Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž R-329/2021-4

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Nataši Peršić Brleković, u pravnoj stvari tužitelja GG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Antu Pecirepu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske - Ministarstvo obrane, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-425/2017-28 od 26. studenog 2020., 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-425/2017-28 od 26. studenog 2020. u točki I. izreke.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja, u točki I. izreke, naloženo je tuženoj isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos od 8.059,09 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na mjesečne iznose te naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.937,00 kn sa pripadajućom kamatom od presuđenja do isplate, sve u roku od 8 dana. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto plaće i naknade plaće iz točke I., dok je u točki III. izreke odbijen kao neosnovan zahtjev za isplatom dosuđenog iznosa na žiro račun punomoćnika tužitelja.

2. Protiv navedene presude u odnosu na točku I. izreke pravovremenu žalbu podnosi tužena iz žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. st. 1. točka 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači te da se tužitelju naloži naknada razmjernog parničnog troška tuženoj.

2.1. Tužena žalbom u bitnome ističe počinjenje apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a u donošenju pobijane presude jer da je prvostupanjski sud prekovremeni rad tužitelja na terenu u utuženom razdoblju utvrdio financijskim vještačenjem u varijanti koja se temelji na iskazima svjedoka, a ne na službenoj evidenciji o radu tužitelja koju je dostavila tužena, a da pritom ne daje ocjenu vjerodostojnosti službene dokumentacije i ne iznosi razloge zbog čega ne prihvaća varijantu vještačenja na temelju iste čime da su izostali razlozi o odlučnim činjenicama, to tim više jer da tužitelj službenu evidenciju o svom radu na terenu nije odmah osporavao prigovorom niti u upravnom postupku prije pokretanja predmetnog parničnog postupka. Nadalje tužena žalbom ukazuje na izostanak sveobuhvatne analize personalnih dokaza pojedinačno i u ukupnosti s materijalnim dokazima radi čega da su navedeni razlozi u presudi o odlučnim činjenicama glede prekovremenog rada na terenu i trajanju toga rada proturječni, a posljedično čemu da je upitna i pravilnost primjene materijalnog prava. Također tužena žalbom upire u nepravilnu odluku o parničnom trošku obzirom na djelomičan uspjeh tužitelja u sporu i djelomično povlačenje tužbe postavljanjem konačnog zahtjeva na isplatu kao i priznanje pravnih radnji punomoćnika tužitelja protivno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa).

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava kao netočne navode tužene glede dokazne snage dostavljene dnevne evidencije rada tužitelja na terenu ističući da je u postupku tužitelj dokazao stvarni rad na terenu pa predlaže žalbu odbiti i potvrditi kao zakonitu prvostupanjsku presudu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe – pripadnika Hrvatske kopnene vojske, za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada na terenu, rada subotom, nedjeljom, noću i blagdanima, za mjesec travanj, svibanj, srpanj i studeni 2013. te travanj 2014.

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja je utvrdio:

- da je tužitelj u utuženom vremenu bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu Hrvatske kopnene vojske, Gardijsko motorizirana brigada, na dužnost poslužitelja s ustrojbenim činom vojnika,

- da prema iskazima svjedoka NG i iskaza tužitelja proizlazi da su zajedno radili u utuženom razdoblju na terenu u ... i ... pored ..., da se terenski rad odrađivao radnim danom i danima vikenda te da su za prekovremeni rad nekad dobivali slobodne dane, ali da nije bilo pravilno upisano radno vrijeme u dnevne evidencije rada u kojima se upisivalo da rade 8 sati dnevno, a radilo se radnim danom od 6,00 do 19,00 sati dok subotom i nedjeljom od 6,00 do 17,00 sati,

- da je financijskim vještačenjem vještak izradio obračun prekovremenih sati u dvije varijante; u prvoj varijanti prema satima iz evidencija rada tužitelja, a u drugoj prema iskazima tužitelja i svjedoka na način da rad na terenu redovnim radnim danom obračunao od 6,00 do 19,00 sati, a subotama i nedjeljama od 6,00 do 17,00 sati, te je uzeo u obzir sve evidentirane prekovremene sate i obilježeni rad na terenu kako je navedeno u evidencijama i opisima rada kao i korištene slobodne dane,

- da se prema prvoj varijanti dolazi do izračuna da bi tužitelju trebalo isplatiti razliku bruto plaće za prekovremeni rad u ukupnom iznosu od 2.553,51 kn, a u drugoj varijanti (prema iskazima tužitelja i svjedoka, koristeći ubilježene dane na terenu prema evidencijama i opisima rada i korištene slobodne dane) u iznosu 8.059,09 kn,

- da i po evidencijama rada tužitelja koje je vodio tuženik kao i iskazu svjedoka i tužitelja proizlazi da je tužitelj ostvario veći broj prekovremenih sati za koje mu tuženik nije isplatio razliku plaće na koju je imao pravo niti mu je omogućio korištenje svih slobodnih dana na koje je imao pravo za ostvareni prekovremeni rad,

- da prema iskazu tužitelja i svjedoka proizlazi da je tužitelj na terenu radio u vremenu dužem od redovnog radnog vremena, a što dijelom potvrđuju službene evidencije tuženika, međutim u istima nije bilo upisano stvarno vrijeme rada tužitelja na terenu radi čega prvostupanjski sud prihvaća varijantu izračuna razlike plaće koja uvažava iskaze tužitelja i svjedoka kojima je utvrđen stvarni rad tužitelja na terenu.

6.1. Sukladno prednje izloženom te primjenom mjerodavnih odredbi Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07., 88/09 i 124/09 – dalje ZSOSRH/02), a za razdoblje od 26.6.2013. odredbi Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16 - dalje ZSOSRH/13) kao i odredbi Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne Novine br. 118/09, 118/12) te Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09), koji su stupili na snagu 1.10.2009., prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće s osnove prekovremenog rada, rada noću, subotom i nedjeljom, u iznosu od 8.059,09 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće dok odbija kao neosnovan zahtjev za isplatom dosuđenog iznosa na žiro račun punomoćnika tužitelja.

6.2. Odluku o parničnom trošku kojom se nalaže tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 10.937,00 kuna s kamatom tekućom od presuđenja do isplate prvostupanjski sud donosi pozivom na odredbu članka 154. ZPP-a cijeneći uspjeh tužitelja u sporu od 80% te odmjeravajući visinu poduzetih radnji tužitelja sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa), a prema vrijednosti predmeta spora manifestacijskog zahtjeva te potom kondemnatornog tužbenog zahtjeva.

7. U donošenju pobijane presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda propisanih odredbom članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pa tako niti apsolutno bitna povreda iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju neosnovano upire tužena s obzirom da su razlozi o odlučnim činjenicama jasni i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika te prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. Također je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo prihvaćajući tužbeni zahtjev tužitelja usklađen sa izračunom financijskog vještaka prekovremenih sati rada tužitelja na terenu u drugoj varijanti, djelomično temeljenog na službenim dnevnim evidencijama rada obilježenih kao rad na terenu te korištenim slobodnim danima, a dijelom prema iskazima tužitelja i svjedoka glede broja radnih sati odrađenih prilikom rada na terenu.

9. Netočni su i protivni sadržaju obrazloženja pobijane presude žalbeni navodi tužene o nedostatku razloga o odlučnim činjenicama glede ocjene vjerodostojnosti službene evidencije o radu tužitelja na terenu u utuženom razdoblju te prihvaćanju personalnih ispred materijalnih dokaza o odrađenim satima u prekovremenom radu kao i financijskog vještačenja u smislu počinjenja apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

9.1. Naime, zauzeto pravno shvaćanje suda prvog stupnja o drugoj varijanti nalaza i mišljenja na kojoj treba temeljiti odluku o visini tužbenog zahtjeva je pravilno. Prema odredbi čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13 – dalje ZR/09), koji se u ovom slučaju primjenjuje, poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja evidencija mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, dok prema odredbi čl. 131. st. 4. ZR-a, u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 4. st. 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 3773/2018-2 od 8. siječnja 2019). Nadalje, prema odredbi čl. 169. st. 1. ZSOSRH/02 plaća djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika sastoji se od osnovne plaće i dodataka na plaću, a prema odredba čl. 97. st. 5. ZSOSRH/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima, dok se prema stavku 6. citiranog članka pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena.

9.2. U okolnostima konkretnog slučaja prvostupanjski sud je iznio razloge podudarne pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu Rev 927/2022 kada je utvrdio da evidencija o radnom vremenu dostavljena od strane tužene nije vođena prema stvarno odrađenim prekovremenim satima rada tužitelja. U konkretnom slučaju utvrđeno je da postoji sumnja u vjerodostojnost dostavljenih evidencija radnog vremena od strane tuženice, a koje je dozvoljeno i na drugi način dokazivati, ukoliko utvrđenja suda o obavljenom prekovremenom radu kao i o visini dodatka za obavljeni rad imaju uporište u sadržaju dokaza provedenih u postupku (VSRH Revr-1124/16 od 17. siječnja 2017. i Revr-1696/16 od 1. ožujka 2017.). Stoga u situaciji kada prema iskazima svjedoka i tužitelja proizlazi da službena evidencija radnog vremena (koja podrazumijeva i evidenciju o prekovremenom radu i radu noću, subotom, nedjeljom i blagdanom) ne odgovara stvarno odrađenim satima prekovremenog rada i rada noću, subotom, nedjeljom i blagdanom na terenu, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio drugu varijantu financijskog vještačenja temeljenu u pogledu broja sati rada na podudarnim iskazima svjedoka i tužitelja.

9.3. Pritom treba reći da se provedeno financijsko vještačenje u postupku (čiju prvu varijantu obračunatih neisplaćenih prekovremenih sati prema dnevnim evidencijama rada tužitelja na terenu uz iskorištene slobodne dane u obračunatom iznosu od 2.553,51 kn tužena prihvaća), i u drugoj varijanti temelji na službenoj evidenciji rada glede vremena rada na terenu kao i iskorištenih slobodnih dana tužitelja za odrađene prekovremene sate, osim glede stvarno odrađenih sati rada na terenu koje je prvostupanjski sud utvrdio iskazima svjedoka i tužitelja o čemu je iznio valjane i logične razloge koje prihvaća i ovaj sud.

10. Iz navedenih razloga pravilno je prvostupanjski sud prihvatio drugu varijantu financijskog vještačenja o čemu je iznio valjane razloge kao i o svim odlučnim činjenicama na kojima temelji svoju odluku pa stoga nije ostvarena apsolutno bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

11. Također je prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavne odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 33/02 i NN 73/13), koje su bile na snazi u utuženom razdoblju. Prema odredbi čl. 219. ZSOSRH/13 plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz ovoga Zakona kojima će se urediti to područje određivat će se u skladu s propisima donesenima na temelju ZSOSRH/02, konkretno do 1. lipnja 2014. kada je stupila na snagu Odluka o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“ broj 66/14.). Dakle u cijelom utuženom razdoblju djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad prema podzakonskim propisima donesenim u primjeni ZSOSRH/02.

11.1. Nadalje je pravilno prvostupanjski sud primijenio i podzakonske propise, Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (NN 118/09 i 118/12) kao i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodacima na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09) koji su stupili na snagu 1.10.2009., a koji su doneseni na temelju prednje navedenog ZSOSRH/02 kojima je, između ostalog, uređena materija materijalnih prava iz radnog odnosa djelatnih vojnih osoba. Pritom je važno istaknuti da je vještak pri izradi obračuna razlike plaće s osnove prekovremenog rada ostvarenog radom na terenu uzeo u obzir korištene slobodne dane tužitelja ostvarene u prekovremenom radu dok nije uzeo u obzir rad u dežurstvu i stražu po kojim vidovima rada se ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad.

12. Protivno žalbenim navodima tužene u svezi odluke o trošku prema postavljenom manifestacijskom zahtjevu te uspjehu prema kondemnatornom tužbenom zahtjev, zauzeto pravno shvaćanje prvostupanjskog suda podudarno je sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u recentnim odlukama (npr. Rev 1202/2024, Rev 589/2021, Rev 145/2023):

"Kod stupnjevite tužbe se kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a ako ona nije naznačena onda se ona, sukladno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP-a predmnijeva u iznosu od 50.000,00 kuna, a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva ( čl. 40. st. 1. ZPP-a), pri čemu specificiranje, ranije neodređenog, tužbenog zahtjeva (postavljanje novčanog zahtjeva) kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe."

12.1. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odmjerio troškove postupka na ime nagrade punomoćniku tužitelja sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa) važeće u vrijeme donošenja odluke o trošku, prema vrijednosti predmeta spora od 10.200,00 kn naznačenog u stupnjevitoj tužbi do postavljanja kondemnatornog zahtjeva podneskom tužitelja od 30.3.2020., a nadalje za poduzete radnje prema vrijednosti zatraženog iznosa od 8.059,09 kn. Također je pravilno sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 154. stavak 2. u svezi čl. 155. ZPP-a kada je utvrdio uspjeh tužitelja u sporu od 80%. Naime, iz spisa predmeta je evidentno da je tužena u podnesku od 20.12.2017. priznala osnovanost dijela tužbenog zahtjeva za razdoblje od 12.3.2012. do 30.5.2014., ali je ustrajala kod osporavanja visine zahtjeva o čemu je sud u nastavku postupka provodio personalne dokaze i financijsko vještačenje.

12.2. Neosnovano tužena žalbom osporava odmjerene odvjetničke troškove tužitelja sukladno odredbama Tbr. 8.1. Tarife za sastav podnesaka od 12.3.2018. i 24.9.2018. jer se radi o obrazloženim podnescima (u prilogu kojih je dostavljena i sudska praksa) u kojima se tužitelj očitovao na navode i podneske tužene.

13. Slijedom navedenog te pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužene trebalo je odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu te odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

14. Odluka o trošku žalbenog postupka, sadržana u točki II. izreke ove presude, donijeta je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u odnosu na zahtjev tužene za naknadu troška žalbe budući da tužena nije uspjela u žalbenom postupku dok u odnosu na zahtjev tužitelja temeljem odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a jer odgovor na žalbu nije bio potreban za vođenje žalbenog postupka.

15. Prvostupanjska presuda u točkama II. i III. izreke kao nepobijana ostaje neizmijenjena.

U Rijeci 28. kolovoza 2025.

Sutkinja

Nataša Peršić Brleković