REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2848/2021-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Boški Pavičić kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužiteljice ŠH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Pažinu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika Republički sindikat radnika Hrvatske iz Zagreba, Kneza Mislava 11/II, OIB 32288800710, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Jukiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Jukić & partneri, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. srpnja 2025., u nazočnosti punomoćnika stranaka, 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 325,17 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. travnja 2021. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 741,24 eura, sa zateznim kamatama tekućim od dana 28. kolovoza 2025. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je dana 13. travnja 2021. podnijela tužbu pred ovim sudom u kojoj navodi da je bila član tuženika te da je tuženiku uplaćivala uloge u Kasu uzajamne pomoći (dalje: KUP), a koji ulozi u KUP kod tuženika predstavljaju vlastitu imovinu tužiteljice i različiti su od članarine za sindikat, koju je tužiteljica uplaćivala zasebno. Prava i obveze stranaka vezano uz KUP regulirane su Pravilnikom kase uzajamne pomoći. Članski ulog u KUP za tužiteljicu je tuženiku, temeljem ovlaštenja, na plaći obračunavao i uplaćivao njezin poslodavac. Nadalje, tužiteljica navodi kako je člankom 10. Pravilnika o kasi uzajamne pomoći određeno kako član u svakom trenutku može podnijeti zahtjev za isplatu svoga uloga iz KUP. Tužiteljica je kod tuženika osobno podnijela zahtjev kojemu nije udovoljeno. Ulog tužiteljice u KUP je na dan 31. prosinca 2020. iznosio 2.450,00 kn/325,17 eura, što je utvrđeno na obračunskoj listi plaće tužiteljice, slijedom čega je zatražila isplatu iznosa od 3.200,00 kn/424,71 eura sa zateznim kamatama od dana podnošenja tužbe 13. travnja 2021. do isplate, uz naknadu troškova postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Istaknuo je da je tužiteljica uz tužbu dostavila Pravilnik o kasi uzajamne pomoći, koji nisu donijela nadležna tijela tuženika, čime osporava vjerodostojnost istog. Navodi i da, budući da nema pristupa spornim podacima, nema saznanja je li tužiteljica bila član KUP-a i je li uplaćivala članske uloge u KUP, je li digla kakvu pozajmicu temeljem tih uloga ili raspolagala na drugi način sa svojim ulozima i, u konačnici, postoji li uopće predmetno dugovanje i koji je saldo. Ističe da su bivši zakonski zastupnici tuženika KH i EH (i njihovi pomagači) otuđili poslovnu dokumentaciju tuženika. Nakon brisanja KH i EH kao zastupnika tuženika iz registra udruga, tuženik ih je pozvao da mu vrate poslovnu i financijsku dokumentaciju, te je pozvao društvo Mario commerce d.o.o. da omogući zakonskim zastupnicima tuženika korištenje knjigovodstvenog programa i baze podataka, što su svi odbili učiniti. Tuženik je u lipnju 2017. smijenio predsjednika Izvršnog odbora tuženika EH i potpredsjednika Izvršnog odbora tuženika KH (koji su uz FH bili upisani u registar udruga koji se vodi pred Ministarstvom rada i mirovinskog sustava kao zakonski zastupnici tuženika), koji su odbili prihvatiti svoju smjenu. Prijavu promjene podataka (smjene zakonskih zastupnika tuženika) u registru udruga je Ministarstvu rada i mirovinskog sustava podnijela osoba ovlaštena za zastupanje tuženika FH, prilažući uz predmetnu promjenu svu potrebnu dokumentaciju koja je u skladu Statutom i internim aktima tuženika. Ministarstvo je po toj prijavi izdalo privremeno Rješenje Klasa: UP/1-006-04/17-01/25, Ur.br.: 524-11-02-01/2-17-4 od 24. srpnja 2017. kojim je prekinut upravni postupak po prijavi tuženika za promjenom osoba ovlaštenih za zastupanje tuženika do okončanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu pod poslovnim brojem P-170/18, radi utvrđenja zakonitosti njihove smjene, a pravomoćnom presudom u tom postupku je utvrđeno da je njihova smjena zakonita. Sve vrijeme dok je upravni postupak bio u prekidu, dvoje navedenih su zloupotrebljavali okolnost da su još upisani u registar udruga kao zakonski zastupnici tuženika te su se tada pred bankama i drugim državnim tijelima prezentirali kao zakonski zastupnici i poduzimali cijeli niz radnji na štetu tuženika. KH i EH su, nakon smjene, prema zajedničkom, unaprijed smišljenom planu postupno prebacivali sredstva i članove s tuženika na drugi sindikat - Republički sindikat radnika, Zagreb, Palmotićeva 82a, OIB 28847071386, te poduzimali i druge radnje kako bi financijski, članski i kadrovski oslabili tuženika i time demotivirali i onemogućili novoizabrano vodstvo tuženika da pred nadležnim tijelima i sudovima procesuira smjenu EH i KH sa svih funkcija, kako bi, slučaju da u sudskim sporovima bude utvrđeno da je njihova smjena u skladu sa zakonom i statutom tuženika (što se na kraju i dogodilo), prebacili sindikalno i financijsko poslovanje s tuženika i time protuzakonito zadržali kontrolu nad financijskim i drugim materijalnim sredstvima koja su pripadala tuženiku. Tako su njih dvojica 17. siječnja 2018. nasilno ušli u posjed stana u prizemlju zgrade na adresi [adresa], u kojem se nalazilo računovodstvo tuženika te su otuđili veći dio poslovne dokumentacije tuženika, a što je utvrđeno pravomoćnom presudom. KH je u suradnji sa društvom Mario commerce d.o.o. nezakonito ukinuo tuženiku pristup bazi podataka i knjigovodstvenom programu koji je sadržavao sve financijske podatke tuženika te su organizirali zasebno knjigovodstvo. Tijekom 2018. njih dvojica su neovlašteno prenijeli sva novčana sredstva s računa tuženika (cca 7.400.000,00 kn) na račun novog sindikata tj. Republičkog sindikata radnika, među kojima je bio i novac članova iz KUP-a, što pravdaju Sporazumom od 21. svibnja 2018., temeljem kojeg je sav novac tuženika „dan na upravljanje“ tom novom Sindikatu zapravo prebačen bez zakonitog osnova. Ujedno su i zatvorili sve račune tuženika, tako da tuženik jedno vrijeme nije imao niti jedan poslovni račun, a nakon toga su bezuspješno pokušali zatvoriti jedini žiro-račun tuženika otvoren u KENTBANK d.d. Pravilnik koji je tužitelj dostavio uz tužbu rađen je od strane navedenih osoba koje nisu imale ovlaštenje zastupati tuženika. Iste osobe su ujedno donijele odluke o izdvajanju dijela sindikata, prebacivanju nekretnina s tuženika na Republički sindikat radnika i druge odluke i poduzeli cijeli niz radnji koje imaju karakter kaznenog djela, iako su znali da postoji spor oko legitimiteta zastupanja tuženika. U dokumentu nazvanim „Odluka“, od 2. ožujka 2019., koju je potpisao EH i koju su sami sastavili KH i EH, a formalno su naveli da je tu odluku donio Sabor tuženika sastavljen u skladu sa Statutom tuženika, naveli su da se iz tuženika u Republički sindikat radnika izdvajaju tri Sektora i to Sektor - Telekom, Sektor - Zaštita i Sektor - Ostali, koji čine 50% ukupnog broja članova, te da se imovina dijeli razmjerno broju izdvojenih članova. Prebacili su sav novac tuženika na račun novog Sindikata, kao i svu ostalu imovinu, te je EH krajem 2018. izdao 10 zadužnica u iznosu od 9.500.000,00 kn, temeljem kojih su pokrenuli naplatu tog iznosa u korist Republičkog sindikata radnika i blokirali račun tuženika, zbog čega je bio pokrenut postupak radi utvrđivanja postojanja uvjeta za pokretanje stečajnog postupka, te je u razdoblju od 27. rujna 2018. do 26. srpnja 2019. s računa tuženika na račun tog istog Sindikata prebačen iznos od ukupno 537.909,57 kn, dok im je naplatu ostalih blokiranih iznosa, prema saznanju tuženika, blokirao MUP. Nadalje, EH je po dogovoru s KH i prema evidenciji koju je vodila ZH ispred računovodstvenog servisa MHT d.o.o., a koja je također član Republičkog sindikata radnika od prosinca 2019. do listopada 2020. izdavao zadužnice članovima tuženika radi povrata iznosa KUP-a i isplate iznosa s osnove Fonda solidarnosti. Pritom je EH izdao 536 zadužnica u neutvrđenom ukupnom iznosu. Uz navedene zadužnice KH i EH su tijekom 2020. naplatili još sedam zadužnica koje je EH izdao u ime tuženika, a KH je kao zakonski zastupnik Republičkog sindikata radnika podnio FINA-i zahtjeve za izravnu naplatu temeljem kojih je u razdoblju od 11. veljače 2020. do 5. listopada 2020. s računa tuženika na račun Republičkog sindikata radnika ovršen ukupni iznos od 3.296.664,17 kn, čime su pribavili protupravnu imovinsku korist u tom iznosu na štetu tuženika. Zaključno, tuženik smatra da osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica i dokaza navedenih u tužbi.

3. U provedenom dokaznom postupku ovaj sud je izvršio uvid u obračunsku listu plaće tužiteljice sa lista 3, 157-158, 184 spisa, Pravilnik kase uzajamne pomoći, e- mail korespondenciju sa lista 17-31, 99, 102-105, 135-137 i 184 spisa, prijavu promjene podataka, izvod iz zapisnika sa 15. sjednice Središnjeg odbora od dana 27. lipnja 2017., evidenciju nazočnosti članova na sjednici 27. lipnja 2017., Odluku od 27. lipnja 2017., izvod sa dopisne sjednice Izvršnog odbora RSRH od dana 28. lipnja 2017., Odluku od 28. lipnja 2017., rješenje od 24. srpnja 2017., Rješenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 24. srpnja 2017., saldo listu – ispis otvorenih stavki na dan 29. listopada 2020., dopis s lista 98 spisa, Izvansudsku nagodbu od 7. svibnja 2021., rekapitulaciju obustava po bankama za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 23. studenog 2021. te je proveden dokaz knjigovodstveno-financijskim vještačenjem po vještaku Snježani Herceg iz Niels j.d.o.o.

4. Među strankama je nesporna aktivna legitimacija kao i da je tužiteljica bila članica KUP-a RSRH.

5. Među strankama je sporna činjenica je li tužiteljica uplaćivala ulog u KUP, kao i je li ulog uplaćen u visini od 325,17 eura, koji iznos se potražuje tužbom, a sporno je i je li tuženik u obvezi isti iznos isplatiti tužiteljici.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužiteljice osnovanim kao u točki I. izreke.

7. Uvidom u Pravilnik kase uzajamne pomoći za članove Sindikata tuženika od 25. studenog 2017. (dalje Pravilnik) sud je utvrdio kako je odredbom čl. 10. st. 2. propisano da član može u svakom trenutku podnijeti zahtjev za isplatu svoga uloga ili dijela uloga iz KUP-a, te je nadalje propisano u st. 3., 4. i 5. čl. 10. da se Zahtjev podnosi u pisanom obliku, da se ulog članu isplaćuje odmah, a najkasnije u roku 30 dana od dana podnošenja zahtjeva za isplatu, te ukoliko član ima dospjelih, a nepodmirenih obveza prema tuženiku, da će se iz njegovog uloga najprije podmiriti dugovanje prema tuženiku, a potom će mu se isplatiti razlika.

8. Odredbom članka 11. istog Pravilnika propisano je da se po prestanku članstva u KUP-u, članski ulog vraća bivšem članu po podnošenju zahtjeva sukladno čl. 10. Pravilnika KUP-a. Odredbom čl. 4. istog Pravilnika propisano je i da se članski ulog naplaćuje svakog mjeseca na plaći, s tim da ga naplaćuje i obračunava poslodavac za svakog svog radnika, a prema članstvu u nekom od Sindikata, iz čega slijedi da je visina tražbine razvidna u isplatnoj listi poslodavca.

9. Nadalje, uvidom u obračunsku listu plaće tužiteljice za mjesec prosinac 2020., koju je ona ostvarila kod svog poslodavca HP-Hrvatska pošta d.d., sud je utvrdio da je tužiteljica imala obustavu na plaći i za podružnicu tuženika u Rijeci za KUP u mjesečnom iznosu 50,00 kn, kao i da joj saldo s naslova KUP-a iznosi 325,17 eura.

10. Uvidom u dopis i pribavljene podatke poslodavca tužiteljice HP-Hrvatske pošte d.d., tj. rekapitulacije obustava po bankama za razdoblje od 1. siječnja 2000. do 23. studenog 2021., razvidno je razdoblje u kojem su se vršile mjesečne obustave u iznosu od 50,00 kn na plaći tužiteljice tj. da su se iste vršile u razdoblju od 15. srpnja 2010. do 15. siječnja 2021., kada je saldo uplata tužiteljice u KUP iznosio 2.450,00 kn/325,17 eura, a iz iste je razvidno i da su se uplate vršile na račun RSRH tj. tuženika, podružnice u Rijeci s naznakom za KUP, članarina kao i da su vršene na žiro račun [broj bankovnog računa] i [broj bankovnog računa], a za koji tuženik tijekom postupka ne spori da su bili brojevi njegovog računa.

11. Nadalje, radi utvrđenja visine utuženog potraživanja, sud je proveo dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Snježani Herceg iz Niels j.d.o.o. koja je u svom nalazu i mišljenju od 28. veljače 2023. navela kako je mišljenja da je posljednja ustega na plaći za uplate u Kasu uzajamne pomoći izvršena na plaći za prosinac 2020. (isplata plaće 15. siječnja 2021.), a ukupno stanje iznosilo je 2.450,00 kn/325,17 eura.

12. Nadalje, nakon zatražene dopunske dokumentacije od poslodavca tužiteljice, vještak Snježana Herceg je dostavila u spis dopunsko očitovanje 1. travnja 2025. u kojem navodi kako u skladu s naknadno dostavljenom dokumentacijom, vještak potvrđuje utvrđenja iz nalaza i mišljenja od 28. veljače 2023., tj. potvrđuje se da je posljednja ustega na plaći za uplate u Kasu uzajamne pomoći izvršena na plaći za prosinac 2020. (isplata plaće 15. siječnja 2021.), a ukupno stanje iznosilo je 2.450,00 kn/325,17 eura.

13. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Snježane Herceg budući je isti sačinjen objektivno, stručno, razumljivo i u skladu s pravilima financijske znanosti i prakse, a u nalazu nema nikakvih nelogičnosti i proturječnosti te je za istaknuti kako stranke nisu isticale primjedbe i prigovore na isti.

14. Sud nije proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke obzirom smatra kako su uvidom u gore navedenu priloženu dokumentaciju u spisu kao i provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem u cijelosti utvrđeni osnovanost i visina utuženog potraživanja, a tuženik je tijekom postupka zauzeo pasivan stav te se isti nije niti očitovao na izrađeni nalaz i mišljenje iako mu je isti uredno dostavljen (list 175 spisa), a niti je, iako uredno pozvan (poleđina lista 186, 190 i 197 spisa) pristupio na zakazana ročišta 14. siječnja 2025., 8. travnja 2025. i 1. srpnja 2025. niti je svoj izostanak ispričao.

15. Slijedom navedenog, sud smatra kako iz izvedenih dokaza nedvojbeno proizlazi da je tužiteljica bila član tuženika, te joj je mjesečno sa plaće ustezan iznos od 50,00 kn/6,64 eura putem administrativne zabrane na plaći za KUP te joj je visina uloga u KUP-u kojeg nije uspjela povratiti iznosila 2.450,00 kn/325,17 eura prema utvrđenju vještaka i prema priloženoj dokumentaciji u spisu kako je to navedeno pod točkama 7., 9. i 10. obrazloženja. Za istaknuti je da je obračunska lista plaće ovršna isprava, prema odredbi čl. 93. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine br. 93/14, 127/17 i 98/19), te je i ovršna isprava prema odredbi čl. 23. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ), te je kao takva i javna isprava kojom se dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili utvrđuje, kako je to propisano u čl. 230. st. 1. ZPP-a.

16. Nadalje, sud ukazuje kako su poteškoće koje je tuženik imao sa bivšim vodstvom što je rezultiralo vođenjem više postupaka i donošenjem odluka o opozivu i smjeni tadašnjeg predsjednika i potpredsjednika Izvršnog odbora tuženika i imenovanju novih osoba na te dužnosti, irelevantne činjenice za ishod ovog postupka, jer je za isti odlučno jedino je li tužiteljica uplatila i koji iznos na ime članarine za KUP, slijedom čega je neodlučna dokumentacija koju je tuženik priložio na okolnost smjene bivšeg rukovodstva i njegovih postupaka te odnosa sa sadašnjim rukovodstvom, tj. elektronička korespondencija tuženika s njegovim bivšim rukovodećim osobama KH i EH, kao i s društvom Mario commerce d.o.o., prijava promjene podataka, izvod iz zapisnika sa 15. sjednice Središnjeg odbora 5 održane 27. lipnja 2017., Odluke o opozivu sa svih sindikalnih funkcija EH i KH te o imenovanju novog vodstva, izvod sa dopisne sjednice izvršnog odbora tuženika od 28. lipnja 2017. te rješenje Ministarstva rada i mirovinskog sustava od 24. srpnja 2017., pa tu dokumentaciju sud nije posebice ocjenjivao, te sud nije smatrao relevantnim pribavu podataka od banaka i sa servera društva Mario commerce d.o.o. o izvršenim isplatama, jer iz pribavljene dokumentacije od poslodavca tužitelja proizlazi da su uplate izvršene.

17. Slijedom navedenog, naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici, temeljem odredbe čl. 10. st. 2. Pravilnika kase uzajamne pomoći, iznos od 325,17 eura i to sa zateznim kamatama, temeljem čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO), tekućim od dana podnošenja tužbe, kako je tužiteljica i pravilno zatražila, s obzirom da je tužiteljica mogla u svakom trenutku tražiti isplatu do tada uloženih sredstava i da joj je tuženik iste bio dužan odmah isplatiti. Pritom je za dodati i da tuženik ne može osnovano osporavati vjerodostojnost i valjanost navedenog Pravilnika samo iz razloga što je donesen u mandatu ranijeg vodstva tuženika, a osim toga isto se niti ne može osporavati u ovom, već u nekom drugom postupku. Čak i da tome nije tako, činjenica je da je tužiteljica uplatila navedeni iznos na ime KUP-a, pa joj pripada pravo povrata istoga i temeljem čl. 1111. ZOO-a, koji propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

18. Odluka o troškovima postupka tužiteljice temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a koji su odmjereni sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) i zatraženom trošku prema predanom troškovniku, sve sukladno vrijednosti spora od 325,17 eura. Slijedom navedenoga, tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe i podneska od 14.6.2024., 14.3.2023., potom trošak zastupanja na ročištima dana 4.11.2021., 15.3.2022., 14.1.2025., 8.4.2025. i 1.7.2025. za svaku radnju u iznosu od po 50,00 eura, kao i za pristup na ročište dana 6.2.2024. u iznosu od 12,50 eura obzirom je predmetno ročište odgođeno prije početka raspravljanja te uz pripadajući PDV 25%, čemu je valjalo pridodati i trošak financijsko- knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 199,08 eura te trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od po 13,27 eura što ukupno iznosi 741,24 eura, čime je odlučeno kao pod toč. II. izreke u odnosu na trošak tužiteljice.

19. Tuženik nije pristupio na ročište zakazano za 1. srpnja 2025. te time nije niti na ročištu za glavnu raspravu zatražio trošak postupka.

20. Odluka o tijeku zateznih kamata na trošak parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

21. Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 8.4.2025. obzirom je istoj priznat trošak pristupa na ročište istog dana te je uređeni tužbeni zahtjev ista mogla urediti i na zapisnik čime sud smatra navedeni trošak u suprotnosti sa načelom ekonomičnosti i efikasnosti postupka.

Zagreb, 28. kolovoza 2025.

Sudac:

Boška Pavičić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u 3 istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljici po pun. uz sudsku pristojbu na presudu

2. tuženiku po pun.

3. spis

U Zagrebu, dana 28. kolovoza 2025. godine

Viši sudski savjetnik-specijalist: Lidija Đogaš Batovanja