REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-8938/2023-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivani Galić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Ulica Antuna Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici II, dipl. iur., zaposlenici tužitelja, po gen. pun. Su-50/12 protiv tuženika Croatia osiguranja d.d., Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici GI, mag. iur., zaposlenici tuženika, po gen. pun. Su-493/24, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja II, dipl. iur., zaposlenice tužitelja po gen. pun. Su-50/12 i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 28. kolovoza 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Tuženik "Croatia osiguranje" d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 svotu od 2.769,26 EUR uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak ovog postupka u iznosu od 265,45 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 30.08.2023. tužitelj navodi da je osiguranica tužitelja AI stradala u prometnoj nesreći dana 24.05.1995., a istu je skrivio ĆI upravljajući u pijanom stanju vozilom koje je bilo osigurano kod tuženika, polica osiguranja broj [broj police osiguranja], reg. oznaka [registarska oznaka]. Odgovornost tuženika za navedenu prometnu nesreću utvrđena je presudom Općinskog suda u Sv. Ivanu Zelini broj P-22/97 od 25.06.1997. te presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu broj Gž- 6867/97 od 09.12.1997. Rješenjem tužitelja broj IN-921060 od 23.06.1997. priznato je AI radi povrede na radu (predmetna prometna nesreća) pravo na raspoređivanje odnosno zaposlenje s punim radnim vremenom na drugim odgovarajućim poslovima. Isto pravo je rješenjem tužitelja broj 162923 od 28.09.2000. provedeno na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad. Tuženik je za razdoblja zaključno do 31.12.2013. dobrovoljno naknadio štetu tužitelju po odštetnim zahtjevima. Za razdoblje isplate mirovine od 01.01.2014. do 31.08.2016. donesena je pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1284/16 od 16.12.2016. u korist tužitelja nakon čega je tuženik za razdoblja do 31.08.2020. plaćao u mirnom postupku. Isplatom navedene invalidske mirovine tužitelj trpi daljnju štetu. Tužitelj je u razdoblju od 01.09.2020. do 31.08.2023. isplatio na ime invalidske mirovine iznos od 2.769,26 EUR / 20.864,99 kn što predstavlja štetu za tužitelja.

2. Stoga tužitelj u tužbi predlaže sudu da temeljem članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) donese sljedeću presudu:

''Tuženik "Croatia osiguranje" d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB:26187994862 dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, OIB:84397956623 svotu od 2.769,26 eur / 20.864,99 kn uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.''

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 18.04.2024. navodi da priznaje činjenicu nastanka prometne nesreće 24.05.1995., a u kojoj je stradala DI, kao osiguranik tužitelja, pasivnu legitimaciju kao i odgovornost, dok spori osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik dostavlja revizijsku presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (nadalje: „VSRH“) poslovni broj Rev-1354/2016 od 18. svibnja 2021. godine i revizijsku presudu VSRH posl.br. Rev-12/2022 od dana 12. siječnja 2022. godine kojim presudama VSRH zauzima stajalište da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu specijalniji zakon od Zakona o mirovinskom osiguranju. S obzirom da je u ovom predmetu tuženik također osiguravajuće društvo koje je pasivno legitimirano temeljem police obveznog osiguranja od odgovornosti jasno je da se visina štete koju tužitelj navodno trpi isplatom invalidske mirovine mora utvrđivati upravo temeljem čl. 27. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da se stvarnom štetom u smislu čl. 27. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu smatra razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se sukladno čl. 27. st. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. S obzirom da je predmet ovog spora invalidska mirovina koju osiguranik tužitelja prima upravo s osnove ozljede na radu, jasno je da ne postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene tužiteljevim rješenjem i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu te da stoga tužbeni zahtjev tužitelja sud treba odbiti u cijelosti. Iako tuženik smatra da je teret takvog dokaza na tužitelju, jer je on dužan dokazati postojanje štete kao jednog od elemenata odštetne odgovornosti, predlaže provesti prije navedeni dokaz financijskog vještačenja i to na okolnost utvrđenja stvarne štete. Zaključno, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te obvezati tužitelja da tuženiku naknadi trošak pristojbe na odgovor na tužbu.

4. Tužitelj u podnesku od 09.05.2024., a očitujući se na odgovor na tužbu, u bitnome navodi da je člankom 164. stavkom 1. ZOMO propisano je da HZMO ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 156. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete). Navedenom odredbom utvrđena je pasivna legitimacija osiguravajućih društava i ista upućuje na utvrđivanje visine šteta prema čl. 161. ZOMO-a, te je izričito navedeno da je pravo tužitelja na naknadu štete izvorno pravo čime se sprječava primjena čl. 27. ZOOP-a koja se odnosi na subrogacijske zahtjeve nositelja osiguranja. Odredbom čl. 164. st. 5. propisano je da su za utvrđivanje visine stvarne štete u slučajevima iz stavaka 1. do

3. tog članka mjerodavne odredbe ZOMO-a. Budući da ZOMO isključuje iz primjene opći zakon, analogno se niti jedan drugi zakon ne može primijeniti bilo u vidu uređivanja opsega štete, odgovornih osoba, zastare ili bilo čega drugog. Budući da je čl. 27. st. 3. ZOOP u koliziji sa čl. 164. st. 5. ZOMO-, uzimajući u obzir čl. 161. st. 2. i čl. 170. ZOMO-a potrebno je primijeniti jedino ZOMO za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Čak kad bi se i uvažio pogrešan stav tuženika da je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu lex specialis u materiji koje se tiču obveza osiguravatelja, pravilo lex posterori derogat legi priori stupio na snagu 01.01.2019. pa je upravo taj Zakon onaj koji bi derogirao Zakon o obveznim osiguranjima u prometu iz 2005. godine. Naime, čl. 27. ZOOP propisano je da tužitelj ima pravo na naknadu štete samo za isplatu invalidske mirovine zbog ozljede izvan rada i to u visini razlike do invalidske mirovine zbog ozljede na radu dok je naknadno ZOMO-om opet utvrđeno da tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog isplate invalidske mirovine zbog ozljede na radu i ozljede izvan rada kao i obiteljske mirovine u razmjernom iznosu s obzirom na navršene godine života i godine staža da bi ZOMO-om iz 2013. bilo propisano da tužitelj ima pravo na naknadu štete nastale isplatom navedenih mirovina u punom iznosu. Tuženik samo paušalno osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tužitelj je uz tužbu dostavio obračune isplata navedenih mirovina koji predstavljaju javnu ispravu. Tužitelj je uz tužbu dostavio i primjerak rješenja kojim je priznato pravo na mirovinu. Rješenje o priznanju prava na mirovinu jest također javna isprava te predstavlja osnov tužbenog zahtjeva. Opće je poznato da se mirovine u Republici Hrvatskoj isplaćuju. Budući da je rješenje o mirovini izvršno sa samim donošenjem logično je da se mirovina i isplaćuje čim je doneseno rješenje o istoj. Navedeni obračuni bili bi javne isprave i temeljem čl. 140. a Zakona o mirovinskom osiguranju (157/13). Stoga, tužitelj predlaže sudu donošenje odluke kojom se usvaja tužbeni zahtjev.

5. Na pripremnom ročištu od 01.07.2024. (list 132 spisa) stranke su navele da među strankama nije sporno da je tužitelj u razdoblju od 01.09.2020. do 31.08.2023. isplatio AI na ime invalidske mirovine iznos od ukupno 2.769,26 EUR / 20.864,99 kn, kao niti da je predmetni štetni događaj od 24.05.1995. uzrok odlaska AI u invalidsku mirovinu.

6. Tuženik u podnesku od 24.06.2025., a nakon provođenja financijskog vještačenja u ovom predmetu, navodi ostaje pri odgovoru na tužbu te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu parničnog troška tuženiku u visini predujma za financijsko vještačenje od 265,45 EUR.

7. Tijekom postupka sud je proveo sve dokaze predložene po strankama, te je izvršio uvid u zapisnik o očevidu MUP-a RH, PU zagrebačka, IX PP Zagreb od 21.06.1995. (list 4 – 7 spisa), presudu Općinskog suda u Svetom Ivanu Zelini posl.br.

P-22/97-13 od 25.06.1997. (list 8 – 13 spisa), presudu Županijskog suda u Gradu Zagrebu posl.br. Gž-6867/97-2 od 09.12.1997. (list 14 – 17 spisa), prijavu o povredi na radu za AI (list 18 – 19 spisa), rješenje tužitelja broj IN-921060 od 23.06.1997. s potvrdom pravomoćnosti (list 20 – 21 spisa), rješenje tužitelja broj 0162923 od 28.09.2000. s potvrdom pravomoćnosti (list 22 – 25 spisa), nalaz i mišljenje Više invalidske komisije Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralna služba u Zagrebu od 29.04.1997. (list 26 – 29 spisa), obavijesti o isplatama tuženika na račun tužitelja od 21.04.2004., 15.12.2011., 02.06.2014., 27.11.2018. i 29.09.2020. (list 30 – 35 i 48 - 49 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1284/16 od 16.12.2016. (list 36 – 42 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-1190/2017-2 od 04.06.2018. (list 44 – 47 spisa), obračun tužitelja od 29.08.2023. za isplaćena sredstva na ime invalidske mirovine AI (list 52 spisa). Sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb od 28.10.2024. (list 138 – 148 spisa).

8. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Uvidom u zapisnik o očevidu MUP-a RH, PU zagrebačka, IX PP Zagreb od 21.06.1995. (list 4 – 7 spisa), prijavu o povredi na radu za AI (list 18 – 19 spisa), rješenje tužitelja broj IN-921060 od 23.06.1997. s potvrdom pravomoćnosti (list 20 – 21 spisa), rješenje tužitelja broj 0162923 od 28.09.2000. s potvrdom pravomoćnosti (list 22 – 25 spisa), nalaz i mišljenje Više invalidske komisije Republičkog fonda mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske, Centralna služba u Zagrebu od 29.04.1997. (list 26 – 29 spisa), s tim da isto među strankama i nije sporno, sud je utvrdio:

- da je osiguranica tužitelja AI ozlijeđena u prometnoj nesreći dana 24.05.1995., a istu prometnu nesreću je skrivio osiguranik tuženika ĆI upravljajući u pijanom stanju vozilom reg. oznaka [registarska oznaka] koje je bilo obvezno osigurano kod tuženika, polica osiguranja broj [broj police osiguranja],

- da je rješenjem tužitelja broj IN-921060 od 23.06.1997. (list 20 – 21 spisa) priznato AI radi povrede na radu (prometna nesreća od 24.05.1995) pravo na raspoređivanje odnosno zaposlenje s punim radnim vremenom na drugim odgovarajućim poslovima,

- da je rješenjem tužitelja broj 162923 od 28.09.2000. (list 22 – 25 spisa) AI priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 01.01.1999.

10. Sud ponavlja da među strankama nije sporno (list 132 spisa) da je upravo predmetni štetni događaj od 24.05.1995. uzrok odlaska AI u invalidsku mirovinu.

11. Uvidom u presudu Općinskog suda u Svetom Ivanu Zelini posl.br. P-22/97-13 od 25.06.1997. (list 8 – 13 spisa) i u presudu Županijskog suda u Gradu Zagrebu posl.br. Gž-6867/97-2 od 09.12.1997. (list 14 – 17 spisa) su je utvrdio da je citiranim sudskim odlukama naloženo ovdje tuženiku naknaditi AI nematerijalnu štetu (za pretrpljene fizičke bolove, strah, duševne bolove zbog trajnog smanjenja životne i radne aktivnosti i radi naruženja) i materijalnu štetu za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 192.500,00 kn, sve sa zateznim kamatama i troškovima postupka, a koju štetu je AI pretrpjela uslijed ozljeđivanja u prometnoj nesreći od 24.05.1995.

12. Uvidom u obavijesti o isplatama tuženika na račun tužitelja od 21.04.2004., 15.12.2011., 02.06.2014., 27.11.2018. i 29.09.2020. (list 30 – 35 i 48 - 49 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1284/16 od 16.12.2016. (list 36 – 42 spisa) i u presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-1190/2017-2 od 04.06.2018. (list 44 – 47 spisa) sud je utvrdio:

- da je tuženik je za razdoblje zaključno do 31.12.2013. dobrovoljno isplatio tužitelju iznose koje je tužitelj isplatio svojoj osiguranici AI na ime invalidske mirovine,

- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1284/16 od 16.12.2016. (list 36 – 42 spisa) koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. Pž-1190/2017-2 od 04.06.2018. (list 44 – 47 spisa) naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.268,30 kn sa zateznim kamata na ime iznosa koji je tužitelj isplatio svojoj osiguranici AI na ime invalidske mirovine u razdoblju od 01.01.2014. do 31.08.2016.,

- da je tuženik je za razdoblje od 31.08.2016. do 31.08.2020. u mirnom postupku isplatio tužitelju iznose koje je tužitelj isplatio svojoj osiguranici AI na ime invalidske mirovine.

13. Uvidom u obračun tužitelja od 29.08.2023. za isplaćena sredstva na ime invalidske mirovine AI (list 52 spisa), a isto među strankama i nije sporno (list 132 spisa) sud je utvrdio da je da je tužitelj u razdoblju od 01.09.2020. do 31.08.2023. isplatio AI na ime invalidske mirovine iznos od ukupno 2.769,26 EUR / 20.864,99 kn.

14. Sud je na prijedlog tuženika proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o., Zagreb od 28.10.2024. (list 138 – 148 spisa), a na okolnost utvrđenja stvarne štete sukladno odredbi 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP), te je vještak nakon uvida u potrebnu dokumentaciju i nakon izrade potrebnih izračuna mišljenja da u skladu s pretpostavkama i izračunima iz nalaza, pod pretpostavkom da je invalidska mirovina osiguranice tužitelja prouzročena ozljedom na radu, vještak je mišljenja da bi iznos pretpostavljene invalidske mirovine osiguranice tužitelja bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje, a razlike između pretpostavljene i isplaćene invalidske mirovine, od 1. rujna 2020. do 31. kolovoza 2023., iznosi ukupno 8.672,93 EUR, s tim da su pojedini mjesečni iznosi razlika prikazani (po visini i danu isplate) dani su u stupcu 'd1' (u valuti EUR), a datumi dospijeća istih u stupcu 'e' Tabele 1 iz nalaza vještaka.

15. Stranke nisu imale primjedbi na provedeno financijsko vještačenje, a i sud isto prihvaća u cijelosti jer je sačinjeno stručno, savjesno, objektivno, na temelju sve raspoložive dokumentacije koja prileži spisu.

16. Dakle, a na temelju ovako provedenih i ocjenjenih dokaza, sud je utvrdio da je osiguranica tužitelja AI ozlijeđena u prometnoj nesreći od 24.05.1995. koju je skrivio osiguranik tuženika i koju je tužitelj priznao kao ozljedu na radu, da je tužitelj svojim rješenjem broj 162923 od **.**.2000. AI priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad počevši od 01.01.1999., s tim da među strankama nije sporno da je upravo predmetni štetni događaj od 24.05.1995. uzrok odlaska AI u invalidsku mirovinu, te da tužitelj u ovom postupku od tuženika potražuje puni iznos invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio svojoj osiguranici AI u razdoblju od 01.09.2020. do 31.08.2023. u iznosu od ukupno 2.769,26 EUR.

17. Imajući u vidu da je sporni odnos stranka u ovom predmetu trajao u razdoblju od 01.09.2020. do 31.08.2023., a jer je tada tužitelju nastala šteta isplatom invalidske mirovine AI, te kako tuženik u ovom slučaju nije štetnik (tj. osoba koja je odgovorna za nastanak štete), već je štetnik osiguranik tuženika ĆI, to se odštetna odgovornost tuženika (tj. odgovornost tuženika za naknadu štete tužitelju) procjenjuje temeljem posebnog zakona, u ovom slučaju Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (''Narodne novine'' broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 – dalje: ZOOP), s tim da je isti stav izražen i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-x 388/18 od 25.08.2020. i Rev 954/22 od 25.01.2023.

18. Neosnovano smatra tužitelj da se ovdje primjenjuju odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (''Narodne novine'' broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 – dalje: ZOMO), koji je bio na snazi u razdoblju od 01.09.2020. do 31.08.2023., odnosno odredbe čl. 161. i 164. ZOMO-a, a sve stoga jer, kako je već izneseno, tuženik u ovom slučaju nije štetnik (tj. osoba koja je odgovorna za nastanak štete), već je štetnik osiguranik tuženika, pa se postojanje i opseg odštetne odgovornosti tuženika procjenjuje temeljem posebnog zakona, u ovom slučaju ZOOP-a. Naime, između tužitelja i tuženika ne postoji odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu jer osiguravajuća društva nisu štetnici, već na temelju sklopljenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom motornog vozila imaju obvezu naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (vozača) u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. Upravo je čl. 8. st. 1. ZOOP propisana obveza društva za osiguranje za sklapanje Ugovora o osiguranju, sukladno tom Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja, a odredbama tog zakona uređen je i opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće sklopljenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja, dok je obveza tuženika za naknadu štete tužitelju u konkretnom slučaju regulirana odredbom čl. 27. ZOOP.

19. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a određeno je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, odredbom čl. 27. st. 2. ZOOP-a određeno je da se stvarnom štetom iz prethodnog stavka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, a odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a određeno je da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

20. Dakle, a imajući u vidu gore citirane zakonske odredbe čl. 27. ZOOP-a i utvrđeno činjenično stanje u ovom predmetu (tj. da je tužitelj u utuženom razdoblju od 01.09.2020. do 31.08.2023. isplaćivao invalidsku mirovinu svojoj osiguranici AI, a kojoj je priznato pravo na invalidsku mirovinu upravo zbog ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju - prometnoj nesreći od 24.05.1995. za nastanak koje je isključivo odgovoran osiguranik tuženika i koju nesreću je tužitelj priznao kao ozljedu na radu), to je sud utvrdio da je tuženik temeljem odredbe čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP-a obvezan tužitelju naknaditi stvarnu štetu koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine svojoj osiguranici AI, a koja stvarna šteta se utvrđuje primjenom odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

21. Sud je provođenjem financijskog vještačenja u ovom predmetu (a na koje vještačenje stranke nisu imale primjedbi) na okolnost utvrđenja stvarne štete sukladno odredbi 27. ZOOP-a utvrdio da bi iznos pretpostavljene invalidske mirovine osiguranice tužitelja bio veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje, a razlike između pretpostavljene i isplaćene invalidske mirovine od 1. rujna 2020. do 31. kolovoza 2023. iznosi ukupno 8.672,93 EUR. Stoga, a kako ne postoji pozitivna razlika između pretpostavljene invalidske mirovine koja bi bila utvrđena rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojoj osiguranici zbog povrede na radu, odnosno kako primjenom odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a ne postoji pozitivna razlika u visini mirovine koju bi tuženik eventualno bio dužan isplatiti tužitelju, to je sud utvrdio da nema mjesta primjeni odredbe čl. 27. st. 1. i 2. ZOOP-a u korist tužitelja, a na teret tuženika, pa je stoga sud odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I.

22. Odluka o naknadi parničnog troška tuženiku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a, a imajući u vidu da je tuženik uspio u ovom sporu u cijelosti. Tuženiku je kao potreban priznat i dosuđen trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 EUR (a koliko je tuženik zatražio), te je stoga sud odlučio kao u izreci ove presude u točci II.

23. Sud tuženiku primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije dosudio naknadu za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu (kako je to tuženik zatražio u odgovoru na tužbu), a jer tuženik koji je uspio u ovom sporu temeljem odredbi Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18 i 51/23 - dalje: ZSP) nije obveznik plaćanja sudskih pristojbi u ovom sporu, a niti je istu pristojbu platio.

U Zagrebu, dana 28. kolovoza 2025. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 4 primjerka.

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku