REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2719/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji tog suda Vanesi Brizić Bahun, kao sucu pojedincu, na prijedlog višeg sudskog savjetnika-specijalista Maria Samardžića, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623, zastupan po punomoćnici PI, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB:26187994862, Zagreb, V. Jagića 33, radi isplate, nakon održane javne, glavne rasprave, zaključene 07. srpnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, 28. kolovoza 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 614,09 eura sa zateznim kamatama koje teku od 08. ožujka 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u iznosu od 250,00 eura, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da je osiguranik tužitelja CI stradao u prometnoj nesreći dana 13. studenoga 2013. u mjestu Novaki Oborovski, Posavska 86, koju je uzrokovao BI upravljajući autobusom [registarska oznaka], koji je osiguran kod tuženika, broj police [broj police], a uslijed neispravnosti vozila na način da je u vožnji uslijed neispravnosti i dotrajalosti uređaja za zatvaranje vrata prtljažnog prostora s lijeve bočne strane autobusa, došlo do otvaranja vrata na prtljažnom prostoru kojom prilikom je ista prednjim dijelom udarila osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao CI. Kod ovog suda je vođen postupak između osiguranika tužitelja i tuženika te je donesena presuda u korist osiguranika tužitelja CI. Rješenjem br. 1032709 od 28. ožujka 2018. priznato je osiguraniku tužitelja pravo na invalidsku mirovinu počevši od 27.11.2017., a invalidnost je uzrokovana gore navedenom prometnom nesrećom priznatom kao ozljeda na radu u omjeru od 30%. Za ranije razdoblje isplate mirovine, zaključno sa 31.08.2021. u tijeku je sudski postupak. Tužitelj je nastavio isplaćivati mirovinu te je nastala nova šteta u razdoblju od 01.09.2021. do 31.12.2023. u iznosu od 2.046,95 eura. Budući da je u uzroku invalidnosti predmetna ozljeda na radu sudjelovala sa 30%, to invalidska mirovina s te osnove iznosi 614,09 eura te taj iznos za tužitelja predstavlja štetu. Tužitelj je pokušao u mirnom postupku naknaditi štetu pa je podneskom od 16. veljače 2024. postavio tuženiku zahtjev za naknadu štete, ali je isti otklonio. Predlaže sudu u skladu s čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, usvojiti tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 614,09 eura sa zateznim kamatama tekućima od 08. ožujka 2024. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje činjenicu nastanka prometne nesreće 13. studenoga 2013., a u kojoj je stradao CI, kao osiguranik tuženika, pasivnu legitimaciju kao i odgovornost, dok spori osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. S obzirom da je u ovom predmetu tuženik također osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti jasno je da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom invalidske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Obzirom da je predmet ovog spora invalidska mirovina koju osiguranik tužitelja prima upravo s osnove ozljede na radu, jasno je da ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene tužiteljevim rješenjem i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu te da stoga tužbeni zahtjev tužitelja sud treba odbiti u cijelosti. Predlaže sudu odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u rješenje HZMO od 27. rujna 2018. (list 79-81spisa), nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti osiguranika od 20. veljače 2018. i 29. siječnja 2018. (list 24-33 spisa), prijavu o ozljedi na radu (list 14- 17 spisa), zapisnik o očevidu (list 4-7 spisa), odštetni zahtjev (list 36 spisa), odgovor na odštetni zahtjev (list 38 spisa), obračun isplata (list 34 spisa), ispis iz banke podataka (list 85-115 spisa), pribavljen je osnovni spis osiguranika tužitelja za potrebe vještačenja, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Koraljki Cesarec Noršić.

4. Na temelju ocjene dokaza te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, a sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje:ZPP) sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Naime, predmet spora je potraživanje tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio isplatom invalidske mirovine svojem osiguraniku za razdoblje od 01. rujna 2021. do 31. prosinca 2023. i to 30% budući da je predmetna ozljeda u tom omjeru uzrok invalidnosti.

6. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, odgovornost osiguranika tuženika, uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i umirovljenja odnosno priznanja invalidske mirovine te aktivna i pasivna legitimacija.

7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti.

8. Međutim, sporno je i pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji na članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., dalje:ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju.

9. Člankom 164. stavak 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

10. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da se treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09. , 75/09., 76/13., 152/14., 155/23., dalje:ZOOP), kojim je propisano:

(1.) Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2.) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3.) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4.) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

11. Pravnu dilemu temeljem kojeg propisa se ima presuditi obveza tuženika, kao osiguravatelja štetnika, za isplatu štete koju trpi mirovinsko osiguranje razriješio je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. na način da je zauzeto pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske npr. Rev- 5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022. i Rev-850/2022 od 25. listopada 2022.

12. Ostala opsežna sudska praksa koju je tužitelj dostavio nije relevantna odnosno primjenjiva u konkretnom predmetu.

13. Kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, tada se obveza tuženika određuje prema članku 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a i ta obveza postoji samo ako postoji razlika između iznosa invalidske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu.

14. Uvidom u rješenje HZMO od 27. rujna 2018. utvrđeno je da je osiguraniku tužitelja CI utvrđena invalidska mirovina zbog ozljede na radu 30% i bolesti 70%, što nije sporno između stranaka.

15. Iz nalaza i mišljenja vještaka Koraljke Cesarec Noršić proizlazi kako je osiguraniku CI u razdoblju od 01. rujna 2021. do 31. prosinca 2023. isplaćeno 6.823,16 eura mirovine, dok bi mu za isto razdoblje mirovina s osnove 100% ozljede na radu iznosila 9.999,43 eura te bi invalidska mirovina s osnove 100% ozljede na radu u cijelom spornom razdoblju bila veća od ostvarene mirovine.

16. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti, jer smatra da je dan stručno i obrazloženo, u skladu sa pravilima struke, sve temeljem uvida u priloženu dokumentaciju te ocijenio objektivnim i stručnim te stranke nisu imale primjedbe na isti.

17. U tom smislu tuženik je dokazao da ne postoji razlika mirovine.

18. Prema tome, tužitelju ne pripada pravo na naknadu štete u visini iznosa mirovine koju isplaćuje svojem osiguraniku, već štetu čini iznos eventualne razlike između isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene mirovine, koje su u konkretnom predmetu obje zbog ozljede na radu.

19. Tužitelj je dostavio obračun isplaćenih invalidskih mirovina, dakle, izvršenih svih isplata, a što ne dokazuje štetu koju je tužitelju dužan nadoknaditi tuženik u smislu članka 27. stavak 2. i 3. ZOOP-a.

20. Iz gore navedenog razloga sud nije utvrđivao ostale sporne činjenice niti izvodio i ocjenjivao ostale dokaze i prigovore stranaka te ih nije posebno ni obrazlagao.

21. Tuženik je uspio u postupku te je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a tužitelj dužan naknaditi troškove postupka tuženiku, a odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 155. ZPP-a, a isti troškovi odmjereni su sukladno vrijednosti predmeta spora, postavljenom zahtjevu za nadoknadu troškova postupka.

22. Slijedom navedenog, tuženiku je valjalo priznati troškove postupka, kao potrebne za vođenje parnice, koji se sastoje od troška provedenog vještačenja u iznosu od 250,00 eura, jer je isto bilo potrebno za postupak.

23. Slijedom navedenog je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu dana 28. kolovoza 2025. godine

Sutkinja

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude odnosno od dana dostave prijepisa ove presude u slučaju neuredne obavijesti o ročištu na kojem se presuda objavljuje (Čl. 335. Zakona o parničnom postupku). Žalba se podnosi pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke putem ovog suda,a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Oglasna ploča suda 8 dana