obrane od strane suda prvog stupnja bila prihvaćena te su potom ti dokazi bili i izvedeni na raspravi, dok je samo manji dio dokaznih prijedloga bio odbijen, za što je sud prvog stupnja dao dostatne i valjane razloge, tada nema govora o tome da bi optuženik po pitanju dokazivanja bio doveden u neravnopravan položaj u odnosu na optužbu odnosno da bi na bilo koji način načelo jednakosti oružja, kako sastavnog dijela prava na pravično suđenje, tijekom prvostupanjskog postupka bilo ugroženo.

7. Ističući nadalje u zahtjevu povredu odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja povreda je bila od utjecaja na presudu (članak 517. stavak 1. točka 3. ZKP-24.) osuđenik tvrdi kako su u drugostupanjskoj presudi razlozi koji su dani u odnosu na postojanje namjere kod optuženika pogrešni, paušalni i proizvoljni odnosno da sud drugog stupnja u svojoj odluci nije na dovoljno jasan način obrazložio namjeru kod ovog optuženika. Pritom podnositelj zahtjeva i ovu povredu povezuje s povredom prava na pravično suđenje iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP-24. navodeći kako prvostupanjski i drugostupanjski sud u svojim odlukama nisu u dovoljnoj mjeri obrazložili postojanje namjere kod optuženika, dok su razlozi koji su u odnosu na navedenu odlučnu činjenicu dani, po ocjeni podnositelja zahtjeva, pogrešni, paušalni i proizvoljni pa, iako to izričito ne navodi, evidentno je kako smatra da su u tom dijelu pobijane presude arbitrarne odnosno nedovoljno obrazložene.

8. No, niti u navedenom osuđenik nije u pravu.

9. Naime, nasuprot ovakvim tvrdnjama podnositelja zahtjeva, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je pod točkom 43. sud prvog stupnja dao kratko, ali ipak jasno, razumljivo i dostatno obrazloženje zbog čega smatra da je osuđenik kaznena djela radi kojih je proglašen krivim počinio s izravnom namjerom. Na identičan je način postupio i sud drugog stupnja kada je pod točkom 14. obrazloženja svoje odluke otklonio žalbene navode optuženika u odnosu na subjektivne elemente kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim, prihvaćajući pritom u cijelosti argumentaciju koju je u odnosu na krivnju optuženika dao prvostupanjski sud. Međutim, druga je stvar što se sa takvim obrazloženjem i danim razlozima osuđenik ne slaže te ih i nadalje ne prihvaća i osporava ovim zahtjevom, ali to onda ne može biti razlog za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka.

9.1. Prema tome, a imajući u vidu prethodno izneseno, nema govora o tome da bi obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske presude u odnosu na namjeru optuženika tempore criminis bila manjkava odnosno nedovoljna pa da bi se zbog toga u tom dijelu radilo o arbitrarnoj i neobrazloženoj odluci odnosno da bi zbog toga osuđenikovo pravo na pravično suđenje iz članka 29. Ustava i članka 6. Konvencije bilo povrijeđeno te da bi istovremeno bila ostvarena i povreda iz članka 517. stavka 1. točke 3. ZKP-24., tj. povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja je bila od utjecaja na presudu, a kako to u ovom dijelu zahtjeva neosnovano tvrdi podnositelj.

10. Kada tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-24. osuđenik ističe da je navedena povreda ostvarena jer taj sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama u pogledu definiranja precizne relacije u odnosima između okrivljenika i oštećenice i to za vremensko razdoblje od 1. siječnja 2011. do 17. kolovoza 2015.

10.1. Međutim, i u ovom dijelu zahtjev osuđenika nije osnovan.

10.2. Naime, podnositelj zahtjeva zanemaruje činjenicu da bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-24., u smislu članka 517. ZKP-24. nije niti predviđena kao zakonska osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, bez obzira radi li se o prvostupanjskom ili drugostupanjskom postupku pa shodno tome iz ovog razloga nije moguće podnositi ovaj izvanredni pravni lijek.

11. I na koncu kada ističe kako su prvostupanjski i drugostupanjski sud svoje zaključke u pogledu krivnje i kaznenopravne odgovornosti ovog optuženika izveli na temelju dokaza predloženih od strane optužbe, iako tijekom postupka nije ispitan niti jedan predloženi svjedok obrane, osuđenik tvrdi da je zbog navedenog propusta sudova činjenično stanje utvrđeno na nepotpun, a samim time i na pogrešan način s obzirom da ove relevantne činjenice tijekom dokaznog postupka nisu utvrđene na potpuno nedvojben način.

11.1. No, niti u navedenim prigovorima osuđenik nije u pravu.

11.2. Naime, iznoseći navedene tvrdnje podnositelj zahtjeva u bitnome osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja u pravomoćnoj presudi u odnosu na njegovu utvrđenu krivnju i kaznenopravnu odgovornost i u tom dijelu polemizira s utvrđenim činjeničnim stanjem te u odnosu na navedene okolnosti osporava zaključke sudova prvog i drugog stupnja. Stoga se, po ocjeni ovog suda, ovakvim tvrdnjama osuđenika, a kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje u pogledu njegove krivnje i kaznenopravne odgovornosti, u suštini ponovno, kao i u žalbi na prvostupanjsku presudu, problematizira pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja u pravomoćnoj presudi te se na taj način u ovom postupku pokušava ishoditi njegova dodatna preocjena u trećem stupnju i to mimo uvjeta propisanih zakonom s obzirom da se zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, sukladno članku 517. stavku 1. ZKP-24., također ne može podnositi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

12. Slijedom svega prethodno iznesenog trebalo je, na temelju članka 519. u vezi s člankom 512. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/2008., 76/2009., 80/2011., 121/2011. - pročišćeni tekst, 91/2012. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 130/2020. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/2022., 36/2024. i 72/2025.

- dalje: ZKP-25.) odlučiti kao u izreci.

12.1. Posljedično tome nije bilo niti mjesta primjeni odredbe članka 518. stavka 5. ZKP- 25. jer u ovom konkretnom slučaju nisu ostvareni uvjeti za odgodu odnosno prekid izvršavanja kazne.

Zagreb, 28. kolovoza 2025.

Predsjednica Vijeća:

Ileana Vinja