Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-173/2022-6
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Krajnović predsjednice vijeća, suca Berislava Babića, suca izvjestitelja i člana vijeća, sutkinje Jasne Bratek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Cvjetko Lupi, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 166, protiv 1. tužene NŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku - sinu CŠ, iz [adresa], 2. tuženika CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koga zastupa punomoćnik Tin Zdravković, odvjetnik u Zagrebu i 3. tuženika PŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbama 1. tužene NŠ i 2. tuženika CŠ, protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-734/2019-49 od 16. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Žalbe 1. tužene NŠ i 2. tuženika CŠ odbijaju se kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj P-734/2019-49 od 16. studenoga 2021.
II. Odbija se zahtjev 2. tuženika CŠ za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je tužiteljica JŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik 1/1 dijela zemljišno-knjižne čestice [katastarska čestica], kuća u [adresa], površine 59 m2 i dvorišta površine 105 m2, ukupne površine 164 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pa su NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (upisana u zemljišnoj knjizi kao [adresa]), CŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (adresa u zemljišnoj knjizi: [adresa]) i PŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] (adresa u zemljišnoj knjizi: [adresa]) dužni trpjeti da predmetna nekretnina bude upisana u zemljišnim knjigama na ime i vlasništvo tužiteljice JŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se tuženicima nalaže nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 8.300,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17. studenog 2021. do isplate, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude pravovremenu žalbu izjavila je 1. tužena NŠ pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Z akona o
parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP). Posebno ukazuje na bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. Predlaže da se preinači pobijana presuda i odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, a podredno da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.
2.1. Žalbu protiv presude izjavio je i 2. tuženik CŠ, zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, također ukazujući na bitnu povredu odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, s prijedlogom da se presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži trošak za sastav žalbe.
2.2. U odgovoru na žalbe tužiteljica se protivi navodima žalbi te ih predlaže odbiti kao neosnovane.
3. Žalbe nisu osnovane.
4. Ispitujući pobijanu presudu, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode 1. tužene NŠ i 2. tuženika CŠ, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.
5. Nije utvrđeno niti postojanje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tuženik s obzirom da je pobijana presuda jasna i razumljiva te se stoga može ispitati, a razlozi presude ne proturječe izvedenim dokazima.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi kako je dosjelošću stekla pravo vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica], kuća površine 59 m2 i dvorište površine 105 m2, na adresi [adresa] te da temeljem iste presude ishodi uknjižbu svog prava vlasništva u zemljišne knjige uz istovremeno brisanje tog prava sa imena upisanih suvlasnika.
7. U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće:
- da su kao suvlasnici predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama upisani 1. tužena NŠ i 2. tuženik CŠ, a da je predbilježeno pravo vlasništva za korist 3. tuženika PŠ, koji je u odgovoru na tužbu priznao tužbeni zahtjev,
- da se radi o nekretnini koja je bila u vlasništvu bivšeg muža 1. tužene NŠ i oca 2. tuženika CŠ, EŠ, koji je tu nekretninu prodao FŠ (sestri i prednici tužiteljice) i da se radilo o građevinskom zemljištu,
- da su EŠ, kao prodavatelj i FŠ, kao kupac, sklopili kupoprodajni ugovor radi prodaje te nekretnine za iznos od 35.000,00 tadašnjih dinara i da iz tog ugovora proizlazi kako je prodavatelj potvrdio primitak iznosa, a kupac stupio u posjed nekretnine 18. siječnja 1977.,
- da je na navedenom ugovoru stavljen pečat Porezne uprave o plaćenom porezu na promet nekretninama i potvrda da je prodavatelj vlastoručno potpisao ugovor,
- da u vrijeme sklapanja navedenog ugovora na strani prodavatelja nisu postojale bilo kakve zaprjeke koje bi dovele u sumnju zakonitost i istinitost navedenog pravnog posla,
- da je ubrzo nakon stupanja u posjed FŠ na tom zemljištu izgradila kuću, u koju je iste godine uselila zajedno s majkom, LŠ,
- da je FŠ umrla **.**.1988., a da je nekretninu naslijedila njena majka LŠ, koja je pak preminula **.**.2015. te su nekretninu naslijedile njene kćerke, tužiteljica i sestra AŠ, svaka u ½ dijela i da je ugovorom u kupoprodaji od **.**.2018., AŠ, svoj suvlasnički dio prodala tužiteljici,
- da je saslušanjem svjedoka i 2. tuženika CŠ utvrđeno da je tužiteljica kako osobno tako i putem svojih pravnih prednika u zakonitom, poštenom i samostalnom posjedu nekretnine koja je predmet postupka i to počev od 1977. godine, a da 2. tuženik CŠ niti osobno niti putem svojih prednika nije posjedovao istu nekretninu, već da je isti bio u samostalnom posjedu susjedne nekretnine, koja graniči sa nekretninom koja je predmet spora.
8. Na temelju svih provedenih dokaza i njihove pravilne ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja pravilno je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan s obzirom da je pravilno utvrdio kako je tužiteljica dokazala da je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem od svoje majke LŠ, a ona nasljeđivanjem od svoje kćerke FŠ, kao i temeljem kupoprodaje od sestre AŠ te da je ispunjena i zakonska pretpostavka vremena dosjedanja, kao i da je njezin posjed i posjed njezinih prednika imao potrebnu kvalitetu posjeda tj. da je bio samostalan, zakonit i pošten.
9. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje: ZV) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZV-a prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
10. Stoga je u razdoblju tužiteljičinog posjedovanja predmetne nekretnine kao i posjedovanja njezinih pravnih prednika u pogledu stjecanja vlasništva na nekretninama dosjelošću bilo na snazi više propisa i to do 30. kolovoza 1980. Austrijski Opći građanski zakonik (OGZ), od 1. rujna 1980. do 31. prosinca 1996. na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91, - dalje: ZOVO), a od 1. siječnja 1997. ZV.
11. U pogledu početka roka dosjedanja od strane tužiteljice i njezinih prednika, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da je isti rok počeo teći 1977. te odgovarajuće utvrđuje kako od tada nitko tužiteljicu i njene prednike ne osporava po pitanju posjeda sporne nekretnine niti je pitanje kupoprodaje zemljišta bilo dovedeno u dvojbu. Stoga od te godine, kada je prednica tužiteljice (FŠ) kupila građevinsko zemljište i na njemu izgradila kuću, a kada se primjenjivao OGZ i to kao pravna pravila temeljem čl. 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije te je prema pravnom pravilu iz paragrafa 1468. OGZ-a za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno vrijeme od 30 godina, da bi potom u kvalificirani posjed iste nekretnine stupila majka tužiteljice, LŠ i to temeljem nasljeđivanja iz 1998. godine, a potom u posjed iste nekretnine stupa tužiteljica i to nakon otvaranja nasljedstva iza smrti majke 2015., odnosno kupoprodaje suvlasničkog dijela sestre AŠ, kada se na rokove dosjedanja primjenjuje čl. 159. ZV-a.
12. Neosnovano u žalbi tuženik ističe da se posjed niti tužiteljice pa stoga niti njezinih prednica ne može smatrati zakonitim, poštenim i istinitim niti samostalnim pa da stoga nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva iste nekretnine dosjelošću s obzirom da iz kupoprodajnog ugovora od 18. siječnja 1977. proizlazi da je nekretnina koja je predmet spora (tada građevinsko zemljište) pripala u vlasništvo FŠ, prednici tužiteljice, a da je ugovor valjano ovjeren i priznat od tadašnjih tijela javne vlasti i da je ista odmah stupila u posjed nekretnine. Stoga su neosnovani žalbeni navodi 2. tuženika CŠ kako postoje nedoumice u svezi potpisa tog ugovora i zdravstvene sposobnosti njegovog prednika EŠ, za sklapanje takvog ugovora. Zbog toga je i sud prvog stupnja pravilno odbio izvođenje daljnjih dokaza po toj osnovi, budući je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje zakonite odluke te je sud prvog stupnja presudu pravilno donio na temelju materijalne dokumentacije i iskaza svjedoka i parničnih stranaka.
12.1. U ovom dijelu, a koji se odnosi na zakonitost, poštenje i istinitost posjeda tužiteljice i njezinih prednica sud u cijelosti prihvaća utvrđenje suda prvog stupnja kada navodi da je upravo nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora iz 1977. FŠ odmah stupila u posjed nekretnine i krenula s izgradnjom kuće. Dakle, i tužiteljica i njene prednice imale su valjan pravni temelj tog posjedovanja zbog čega se njihov posjed smatra zakonitim.
13. Svi naprijed navedeni pravni propisi koji su bili na snazi u vremenu kada su prednice tužiteljice i tužiteljica posjedovale nekretninu koja je predmet postupka identično reguliraju zakonitost i poštenje posjeda. Tako je pravnim pravilom iz paragrafa 316. OGZ-a regulirano da se posjed smatra zakonitim ako se zasniva na valjanom pravnom temelju, dok je prema paragrafu 326. OGZ-a posjed pošten ako posjednik nije imao razloga posumnjati da mu pripada pravo na posjed. Prema čl. 72. ZOV-a st. 1. posjed je zakonit ako se zasniva na pravovaljanoj pravnoj osnovi koja je potrebna za stjecanje prava vlasništva i ako nije pribavljen silom, prijevarom ili zloupotrebom povjerenja, a prema st. 2. posjed je savjestan odnosno pošten ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova. Nadalje, prema čl. 18. st. 1. ZV-a posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, dok je prema st. 3. istog članka posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.
14. S obzirom da je u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, utvrđeno da je tužiteljica u posjed sporne nekretnine stupila u trenutku otvaranja nasljedstva iza njene majke LŠ, tj. 14. lipnja 2015., odnosno kupoprodajom od sestre 8. ožujka 2018., a da je njena prednica LŠ u samostalan posjed iste nekretnine stupila u trenutku kada je istu nekretninu naslijedila tj. 21. kolovoza 1998. i to od kćerke FŠ, koja je nekretninu kupila 18. siječnja 1977. i odmah stupila u posjed iste, to proizlazi da je prema čl. 18. st. 1. i 3. ZV-a posjed tužiteljice u trenutku kada ga je stekla svakako bio i zakonit i pošten i istinit jer se zasniva na valjanoj pravnoj osnovi, a isto tako i posjed njenih prednica LŠ i AŠ, također je bio i zakonit i pošten i istinit. Posjed FŠ također se ima smatrati zakonitim, poštenim i istinitim jer se zasniva na zaključenom kupoprodajnom ugovoru temeljem kojega je i postala posjednik iste nekretnine.
15. Neosnovani su žalbeni navodi 2. tuženika CŠ da niti tužiteljica niti njene prednice nisu bile u samostalnom posjedu iste nekretnine budući je saslušanjem svjedoka i samog 2. tuženika CŠ utvrđeno da su kako tužiteljica tako i njezine prednice posjedovale predmetnu nekretninu i to samostalno. Naime 2. tuženik CŠ u svom iskazu potvrđuje činjenicu kako su prednice tužiteljice FŠ i LŠ živjele u kući koja je izgrađena na spornoj nekretnini i da ih je tamo viđao te s njima komunicirao i da u pogledu kuće u kojoj su boravile ništa nije bilo sporno.
15.1. Ovaj sud naglašava kako se prema čl. 11. st. 2. ZV-a posjed smatra samostalnim ako se ne dokaže suprotno, što 2. tuženik CŠ u ovom postupku kojim je osporavao samostalnost posjeda nije učinio.
16. S obzirom na sve navedeno, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je tužiteljica temeljem čl. 159. st. 1. i 2. i čl. 160. ZV-a stekla vlasništvo predmetne nekretnine s obzirom da su za isto ispunjene sve zakonske pretpostavke, uzimajući u vrijeme potrebno za dosjelost i vrijeme za koje su prednice tužiteljice posjedovale kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednik nekretninu koja je predmet postupka.
17. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita utemeljena na čl. 154. st. 1. a u vezi s čl. 155. ZPP-a.
18. Slijedom izloženog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
19. U skladu s navedenim, 2.tuženiku MŠ nije priznat trošak žalbe, jer sa istom nije uspio (članak 154. st. 1. ZPP).
20. S obzirom na navedeno, odlučeno je kao u izreci temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a.
Osijek, 28. kolovoza 2025.
Predsjednica vijeća
Katica Krajnović