REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

P-20/2025-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Mladiniću, odvjetniku u Bjelovaru, Mihanovićeva 15 b, protiv I. tuženika SL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], II. tuženika ČL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i III. tuženika IL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja ništetnosti i uspostave ranijeg zk. stanja, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 02. lipnja 2025. godine, u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja, te u odsutnosti tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), nakon odgode ročišta za objavu presude, dana 28. kolovoza 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o darovanju nekretnina sklopljen između SL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovatelja s jedne, te ČL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao obdarenika s druge strane, ovjeren po javnom bilježniku Domagoju Ocvarek iz Petrinje, dana 09. prosinca 2024. godine, pod brojem OV-5203/2024, a slijedom čega se na nekretninama upisanim u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čkbr. [katastarska čestica] [adresa] sa 1228 m2, Dvorište sa 941 m2, Stambena zgrada, [adresa] sa 128 m2, Gospodarska zgrada, [adresa] sa 136 m2, Pomoćna zgrada, [adresa] sa 23 m2, određuje uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Bjelovaru, broj Z-19808/2024, na način da se suvlasnički dio GL od ¼ dijela i IL od ¼ dijela , ponovno upiše kao suvlasništvo HL u ukupno ½ dijela.

II. Tuženik HL OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] je dužan tužitelju EL OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 5.446,46 Eura, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje u smislu čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana 28. kolovoza 2025. godine, do isplate, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podneskom od 15. siječnja 2025. godine, podnio tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru.

2. U historijatu tužbe, tužitelj je naveo da je presudom Županijskog suda u Bjelovaru, broj K-20/2014-82 od 08. siječnja 2015. godine, tuženik HL osuđen na kaznu zatvora u trajanju od trinaest godina, zbog kaznenog djela ubojstva iz čl. 110. Kaznenog zakona, a ubio je majku tužitelja, ĐL, a zbog čega tužitelj vodi protiv tuženika SL, parnicu radi naknade štete, kod ovoga suda pod brojem Pn-110/2022.

3. Nadalje, tužitelj navodi da je još u toj navedenoj tužbi koju je radi naknade štete podnio još 18. srpnja 2022. godine, predlagao da se donese rješenje o privremenoj mjeri, kojim bi se tuženiku SL, zabranilo otuđenje njegovog suvlasničkog dijela nekretnina iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] K. o. [katastarska općina], obzirom da se u protivnom neću imati odakle naplatiti, no sud o prijedlogu za privremenu mjeru, nažalost, nije odlučio čak niti nakon proteka dvije i pol godine od podnošenja tužbe. Također, od bitnih činjenica značajnih za ovu parnicu tužitelj je istakao da je HL, dana 09. prosinca 2024. godine, sklopio Ugovor o darovanju (u daljnjem tekstu: Ugovor) navedenih nekretnina (dakle upravo ono na što je tužitelj upozoravao da će se dogoditi u spisu Pn-110/2022), te je time otuđio jedinu imovinu iz koje se tužitelj mogao naplatiti, a što je očito smišljen potez osobe koja je osuđena za ubojstvo moje majke, te je isti sasvim sigurno, protivan moralu.

4. Naime, dok se s jedne strane, HL u navedenoj parnici pod brojem Pn - 110/2022, prikazuje kao neuka osoba, koja traži besplatnu pravnu pomoć, s druge strane uspijeva na odsluženju višegodišnje kazne zatvora zbog ubojstva, organizirati sastavljanje darovnog ugovora i provedbu istog u zemljišnoj knjizi, kako bi otuđio imovinu iz koje se tužitelj jedino i mogao naplatiti. Tužitelj je također ukazao da se kod ovoga suda u predmetu broj P-600/2022, vodi parnica između tužiteljevih sinova, TL i VL, protiv tuženika SL, zbog utvrđenja da su oni djelomično suvlasnici tog njegovog suvlasničkog dijela, a tuženik HL je i njima tijekom te parnice prijetio kako će zapaliti kuću čim izađe i onemogućiti ih u korištenju iste, zbog čega se vodi i kazneni postupak. Dakle, HL se ne ustručava bilo kakvih poteza i sredstava, kojima bi onemogućio svoje vjerovnike u naplati potraživanja zbog čega je navedeni Ugovor, protivan moralu.

5. Shodno tome, tužitelj je predložio da se u smislu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), udovolji njegovom tužbenom zahtjevu, odnosno utvrdi ništetnim navedeni Ugovor, te da se u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru, odredi uspostava zemljišnoknjižnog stanja, kakva je bila prije provedbe upisa na ime ČL i IL, odnosno prije provedbe rješenja u predmetu broj Z-19808/2024.

6. U zajedničkom pisanom odgovoru na tužbu (list 58 spisa), tuženici ČL i IL su priznali tužbeni zahtjev tužitelja, navevši da im nije bilo poznato vođenje parnice između tužitelja AL i SL, niti one između TL i VL i SL, te istaknuvši da ih je HL "poslao" kod odvjetnika Zorana Vukelića u Bjelovaru, samo da potpišu Ugovor, pri čemu oni nisu niti vidjeli SL. Ta dva tuženika su još u svom zajedničkom odgovoru na tužbu navela, da im je HL rekao, tek nakon što su dobili predmetnu tužbu tužitelja, da je Ugovor napravljen samo zato da AL, ne uzme kuću.

7. U svom pisanom odgovoru na tužbu (list 49-50), kojeg je vlastoručno napisao, tuženik HL je osporio tužbeni zahtjev tužitelja. U tom odgovoru na tužbu je taj tuženik, pored iznošenja nekih činjenica koje nemaju nikakve veze sa predmetom spora, naveo da je u kući na predmetnoj nekretnini živio izvanbračno sa majkom preostala dva tuženika, koja su se i rodila za trajanja te izvanbračne zajednice (koja je trajala od 1997. godine, do 2004. godine), te da je postupio ispravno kada je sinovima podijelio tu svoju predmetnu nekretninu na jednake dijelove (pri čemu njegovi drugi sinovi VL i TL imaju svoju imovinu). Tuženik je u odgovoru na tužbu, nepotrebno navodio relativno teške životne uvjete svog sina ČL, te tko sve živi u kući na predmetnoj nekretnini, odnosno gdje živi tuženik ČL i s kim sve živi, te od čega se uzdržavaju tuženik ČL i njegova supruga.

8. Također, tuženik HL je naveo da u trenutku sklapanja Ugovora, nije na spornoj nekretnini bila upisana nikakva zabilježba u korist tužitelja iz ove parnice, već samo u korist njegovih drugih sinova VL i TL, pa je zbog toga predložio da se predmetna tužba tužitelja, odbaci jer je AL, zakasnio sa upisom zabilježbe zabrane otuđenja nekretnine u zemljišnoj knjizi, ali i stoga što je ta nekretnina "moja jedina nekretnina", pa po tuženiku SL, nitko ne može zakonskim putem da se naplati od jedine nekretnine i nije moguća deložacija, niti prodaja nekretnine koje je HL bio suvlasnik u omjeru od ½ dijela. Tuženik HL je ukazao i na svoje loše zdravstveno stanje, odnosno na bolest od koje boluje, kao i na raznovrsne zdravstvene poteškoće, te na činjenicu da njegovi sinovi ČL i IL (tuženici u ovoj parnici) žive na rubu siromaštva u teškim uvjetima.

9. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica, izvedeni su dokazi uvidom u presudu Županijskog suda u Bjelovaru broj K-20/2014-82 od 08.01.2015.g. (list 6-19 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-216/15-8 od 09.06.2015.g. (list 20-24), tužbu tužitelja AL iz podneska od 18.07.2022.g., podnesenu Općinskom sudu u Bjelovaru, protiv tuženika SL, za naknadu štete zbog smrti bliske osobe – majke (list 25-28), optužnicu Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KO-DO-118/2024-1 od 25.03.2024.g. (list 29-33), Ugovor (list 34-36), povijesni prikaz izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], sa stanjem na dan 13.01.2025.g. (list 38-42), te u rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Zk-453/2022-2 od 13.06.2022.g. (list 51-54), ali i uvidom u spise ovoga suda broj Pn-110/2022 i K-214/2024 (koji su izdvojeni iz spisa nakon zaključenja rasprave, kako bi se u njima moglo obavljati određene sudske radnje).

10. Izveden je dokaz saslušanjem svjedoka TL (list 91) i VL (list 91-92), kao i tužitelja (list 92-93) u svojstvu stranke.

11. Izvedeni dokazi su ocijenjeni u smislu čl. 8. ZPP.

12. Tužbeni zahtjev tužitelja, ocijenjen je u cijelosti osnovanim.

13. Naime, bez obzira što su tuženici ČL i IL, priznali tužbeni zahtjev tužitelja (zbog čega je tužitelj uostalom i odustao od potraživanja naknade parničnih troškova od ta dva tuženika, te je naknadu troškova, tražio samo od tuženika SL), sud nije mogao u odnosu na njih dvojicu, donijeti presude na temelju priznanja jer je tuženik HL, osporavao tužbeni zahtjev tužitelja, a sva tri tuženika su u ovom slučaju bili nužni suparničari i presudu je bilo moguće donijeti samo na jednak način u odnosu na sva tri tuženika.

14. Iz sadržaja Ugovora i sadržaja navedenog izvatka iz zemljišne knjige za nekretnine iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], proizlazi da je tuženik HL u svojstvu darovatelja i oca obdarenika, doista darovao tuženicima ZL i IL, svoj suvlasnički dio na tim predmetnim nekretninama i to u visini cijelog svog suvlasničkog dijela od ½ dijela, te da je na temelju tog Ugovora i izvršena uknjižba prava suvlasništva u zemljišnoj knjizi na ime ČL i IL (svakog u ¼ dijela), na tim nekretninama, odnosno da je takvo darovanje provedeno u zemljišnoj knjizi u vezi suvlasničkog dijela nekretnine tuženika SL, koji dio je i bio predmet darovanja.

15. Iz direktne tvrdnje tuženika, navedene u njegovom pisanom odgovoru na tužbu, jasno proizlazi da je taj suvlasnički dio nekretnina s kojim je raspolagao navedenim Ugovorom u korist dva sina ČL i IL (II- tuženika i III-tuženika u ovoj parnici), bio upravo njegova jedina vrjednija imovina, a svakako da je ta nekretnina bila njegova jedina nekretnina koju je imao u svom suvlasništvu.

16. Iz sadržaja odgovora na tužbu preostala dva tuženika (koji su ujedno bili obdarenici po Ugovoru), jasno proizlazi u kakvom kontekstu su uopće potpisali taj Ugovor i na čiji zahtjev, odnosno u kakvim okolnostima. Naime, na temelju njihovog kao istinito prihvaćenog navoda (jer za suprotno nije bilo opravdanog razloga, a ni dokaza) iznesenog u odgovoru na tužbu, sud je utvrdio da oca SL nisu niti vidjeli u trenutku potpisivanja Ugovora, nego da im je HL u trenutku kada uopće nisu znali da dotični u svojstvu tuženika vodi dvije parnice i to protiv AL (koju je ovaj pokrenuo radi naknade štete, zbog smrti majke i koja se vodi kod ovoga suda pod brojem Pn-110/2022) i protiv svojih drugih sinova TL i VL, zbog utvrđenja da su dotični djelomično suvlasnici predmetnih nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (koja se vodi kod ovoga suda pod brojem P-600/2022), na neki način dojavio da trebaju otići kod odvjetnika Zorana Vukelića u Bjelovaru i potpisati taj Ugovor, a tek kada su tuženici ČL i IL, primili od suda predmetnu tužbu tužitelja, čuli su od oca SL, da im je ovaj darovao svoj suvlasnički dio "samo zato da AL ne uzme kuću".

17. Samo na temelju takve tvrdnje tuženika ČL i IL, ali i na temelju navode tuženika SL da je raspolagao sa svojom jedinom imovinom, kada je Ugovorom darovao svoj cijeli suvlasnički dio preostalim tuženicima, odnosno na temelju sadržaja tih materijalnih dokaza u kontekstu činjenice da je u trenutku navedenog darovanja protiv tuženika SL, bila u tijelu parnica radi naknade štete, zbog smrti bliske osobe, kojom AL potražuje da mu HL nadoknadi neimovinsku štetu zbog majčine smrti u nemalom novčanom iznosu, ali i u kontekstu činjenice da je tužbeni zahtjev tužitelja bio utemeljen na čl. 322. ZOO, sud utvrđuje da je navedeni Ugovor, bio protivan moralu, te da je stoga ništetan.

18. Osim toga, tijekom ove parnice su saslušani svjedoci TL i VL (obojica sinovi tuženika, SL), koji su upisani u zemljišnoj knjizi kao suvlasnici istih nekretnina iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u preostalom omjeru, odnosno svaki u omjeru od po ¼ dijela (što jasno proizlazi i iz navoda tuženika SL iznesenih u pisanom podnesku, ali i iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za predmetne nekretnine), te koji su potvrdili tvrdnje tužitelja istaknute u historijatu tužbe, a koje se odnose na činjenicu da su u svojstvu tužitelja, pokrenuli protiv tuženika SL (svog oca), parnični postupak radi utvrđenja prava suvlasništva na nekretninama iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], tijekom kojeg parničnog postupka je tuženik HL, prijetio sinovima TL i VL, zbog čega su oni protiv oca inicirali i kazneni postupak, time da su još uvijek oba postupka (i parnični i kazneni) u tijeku i u tim postupcima nije bila donesena niti prvostupanjska odluka na dan predmetnog saslušanja svjedoka (svjedoci su saslušani dana 02. lipnja 2025. godine u ovome predmetu). Oba svjedoka, dakle i TL i VL su izričito naveli da im je otac dao do znanja da ne želi njima, niti prodati svoj suvlasnički dio od ½ dijela koji je imao na predmetnim nekretninama iz zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] , kada su mu predložili da od njega otkupe njegov suvlasnički dio, te da su čuli od polubraće po ocu (ČL i IL) da im je otac darovao te predmetne nekretnine u visini cijelog svog suvlasničkog dijela, samo iz tog razloga da iste ne pripadnu svjedocima TL i VL koji su podnijeli tužbu protiv oca SL ili da se iz iste nekretnine, zapravo ne može AL, namiriti.

19. Ovaj sud smatra da i iz tih suglasnih iskaza svjedoka TL i VL, jasno proizlazi da je tuženik krajnje nemoralno sačinio Ugovor u situaciji kada su čak tri osobe podnijele protiv njega dvije tužbe (i to svjedoci upravo radi utvrđenja prava vlasništva na dijelu suvlasničkog dijela tuženika SL u vezi istih nekretnina, ali i AL, radi naknade štete zbog smrti svoje majke, a koju je usmrtio upravo HL, a koji je za to kazneno djelo ubojstva pravomoćno osuđen na dugogodišnju kaznu zatvora), pokušavši na taj način onemogućiti svoje sinove TL i VL da realiziraju svoj stvarno-pravni zahtjev, protiv njega, a ujedno i AL da se naplati na tim nekretninama, nakon pravomoćnog okončanja parnice koju je pokrenuo protiv SL, radi naknade štete. Taj krajnje nemoralni čin tuženika HL, pri čemu je svojim sinovima – obdarenicima, ČL i IL čak zatajio pravi povod darovanja u trenutku kada ih je uputio kod odvjetnika da po tpišu Ugovor, se po uvjerenju ovoga sude ne može drugačije okarakterizirati u pravnom smislu, nego li da se Ugovor utvrdi ništetnim, neovisno o teškoj životnoj situaciji ČL i IL (odnosno teškim uvjetima stanovanja, neimaštini i svakodnevnoj borbi za njihovu egzistenciju i egzistenciju njihove obitelji, na što je ukazivao i HL u svojim pisanim podnescima dostavljenim sudu) jer njihova teška socijalna situacija i status njih i njihove obitelji nije bitan u opisanim okolnostima slučaja. Uostalom, ta dva tuženika su i priznala u ovome predmetu tužbeni zahtjev tužitelja.

20. Naime, predmet raspravljanja u ovoj parnici je da li je Ugovor, protivan moralu i da li ga zbog toga treba proglasiti ništetnim, imajući u vidu sve navedene utvrđene činjenice, a sud je utvrdio da taj Ugovor jest protivan moralu i da je ništetan jer je tuženik sklapanjem navedenog Ugovora, bez ikakve dvojbe, raspolagao svojom jedinom vrjednijom nekretninom, svakako na štetu AL, koji će nakon pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi kod ovoga suda pod brojem Pn- 110/2022, imati prema tuženiku SL relativno veliku novčanu tražbinu jer će mu bez dvojbe biti dosuđen znatniji novčani iznos, zbog smrti bliske osobe, na teret SL.

21. Obzirom da HL u odgovoru na tužbu ističe, da je raspolagao svojim suvlasničkim dijelom nekretnine u trenutku kada nije bila upisana neka zabilježba na toj nekretnini u korist AL, sud tu tvrdnju tuženika uopće ne nalazi bitnom za razrješenje predmeta spora u kontekstu svih opisanih okolnosti, za donošenje meritorne odluke u ovome predmetu.

22. Naime, tužitelj je osoba koja je u trenutku sklapanja Ugovora, bila svjesna činjenice da su protiv njega prije sklapanja Ugovora podnijeli tužbu, sinovi TL i HL upravo u vezi njegovog suvlasničkog dijela na istim nekretninama s kojima je tuženik HL raspolagao Ugovorom, a također je bio svjestan da je prije sklapanja Ugovora, protiv njega podnio tužbu AL, radi naknade štete u iznosu od čak 330.00,00 kuna (list 26 spisa, što sada iznosi skoro 43.800,00 Eura), pa je povrh svega doveo u zabludu obdarenike, svoje sinove ČL i IL (to proizlazi iz njihovog odgovora na predmetnu tužbu tužitelja), kada ih je samo uputio da kod odvjetnika potpišu Ugovor, ne objasnivši im pri tome što je zapravo njegov povod sklapanja takvog Ugovora, već im je to dao do znanja tek nakon što su ovi primili predmetnu tužbu tužitelja, rekavši im da im je darovao svoj suvlasnički dio, praktički stoga da se iz te nekretnine financijski ne okoristi AL, kojem je tuženik HL ubio majku i zbog čega i dan, danas HL izvršava, izrečenu mu kaznu zatvora, na temelju pravomoćne kaznene presude Županijskog suda u Bjelovaru, donesene 08. siječnja 2015. godine.

23. Sklapanje Ugovora od strane SL u opisanim okolnostima slučaja, predstavlja bez dvojbe ugovor sklopljen protivno moralu društva i zato je taj Ugovor, potrebno u smislu čl. 322. ZOO, proglasiti ništetnim i udovoljiti cijelom tužbenom zahtjevu tužitelja u ovome predmetu, a priznanjem predmetnog tužbenog zahtjeva tužitelja, sasvim je očito da su toga bili svjesni i tuženici, ČL i IL.

24. Naime, pravna posljedica proglašenja Ugovora ništetnim jest u smislu čl. 323. ZOO, da se u ovom slučaju uspostavi zemljišnoknjižno stanje u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Bjelovaru, na nekretninama upisanim u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kakvo je bilo prije provedbe tog Ugovora u zemljišnoj knjizi, dakle da se briše uknjiženo pravo suvlasništva na ime ČL i IL (svakoga u ¼ dijela), te da se izvrši ponovo upis prava suvlasništva u ukupno 2/4 dijela na ime tuženika SL, zbog čega je sud udovoljio i preostalom dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja istaknutom u tom smislu i odlučio kao u izreci ove presude.

25. Kako je tuženik HL u odnosu na kojeg je tužitelj isključivo ostao kod zahtjeva za naknadu parničnih troškova, izgubio ovu parnicu u cijelosti, iako se samo HL od triju tuženika protivio tužbenom zahtjevu, te ga je osporavao, HL je dužan u smislu čl. 154.st.1. ZPP, nadoknaditi tužitelju sve opravdane parnične troškove.

26. Opravdan parnični trošak tužitelja je odmjeren na temelju troškovnika odvjetnika tužitelja datiranog sa 02. lipnjem 2025. godine, sukladno vrijednosti predmeta spora navedenoj u tužbi, a primjenom odredaba važeće Odvjetničke tarife.

27. Tužitelju je za sastavljanje tužbe priznat iznos od 1.000,00 Eura, za sastavljanje podneska od 13. veljače 2025. godine (kojim je tužitelj dostavio očitovanje o odgovoru na tužbu tuženika), mu je priznat isti iznos od 1.000,00 Eura, a za zastupanje tužitelja po punomoćniku u osobi odvjetnika na dva održana ročišta u ovome predmetu (dana 14. travnja i 02. lipnja 2025. godine) je priznat ukupan iznos od 2.000,00 Eura ili 1.000,00 Eura po ročištu. Na ove opravdane parnične troškove u iznosu od 4.000,00 Eura je tužitelju priznat pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 1.000,00 Eura, pa je u ovom dijelu utvrđen opravdan trošak u vezi zastupanja od 5.000,00 Eura.

28. Međutim, kako je tužitelj posredstvom druge osobe već platio sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 223,23 Eura, a dužan je platiti i sudsku pristojbu na presudu u većem iznosu od onog zatraženog, tužitelju je u granicama istaknutog zahtjeva prizna t kao opravdan trošak i iznos od 223,23 Eura u vezi navedene pristojbe na tužbu, ali i taj isti iznos od 223,23 Eura u vezi sudske pristojbe na presudu, zbog čega je ukupno svotu od 446,46 Eura valjalo pribrojiti iznosu navedenom u točci 27. obrazloženja ove odluke, te je tuženik obvezan nadoknaditi tužitelju ukupan opravdan parnični trošak od 5.446,46 Eura, zajedno sa opravdano zatraženom zateznom kamatom računajući od dana donošenja ove odluke.

29. Ova odluka ne sadrži odluku o zahtjevu tužitelja da mu se nadoknadi trošak u vezi zastupanja po odvjetniku na ročištu na kojem će biti objavljena presuda , kao niti zatraženi porez na taj trošak jer je buduća neizvjesna činjenica u odnosu na vrijeme izrade ove odluke, hoće li se odvjetnik tužitelja uopće pojaviti na ročištu za objavu presude, pa će se tek nakon održavanja tog ročišta, odlučiti u formi posebnog rješenja i o tom zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 125,00 Eura, ukoliko za usvajanje tog zahtjeva bude bio ispunjen zakonski uvjet.

U Bjelovaru, 28. kolovoza 2025. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, računajući od dana 29. kolovoza 2025. godine, a putem ovoga suda.