REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-2306/2023-95
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužiteljice DI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II-tužiteljice RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i III-tužitelja ĐI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po punomoćniku OI, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, zastupanog po punomoćniku Draženu Jerkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 10. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika I-III-tužitelja OI, odvjetnika, te zamjenika punomoćnika tuženika Harisa Pezerovića, odvjetnika, dana 28. kolovoza 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi I-tužiteljice DI, II-tužiteljice RI i III-tužitelja ĐI u cijelosti koji glase:
"I. Nalaže se tuženiku Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama da naknadi I-tužiteljici DI materijalnu štetu nastalu izvršenjem privremenog interventnog rješenja Ministarstva poljoprivrede od 17. rujna 2014. klasa: UP/I-325- 05/14-01/207, urbroj: 525-12/0974-14-1 u iznosu od 5.308,91 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos u visini dobivenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 17. rujna 2015. do isplate.
II. Nalaže se tuženiku Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama da naknadi I-tužiteljici DI iznos od 3.981,68 eur na ime korištenja njezinih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u razdoblju od 17. rujna 2014., a koje koristi radi privremenog rješenja prema rješenju Ministarstva poljoprivrede od 17. rujna 2014. klasa: UP/I-325-05/14-01/207, urbroj: 525-12/0974-14-1 zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos u visini dobivenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana pravomoćnosti ove presude do isplate.
III. Nalaže se tuženiku Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama da tužiteljima nadoknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ovaj iznos u visini dobivenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinacijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od dana pravomoćnosti ove presude do isplate."
II. Nalaže se I-tužiteljici DI, II-tužiteljici RI i III-tužitelju ĐI da tuženiku Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama nadoknade parnični trošak u iznosu od 58.822,25 eur zajedno sa zateznim kamatama od 28. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se I-tužiteljici DI da tuženiku Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama nadoknadi parnični trošak u iznosu od 500,00 eur zajedno sa zateznim kamatama od 28. kolovoza 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. I-tužiteljica DI (u daljnjem tekstu: I-tužiteljica), II-tužiteljica RI (u daljnjem tekstu: II-tužiteljica) i III-tužitelj ĐI (u daljnjem tekstu: III-tužitelj) u tužbi navode da je I-tužiteljica posjednica i izvanknjižna vlasnica nekretnina k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak Kod Gradne u Vel. Črncu od 139 čhv, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s time da se pred Općinskim sudom u Novom Zagrebu vodi postupak radi utvrđenja njenog prava vlasništva nad ovim nekretninama, dok je II-tužiteljica njena kćer, a III-tužitelj sin II- tužiteljice i unuk I-tužiteljice uz napomenu da svo troje imaju prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] gdje su i stanovali u obiteljskoj kući. Nadalje, I-III- tužitelji navode da su dana 14.9.2014. kuća u kojoj žive te garaža i gospodarski objekti, a koji su sagrađeni na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kao i dio dvorišta i okućnice, oštećeni i dijelom zatrpani u klizanju zemljišta jer se je zemlja obrušila s brijega koji se nalazi sa suprotne strane potoka Gradne (Rudarske Gradne), a s kojim potokom njihova nekretnina graniči. Tom prilikom je došlo do potpunog zatrpavanja korita toga potoka radi čega isti prolazi preostalim dijelom opisanih nekretnina. I-tužiteljica navodi da je njena kuća teško oštećena jer su popucali zidovi te je narušena statika tako da im je zabranjeno tamo dalje stanovati, a oštećen im je i vrt, gospodarske zgrade te nastambe za domaće životinje s time da im u kuću i gospodarske zgrade ulazi i voda radi čega su zidovi navlaženi i podovi uništeni kao i stvari u kući. Tužitelji navode da je zapisnikom Uprave vodnoga gospodarstva od 16.9.2014. konstatirano stanje, a da je rješenjem Ministarstva poljoprivrede od 17.9.2014. naređeno da se kroz njihovo dvorište prokopa kanal i ugrade cijevi kako bi se uklonila voda iz potoka, čime su im dvorište i okućnica dodatno uništeni. Tužitelji napominju da je i prije ovoga događaja unazad najmanje dvije godine II-tužiteljica više puta upozoravala tuženika na polagano i konstantno klizanje terena tražeći da se postavi potporni zid uz obalu ovoga potoka. Nadalje, tužitelji navode da im je nastala daljnja materijalna šteta jer sada borave izvan svoga doma tj. u podstanarstvu za što II-tužiteljica izdvaja mjesečno 265,45 eur (2.000,00 kn). Pored toga, tužitelji navode da su pretrpjeli i nematerijalnu štetu - povredu prava osobnosti zbog pretrpljenog straha jer su godinama živjeli pod stresom zbog predstojeće opasnosti te su morali biti u stalnoj pripravi da napuste kuću kad god je padala kiša. Stoga je njihov strah trajao nekoliko godina, povećao se pri svakom kišnom vremenu da bi kulminirao na sam dan štetnog događaja. Navode da su dužnosti tuženika na održavanju vodotoka propisane Zakonom o vodama, da isti nije poštivao svoju obvezu iz čl. 105., 122 i 123. toga zakona te da potok ne bi potkopao brijeg niti bi došlo do klizanja zemljišta da su na mjestu klizišta bili sagrađeni potporni zidovi. Slijedom navedenoga, I-III-tužitelji predlažu donijeti presudu kojom će se tuženiku naložiti:
- da u roku od 6 mjeseci od dana pravomoćnosti presude uspostavi na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stanje kakvo je bilo prije štetnog događaja od 14.9.2014. na način da vrati tok potoka Gradna (Rudarska Gradna) u dotadašnje korito, da ukloni zemlju i ostali materijal koji je klizanjem zatrpao dotadašnje korito potoka Gradna (Rudarska Gradna) kao i kuću, garažu i gospodarske objekte sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa]; da obnovi u potpunosti kuću, garažu i gospodarske objekte sagrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa] o svom trošku i to kako izvana tako i iznutra, tako da budu opremljeni i prikladni za svakodnevni suvremeni život s time da se tuženik može osloboditi svoje obveze pod uvjetom da I-tužiteljici isplati iznos od 265.445,62 eur (2.000.000,00 kn) po pravomoćnosti presude zajedno sa zateznim kamatama od dana pravomoćnosti presude do isplate;
- da I-tužiteljici naknadi imovinsku štetu nastalu izvršenjem privremenog interventnog rješenja Ministarstva poljoprivrede od 17.9.2014. klasa: UP/I-325-05/14-01/207, urbroj: 525-12/0974-14-1 u iznosu od 5.308,91 eur (40.000,00 kn) zajedno sa zateznim kamatama od 17.9.2015. do isplate;
- da I-tužiteljici nadoknadi iznos od 3.981,68 eur (30.000,00 kn) na ime korištenja njezinih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u razdoblju od 17.9.2014., a koje koristi radi privremenog rješenja prema rješenju Ministarstva poljoprivrede od 17.9.2014. klasa: UP/I-325-05/14-01/207, urbroj: 525-12/0974-14-1 zajedno sa zateznim kamatama od dana pravomoćnosti presude do isplate;
- da II-tužiteljici nadoknadi imovinsku štetu nastalu troškovima plaćanja privremenog smještaja u iznosu od 3.185,35 eur (24.000,00 kn) zajedno sa zateznim kamatama od dana pravomoćnosti presude do isplate;
- da I-III-tužiteljima nadoknadi imovinsku štetu radi povrede prava osobnosti - pretrpljenog straha i to I-tužiteljici u iznosu od 3.981,68 eur (30.000,00 kn), II- tužiteljici u iznosu od 3.981,68 eur (30.000,00 kn) i III-tužitelju u iznosu od 3.981,68 eur (30.000,00 kn), svima zajedno sa zateznim kamatama na ove iznose od dana podnošenja tužbe do isplate te
- da I-III-tužiteljima nadoknadi troškove ovog parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom od dana pravomoćnosti ove presude do isplate.
2. Tuženik je prije upuštanje u raspravljanje istakao prigovor prenisko naznačene vrijednosti predmeta spora s obzirom da tužitelji potražuju naknadu imovinske i neimovinske štete i to I-tužiteljica u ukupnom iznos od 278.717,90 eur (2.100.000,00 kn), II-tužiteljica u ukupnom iznosu od 7.167,03 eur (54.000,00 kn) te III-tužitelj u iznosu od 3.981,68 eur (30.000,00 kn) pa kako su tužitelji kao vrijednost predmeta spora naznačili samo iznos od 132.722,81 eur (1.000.000,00 kn), što je niže i od zbroja vrijednosti svih zahtjeva I-tužiteljice, a koji zbroj doista iznosi 278.717,90 eur (2.100.000,00 kn), to je sud temeljem odredbe čl. 40. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13) na pripremnom ročištu održanom dana 9.11.2016. (list 105) kao vrijednost predmeta spora odredio upravo iznos od 278.717,90 eur (2.100.000,00 kn) imajući pri tome u vidu odredbu čl. 37. st. 2. toga zakona prema kojoj se vrijednost predmeta spora ne određuje prema zbroju vrijednosti svih zahtjeva kada pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji.
3. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnov i visinu tužbenih zahtjeva kao i postojanje kauzalnog neksusa, postojanje protupravnosti u svom postupanju kao i aktivnu legitimaciju svih tužitelja i svoju pasivnu legitimaciju. Naime, tuženik ukazuje da I-tužiteljica nije upisana kao vlasnica spornih nekretnina u zemljišnim knjigama, a da eventualno vođenje parničnog postupka protiv knjižnih vlasnika ne znači da će I- tužiteljica biti utvrđena vlasnicom ovih nekretnina. Nadalje, tuženik osporava da bi tužitelji bili u rodbinskoj vezi te da bi II i III-tužitelji stanovali i imali prebivalište na predmetnoj adresi pa slijedom toga osporava da bi pretrpjeli bilo kakvu štetu. S druge strane, tuženik priznaje da je dana 14.9.2014. došlo do većeg klizanja i odrona zemljišta i drvne mase sa susjednog zemljišta u privatnom vlasništvu, a što je imalo za posljedicu zatrpavanje korita potoka Gradna, te oštećenje i djelomično zatrpavanje kuće i gospodarskih objekata sagrađenih na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Međutim, navodi da je do navedenih događaja došlo iz razloga koji nemaju nikakve veze niti s potokom Gradna, jer je korito toga potoka izmaknuto već dugi niz godina, niti s djelatnošću tuženika radi čega osporava svoju odgovornost za eventualno nastalu štetu na opisanim nekretninama. Nadalje, tuženik navodi da nema saznanja da bi tužiteljima bilo onemogućeno stanovanje u navedenim nekretninama niti mu je poznato u kojoj mjeri je došlo do oštećenja istih, ali priznaje da mu je Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru po službenoj dužnosti Ministarstva poljoprivrede od 16.9.2014. naloženo da, kao interventan zahvat, prokopa kanal i ugradi kroz sporne nekretnine cijev koja bi odvodila vodu potoka Gradna, a koja je uslijed zatrpavanja zemljom i drugim materijalima vodotoka bila onemogućena u otjecanju pri čemu tuženik potvrđuje da je zbog tog interventnog zahvata došlo do oštećivanja predmetne okućnice i dvorišta, ali neznatnijeg i ne stambenih i gospodarskih objekata. S druge strane, tuženik je upravo radi potrebe trajnog rješenja problema tj. generalne rekonstrukcije vodotoka, predložio otkupiti sporne nekretnine te je I- tužiteljici dostavio nalaze i mišljenja o procjeni istih, ali I-tužiteljica isto nije prihvatila smatrajući tako utvrđenu vrijednost nekretnina preniskom. Tuženik navodi da nema nikakvih saznanja: o tvrdnjama II-tužiteljice o višekratnom upozoravanju na opasnost i traženju da tuženik postavi potporni zid uz obalu predmetnog potoka; o tvrdnjama tužitelja vezanim uz troškove smještaja izvan njihovog doma te o tvrdnjama tužitelja da bi pretrpjeli neimovinsku štetu uslijed straha koji su trpjeli živeći na navedenoj nekretnini u opisanim okolnostima. Konačno, tvrdi da je u cijelosti izvršavao sve obveze predviđene pozitivnim propisima tj. Zakonom o vodama, a da do nastanka štetnog događaja nije došlo niti zbog njegovog propusta ili pogrešnih radnji. Stoga predlaže tužbene zahtjeve tužitelja odbiti kao neosnovane te obvezati tužitelje da mu nadoknade parnični trošak uvećan za zatezne kamate.
4. Napominje se da su presudom ovoga suda poslovni broj Pn-3853/2015-67 od 26.3.2021. u cijelosti odbijeni navedeni tužbeni zahtjevi I-III-tužitelja te im je naloženo da tuženiku nadoknade parnični trošak u iznosu od 31.928,14 eur (240.562,56 kn) zajedno sa zateznom kamatom od 26.3.2021. do isplate pa kako je presudom Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-627/2021-2 od 29.5.2023. presuda ovoga suda poslovni broj Pn-3853/2015-67 od 26.3.2021. potvrđena u dijelu:
- kojom je odbijen zahtjev I-tužiteljice za uspostavu ranijeg stanja na nekretninama k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uz mogućnost da se tuženik te obveze oslobodi isplatom I-tužiteljici iznosa od 265.445,62 eur (2.000.000,00 kn) s pripadajućim kamatama;
- kojom je odbijen zahtjev II-tužiteljice za isplatu iznosa od 3.185,35 eur (24.000,00 kn) na ime troškova privremenog smještaja te
- kojom je odbijen zahtjev I-III-tužitelja za naknadu neimovinske štete od po 3.981,68 eur (30.000,00 kn),
dok je rješenjem Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-627/2021-2 od 29.5.2023. presuda ovoga suda poslovni broj Pn-3853/2015-67 od 26.3.2021. ukinuta samo u dijelu kojom se tuženiku nalaže da:
- I-tužiteljici nadoknadi imovinsku štetu nastalu izvršenjem privremenog interventnog rješenja Ministarstva poljoprivrede od 17.9.2014. klasa: UP/I-325-05/14-01/207, urbroj: 525-12/0974-14-1 u iznosu od 5.308,91 eur (40.000,00 kn) zajedno sa zateznim kamatama od 17.9.2015. do isplate;
- I-tužiteljici nadoknadi iznos od 3.981,68 eur (30.000,00 kn) na ime korištenja njezinih nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u razdoblju od 17.9.2014., a koje koristi radi privremenog rješenja prema rješenju Ministarstva poljoprivrede od 17.9.2014. klasa: UP/I-325-05/14-01/207, urbroj: 525-12/0974-14-1 zajedno sa zateznim kamatama od dana pravomoćnosti presude do isplate kao i da
- I-III-tužiteljima nadoknadi parnični trošak zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja odluke o trošku do isplate.
5. Stoga je predmet ovog ponovljenog postupka samo tužbeni zahtjev I-tužiteljice kao u izreci pod točkom I. te zahtjev I-III-tužitelja da im tuženik nadoknadi parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja odluke o trošku do isplate, a za koje tužbene zahtjeve je sud utvrdio da su neosnovani u cijelosti.
6. U tijeku ovog ponovljenog postupka iznova je izvršen uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 6-35), u dokumentaciju priloženu uz odgovor na tužbu (stranica 50-91), u dokumentaciju priloženu uz podneske tužitelja od 12.4.2016. (stranca 98-103), od 15.1.2018. (stranica 135 i 136), od 4.4.2018. (list 146) te od 25.10.2018. (stranica 189-191), a i u dokumentaciju koju su tužitelji predali na ročištu 9.11.2016. (stranica 107 i 108) kao i u zapisnik o očevidu obavljenom 14.9.2018. na adresi [adresa] (stranica 176 i 177) te u nalaz i mišljenje geološkog vještaka Gorana Mazija (stranica 213-245 te 266 i 267), pročitan je spis Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj P-4076/2015 kao i dio spisa Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru poslovni broj Z-24156/2016 (list 113-118) te su pročitani iskazi I-III-tužitelja saslušanih kao stranaka (stranica 129-133).
7. Iz iskaza I-tužiteljice (stranica 129 i 130) proizlazi da je na adresi [adresa] živjela od 1964. jer joj je otac darovao zemljište na kojem su suprug i ona iste godine izgradili kuću te potom i garažu s time da su tamo imali i vrt koji su cijelo vrijeme obrađivali uz napomenu da se radi o dvije katastarske čestice, a da je ovaj objekt izgrađen na jednoj od njih. Navodi da je neposredno uz ovo zemljište cijelo to vrijeme istim tijekom tekao potok Gradna, a da je od 1998. pa nadalje znalo doći do izlijevanja vode iz toga potoka kada bi bile jače padaline s time da je sa suprotne strane potoka zemljište na koje se je taj potok isto znao izlijevati i koje je u vlasništvu njoj nepoznate fizičke osobe koja se zove NI. Tada bi zvali tuženika te bi njegovi radnici to stanje sanirali uz pomoć strojeva, ali nikada nisu postavili zid s obje strane korita da bi spriječili daljnje izlijevanje vode, već su im samo obećavali da će ovo stanje vezano uz potok Gradna popraviti pa da se strpe jer da za to rade elaborat za što treba vremena. Osim toga su ti radnici sjekli drveće s obje strane potoka, iako su ih oni upozoravali da to ne čine jer to drveće drži zemlju i time sprječava klizanje do kojeg je doista i dolazilo, ali u manjoj mjeri sve do 14.9.2014. kada je došlo do takvog klizanja zemljišta s druge strane potoka da su drveće i zemlja zatrpali korito potoka pa je voda počela teći po cesti i po njihovom zemljištu. Tada je tok potoka preusmjeren preko njihovog zemljišta pa im je uništena ograda kao i vodovodni šaht te su im isključeni i struja i telefon, dok je garaža odnosno kotlovnica koja se nalazi u garaži, puna zemlje. Radi toga su svi troje tj. kćer RI, unuk ĐI i ona, morali pobjeći iz kuće i skloniti se kod raznih susjeda da bi se nakon otprilike 6 mjeseci smjestili kod jedne obitelji u Rudama gdje i sada žive te kojoj za taj smještaj plaćaju 2.000,00 kn mjesečno + režije s time da im je samo prvih godinu dana taj smještaj plaćala općina [adresa]. I-tužiteljica tvrdi da nitko od tuženika nije za njih pitao nakon ovog događaja nakon što je upitana jesu li oni s tuženikom pregovarali o rješenju ovoga problema.
8. II-tužiteljica u svom iskazu (stranica 131 i 132) navodi da je i ona u predmetnoj kući živjela od 1964. kada je ista izgrađena te da je u sklopu iste i garaža, dok su iza kuće postojali gospodarski objekti tj. kokošinjac i svinjac što je sve izgrađeno na k. č. br. [katastarska čestica] pored koje je k. č. [katastarska čestica] koju su djelomično obrađivali kao vrt. Tvrdi da je predmetni potok bio udaljen 6 metara od njihovog zemljišta, a da se je postepeno njegovo korito pomicalo jer je Vodoprivreda po nalogu tuženika više puta vršila iskopavanja. Također tvrdi da je uz potok bilo drveće odnosno šuma i to s obje strane, a da je 1998. došlo do većeg poplavljivanja nakon čega se je po nalogu tuženika rušilo drveće s obje strane potoka čemu su oni prigovarali znajući da će doći do klizanja. Navodi da je 2004. po nalogu tuženika položeno kamenje, ali samo s njihove strane potoka i to samo djelomično, dok je 2005. došlo do urušavanja zemlje u potok s druge strane radi čega se je podigla razina vode pa je ona zvala službu 112 te im je od strane tuženika tada obećano da će oni napraviti zid s druge strane potoka, ali to nisu učinili kao niti u jesen 2012. kada je ponovno dolazilo do klizanja zemljišta do čega je dolazilo i u proljeće 2013. te do većeg klizanja u studenom 2013., a kada je u rujnu 2014. zbog velike kiše došlo do predmetnog klizanja zemljišta s druge strane potoka, korito potoka je zatrpano pa je uslijed naleta zemlje i vode došlo do rušenja zida na garaži i zatrpavanja garaže zemljom, a zatrpani su i gospodarski objekti, dok je u kuću došla voda tako da je ista potpuno vlažna i puna plijesni pa tamo više ne stanuju jer su ih iz iste zapravo potjerali. Navodi da je nakon ovog događaja iz rujna 2014. tok potoka preusmjeren preko njihovog zemljišta po nalogu inspekcije s time da su im i tada na terenu iz Hrvatskih voda obećali da je to samo privremeno interventno rješenje te da će oni kasnije sve vratiti u prvobitno stanje. Inače joj je poznato da je zemljište s kojeg se je brijeg otklizao predmetne noći u vlasništvu NI s kojim nije niti kontaktirala smatrajući da je do ovog klizanja došlo upravo zato što je tuženik vršio otkopavanje zemljišta i sječu drveća s njegove strane potoka navodeći pri tome da to rade jer su dužni očistiti prostor s obje strane potoka u širini od 1,5 metar s time da je takvo najveće iskopavanje izvršeno u studenom 2013. i to više na suprotnoj strani potoka. Odgovarajući na poseban upit tuženika, II-tužiteljica tvrdi da u razdoblju od 1964. pa nadalje u neposrednoj blizini njihove kuće nije bilo nikakvih drugih klizišta.
9. III-tužitelj u svom iskazu (stranica 132 i 133) navodi da na navedenoj adresi živi od svog rođenja te da se vrlo dobro sjeća da su već 1998. počeli problemi s klizanjem tla odnosno s predmetnim potokom, iako je tada imao samo 4 godine, a sve s obzirom su ga njegova obitelj i susjedi tada probudili po noći kako bi ga spasili od poplave do koje je došlo zbog klizišta. Također zna da se od tada uništava škarpa koja im je služila za obranu od poplave. Naime, od 1998. vrlo često dolazi do klizanja tla, a da tuženik ništa ne poduzima. Tvrdi da su predmetne noći 14.9.2014. dežurali jer nisu znali što će se dogoditi pa je upravo on prvi uočio da je došlo do klizanja radi čega je proživio veliki strah kako za sebe tako i za svoju obitelj.
10. Nalazom i mišljenjem stalnog sudskog vještaka dipl. ing. Gorana Mazija, vještaka za geotehniku, geologiju, hidrogeologiju, ekološku zaštitu voda, geologiju okoliša, mineralne sirovine, rudarstvo i utjecaj na okoliš (stranica 213-245), koji dokaz je izveden po obavljenom očevidu na adresi [adresa] od 14.9.2018. (stranica 176 i 177), kojom prilikom su I i II-tužiteljice izjavile da je stanje neizmijenjeno u odnosu na stanje od 14.9.2014. te kojom prilikom je navedeni vještak izvršio potrebno fotografiranje terena, a čiji je zadatak, između ostaloga, bio utvrditi je li tuženik predložio i poduzeo izvođenje interventnog rješenja za evakuaciju vode s prometnice kojim je omogućio nastavak toka vode potoka Gradna izvan prometnice, utvrđeno je da je tuženik doista predložio i poduzeo izvođenje interventnog rješenja za evakuaciju vode s prometnice kojim je istovremeno omogućio nastavak toka vode potoka Gradna izvan prometnice s time da su poduzeti zahvati i fotografirani te priloženi tome vještvu.
11. Nalaz i mišljenje ovoga vještaka sud je prihvatio kao stručan i objektivan imajući u vidu da ga je i tuženik prihvatio u cijelosti, dakle i u dijelu koji se odnosi na izvođenje interventnog rješenja za evakuaciju vode s prometnice, dok su tužitelji u podnesku od 1.8.2019. (stranica 252) naveli da se protive svim dijelovima nalaza i mišljenja vještaka u kojima se tumače zakonski i drugi pravni propisi radi čega su predložili takve komentare vještaka zanemariti pri čemu pitanje o načinu izvođenja interventnog rješenja od strane tuženika smatraju nebitnim za ovaj postupak.
12. Nije sporno da je Uprava vodnoga gospodarstva Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske dana 16.9.2014. sastavila Zapisnik o inspekcijskom nadzoru po službenoj dužnosti (stranica 12 i 13), a koji nadzor je proveden prilikom kontrole mjera i obveza po Zakonu o vodama (Narodne novine br. 153/09, 63/11, 130/11 i 56/13, u daljnjem tekstu: ZOV) u predmetu izlijevanja vode potoka Rudarska Gradna na prometnicu uslijed aktiviranja klizišta na lokaciji [adresa] te da je u istome utvrđeno da se 15.9.2014. i dalje, u manjoj količini nego prethodnog dana, vode iz potoka Rudarska Gradna prelijevaju i otječu preko prometnice, onemogućuju promet i ugrožavaju okolni teren i objekte pa da je potrebno žurno izvesti radove za evakuaciju izlivenih voda kako se ne bi pogoršalo stanje i nastale veće materijalne štete radi čega je viši inspektor za vode temeljem čl. 231. st. 1. toč. 3. ZOV-a izdao Hrvatskim vodama usmeno rješenje da iz melioracijskog kanala izvadi odbačeni konfiskat i u dogovoru sa nadležnim veterinarskim inspektorom isti zbrine na neškodljiv način. Nadalje, nije sporno da je Ministarstvo poljoprivrede Republike Hrvatske dana 17.9.2014. donijelo rješenje (stranica 14 i 15) temeljem kojega je tuženik dužan prokopati kanal/ugraditi cijevi odgovarajućeg profila u dužini cca 55 m između ceste i privatnog stambenog objekta na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i to kao privremeno interventno rješenje za evakuaciju vode s prometnice i otklanjanje ugroze prometnice koje su posljedica aktiviranja klizišta čime je došlo do zatrpavanja korita potoka Rudarska Gradna na lokaciji [adresa] s time da je ove radove potrebno izvesti sukladno rješenju ovlaštenog projektanta na način da ne bude dodatno ugrožena stabilnost postojećih građevina i ceste, sve uz obrazloženje da su ove obveze tuženika izrečene u skladu s čl. 129., 227. i 231. ZOV-a.
13. Odredbom čl. 129. ZOV-a propisano je da su vlasnici ili drugi posjednici zemljišta na ugroženom području obvezni na zahtjev Hrvatskih voda dopustiti korištenje pijeska, šljunka, gline ili kamena sa svog zemljišta, ili odlaganje na svom zemljištu kao i prijelaz preko svog zemljišta osoba, prijevoznih sredstava i mehanizacije s time da isti imaju pravo na naknadu za iskorištenu tvar, odnosno nastalu stvarnu štetu na teret sredstava osobe koja upravlja javnim vodnim dobrom pa kako je upravo tuženik osoba koja upravlja javnim vodnim dobrom jer je prema odredbi čl. 4. Statuta tuženika njegova djelatnost upravljati vodama u Republici Hrvatskoj radi zaštite života, zdravlja i imovine od štetnog djelovanja voda te radi osiguranja trajne dostupnosti voda putem optimiziranja ekonomskih i ekoloških koristi na načelima održivoga razvitka, dakle, poduzimati radnje koje je u konkretnom slučaju i poduzeo, a nije sporno da je isti temeljem navedenog rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske od 17.9.2014. (stranica 14 i 15) izveo privremeno interventno rješenje na nekretnini I-tužiteljice, to je jasno da je tuženik I-tužiteljici u obvezi temeljem odredbe čl. 129. st. 4. ZOV-a isplatiti kako naknadu za iskorištenu nekretninu tako i nadoknaditi joj stvarnu štetu nastalu pri izvršenju ovog privremenog interventnog rješenja.
14. Međutim, kako je visinu ove naknade za iskorištenu nekretninu I-tužiteljice od strane tuženika kao i činjenicu je li I-tužiteljici isključivo zbog izvršenja ovog privremenog interventnog rješenja od strane tuženika nastala šteta i u kojoj visini, posebno iz razloga što tuženik osporava da bi njegovim postupanjem temeljem rješenja Ministarstva poljoprivrede Republike Hrvatske od 17.9.2014. (stranica 14 i 15) došlo do uništavanja okućnice i dvorišta I-tužiteljice tvrdeći da je navedeno već bilo uništeno prethodnim klizanjem i obrušavanjem tla sa zemljišta u vlasništvu treće osobe, bilo moguće utvrditi jedino ponovnim očevidom na nekretnini I-tužiteljice te provođenjem građevinskog i poljoprivrednog vještačenja, koje dokaze je I-tužiteljica i predložila provesti na te okolnosti, te kako I-tužiteljica nije postupila po rješenju ovoga suda od 30.1.2025. (stranica 393) kojim je pozvana u roku od 15 dana uplatiti predujam za očevid te građevinsko i poljoprivredno vještačenje, a to nije učinila niti nakon što je rješenjem ovoga suda od 11.4.2025. (stranica 395) pozvana na navedenu uplatu u daljnjem roku od 15 dana, iako je tim rješenjem upozorena da će sud po bezuspješnom proteku toga roka odustati od izvođenja predloženih dokaza, već je tek po proteku toga daljnjeg roka tj. u podnesku od 6.7.2025. (stranica 398) navela da to nije učinila iz financijskih razloga pri čemu se je doduše pozvala na rješenje Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji od 29.12.2016. (stranica 399- 402) temeljem kojega je oslobođena od plaćanja troškova ovog sudskog postupka u visini od 80%, ali i dalje nije uplatila tih 20% predujma, na čiju uplatu je pozvana prethodnim rješenjima, to je sud temeljem odredbe čl. 153. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) odustao od izvođenja ovih dokaza te je tužbeni zahtjev I-tužiteljice odbijen u cijelosti kao neosnovan imajući u vidu odredbu čl. 221.a ZPP-a prema kojoj će sud o postojanju neke činjenice zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću tu činjenicu utvrditi.
15. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke.
16. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i to prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje odnosno posebno za I-III-tužitelje u odnosu na radnje poduzete tijekom prijašnjeg postupka kada je vrijednost predmeta spora bila 278.717,90 eur (2.100.000,00 kn), a posebno za I-tužiteljicu u odnosu na radnje poduzete tijekom ovog ponovljenog postupka kada je vrijednost predmeta spora samo 9.290,60 eur (70.000,00 kn), a isti se odnosi na zastupanje tuženika po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) i to za prijašnji postupak:
- temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 18.1.2016. (odgovor na tužbu), 22.1.2018., 17.4.2018., 16.7.2019. i 4.12.2019. u iznosima od po 4.194,00 eur (2097 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 3. za sastav podneska od 17.3.2020. u iznosu od 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 9.11.2016., 20.9.2017., 11.1.2018. i 12.2.2021. u iznosima od po 4.194,00 eur (2097 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 5. za zastupanje na ročištu 17.3.2016. u iznosu od 100,00 eur (50 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 9. toč. 7. za zastupanje na očevidu od 14.9.2018. u iznosu od 4.194,00 eur (2097 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 10. toč. 6. za sastav odgovora od 23.4.2021. na žalbu I-III-tužitelja u iznosu od 4.194,00 eur (2097 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 46.434,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 11.608,50 eur, dok trošak obavljenog očevida i geološkog vještačenja iznosi 447,94 eur, a trošak plaćene sudske pristojbe na odgovor na žalbu iznosi 331,81 eur što sveukupno daje iznos od 58.822,25 eur koliko je I-III-tužiteljima i naloženo pod točkom II. izreke da mu nadoknade. Pri tome tuženiku nije priznat trošak sastava podnesaka od 14.6.2018. te od 12.10.2020. jer isti nisu bili potrebni za vođenje ove parnice s obzirom da tuženik tek u podnesku od 14.6.2018. predlaže dopuniti zadatak vještaka, iako je to mogao/trebao učiniti već pri predlaganju toga dokaza ili u nekom od ranije podnesenih podnesaka ili pak na samom očevidu, dok u podnesku od 12.10.2020. samo ponavlja svoje dotadašnje navode,
a za ponovljeni postupak:
- temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 22.3.2024. i 10.7.2025. u iznosima od po 200,00 eur (100 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 400,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 100,00 eur pa to daje iznos od 500,00 eur koliko je pod točkom III. izreke naloženo I-tužiteljici da mu nadoknadi.
17. Na dosuđeni parnični trošak tuženiku je priznato pravo na zatezne kamate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a od 28.8.2025. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23).
U Zagrebu, 28. kolovoza 2025.
Sutkinja:
Ivanka Brletić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.
DNA:
- punomoćniku I-III-tužitelja
- punomoćniku tuženika
