Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-95/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužiteljice DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Miličević i Šupuković d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 8, OIB: 32206148371, zastupanog po punomoćniku Tonču Ravliću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ravlić i Partneri u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr- 674/2020-31 od 28. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-674/2020-31 od 28. studenog 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, isplatiti tužiteljici DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] ukupan iznos od 5.173,63 €/ 38.980,69 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, izuzev zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te u razdoblju od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, tekućim na pojedine iznose s dospijećem kako slijedi:

− na iznos od 148,56 €/ 1.119,30 kn od dana 11. 3. 2015. godine pa do isplate, − na iznos od 148,52 €/ 1.119,03 kn od dana 11. 4. 2015. godine pa do isplate, − na iznos od 148,52 €/ 1.119,03 kn od dana 12. 5. 2015. godine pa do isplate, − na iznos od 148,54 €/ 1.119,20 kn od dana 11. 6. 2015. godine pa do isplate, − na iznos od 148,52 €/ 1.119,03 kn od dana 11. 7. 2015. godine pa do isplate, − na iznos od 149,23 €/ 1.124,36 kn od dana 11. 8. 2015. godine pa do isplate, − na iznos od 149,21 €/ 1.124,24 kn od dana 11. 9. 2015. godine pa do isplate, − na iznos od 149,22 €/ 1.124,31 kn od dana 10. 10. 2015. godine pa do isplate, − na iznos od 149,22 €/ 1.124,31 kn od dana 10. 11. 2015. godine pa do isplate, − na iznos od 149,21 €/ 1.124,24 kn od dana 11. 12. 2015. godine pa do isplate, − na iznos od 149,23 €/ 1.124,36 kn od dana 12. 1. 2016. godine pa do isplate, − na iznos od 149,21 €/ 1.124,24 kn od dana 11. 2. 2016. godine pa do isplate, − na iznos od 149,21 €/ 1.124,24 kn od dana 11. 3. 2016. godine pa do isplate, − na iznos od 149,23 €/ 1.124,36 kn od dana 9. 4. 2016. godine pa do isplate, − na iznos od 149,21 €/ 1.124,24 kn od dana 11. 5. 2016. godine pa do isplate, − na iznos od 149,22 €/ 1.124,31 kn od dana 9. 7. 2016. godine pa do isplate, − na iznos od 149,88 €/ 1.129,28 kn od dana 10. 8. 2016. godine pa do isplate, − na iznos od 149,91 €/ 1.129,53 kn od dana 10. 9. 2016. godine pa do isplate, − na iznos od 149,88 €/ 1.129,26 kn od dana 11. 1. 2017. godine pa do isplate, − na iznos od 152,90 €/ 1.152,03 kn od dana 11. 2. 2017. godine pa do isplate, − na iznos od 152,90 €/ 1.152,00 kn od dana 10. 3. 2017. godine pa do isplate, − na iznos od 152,89 €/ 1.151,96 kn od dana 11. 4. 2017. godine pa do isplate, − na iznos od 152,90 €/ 1.152,00 kn od dana 11. 5. 2017. godine pa do isplate, − na iznos od 152,89 €/ 1.151,96 kn od dana 10. 6. 2017. godine pa do isplate, − na iznos od 152,90 €/ 1.152,03 kn od dana 15. 7. 2017. godine pa do isplate, − na iznos od 153,60 €/ 1.157,31 kn od dana 11. 8. 2017. godine pa do isplate, − na iznos od 156,65 €/ 1.180,25 kn od dana 12. 9. 2017. godine pa do isplate, − na iznos od 156,65 €/ 1.180,31 kn od dana 11. 10. 2017. godine pa do isplate, − na iznos od 156,67 €/ 1.180,41 kn od dana 11. 11. 2017. godine pa do isplate, − na iznos od 159,78 €/ 1.203,84 kn od dana 12. 12. 2017. godine pa do isplate, − na iznos od 159,79 €/ 1.203,93 kn od dana 11. 1. 2018. godine pa do isplate, − na iznos od 159,80 €/ 1.204,05 kn od dana 10. 2. 2018. godine pa do isplate, − na iznos od 159,78 €/ 1.203,90 kn od dana 10. 3. 2018. godine pa do isplate, − na iznos od 159,78 €/ 1.203,84 kn od dana 11. 4. 2018. godine pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, OIB: 32206148371, nadoknaditi tužiteljici DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.457,16 eura / 18.513,49 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog tekućeg polugodišta za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude u cijelosti žali se tuženik, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači u korist tuženika, te podredno da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće s osnove prekovremenog rada u razdoblju od veljače 2015. pa do travnja 2018. u iznosu od 5.173,63 eura sa zateznim kamatama od dospjelosti pojedinačnih mjesečnih iznosa pa do isplate.

6. Sporno je da li je tužiteljica obavljala poslove intravenozne primjene citostatika više od 2/3 radnog vremena u utuženom periodu, odnosno da li je imala pravo na skraćeno radno vrijeme od 35 sati, pa slijedom navedenog pravo na isplatu za prekovremeni rad u navedenom razdoblju s obzirom da je odradila svaki tjedan po 40 sati rada.

7. Iz stanja spisa proizlazi:

- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Zavodu za hematologiju temeljem Ugovora o radu u kojem su stranke ugovorile da će tužiteljica raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno, a koji Ugovor o radu je II. Aneksom od travnja 2018. izmijenjen u odnosu na radno vrijeme na 35 sati tjedno koje se smatra punim radnim vremenom

- da se Aneks Ugovora o radu primjenjuje od 1. travnja 2018.

- da je tužiteljica u utuženom razdoblju, kao i razdoblju nakon sklapanja Aneksa Ugovora o radu, radila na istom radnom mjestu

- da je tužiteljica radila poslove koji uključuju davanje terapije citostaticima, i to 2/3 svog radnog vremena, što proizlazi i iz iskaza svjedoka GĆ i RĆ

- da je tuženik u utuženom razdoblju radni tjedan tužiteljice obračunavao na bazi 40 sati, a nakon toga, dakle od 1. travnja 2018. pa nadalje na bazi 35 sati

-da je tijekom postupka provedeno financijsko vještačenje od strane „Centar za financijska vještačenja-Petra Blašković“ na okolnost utvrđenja visine neisplaćene naknade za odrađene prekovremene sate u trajanju od 5 sati tjedno

- da iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje proizlazi da visina potraživanja tužiteljice za razdoblje od veljače 2015. do travnja 2018., pripada ukupno 41.178,67 kuna

- da je da je tužiteljica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom zatražila isplatu iznosa od 5.173,63 eura / 38.980,69 kuna, pri čemu je iznos obračunat po vještaku umanjila za posljednji obračunati mjesec - travanj 2018. obzirom da je od travnja 2018. na snazi Aneks ugovora o radu kojim je stanje usklađeno s KU

8. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključio je da je tužiteljica u utuženom razdoblju radila sa opasnim tvarima u Zavodu za hematologiju, te da joj nisu plaćeni svi sati koje je odradila iznad redovnog fonda radnih sati, pa da tužiteljica na ime razlike plaće koja je nastala zbog prekovremenog rada koji joj nije obračunat i plaćen u utuženom razdoblju osnovano od tuženika potražuje bruto iznos od 5.173,63 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedine iznose koje tužiteljici sukladno odredbi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZOO), u svezi čl. 92. st. 4. ZR-a također pripadaju.

9. Odredbom članka 31. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13., 96/15. - dalje KU/13) i člankom 29. stavak 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18. - dalje KU/18) propisano je da na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnog utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika. Odredbom članka 31. stavak 2. KU /13 i članka 29. stavak 2. i 3. KU/18 propisano je da su poslovi iz stavka 1. poslovi s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja, te intravenozna aplikacija citostatika pod uvjetom da se obavljaju 2/3 radnog vremena, te se za iste poslove određuje opseg skraćenog radnog vremena na 35 sati tjedno.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da tužiteljica nije dokazala da je prije travnja 2018. radila u skraćenom radnom vremenu od 35 sati i da je pet sati do punog rada od 40 sati prekovremeni rad, te da tužiteljica nije dokazala da je radila na poslovima sa štetnim utjecajima 2/3 svog radnog vremena i posljedično da bi imala pravo raditi u skraćenom radnom vremenu, jer suprotno proizlazi iz sukladnih iskaza tužiteljice, svjedokinje GĆ, koja je na tom odjelu glavna sestra od 2014. i internista hematologa RĆ, koji je u spornom razdoblju bio predstojnik zavoda za hematologiju i bio je nadređen tužiteljici. Svi saslušani su naveli da je tužiteljica u utuženom razdoblju više od 2/3 radnog vremena obavljala poslove davanja pacijentima citostatičke kemoterapije, te navodi žalbe takav zaključak ne dovode u sumnju. Uostalom, posredno na takav zaključak upućuje i činjenica da se opseg i mjesto rada tužiteljice od travnja 2018. nije bitno promijenilo u odnosu na sporni period, a tuženik je s tužiteljicom sklopio Aneks ugovora u kojem joj je priznao pravo na skraćeni radni tjedan od 35 sati od 1. travnja 2018.

11. S obzirom da je pravo tužiteljice iz radnog odnosa s tuženikom, u konkretnom slučaju pravo na rad u skraćenom radnom vremenu različito uređeno ugovorom o radu prije zaključenja Aneksa, i odredbama članka 31. KU/13 i članka 29. KU/18, sukladno članku 9. stavak 3. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14., 127/17., dalje: ZR), a u kojoj odredbi je propisano da ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavaca, kolektivnim ugovorom i zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo ako ovim zakonom ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

12. Kako je tužiteljica radila 40 sati tjedno prema ugovoru o radu, a imala je pravo na skraćeni radni tjedan od 35 sati, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tužiteljici za rad pripada pravo na dodatak na plaću za prekovremeni rad u visini koja je određena člankom 51. stavak KU/13, odnosno člankom 49. stavak 1. KU/18, te je u tom dijelu materijalno pravo pravilno primijenjeno.

13. Visinu potraživanja sud prvog stupnja pravilno je utvrdio temeljem nalaza i mišljenja vještaka financijske struke.

14. Tuženik također posebno obrazloženo ne osporava odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka.

15. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 368 stavka 2. ZPP- a, trebalo je odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

Split, 28. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Boris Mimica