Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-157/2024-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Bosančić predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Marijane Žulj Jakovljević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], **.**.2009., zastupan po punomoćniku Denisu Meczneru, odvjetniku iz Samobora protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104213, iz Zagreba, Jurišićeva 4, zastupane po punomoćniku Mihovilu Graniću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Žurić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: P-916/2022-16 od 04. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  je

I Žalba tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj: P-916/2022- 16 od 04. prosinca 2023. u pobijanom dijelu pod točkom IV., V., VI. i VII. izreke presude.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I/ Utvrđuje se da je ništetan dio članka 2.1. i 2.4. Ugovora o kreditu br. 219957 potvrđen i solmeniziran po Javnom bilježniku Sanda Palinić-Čulin iz [adresa], poslovni broj OV-2649/08, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika koji glasi:

„2.1.Redovna kamatna stopa

….promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.

2.4. Redovna kamata po dospijeću

Promjenjiva, po stopi utvrđenoj Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora...“ II/ Utvrđuje se da je ništetan članak 8. Ugovora o kreditu 219957 potvrđen i solmeniziran po Javnom bilježniku Sanda Palinić-Čulin iz [adresa], poslovni broj OV-2649/08,sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika, u dijelu koji glasi: „8. Način otplate Korisnik kredita otplaćuje kredit u jednakim mjesečnim anuitetima u iznosu 443,53 CHF

(četiristočetrdesettrišviarskafrankaipedesettricentima) u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan dospijeća….“

III/ Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. da isplati tužitelju ĆŽ iznos od 23.333,48 HRK / 3.096,88 EUR zajedno sa tijekom zateznom kamatom po stopi do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, i to na:

- iznos od 56,24 HRK/7,47 EUR od dne 07.10.2008.,

- iznos od 130,41 HRK/17,31 EUR od 07.11.2008.,

- iznos od 95,46 HRK/12,67 EUR od 05.12.2008.,

- iznos od 200,44 HRK/26,60 EUR od 02.01.2009.,

- iznos od 219,97 HRK/29,20 EUR od 06.02.2009.,

- iznos od 186,48 HRK/24,75 EUR od 06.03.2009.,

- iznos od 182,73 HRK/24,25 EUR od 07.04.2009.,

- iznos od 180,73 HRK/23,99 EUR od 08.05.2009.,

- iznos od 169,84 HRK/22,54 EUR od 09.06.2009.,

- iznos od 145,52 HRK/19,31 EUR od 06.07.2009.,

- iznos od 156,53 HRK/20,78 EUR od 04.08.2009.,

- iznos od 162,51 HRK/21,57 EUR od 09.09.2009.,

- iznos od 152,16 HRK/20,20 EUR od 07.10.2009.,

- iznos od 151,28 HRK/20,08 EUR od 06.11.2009.,

- iznos od 253,51 HRK/33,65 EUR od 04.12.2009.,

- iznos od 206,73 HRK/27,44 EUR od 12.01.2010.,

- iznos od 260,76 HRK/34,61 EUR od 05.02.2010.,

- iznos od 223,85 HRK/29,71 EUR od 08.03.2010.,

- iznos od 339,84 HRK/45,10 EUR od 08.04.2010.,

- iznos od 289,51 HRK/38,42 EUR od 10.05.2010.,

- iznos od 356,31 HRK/47,29 EUR od 10.06.2010.,

- iznos od 471,46 HRK/62,57 EUR od 09.07.2010.,

- iznos od 343,75 HRK/45,62 EUR od 10.08.2010.,

- iznos od 520,67 HRK/69,10 EUR od 10.09.2010.,

- iznos od 603,62 HRK/80,11 EUR od 15.10.2010.,

- iznos od 510,46 HRK/67,75 EUR od 12.11.2010.,

- iznos od 553,80 HRK/73,50 EUR od 15.12.2010.,

- iznos od 634,06 HRK/84,15 EUR od 17.01.2011.,

- iznos od 603,35 HRK/80,08 EUR od 16.02.2011.,

- iznos od 583,68 HRK/77,47 EUR od 16.03.2011.,

- iznos od 541,99 HRK/71,93 EUR od 12.04.2011.,

- iznos od 625,96 HRK/83,08 EUR od 13.05.2011.,

- iznos od 796,09 HRK/105,66 EUR od 14.06.2011.,

- iznos od 827,44 HRK/109,82 EUR od 14.07.2011.,

- iznos od 1.160,85 HRK/154,07 EUR od 12.08.2011.,

- iznos od 778,88 HRK/103,38 EUR od 15.09.2011.,

- iznos od 704,70 HRK/93,53 EUR od 11.10.2011.,

- iznos od 817,67 HRK/108,52 EUR od 11.11.2011.,

- iznos od 726,34 HRK/96,40 EUR od 14.12.2011.,

- iznos od 761,78 HRK/101,11 EUR od 05.01.2012.,

- iznos od 806,46 HRK/107,04 EUR od 16.02.2012.,

- iznos od 928,52 HRK/123,24 EUR od 16.03.2012.,

- iznos od 777,66 HRK/103,21 EUR od 19.04.2012.,

- iznos od 790,08 HRK/104,86 EUR od 16.05.2012.,

- iznos od 886,03 HRK/117,60 EUR od 15.06.2012.,

- iznos od 784,68 HRK/104,14 EUR od 13.07.2012.,

- iznos od 901,58 HRK/119,66 EUR od 17.08.2012., te

- iznos od 771,11 HRK/102,34 EUR od 17.09.2012. pa sve do isplate, a sve u roku 15 dana.

IV/ Utvrđuje se da je ništetan članak 6.1. Ugovora o kreditu br. 219957 potvrđen i solmeniziran po Javnom bilježniku Sanda Palinić-Čulin iz [adresa], poslovni broj OV-2649/08, sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i prednika tuženika, u dijelu kojim je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, a koji glasi:

„Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 1,30% (jedancijelatridesetposto) od iznosa

kredita, minimalno 500,00 (petstokunainulalipa) kn naplaćuje se neposredno prije isplate kredita.“

V/ Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. da isplati tužitelju ĆŽ, iznos od 1.098,23 HRK/145,76 EUR sa zateznom kamatom počevši od 26. rujna 2008. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku 15 dana.

VI/ Nalaže se tuženiku Hrvatskoj poštanskom banci d.d. naknaditi tužitelju ĆŽ trošak parničnog postupka u iznosu od 875,20 € / 6.594,19 kn sa zateznom kamatom počevši od 04. prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

VII/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. za naknadom troška parničnog postupka."

2. Protiv navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. – u nastavku teksta: ZPP) s prijedlogom da se žalba tuženika prihvati, pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda te tužbeni zahtjev tužitelja odbije, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje uz naknadu troškova tuženiku. Iz sadržaja žalbe razvidno je da tuženik pobija prvostupanjsku presudu samo u odnosu na točku IV.,

V., VI. i VII. izreke presude.

2.1. Pobijajući odluku suda prvog stupnja tuženik u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je pogrešno primijenio materijalno pravo. Ovo stoga jer prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati obzirom ista ne sadrži sve elemente sukladno članku 338. ZPP-a te nema razloga o odlučnim činjenicama. Naime prvostupanjski sud nije naveo zašto je određene odlučne činjenice prihvatio ili odbio, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio te koje dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio. Prvostupanjsku presudu sud je utemeljio na pristranom iskazu tužitelja. Osim toga sporne odredbe članka 6.1 Ugovora o kreditu su bile razumljive, jasne i lako uočljive tužitelju, a što i sam tužitelj navodi u svom iskazu. Stoga se ne može smatrati da se o navedenoj odredbi nije pregovaralo obzirom je tužitelj u svakom trenutku mogao ne pristati na sklapanje ugovora. Također tužitelj se mogao i dodatno informirati o značenju odredbe članka 6.1. Ugovora o kreditu. Pogrešan je i zaključak prvostupanjskog suda da sporna odredba članka 6.1 Ugovora o kreditu izaziva neravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Ovo stoga jer su odredbe o naknadama iz ugovora bile jasne, uočljive i razumljive. U svojim postupcima tuženik nije postupao nedopušteno, te sporni iznos tuženik nije stekao bez osnove. Nadalje, tuženik nije bio nepošten prilikom zaključenja spornog ugovora, a obzirom je prvostupanjska presuda neosnovana to je neosnovano tuženiku naložiti plaćanje troška tužitelju.

3. Na žalbu tuženika tužitelj nije dostavio odgovor.

4. Žalba tuženika je neosnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijana presuda o odlučnim činjenicama sadrži jasne, neproturječne i dostatne razloge, a razlozi u istoj nisu protivni dokazima koji su izvedeni tijekom postupka. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koje u žalbi činjenično upire tuženik. Također iz obrazloženja presude razvidno je koje činjenice prvostupanjski sud je utvrdio, kako ih je utvrdio, koje dokaze izvodio i kako ih je cijenio. Stoga su u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika da je obrazloženje prvostupanjske presude suprotno odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem djelomične ništetnosti ugovora o kreditu sklopljenog između tužitelja i tuženika, i to u odnosu na članak 2.1., 2.4.,8. i 6.1. ugovora o kreditu kojima je regulirano pitanje promjene redovite kamatne stope, valutne klauzule i jednokratne naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita. Također, zahtjev tužitelja odnosi se i na povrat iznosa isplaćenih za ulaznu naknadu u visini od 1.098,23 HRK/145,76 eura sa zateznom kamatom, te povrat iznosa isplaćenih temeljem ništetne odredbe zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule.

6.1. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Sud prvog stupnja je tako u bitnome utvrdio:

- da su tužitelj i prednik tuženika tada Volksbank d.d. zaključili Ugovor o kreditu broj 219957 od 19. rujna 2008. (nastavno: Ugovor o kreditu);

- da je tuženik pravni slijednik Volksbanke d.d. odnosno Nove Hrvatske banke d.d.;

- da je prednik tuženika kao kreditor odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kao korisniku kredita iznos od 18.922,41 CHF prema srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan korištenja;

- da je člankom 6.1 Ugovora o kreditu ugovorena obveza tužitelja na isplatu jednokratne naknade od 1,30% od iznosa kredita, minimalno 500,00 kuna, a koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita;

- da tuženik ne osporava visinu tužbenog zahtjeva tužitelja;

- da je tužitelj platio tuženiku iznos od 1.098,23 HRK odnosno 145,76 eura na ime jednokratne naknade za obradu kredita dana 26. rujna 2008. godine.

8. Gore navedene činjenice između stranaka nisu sporne, a iste proizlaze iz dokaza koji su provedeni tijekom prvostupanjskog postupka.

9. U prvostupanjskom, a i u žalbenom postupku, sporno je da li je prijeporni dio odredbe članka 6.1 Ugovora o kreditu ništetan te je li, posljedično tome postoji obveza tuženika vratiti tužitelju naplaćenu naknadu za obradu kredita koju je tužitelj temeljem navedene ugovorne odredbe platio predniku tuženika.

10. Sud prvog stupnja odlučujući o spornim pitanjima utvrdio je da je sporni dio odredbe članka 6.1 Ugovora o kreditu dio unaprijed sastavljenog standardnog ugovora, da je navedena odredba prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, da se o istoj nije pregovaralo, da tužitelj nije imao mogućnost utjecaja na sadržaj navedenih ugovornih odredbi te je bio u situaciji da ugovor kao takav u cijelosti prihvati ili ne prihvati, te je stoga navedena ugovorna odredba ništetna. Obzirom je navedena odredba ništetna to je tuženik bio u obvezi isplatiti tužitelju iznos od 145,76 eura (1.098,23 kuna) na ime tzv. ulazne naknade.

11. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je sporna odredba bila jasna i razumljiva tužitelju, te da je tužitelj mogao shvatiti ekonomske posljedice koje proizlaze iz iste. Naime, okolnost je li tužitelj znao ili nije znao da mora platiti naknadu za obradu kredita ne znači ujedno i da sporna odredba ugovora nije ništetna. U odnosu na žalbene navode tuženika da je sporna odredba ugovora bila jasna, lako uočljiva i razumljiva potrebno je navesti da odredba ugovora u kojoj je navedeno da korisnik kredita plaća naknadu od 1,30% za obradu zahtjeva i administraciju kredita odnosno minimalno 500,00 kuna nije odredba koja je jasna i razumljiva potrošaču obzirom iz iste ne proizlazi koji su to troškovi koje ima tuženik kao kreditor, u čemu se oni sastoje i kolika je visina istih obzirom je određen samo minimalan iznos istih. Po shvaćanju ovoga suda iz ugovorne odredbe potrošač mora na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. U Ugovoru o kreditu nije nužno specificirati sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade za obradu i odobravanje kredita. Međutim, mora se preispitati tiče li se nepoštenost sporne odredbe, među ostalim, i odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga. Tužitelj, iako je bio informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade, nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade.

11.1. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravim i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača on bio ograničen u ostvarenju svoga prava. U konkretnom slučaju neprihvaćanjem navedene ugovorne odredbe tužitelj kao potrošač bio bi ograničen u ostvarivanju svoga prava.

12. Točan je žalbeni navod tuženika da u vrijeme zaključenja ugovora nije postojalo nikakvo zakonsko ograničenje na ugovaranje ulazne naknade. Tek je stupanjem na snagu Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 101/17) od 12. listopada 2017. propisana zabrana naplate naknade za obadu i /ili odobravanje stambenog potrošačkog kredita, koja zabrana se ne odnosi na ugovore o stambenim kreditima sklopljenim prije stupanja na snagu toga Zakona, dok su Pravilnikom o naknadama za potrošačke kredite (Narodne novine broj 15/14) kojim je izrijekom dopuštena naknada za obradu kredita, preciznije definirane te naknade. Međutim, prednik tuženika koji je nesporno sastavio predmetnu ugovornu odredbu o troškovima obrade zahtjeva i odobravanja kredita, o kojoj odredbi se nije pojedinačno pregovaralo, nije dokazao opravdanost u postotku od odobrenog iznosa kredita ugovorene visine naknade, što rezultira time da je ugovorna odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te je uzrokovala neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Imajući u vidu činjenicu da je tuženik povrijedio interese i prava tužitelja, potrošača, jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredu kojoj je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i odobravanje kredita i to u visini od 1,30% od iznosa kredita odnosno minimalno 500,00 kuna, a koja nije opravdana pravednim i objektivno nastalim troškovima, o kojim ugovornim odredbama se nije pojedinačno pregovaralo, a uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te su stoga navedene ugovorne odredbe nepoštene, a time i ništetne, rezultira time da je tuženik, koji je dakle odgovoran za ugovaranje ništetne ugovorne obveze jer je istu nametnuo tužitelju kao potrošaču bez mogućnosti pregovaranja, nepošten stjecatelj.

12.1. Činjenica da stranke nisu pojedinačno pregovarale o spornim ugovornim odredbama nedvojbeno proizlazi iz iskaza samog tužitelja ĆŽ kada isti u svom iskazu navodi da nije imao mogućnost pregovarati o sadržaju ugovora već je ugovor bio unaprijed pripremljen, te mu nije bilo objašnjeno i razjašnjeno koju je to uslugu banka učinila u kontekstu opravdanja naplate naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita. Ovdje se posebno napominje da tuženik nije predložio saslušanje svjedoka koji bi opovrgnuli navode tužitelja da se o spornoj ugovornoj odredbi pregovaralo odnosno da ugovor nije bio unaprijed pripremljen i sastavljen od strane prednika tuženika.

13. Budući da je navedeni Ugovor bio unaprijed pripremljen od strane prednika tuženika, da se o radi o tipskom ugovoru, da se o spornim ugovornim obvezama nije pojedinačno pregovaralo, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da sporna odredba članka 6.1 Ugovora predstavljaju nepoštenu odredbu u smislu odredbe članka 96. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 79/07, 125/07. – nastavno ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja spornog Ugovora o kreditu, a koja odredba je sukladna članku 102. stavak 1. ZZP-a ništetna.

13.1. Naime, plaćanje naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita u visini od 1,30% od iznosa kredita odnosno minimalno 500,00 kuna ( članak 6.1 Ugovora) očito prouzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. S obzirom da su navedene odredbe o kojima se nije pojedinačno pregovaralo već bile unaprijed formulirane od strane tuženika, te tužitelj nije imao utjecaja na njihov sadržaj već je bio u situaciji da ugovor s navedenim odredbama u cijelosti prihvati ili ne prihvati, a tuženik nije dokazao da bi se o navedenim odredbama pojedinačno pregovaralo, a što je bio dužan dokazati sukladno odredbi članka 96. stavak 4. ZZP-a, to nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Osim toga, sama činjenica da je trošak obrade zahtjeva i odobravanje kredita određen u postotku od odobrenog iznosa kredita odnosno u minimalnom iznosu od 500,00 kuna znači da korisnici kredita kojima je odobren veći iznos kredita plaćaju višu naknadu, govori u prilog tome da tako ugovorenom naknadnom nisu "pokriveni" stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva. Naprotiv da su zaista ugovorenom naknadnom za obradu zahtjeva i odobravanje kredita "pokriveni" stvarni troškovi, tada bi ta naknada bila ugovorena u jednom fiksnom nominalnom iznosu, a ne u postotku odobrenog iznosa kredita.

15. Stoga ovaj sud u cijelosti prihvaća razloge suda prvog stupnja u pogledu utvrđenja ništetnosti sporne odredbe članka 6.1 Ugovora o kreditu, obzirom tuženik nije dokazao da se o tim odredbama pojedinačno pregovaralo, obzirom se radi o standardnim odnosno tipskim ugovornim odredbama, da nije jasno navedena struktura troškova obrade zahtjeva i odobravanje kredita, da je tako ugovorena odredba uzrokovala neravnotežu o pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača, iz kojih navedenih razloga je naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, ništetna ugovorna odredba, to je pravilno prvostupanjski sud naložio tuženiku isplatiti tužitelju na ime naplaćene naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita iznos od 1.098,43/146,75 eura.

16. Kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva. Obzirom da se ovdje radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi koja je ništetna, a ništetnost djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) to je tuženik nesavjesni stjecatelj te stoga nije osnovan žalbeni navod tuženika koji se odnosi na specifikaciju tijeka zakonskih i zateznih kamata odnosno primjenu odredbe članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine broj: 35/2005, 41/2008- nastavno: ZOO) u svezi s člankom 323. stavak 1. ZOO-a.

17. I u odnosu na troškove parničnog postupka žalba tuženika nije osnovana obzirom je prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 154. stavak 1. u svezi s odredbom članka 155. stavak 1. ZPP-a obrazložio koje je radnje punomoćnika tužitelja cijenio opravdanim i za iste tužitelju dosudio trošak sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika. Prvostupanjski sud je svaku radnju poduzetu od strane punomoćnika tužitelja obrazloženo cijenio i primijenio pravilne tarifne razrede. Sve imajući u vidu odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. stavak 1. i 2. ZPP-a.

18. Slijedom navedenog sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

19.Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer je tuženik nije uspio u žalbenom postupku imajući u vidu odredbu članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi s člankom 166. stavak 1. ZPP-a.

20. U preostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 28. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća:

Ana Bosančić