REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] Č 5
Poslovni broj: Us I-708/2025-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužiteljice ČŽ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti, 28. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03372681307, URBROJ: 341-99-05/3-24- 6769 od 26. veljače 2025., kao i prvostupanjsko rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA:UP/1 141-02/24-01/03372681307, URBROJ: 341-25-05/3-24-141837 od 10. listopada 2024. i predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a u kojem ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo je dužno i obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju ove odluke.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03372681307, URBROJ: 341-99-05/3-24- 6769 od 26. veljače 2025., odbijena je kao neosnovana žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 141-02/24-01/03372681307, URBROJ: 341-25-05/3-24-141837 od 10. listopada 2024., a kojim tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti, uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, a sve na temelju nalaza i mišljenja Vijeća vještaka Zavoda za medicinsko vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Zagreb, KLASA: 141-02/24-01/9368, URBROJ: 426-04- 08/12-24-2, od 3. listopada 2024., u kojem je utvrđeno, da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti, uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 118/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, u nastavku teksta ZOMO), jer kod tužiteljice ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, niti je radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, radi potrebe daljnjeg praćenja liječenja po nadležnim specijalistima.
2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-02/24-01/03372681307, URBROJ: 341- 99-05/3-24-6769 od 26. veljače 2025., tužiteljica je 2. svibnja 2025. podnijela tužbu Upravnom sudu u Zagrebu, kod kojeg je zaprimljena pod poslovnim brojem Us I- 1663/2025, a koji sud je ustupio tužbu tužiteljice ovome sudu na nadležno postupanje, na temelju rješenja Ureda predsjednice Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Broj: 31 Su-369/2025-6 od 9. svibnja 2025., kao manje opterećenom sudu i kod kojeg je zaprimljena 27. svibnja 2025, pod gore navedenim poslovnim brojem Us I-708/2025. Tužiteljica je u tužbi u bitnome navela, kako osporava nalaze i mišljenje oba stupnja Zavoda od 3. listopada 2024. i 18. veljače 2025., prema kojima kod tužiteljice nije nastupilo smanjenje radne sposobnosti, uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Tvrdi da kod iste postoji niz tjelesnih bolesti, kao i psihička bolest koja joj onemogućuje rad na poslovima i radnim zadacima medicinske sestre koji je zahtjevan i stresan posao. Navela je, da je prije 15 godina operirala štitnjaču, a nakon operacije da je došlo do hipertenzije koja ju danas uz adekvatnu terapiju koju redovito uzima povremeno muči. U studenom 2023., te siječnju i svibnju 2024. da dolazi do tahikardije. 24. travnja 2023. operirala je tumor, a PHD je pokazao da se radi o timonu A CŽ II A i kontrolni CT u ožujku 2024. dijagnosticirao joj je sarkoidozu, zbog koje je uvedena terapija kortikosteroidima. Navela je, da je prije 15 godina preboljela infarkt miokarde i zbog takvog stanja pluća ima osjeća umora, nedostatak zraka i nagli ubrzani rad srca. Prilikom penjanja po stepenicama počinje teško disati i osjeća bol u prsima, bolove u rukama i leđima, zbog čega više puta tijekom dana mora odmoriti, odnosno leći u krevet. 1. kolovoza 2024. imala je ablaciju srca i uz tjelesne bolesti unazad tri godine liječi se zbog anksiozno depresivnog poremećaja u Klinici za psihijatriju Vrapče, gdje je do sad bolnički liječena u tri navrata. Prvi put od 4. do 25. lipnja 2022., drugi put od 30. lipnja do 6. listopada 2022. i treći put je primljena na liječenje 12. listopada 2024. i još uvijek se nalazi na liječenju na dan podnošenja tužbe. Također, napomenula je, da je osporavano rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje doneseno bez da je bila pregledana i bez da je proveden ikakav razgovor s njom. Naposljetku, istaknula je, da je zbog tjelesnih i psihičkih bolesti od Hrvatskog zavoda za socijalni rad ostvarila pravo na inkluzivni dodatak trećeg stupnja i od 22. studenog 2024. da joj je je priznato pravo na tuđu pomoć i njegu pa s obzirom na navode tužiteljice iz tužbe, proizlazi da tužiteljica predlaže da se poništi osporavano rješenje tuženika od 26. veljače 2025., kao i prvostupanjsko rješenje od 3. listopada 2024. i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 7. srpnja 2025., u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, koje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda od 18. veljače 2025., a kojim je potvrđeno da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti, uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO-a, a postupak vještačenja da je proveden sukladno odredbama ZOMO-a i Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, broj 96/2023) prema kojoj se nalaz i mišljenje o ocjeni radne sposobnosti osiguranika donosi na temelju medicinske dokumentacije bez neposrednog pregleda osobe, sukladno članku 13. Uredbe i članku 6. stavku 1. Uredbe. Naposljetku, tuženik je naveo da činjenica što je tužiteljica kod Hrvatskog zavoda za socijalni rad ostvarila pravo na inkluzivni dodatak, a od 22. studenog 2024., joj je priznato pravo na tuđu pomoć i njegu, ne uvjetuje ostvarivanje prava na temelju gubitka radne sposobnosti, pa je tuženik predložilo da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
4. Tužiteljica je uz podnesak od 24. srpnja 2025. kojim je ispričala izostanak s zakazanog ročišta zbog bolesti dostavila daljnju medicinsku dokumentaciju, u svezi koje je tuženik u podnesku od 29. srpnja 2025. naveo da ista ne može biti razmatrana u predmetnom upravnom sporu, već može biti predmet novog upravnog postupka.
5. U podnesku zaprimljenom kod ovog Suda 18. kolovoza 2025. tužiteljica je ustrajala kod dotadašnjih navoda dostavljajući medicinsku dokumentaciju.
6. U ovom upravnom sporu 21. kolovoza 2025. održano je ročite za raspravu u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, a u prisutnosti službene osobe tuženika, na temelju članka 91. stavak 3.u svezi s člankom 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/2024, u nastavku teksta ZUS), pa je službenoj osobi tuženika u skladu sa odredbom članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora.
7. Na istom ročištu za raspravu službena osoba tuženika je ostala kod navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden je dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži predmetu upravnog postupka, te je rasprava zaključena.
8. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmetu upravnog postupaka, utvrđeno je, da je postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne uz preostalu radnju sposobnosti, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti tužiteljice, pokrenut povodom prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite od 11. rujna 2024. prema članku 48. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, broj 80/13, 37/13, 98/19, 33/23 u nastavku teksta ZOZO) te je postupajući po zahtjevu izabranog liječnika doktora medicine primarne zdravstvene zaštite tužiteljice, pribavljen nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda Područnog ureda Zagreb od 3. listopada 2024., uvidom u kojeg je utvrđeno, da kod tužiteljice ne postoji smanjenje radne sposobnosti, uz preostalu radnu sposobnost, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti iz članka 39. ZOMO-a, jer kod tužiteljice ne postoji trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti, a niti je radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, slijedom čega prvostupanjskim rješenjem od 10. listopada 2024. tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti, uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 10. listopada 2024. tužiteljica izjavila tuženiku žalbu 4. studenoga 2024., o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 26. veljače 2025., na način da je odbijena žalba tužiteljice i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje, a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 18. veljače 2025., uvidom u kojeg je utvrđeno, da je tužiteljica u dobi od 57 godina, po zanimanju medicinska sestra sa završenom srednjom stručnom spremom, na poslovima medicinske sestre u KB Dubrava, ostvarila 35 godina radnog staža na bolovanju od veljače 2023., te se liječi po psihijatru unatrag pet godina, a prva hospitalizacija uslijedila je u okviru Klinike za psihijatriju Vrapče u razdoblju od 4. do 25. lipnja 2022. radi pogoršanja u smislu intenziviranja simptomatologije anksioznog spektra, pada raspoloženja, poteškoća sa spavanjem i ukupnim funkcioniranjem, a terapijskim postupcima u zaštićenoj sredini dostigla se razina poboljšanja koja omogućuje daljnje ambulantno liječenje, međutim zbog pogoršanja stanja, ponovno se 30. lipnja 2022., zaprimila tužiteljica na hospitalizaciju, a radi pogoršanja simptomatologije anksioznog spektra, koja se po prethodnoj demisiji intenzivirala, otpušta se 6. listopada 2022. Prema kontrolnim psihijatrijskim nalazima bilježi se održano funkcioniranje u nezahtjevnom okruženju i ponovna hospitalizacija dogodila se u razdoblju od 19. lipnja 2023. do 2. siječnja 2024., zbog pogoršanja osnovnog poremećaja stresogenim faktorima, somatsko oboljenje, te je prema priloženoj potvrdi Klinike za psihijatriji Vrapče od 30. listopada 2024. tužiteljica ponovno hospitalizirana na psihijatriji Vrapče od 12. listopada 2024., te u svezi s time nije zaprimljeno Otpusno pismo. U ožujku 2023. CT nalaz je pokazao suspektni timom, te se 24. travnja 2023. pristupilo operacijskom zahvatu i učini ekstirpacija tumora i pokazalo se da se radi o timomu A, LŽ IIA. Kontrolni CT pokaže novonastalu medijastinalnu i hilarnu limfadenopatiju te novonastali konsolidat desnog donjeg plućnog režnja, te se obradom ustanovi sarkoidoza pluća i od ožujka 2024. uvedena je kortikosteroidna terapija. Naposljetku, navedeno je, da je prije 15 godina tužiteljica operirala štitnjaču i od tada je na nadomjesnoj terapiji, a nakon toga dogodila se hipertenzija te se u siječnju i svibnju 2024. bilježe epizode tahikardije, a u razdoblju od 1. do 2. kolovoza 2024., zaprimljena je u KBC radi planirane elektrofizološke studije. Tada je učinjena uspješna ablacija sporog puta, nakon čega se aritmija više ne može izazvati, zbog čega je Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu navelo, da opisano zdravstveno stanje tužiteljice prema postojećem stupnju izloženosti i dalje je dostupno liječenju i praćenju od strane nadležnih specijalista medicinske struke, zbog čega ne postoji trajno smanjenje radne sposobnosti kod tužiteljice čije je liječenje u tijeku.
9. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika, tužiteljica pokrenula upravni spor koji se pred tim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.
10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj sud je utvrdio, da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.
11. Odredbom članka 39. stavka 1. ZOMO-a propisano je da smanjenje radne sposobnosti prema ovome Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima.
12. Odredbom članka 39. stavka 2. ZOMO-a propisano je da preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima.
13. Odredbom članka 39. stavka 3. ZOMO-a propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima.
14. Odredbom članka 39. stavka 4. ZOMO-a propisano je da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.
15. Odredbom članka 39. stavka 5. ZOMO-a propisano je da su uzroci smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost te djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti su bolest, ozljeda izvan rada, ozljeda na radu ili profesionalna bolest.
16. Naime, odredbom članka 123. do 129. ZOMO-a te člankom 133. stavkom 3. ZOMO-a propisan je postupak za ostvarivanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog odnosno potpunog gubitka radne sposobnosti te utvrđivanje postojanja smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, a prema članku 125. stavku 2. i 4. ZOMO-a u tom upravnom postupku mjerodavnost je ovlaštenih vještaka Zavoda za vještačenje da ocjenjuju radnu sposobnost prema definiciji propisanoj odredbom članka 39. ZOMO-a i prema kriterijima i u postupku propisanim Uredbom, a na temelju na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije i općih podataka o osiguraniku s opisom posla kojeg obavlja ili je obavljala (obrazac 2IN).
17. Osnovano tužiteljica u tužbi ukazuje da se osporavano rješenje tuženika temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a da je na takvo činjenično stanje pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada tužiteljici nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju smanjenja radne sposobnosti, uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radnih sposobnosti, jer iz priležeće medicinske dokumentacije koja prileži spisu predmeta upravnog postupka i upravnog spora, na koju se tužiteljica pozvala u tužbi, proizlazi da se tužiteljica između ostalog liječi po psihijatru i u nekoliko navrata je bolnički liječenja u Klinici za psihijatriju Vrapče, a posljednja hospitalizacija bila je 12. listopada 2024., dok je prva bila od 4. do 25. lipnja 2022., potom od 30. lipnja 2022. do 6. listopada 2022., u razdoblju od 19. lipnja 2023. do 2. siječnja 2024., a posljednja od 30. listopada 2024. kada je tužiteljica i nadalje bila na liječenju pa imajući u vidu navedeno, ovome sudu nije jasno kako tužiteljica može biti radno sposobna i obavljati poslove svog radnog mjesta uz sva tjelesna bolesna stanja koja su pobliže navedena u nalazima i mišljenjima Vijeća vještaka oba stupnja Zavoda, kao i činjenice da je tužiteljica bila hospitalizirana u više navrata u dužim vremenskim razdobljima.
18. Stoga će prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku, u postupku izvršenja ove presude, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda, u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, ponovno zatražiti nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda Područnog ureda u Zagrebu s time da će tužiteljicu pozvati na neposredan klinički pregled i na dostavu nove medicinske dokumentacije ukoliko je posjeduje, te će analizirajući medicinsku dokumentaciju tužiteljice, nakon izvršenog osobnog pregleda tužiteljice obzirom da se tužiteljica liječi po psihijatru, a imajući u vidu odredbu članka 39. ZOMO, ponovno odlučiti o zahtjevu tužiteljice, odnosno njezinog izabranog doktora, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novo i zakonito rješenje, koje će u cijelosti biti sastavljeno u skladu sa odredbom članka 98. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 u nastavku teksta ZUP-a), a njegovo obrazloženje u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. ZUP-a.
19. Naime, sama činjenica da je liječenje kod tužiteljice u tijeku nije razlog za odbijanje zahtjeva tužiteljice, jer će liječenje tužiteljice možebitno trajati cijeli život, već je odlučna činjenica ta da zbog nastalih promjena u zdravstvenom stanju tužiteljice, bez obzira na liječenje su nastupile takve promjene koje se ne mogu otkloniti liječenjem, a utječu na radnu sposobnost osiguranika, u konkretnom slučaju tužiteljice.
20. Slijedom navedenog, na temeljenju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci 28. kolovoza 2025.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba.
Dostaviti:
- tužiteljici ČŽ, iz [adresa]
- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A.
Mihanovića 3