Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-759/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od suca Milka Samboleka, predsjednika vijeća, Sanje Bađun sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JNE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Velebit Božikov, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica IN, odvjetnica u [adresa], radi utvrđenja prava služnosti te u pravnoj stvari tuženika protiv tužiteljice radi utvrđenja nepostojanja prava, prestanka prava i ukidanja prava služnosti, odlučujući o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju od 14. ožujka 2025. poslovni broj P-123/2024-41, u sjednici vijeća 28. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju od 14. ožujka 2025. poslovni broj P-123/2024-41 pod toč. II. i III. izreke, te pod toč. IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka od 990,99 EUR i odbijen zahtjev tuženika za naknadu odvjetničkih troškova.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
III. Nepobijana toč. I. izreke i toč. IV. izreke navedene presude u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu odvjetničkih troškova ostaje neizmijenjena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:
I. Odbija se prvi – glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
"I.a).Utvrđuje se da tužiteljici JNE OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pripada pravo stvarne služnosti prolaza za korist nekretnine u zemljišnoj knjizi upisane kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća površine 71 m2 i dvorište površine 490 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - grad, preko poslužne nekretnine tuženika IN JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak 279 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - grad, u površini od 21 m2, a koja služnost se izvršava u odnosu na prostorne granice poslužne nekretnine u dijelu koji je označen točkama C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-C, koje su označene točkicama plave boje u Vještačkom nalazu, prijedlog 9B, stalnog sudskog vještaka geodetske struke, ing. geod. Ružice Poljak od 01. srpnja 2024. godine, te je tuženik dužan trpjeti upis prava stvarne služnosti prolaza kao teret poslužne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak 279 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - grad, za korist povlasne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], kuća površine 71 m2 i dvorište površine 490 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - grad, u roku od 15 dana."
II. Utvrđuje se da tužiteljici JNE OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pripada pravo stvarne služnosti prolaza za korist nekretnine u zemljišnoj knjizi upisane kao k. č. br. [katastarska čestica], kuća površine 71 m2 i dvorište površine 490 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - grad, preko poslužne nekretnine tuženika IN JN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak 279 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - grad, u površini od 19 m2, a koja služnost se izvršava u odnosu na prostorne granice poslužne nekretnine u dijelu koji je označen točkama C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-C, koje su označene točkicama crvene boje u Vještačkom nalazu, prijedlog 9A, stalnog sudskog vještaka geodetske struke, ing. geod. Ružice Poljak od 01. srpnja 2024. godine, te je tuženik dužan trpjeti upis prava stvarne služnosti prolaza kao teret poslužne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak 279 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - grad, za korist povlasne nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], kuća površine 71 m2 i dvorište površine 490 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - grad, u roku od 15 dana.
III. Odbija se prvi – glavni protutužbeni zahtjev, kao i eventualni protutužbeni zahtjevi koji glase:
"Utvrđuje se da tužiteljici-protutuženici ĐN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ne pripada pravo stvarne služnosti prolaza za korist nekretnine u zemljišnoj knjizi upisane kao čkbr. [katastarska čestica] kuća površine 71 m2 i dvorište površine 490 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, kao povlasne nekretnine, preko nekretnine tuženika-protutužitelja JN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], čkbr. [katastarska čestica], pašnjak, površine 279 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, kao poslužne nekretnine, i to:
-na dijelu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] pašnjak, površine 279 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad u širini od 3 metra i pravcu u svemu kako je ucrtano na kopiji katastarskog plana od 30.08.1993., broj 935-06/93-01/249, a koja je priložena uz tužbu tužiteljice,
-na dijelu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] pašnjak, površine 279 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, u površini od 21 m2, koji dio je označen točkama-slovnim oznakama C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-C i točkicama plave boje u Vještačkom nalazu- Prijedlog br. 9B, sudskog vještaka geodetske struke Ružice Poljak od 01.07.2024.g.,
-na dijelu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] pašnjak, površine 279 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, u površini od 19 m2, koji dio je označen točkama-slovnim oznakama C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-C i točkicama crvene boje u Vještačkom nalazu- Prijedlog br. 9A, sudskog vještaka geodetske struke Ružice Poljak od 01.07.2024.g., te se tužiteljici/protuženici zabranjuje svaki prolaz preko navedene nekretnine tuženika-protužitelja, a tužiteljici-protuženici se ujedno nalaže da naknadi tuženiku- protutužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
"Utvrđuje se da je prestalo pravo stvarne služnosti prolaza koje je tužiteljica- protutuženica ĐN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], imala za korist svoje nekretnine koja je u zemljišnoj knjizi označena kao čkbr. [katastarska čestica] kuća površine 71 m2 i dvorište površine 490 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, kao povlasne nekretnine, preko nekretnine tuženika JN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], označene kao čkbr. [katastarska čestica], pašnjak, površine 279 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, kao poslužne nekretnine, i to:
-na dijelu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] pašnjak, površine 279 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad u širini od 3 metra i pravcu u svemu kako je ucrtano na kopiji katastarskog plana od 30.08.1993., broj 935-06/93-01/249, a koja je priložena uz tužbu tužiteljice,
-na dijelu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] pašnjak, površine 279 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, u površini od 21 m2, koji dio je označen točkama-slovnim oznakama C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-C i točkicama plave boje u Vještačkom nalazu- Prijedlog br. 9B, sudskog vještaka geodetske struke Ružice Poljak od 01.07.2024.g.,
-na dijelu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] pašnjak, površine 279 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, u površini od 19 m2, koji dio je označen točkama-slovnim oznakama C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-C i točkicama crvene boje u Vještačkom nalazu- Prijedlog br. 9A, sudskog vještaka geodetske struke Ružice Poljak od 01.07.2024.g., te se tužiteljici-protutuženici, zabranjuje svaki prolaz preko navedene nekretnine tuženika-protužitelja, a tužiteljici-protuženici se ujedno nalaže da naknadi tuženiku- protutužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
"Ukida se pravo stvarne služnosti prolaza koje tužiteljica-protutuženica ĐN
– Karanjac, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], ima za korist svoje nekretnine koja je u zemljišnoj knjizi označena kao čkbr. [katastarska čestica] kuća površine 71 m2 i dvorište površine 490 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, kao povlasne nekretnine, preko nekretnine tuženika JN, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], označene kao čkbr. [katastarska čestica], pašnjak, površine 279 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, kao poslužne nekretnine, i to:
-na dijelu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] pašnjak, površine 279 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad u širini od 3 metra i pravcu u svemu kako je ucrtano na kopiji katastarskog plana od 30.08.1993., broj 935-06/93-01/249, a koja je priložena uz tužbu tužiteljice,
-na dijelu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] pašnjak, površine 279 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, u površini od 21 m2, koji dio je označen slovnim oznakama C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-C i točkicama plave boje u Vještačkom nalazu-Prijedlog br. 9B, sudskog vještaka geodetske struke Ružice Poljak od 01.07.2024.g.,
-na dijelu nekretnine čkbr. [katastarska čestica] pašnjak, površine 279 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, u površini od 19 m2, koji dio je označen slovnim oznakama C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-C i točkicama crvene boje u Vještačkom nalazu-Prijedlog br. 9A, sudskog vještaka geodetske struke Ružice Poljak od 01.07.2024.g., te se tužiteljici- protutuženici, zabranjuje svaki prolaz preko navedene nekretnine tuženika-protužitelja, a tužiteljici-protuženici se ujedno nalaže da naknadi tuženiku-protutužitelju troškove ovog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01.srpnja te godine, tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana."
IV. Nalaže se tuženiku-protutužitelju naknaditi tužiteljici-protutuženoj prouzročene troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 990,99 €, u roku od 15 dana, te se odbijaju zahtjevi stranaka za naknadom troškova suprotne strane i osim dosuđenog dijela tužiteljici-protutuženoj, svaka strana snosi svoje troškove ovog parničnog postupka."
2. Navedenu presudu pod toč. II., III. i IV. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu, odbiti tužbeni zahtjev i usvojiti protutužbeni zahtjev, odnosno ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Polazeći od predmeta spora koji je određen zahtjevom tužiteljice za utvrđenje prava stvarne služnosti prolaza u korist povlasne nekretnine - kčbr. [katastarska čestica] kuća površine 71 m2 i dvorište površine 490 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad na teret poslužne nekretnine u vlasništvu tuženika - kčbr. [katastarska čestica] pašnjak sa 279 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, te je postavljen kao osnovni i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev prema varijanti prijedloga 9A i 9B nalaza vještakinje ing. geod. Ružice Poljak, te predmeta spora koji je određen protutužbenim zahtjevom tuženika za utvrđenje da tužiteljici ne pripada pravo stvarne služnosti prolaza u korist povlasne kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad na teret poslužne kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad (osnovni protutužbeni zahtjev), te zahtjevom za utvrđenje da je tužiteljici prestalo pravo stvarne služnosti prolaza i zahtjevom za ukidanje prava stvarne služnosti prolaza (eventualno kumulirani protutužbeni zahtjevi), ocjenu neosnovanosti osnovnog tužbenog zahtjeva i osnovanosti eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva i ocjenu neosnovanosti osnovnog i eventualno kumuliranog protutužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je utemeljio na sljedećem činjeničnom utvrđenju:
- da nije sporno da je tužiteljica zemljišnoknjižna vlasnica kčbr. [katastarska čestica] kuća sa 71 m2 i dvorište sa 490 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad i da je tuženik zemljišnoknjižni vlasnik kčbr. [katastarska čestica] pašnjak sa 279 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]-grad, da je na uviđaju utvrđeno da nekretnina tužiteljice predstavlja kuću s okućnicom na adresi [adresa], dok je nekretnina tuženika u naravi neizgrađeno zemljište, da je na nekretnini tuženika pješačka staza širine cca 1,70 metara a da se na nekretnini tužiteljice nalaze metalna vrata kroz koja se s pješačke staze ulazi u dvorište tužiteljičine nekretnine ograđene sa svih strana kameno-betonskim zidom i metalnom ogradom, da postoji izlaz iz dvorišta tužiteljičine nekretnine na sjevernom dijelu kroz metalna vrata iz kojih se izlazi na put širine 120 do 150 cm koji je u naravi slijepa ulica u dužini od cca 30 metara, dok je desno od tog ulaza put u dužini cca 20 metara koji izlazi na [adresa]
- da iz očitovanja Grada Mali Lošinj od 28. travnja 2003. (list 76 spisa) proizlazi da je tužiteljica učestalo iskazivala namjeru za kupnju kčbr. [katastarska čestica] i da je Grad Mali Lošinj otklonio tu mogućnost, da je ponudio tužiteljici mogućnost sklapanja ugovora o zakupu za dio zemljišta predviđenog kao zeleni pojas i da je tužiteljica (zajedno sa sestrom) sklopila ugovore o zakupu zemljišta od 26. kolovoza 2003., 22. rujna 2008. i 30. srpnja 2013. temeljem kojih je Grad Mali Lošinj tužiteljici dao u zakup površinu od 97 m2 i da je ugovoreno da će tužiteljica kao zakupac navedenu površinu koristiti isključivo u svrhu uređenja zelene površine, okoliša i oplemenjivanja zemljišta ukrasnim biljem i stablima, dok zemljište neće koristiti u druge svrhe, a pogotovo ne smije izvoditi nikakve građevinske radove, betonirati površinu, postavljati gospodarske objekte, parkirati vozila (…)
- da iz iskaza svjedokinje VN, koja je u vrijeme sklapanja ugovora o zakupu bila zaposlena na radnom mjestu pročelnice Grada Mali Lošinj, proizlazi da predmet ugovora nije bio prilazni put nego isključivo zelena površina koja se nalazi s lijeve strane gledajući iz smjera protezanja pravca puta prema tužiteljičinoj kući, da je taj dio terena bio zapušten pa je Grad Mali Lošinj tužiteljici omogućio uređenje zelene površine, da predmetom zakupa nikada nije bio predmetni put s time da je Grad Mali Lošinj bio suglasan da tužiteljica predmetni put koristi
- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je put počela koristiti nakon što je kupila kuću 1963., da je u početku to bio utabani put a kasnije je nasipan šljunkom, da su ugovori o zakupu s Gradom Mali Lošinj sklapani samo za uređivanje zelene površine, kao i da je korištenje puta (staze) bilo svima vidljivo
- da iz iskaza svjedoka HN, koji je 1963. prodao prednici tužiteljice kčbr. [katastarska čestica], proizlazi da je u vrijeme prodaje nekretnine postojao pristup kroz poslužnu nekretninu u korist kčbr. [katastarska čestica] kao povlasne i ulaz u tužiteljičino dvorište s pristupnog puta na južnoj strani kroz drvena vrata koja su bila na mjestu današnjih metalnih vrata na povlasnoj nekretnini u vlasništvu tužiteljice, da se tada radilo o utabanoj pješačkoj stazi koju je tužiteljica proširila prije cca 20 do 25 godina i da je od tada stanje nepromijenjeno,
na temelju čega prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljica stekla pravo stvarne služnosti temeljem dosjelosti primjenom čl. 229. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17., 152/14., 81/15, u daljnjem tekstu: ZV) izvršavajući sadržaj stvarne služnosti kroz 20 godina, a da se vlasnik poslužne nekretnine tome nije protivio, da posjed nije izvršavan silom, potajno ili na zamolbu do opoziva, a da je tužiteljica bila poštena posjednica jer nije znala niti je imala razloga sumnjati da joj pravo na posjed ne pripada (čl. 18. st. 3. ZV). Tvrdnje tuženika kojima se poziva na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige u smislu čl. 122. ZV sud je ocijenio neosnovanim zaključivši da tuženik nije postupao u dobroj vjeri jer je znao i imao dovoljno razloga posumnjati da je nekretnina koju je kupio opterećena stvarnom služnošću, iako služnost nije bila upisana u zemljišnu knjigu, s obzirom da je na isto ukazivalo stanje poslužne nekretnine na kojoj se unazad 20 do 25 godina nalazio put na koji se izlazi kroz metalna vrata s nekretnine tužiteljice. Cijeneći svrhu služnosti (za prolaz) i potrebu prostornog definiranja dimenzija stvarne služnosti, prvostupanjski sud utvrđuje da je širina staze od 70 cm dovoljna za prolaz pa je prihvatio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev prema skici vještakinje navedene u prijedlogu 9A nalaza, dok je odbio osnovni tužbeni zahtjev kojim je služnost definirana u širini od 100 cm prema prijedlogu 9B nalaza vještakinje. Zaključno sud navodi da to što je put bio neprohodan od kolovoza 2023. do 24. travnja 2024. ne može biti razlogom prestanka niti ukidanja prava stvarne služnosti koja je zasnovana u korist tužiteljice prije nego što je tuženik postao vlasnikom poslužne nekretnine. Na temelju navedenih razloga sud je odbio osnovni tužbeni zahtjev nepobijanom toč. I. izreke presude, usvojio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev pod toč. II. izreke presude, te je odbio osnovni i eventualni kumulirani protutužbeni zahtjev pod toč. III. izreke presude.
6. U žalbi tuženik navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP i bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. To iz razloga što sud nije razmotrio niti ocijenio kompletan iskaz svjedoka HN u kojem isti navodi da su postojala metalna vrata i ulaz u okućnicu i dvorište povlasne nekretnine sa sjeverne strane [adresa] i da je to bio glavni ulaz u kuću, što znači da su prednici tužiteljice i tužiteljica na svoju nekretninu dolazili kroz glavni ulaz [adresa] na sjevernoj strani nekretnine neposredno s postojećeg javnog puta, a ako su povremeno dolazili do svoje nekretnine preko tuđe nekretnine ne znači da je time došlo do ustanovljenja stvarne služnosti. Da bi došlo do ustanovljenja stvarne služnosti potrebno je da se sadržaj služnosti izvršava uz znanje vlasnika poslužne nekretnine, pri čemu saslušani svjedoci nemaju saznanja da bi tuženik znao za postojeću služnost. Grad Mali Lošinj nije bio titular prava vlasništva čkbr. [katastarska čestica] te je mogao dati u zakup samo zelenu površinu, o čemu je iskazivala svjedokinja TN, pa kada se dovede u vezu iskaz navedene svjedokinje, iskaz tužiteljice i neposredno opažanje suda prilikom uviđaja s Prostorno-urbanističkim planom "Bričina" gdje je prikazan prilazni put, jasno je da je tužiteljica rubnjake i šljunak postavila na površinu zemljišta u zakupu radi uređenja zelenila, što predstavlja bitnu promjenu u odnosu na postojeći put koji je ucrtan u Prostorno-urbanističkom planu "Bričina". Ponavlja da je prilikom stjecanja nekretnine postupao u dobroj vjeri jer je prvi puta došao na nekretninu 15. lipnja 2018. pa o stanju nekretnine i načinu njezinog korištenja nije imao saznanja u vrijeme sklapanja ugovora i upisa u zemljišnu knjigu, a nedostatak dobre vjere ne može mu se predbaciti iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Nastavno se poziva na razloge za prestanak služnosti u smislu čl. 242. st. 1. ZV jer je služnost izgubila razumnu svrhu, što je utvrđeno i nalazom u kojem vještakinja navodi da tužiteljica ima mogućnost pristupa na javni prolaz – [adresa] koji nosi oznaku čkbr. [katastarska čestica], a preko nje na čkbr. [katastarska čestica] javno dobro – [adresa], pa i da je stvarna služnost postojala tuženik smatra da je ista izgubila razumnu svrhu jer tužiteljica ima jednako prikladan javni put radi čega je i zatraženo ukidanje služnosti.
7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je iznio razloge na temelju kojih je ocijenio osnovanost tužbenog i neosnovanost protutužbenog zahtjeva, te presuda nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost, a nije počinjena niti ijedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku primjenom čl. 365. st. 2. ZPP.
8. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP jer je sve provedene dokaze analizirao i ocijenio kako to nalaže citirana zakonska odredba, a među njima i iskaz svjedoka HN - koji tuženik reproducira tek djelomično i na taj način iskazu svjedoka oduzima cjeloviti smisao, a koji je jasan i određen u pogledu sporne činjenice – da je HN posjedovao pravo služnosti prolaza do 1963. kada je povlasnu nekretninu prodao prednici tužiteljice i da su prednici tužiteljice i tužiteljica nastavili isto pravo posjedovati nakon toga, pa je iskaz svjedoka prvostupanjski sud pravilno ocijenio (prihvatio kao vjerodostojnim) zasebno te u usporedbi i sa svim ostalim dokazima kako to nalaže čl. 8. ZPP.
9. Kako iz iskaza svih saslušanih svjedoka proizlazi da je kroz poslužnu nekretninu prolazio put u korist povlasne nekretnine u vlasništvu tužiteljice koji je zatečen prilikom uviđaja, a koji je u početnom razdoblju postojao kao utabani put dok unazad 25 godina postoji kao šljunčani put, da je put u korist povlasne nekretnine koristio HN [adresa] do 1963. kada je istu prodao prednici tužiteljice i da je tužiteljica (zajedno s prednicima) nakon toga nastavila isti koristiti za prolaz do svoje nekretnine (na identičan način), te da niti iz jednog provedenog dokaza u postupku ne proizlazi da je tužiteljici ili njezinim pravnim prednicima itko branio prolaženje kroz poslužnu nekretninu u korist povlasne nekretnine, to je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica nije imala razloga posumnjati da joj pravo služnosti ne pripada.
10. Iz stanja u spisu proizlazi da je poslužna nekretnina nastala 1978., da je bila u društvenom vlasništvu s pravom korištenja građevinskog poduzeća "Graditelj", kasnije "Građevinar" i da je 2018. uknjižena kao vlasništvo Republike Hrvatske. Tužiteljica je s Gradom Mali Lošinj imala sklopljene ugovore o zakupu za (održavanje) uređivanje isključivo zelene površine na dijelu nekretnine tuženika (s lijeve strane puta gledajući u smjeru tužiteljičine kuće), što znači da put nije bio uključen u ugovore o zakupu i nije korišten po dopuštenju (do opoziva) Grada Mali Lošinj, a što je nedvojbeno razjašnjeno (i) dodatnim saslušanjem svjedokinje VN, zaposlene u Gradu Mali Lošinj na radnom mjestu pročelnice u razdoblju od 2009. -2022. Navedena svjedokinja u iskazu jasno navodi da nije bilo sporno pravo korištenja puta u korist nekretnine tužiteljice i da je Grad Mali Lošinj bio suglasan da tužiteljica put koristi, ali i da je postojalo očekivanje da će Republika Hrvatska tu nekretninu darovati Gradu Mali Lošinj, kao i da se tužiteljica obratila Gradu Mali Lošinj za kupnju poslužne nekretnine s namjerom da stekne pravo vlasništva.
11. Kada se navedena utvrđenja povežu s odredbom čl. 229. ZV koji propisuje da se stvarna služnost osniva na temelju zakona dosjelošću, ako ju je posjednik povlasne nekretnine pošteno posjedovao izvršavajući njezin sadržaj kroz dvadeset godina, a vlasnik poslužne nekretnine nije se tome protivio (st. 1.) i da se ne može dosjelošću osnovati stvarna služnost ako se njezin sadržaj izvršavao zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva, ali i sa čl. 18. st. 3. ZV-a koji propisuje da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada, to proizlazi da je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica (uključujući i pravnu prednicu) bila poštena posjednica služnosti najmanje od 1963., kao i da posjed nije izvršavan zlouporabom povjerenja vlasnika ili posjednika poslužne nekretnine, silom, potajno ili na zamolbu do opoziva, te da je stupanjem na snagu ZV 1. siječnja 1997. tužiteljica stekla pravo služnosti prolaza temeljem dosjelosti.
12. Tuženik tvrdi da je postupao u dobroj vjeri prilikom stjecanja nekretnine, odnosno da prije no što je istu kupio i upisao se u zemljišnu knjigu nije bio na licu mjesta i da nije vidio stanje nekretnine, pa da ga iz tog razloga štiti načelo zaštite povjerenja u zemljišnu knjigu, a da izvanknjižno stanje nekretnine nije bio dužan istraživati.
12.1. Prema čl. 230. ZV pravo stvarnih služnosti koje je na teret neke nekretnine osnovano na temelju zakona, ali nije upisano u zemljišnu knjigu, ne može se, niti kad je utvrđeno odlukom suda, suprotstaviti pravu onoga koji je postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige u dobroj vjeri upisao svoje pravo na nekretnini dok još nije bilo upisano to pravo služnosti koje je osnovano na temelju zakona.
12.2. Neprihvatljivo je i životno nelogično da osoba koja kupuje nekretninu s namjerom građenja da tu nekretninu i neposredno ne razgleda, te dodatno uzimajući u obzir da tuženik ima iskustva kao dipl. ing. građevinarstva o prometu nekretnina i faktičnom stanju u kojem se iste mogu zateći na licu mjesta u odnosu na upis u zemljišnoj knjizi, proizlazi pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tuženiku nije moglo ostati nepoznato da kroz nekretninu koju kupuje prolazi put i da isti vodi do nekretnine tužiteljice, a što znači da osnovano nije prihvaćena teza tuženika da nije vidio nekretninu prije no što ju je kupio.
13. Tko stekne vlasništvo poslužne stvari na bilo kojem pravnom temelju, stekao ju je opterećenu svakim pravom služnosti koje je njezin teret, osim ako zakonom nije drukčije određeno primjenom čl. 232. ZV. Kako je tuženik stekao poslužnu nekretninu kada je pravo služnosti prolaza već stečeno temeljem dosjelosti u korist povlasne nekretnine, te da je širina puta definirana svrhom sadržaja služnosti prema skici vještaka u prijedlogu 9A, to je i po ocjeni ovoga suda zahtjev tužiteljice pod toč. II. izreke presude usvojen pravilnom primjenom materijalnog prava.
14. Tuženik smatra da je služnost prestala u trenutku kada je stekao nekretninu, a da nije znao niti morao znati za tu služnost u smislu čl. 243. ZV, pa je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom materijalnog prava odbio prvi eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev za utvrđenje da je prestalo pravo stvarne služnosti. Isto tako tvrdi da su ispunjeni uvjeti za ukidanje prava služnosti iz razloga što je služnost izgubila razumnu svrhu s obzirom da tužiteljica ima pristup na svoju nekretninu preko kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-grad o čemu se izjasnila vještakinja u dopuni nalaza i što je konstatirano u zapisniku s uviđaja od 26. ožujka 2019., radi čega smatra da je pogrešnom primjenom materijalnog prava odbijen drugi eventualno kumulirani protutužbeni zahtjev. Osim toga tvrdi da je sud propustio razmotriti i pravilno ocijeniti činjenicu da je sporni put bio neprohodan jer se srušilo stablo uslijed vremenske nepogode i da je tužiteljica za vrijeme neprohodnosti koristila "izlaz/ulaz na [adresa] pa da je za služnost (ako je i osnovana) prestala razumna svrha jer postoji jednako prikladan javni prolaz.
15. Odredba čl. 241. ZV propisuje da pravo služnosti prestaje zastarom ako se nije izvršavalo kroz dvadeset godina (st. 1.), te da pravo služnosti koje se po svojoj naravi može samo rijetko izvršavati ne prestaje zastarom dok tri puta ne nastupi prigoda u kojoj treba izvršiti njezin sadržaj, a ovlaštenik to ne učini (st. 2.).
15.1. Kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da tuženik nije postupao u dobroj vjeri prilikom stjecanja poslužne nekretnine to slijedi pravilan zaključak da služnost nije prestala u smislu čl. 243. ZV, a niti pak činjenica što je uslijed vremenske nepogode na put palo stablo predstavlja pravno relevantno stanje na temelju kojeg bi pravo služnosti prestalo u smislu čl. 241. ZV, pa je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava eventualno kumulirani tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim, pri čemu i osnovni protutužbeni zahtjev kojim tuženik zahtijeva utvrđenje da tužiteljici "ne pripada pravo stvarne služnosti prolaza" nije osnovan samom činjenicom što je usvojen tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužiteljica stekla pravo služnosti prolaza temeljem dosjelosti.
16. Odredba čl. 242. ZV propisuje da izgubi li pravo služnosti razumnu svrhu, vlasnik poslužne stvari može zahtijevati da se ono ukine; ako nije što posebno određeno, odluku o ukinuću donijet će sud na zahtjev vlasnika poslužne stvari, bez obzira na pravni temelj na kojem je ta služnost bila osnovana (st. 1.), te da će sud na zahtjev vlasnika poslužne nekretnine svojom odlukom ukinuti nužni prolaz, a i drugu služnost puta, bez obzira na to na kojem je temelju osnovana, ako utvrdi da postoji drugi prikladniji prolaz, ili drugi jednako prikladan prolaz, koji vlasniku poslužnoga zemljišta čini manje štete, ili pak jednako prikladan javni prolaz (st. 2.).
16.1. Sama činjenica što kčbr. [katastarska čestica] ima na sjevernom dijelu nekretnine izlaz na put označen kao kčbr. [katastarska čestica] koji se nastavlja na kčbr. [katastarska čestica] [adresa] u konkretnom slučaju ne omogućuje zaključak da je pravo služnosti izgubilo razumnu svrhu, s obzirom da navedeni prolaz nema karakteristike barem jednako prikladnog javnog prolaza u odnosu na pravac služnosti prolaza.
16.2. Tuženik zanemaruje činjenicu da se vještakinja Ružica Poljak u nalazu od 3. svibnja 2019. izjasnila da je Ulica Bože Milanovića formirana za kolni prilaz jer ima dovoljnu širinu, a da kolni prilaz nije moguć na "slijepom" dijelu [adresa] (kčbr. [katastarska čestica]) jer tu nikada nije ni postojao, a što znači da tužiteljica ima mogućnost kolnog prilaza do pravca služnosti, dok tu mogućnost nema drugim putem. Svjedok HN je u iskazu naveo da je prolaz s južne strane (predmetni) bila "prečica kako se ne bi radio krug oko kuće", dok je tužiteljica u iskazu od 29. kolovoza 2019. istakla da je od 1989. 80%-tni invalid i da je korištenje prilaza pješačkim okolnim putem niz padinu otegotno za njezino zdravstveno stanje.
16.3. Kako sama činjenica što nekretnina tužiteljice na sjevernom dijelu izlazi na javni put (slijepi put) nije dokaz da je taj put barem jednako prikladan prolaz/javni prolaz u odnosu na služnost, a da tuženik osim što tvrdi da nekretnina tužiteljice izlazi na javni put ne dokazuje, a niti ne opisuje činjenice iz kojih bi proizlazilo da se radi o barem jednako prikladnom putu kao što je i predmetna služnost, te cijeneći da je pitanje prikladnosti drugog prolaza činjenično pitanje to i po ocjeni ovoga suda u konkretnom slučaju nije dokazano da su ispunjene pretpostavke za ukidanje prava služnosti iz tog razloga.
17. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. II. i III. izreke.
18. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 4. ZPP te je odbio zahtjeve stranaka za naknadu odvjetničkih troškova i odredio da iste stranke same snose, dok je tuženika obvezao naknaditi tužiteljici trošak uviđaja i vještačenja koji su bili nužni neovisno o ishodu spora.
19. U žalbi tuženik osporava odluku o trošku radi osporavanja odluke o glavnoj stvari.
20. S obzirom na djelomični uspjeh stranaka o zahtjevu o glavnoj stvari, odluka o naknadi troškova postupka prema kojoj je odlučeno da svaka od stranaka snosi svoje troškove koji su nastali poduzimanjem odvjetničkih radnji, a da je tuženik dužan naknaditi tužiteljici trošak uviđaja i vještačenje, po ocjeni ovoga suda nije donesena na štetu tuženika. Cijeneći da su gotovo sve radnje poduzimane radi utvrđivanja da li je stečena služnost prolaza u korist nekretnine tužiteljice, dok niti približno isti obim radnji nije poduziman radi odlučivanja o protutužbenom zahtjevu, to po ocjeni ovoga suda i kvalitativni uspjeh preže u korist tužiteljice radi čega odluka o naknadi troškova postupka nije donesena na štetu žalitelja.
21. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio presudu pod toč. IV. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka od 990,99 EUR i odbijen zahtjev tuženika za naknadu odvjetničkih troškova.
22. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je odbio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP.
U Varaždinu 28. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Milko Sambolek
