REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-103/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Andrijani Markić Jurišić, a po prijedlogu sudskog savjetnika Ivane Zeljko, u pravnoj stvari tužitelja HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900, zastupan po punomoćniku Ani-Mariji Kajić, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Petrić & Kajić d.o.o. iz Zagreba, Ulica Crvenog križa 27, protiv I-tuženika MP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženika BP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Zvjezdani Znidarčić-Begović, odvjetniku u Zagrebu, Ksaverska cesta 35A, radi isplate, 28. kolovoza 2025.

p r e s u d i o  j e

I Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Stjepana Šaškora iz Zagreba poslovni broj Ovrv-47374/2023 od 8. studenog 2023. kojim se nalaže I-tuženiku MP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženiku BP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju HEP- TOPLINARSTVO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900, iznos od 431,80 EUR zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 17,80 EUR od 25.10.2022.,

- na iznos od 40,10 EUR od 15.12.2022.,

- na iznos od 65,75 EUR od 30.12.2022.,

- na iznos od 86,20 EUR od 28.01.2023.,

- na iznos od 84,41 EUR od 24.02.2023.,

- na iznos od 70,99 EUR od 24.03.2023.,

- na iznos od 66,55 EUR od 25.04.2023.,

pa do isplate te se tužbeni zahtjev tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900, odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900, naknaditi I-tuženiku MP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tuženiku BP, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 164,04 EUR, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 15907062900, za naknadom troškova parničnog postupka kao neosnovan u cijelosti.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga tužitelja od 7. srpnja 2023., javni bilježnik Stjepan Šaškor iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-47374/2023 od 8. studenog 2023., kojim je I i II-tuženiku naloženo u roku od 8 dana od dana dostave tog rješenja tužitelju namiriti tražbinu iz prijedloga za ovrhu zajedno s odmjerenim troškovima, određena je ovrha radi prisilne naplate tražbine zajedno s troškovima te je utvrđeno da nastali troškovi postupka iznose 119,50 EUR.

2. I i II-tuženik su protiv navedenog rješenja pravodobno podnijeli prigovor 20. studenog 2023. u kojem osporavaju bilo kakvo potraživanje tužitelja, ističu prigovor promašene pasivne legitimacije i opreza radi prigovor zastare potraživanja. U odnosu na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, I i II-tuženik ističu da je njihov prednik ŠP svojim podneskom od 20. ožujka 2013. poslanim preporučenom pošiljkom, izvijestio tužitelja kako isti više nije korisnik stana, pa niti krajnji potrošač jer je iz istog iseljen u ovršnom sudskom postupku. Uz svoj podnesak, ŠP dostavio je tužitelju i sudski zapisnik o iseljenju kao i rješenje ovog suda poslovni broj Ovrs-130/10 od 22. veljače 2013. o dovršetku ovrhe, a iz koje dokumentacije i rješenja slijedi i podatak o osobama kojima je stan predan u ovrsi i koje se od tada nalaze u posjedu stana te stoga mogu biti isključivo one označene kao krajnji potrošači i obveznici plaćanja potrošnje toplinske energije. Također, iz podnesenog prijedloga za ovrhu nije vidljivo temeljem čega su tuženici označeni kao obveznici plaćanja, kao niti temeljem kojih isprava i obračuna tužitelj potražuje utužene iznose. I i II-tuženici posebno navode da nikada nisu primili račune koji se odnose na iznose navedene u rješenju, kao ni obavijest/opomenu za plaćanje.

3. Povodom prigovora I i II-tuženika, temeljem čl. 58. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20. i 114/22. - dalje OZ), rješenje o ovrsi je stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak se nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj tijekom postupka ističe kako su tuženici u vrijeme utuženog razdoblja bili prijavljeni kao kupci toplinske energije na predmetnoj adresi te su kao prijavljeni kupci toplinske energije u obvezi podmiriti nastalo dugovanje tužitelju, budući da je tužitelj uredno isporučivao toplinsku energiju tuženicima te da su tuženici kao kupci za isporučenu toplinsku energiju obvezni podmiriti nastalo dugovanje budući da su isti primili usluge tužitelja u utuženom razdoblju. Tužitelj dostavlja Ugovor o isporuci toplinske energije broj: 154017201401 od 27.08.2014. iz kojeg ugovora je razvidno da je tužitelj sa ovlaštenim predstavnikom suvlasnika zaključio ugovor o potrošnji toplinske energije za [adresa] zajedno s odlukom suvlasnika zgrade. Također, tužitelj se protivi prigovoru zastare I i II-tuženika kao neosnovanome. Tužitelj navodi da prijedlog za ovrhu sadrži sve zakonom propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe i da je Izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja vjerodostojna isprava te da je ista podobna za ovrhu, obzirom da su na istoj naznačeni vjerovnik, dužnik, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja novčane obveze. Također, u odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije tužitelj dostavlja Obavijest o izvršenoj promjeni krajnjeg kupca od 02.10.2019. godine iz koje je razvidno da je otvorena nova šifra na ovdje tuženike iz razloga što je tužitelj utvrdio da su isti suvlasnici predmetne nekretnine. Tužitelj ističe kako je u Općim uvjetima za isporuku toplinske energije jasno navedeno da je krajnji kupac – pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Slijedom navedenog razvidno je da su tuženici kao suvlasnici predmetnog stana i kao krajnji kupci, obveznici plaćanja računa za toplinsku energiju. Tužitelj ističe da činjenica da li se krajnji kupac koristi ili ne koristi stanom nije od utjecaja na obvezu podmirenja toplinske energije koju tužitelj isporučuje krajnjem kupcu već je vlasnik stana kao krajnji kupac obveznik podmirenja uredno isporučene toplinske energije od strane tužitelja.

5. I i II-tuženik tijekom postupka ostaju kod svojih navoda, dok u odnosu na dostavljeni Ugovor o potrošnji toplinske energije od 27. kolovoza 2014. navode da se njihova imena ne nalaze na priloženoj potpisnoj listi suvlasnika, već su kao vlasnici predmetnog stana navedene druge osobe, upravo one kojima je stan ranije predan u ovršnom postupku, koje su isti ugovor i potpisale, slijedom čega je u potpunosti opravdan ranije istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije. Također, navode da je Obavijest tužitelja od 2. listopada 2019. poslana na adresu na kojoj I i II-tuženik nisu nikada imali prijavljeno prebivalište te im ista, kao ni utuženi računi nisu nikada uredno dostavljeni.

6. S obzirom na to da je predmetni postupak spor male vrijednosti, koji je pisani postupak, a niti jedna stranka nije predložila održavanje ročišta i sud smatra da održavanje istog radi provođenja dokaznog postupka nije potrebno jer je pravno odlučne činjenice moguće utvrditi na temelju priloženih isprava, sve u skladu sa čl. 461.a st. 3. i 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 – dalje ZPP), to je sud izvršio uvid u izvadak iz poslovnih knjiga od 6. srpnja 2023. (list 11 spisa), dopis od 20. ožujka 2013. (list 31 spisa), potvrdu o preporučenoj pošiljci (list 32 spisa), zapisnik ovog suda poslovni broj Ovrs-130/10 od 21. veljače 2013. (list 33-34 spisa), rješenje ovog suda poslovni broj 8 Ovrs-130/10-56 od 22. veljače 2013. (list 35 spisa), Obavijest o izvršenoj promjeni krajnjeg kupca od 2. listopada 2019. (list 50 spisa), izvadak iz knjigovodstvene kartice za 2023. od 31. srpnja 2024. (list 51-52 spisa), račune (list 53-60 spisa), posebni izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 61-63 spisa), račune (list 64-70 spisa), Ugovor o potrošnji toplinske energije broj: 154017201401 od 27. kolovoza 2014. (list 72-81 spisa), Odluku suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (list 82-93 spisa), sudsku praksu (list 102-118 spisa).

6.1. Sud nije usvojio dokazni prijedlog I i II-tuženika u smislu da bi naložio tužitelju dostavu podataka o obveznicima plaćanja od 2013. pa do 2019. kada je tužitelj izvršio spornu promjenu, primjenom načela ekonomičnosti postupka, imajući na umu da je činjenično i pravno stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno iz isprava koje se nalazi u spisu.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za stambeni prostor na adresi [adresa] za razdoblje listopad 2022. do travanj 2023.

9. Među strankama je sporna pasivna legitimacija, osnova i visina tužbenog zahtjeva, urednost prijedloga za ovrhu, vjerodostojnost izvatka iz poslovnih knjiga te zastara utuženog potraživanja.

10. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 6. srpnja 2023. (list 11 spisa) te račune (list 53-60 spisa) i račune (list 64-70 spisa) sud je utvrdio da su kao krajnji kupci za stambeni prostor na adresi [adresa] zavedeni I i II-tuženik te da se utuženo potraživanje odnosi na pruženu toplinsku energiju za razdoblje listopad 2022. do travanj 2023.

11. Uvidom u dopis od 20. ožujka 2013. (list 31 spisa) i potvrdu o preporučenoj pošiljci (list 32 spisa) proizlazi da je tužitelj obaviješten od strane ŠP o promjeni korisnika na predmetnoj adresi te su tužitelju istovremeno dostavljeni zapisnik ovog suda poslovni broj Ovrs-130/10 od 21. veljače 2013. (list 33-34 spisa) i rješenje ovog suda poslovni broj 8 Ovrs-130/10-56 od 22. veljače 2013. (list 35 spisa).

12. Obaviješću o izvršenoj promjeni krajnjeg kupca od 2. listopada 2019. (list 50 spisa), tužitelj je obavijestio I i II-tuženika o evidentiranju kao krajnjeg kupca te je naveo da će se računi od rujna 2019. ispostavljati na njihovo ime. Tužitelj je predmetnu obavijest uputio na adresu [adresa] iako iz posebnog izvatka iz zemljišne knjige zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 61-63 spisa) jasno proizlazi da I i II- tuženik ne stanuju na navedenoj adresi, pa stoga isti nisu obaviješteni o promjeni.

13. Odluka suvlasnika zgrade/građevine o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije (list 82-93 spisa) ne sadrži potpis I i II-tuženika kao suvlasnika predmetne nekretnine, već su kao suvlasnici navedeni M i ĆP koji su suglasnost za sklapanje tog ugovora i potpisali. Iz toga je razvidno da I i II-tuženik kao suvlasnici nisu sudjelovali u sklapanju navedenog ugovora iako su u tom razdoblju bili suvlasnici predmetne nekretnine, već su isti sklopili krajnji korisnici te nekretnine.

14. Odredbom čl. 2. st. 1. toč. 4. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije (Narodne novine br. 35/14., 129/15. – dalje Opći uvjeti) propisano je da je krajnji kupac pravna ili fizička osoba koja je vlasnik samostalne uporabne cjeline ili zgrade/građevine, a koja kupuje toplinsku energiju za vlastite potrebe. Odredbom čl. 4. st. 7. Općih uvjeta propisano je da je krajnji kupac na kojeg se prenose prava i obveze dužan u roku od osam dana od dana nastale promjene putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijaviti kupcu toplinske energije svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije.

15. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da je na tužitelju teret dokazivanja pasivne legitimacije i postojanja predmetnog duga sukladno čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a, a da tužitelj nije podnio ovom sudu dokaze iz kojih bi proizlazila osnova temeljem koje su za plaćanje opskrbe toplinskom energijom u utuženom razdoblju u obvezi I i II-tuženik, sud zaključuje kako tužitelj nije dokazao da su I i II-tužitelj dužnici obveze po kojoj bi bili u obvezi platiti utuženo potraživanje. Dakle, tužitelj nije dokazao pasivnu legitimaciju, kao ni osnovu tužbenog zahtjeva.

16. S druge strane, upravo su I i II-tuženik, kao suvlasnici nekretnine za korištenje koje se zahtijeva isplata potrošnje toplinske energije, dokazali da oni nisu dužnici predmetne obveze, već da su to druge osobe i to M i ĆP, koji su stupili u posjed nekretnine predmetne nekretnine što je razvidno uvidom u zapisnik ovog suda poslovni broj Ovrs-130/10 od 21. veljače 2013. (list 33-34 spisa) i rješenje ovog suda poslovni broj 8 Ovrs-130/10-56 od 22. veljače 2013. (list 35 spisa) (tako i Županijski sud u Zagrebu poslovni broj 81 Gž-1624/2023-2 od 28. travnja 2023. i Županijski sud u Sisku poslovni broj Gž-336/2024-2 od 20. svibnja 2024. u predmetu između ovih stranaka, samo za druga vremenska razdoblja).

17. Sud nije posebno obrazlagao preostale navode i dokazne prijedloge stranaka dane tijekom postupka budući da pored gornjih utvrđenja nisu od utjecaja na rješenje spora niti bi doveli do drugačije odluke u pogledu glavne stvari.

18. Slijedom navedenog, sud je ukinuo platni nalog i odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučio kao pod točkom I izreke ove presude.

19. S obzirom na to da je platni nalog samo onaj dio rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojim se prihvaća zahtjev tužitelja da se tuženiku naloži plaćanje dospjele tražbine, a ne i odluka o troškovima ovršnog postupka, to je sud o troškovima postupka i to onog dijela koji se tiče izdavanja platnog naloga u sklopu rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, kao i onog nastalog u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se postupak završava (prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županjskih sudova održanom 2. lipnja 2017.).

19.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a pa kako su I i II-tuženik u cijelosti uspjeli u sporu u sporu, sud je našao osnovanim zatraženi trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi 50 bodova prema Tbr. 11. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. - dalje OT), što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV od 25% (Tbr. 46. OT) iznosi 125,00 EUR, odnosno uz povišenje tarifne stavke za zastupanje više osoba 10% prema Tbr. 40. toč. 1. OT iznosi 137,50 EUR. I i II-tuženiku je također priznat zatraženi trošak sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 26,54 EUR prema Zakonu o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/18., 51/23.) u svezi s Uredbom o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/23.). Kako je tužitelj u cijelosti izgubio u sporu, to je njegov zahtjev za naknadu troškova u cijelosti neosnovan.

19.2. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkama II i III izreke presude.

U Zagrebu 28. kolovoza 2025.

Sudac:

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi elektronički / pisano putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja uz rješenje o pristojbi na presudu

2. Tuženiku uz rješenje o pristojbi na prigovor protiv rješenja o ovrsi

Nacrt odluke izradio

sudski savjetnik: Ivana Zeljko