REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Gž-226/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice AK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa odvjetnik Tomislav Radelić iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa Hrvoje Matić, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-699/2019-50 od 2. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj P-699/2019-50 od 2. prosinca 2024.
II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
I. Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o kreditu broj: 116-202/2005 od 26.09.2005. godine, sklopljen između tužiteljice ČK (ranije: AK) i prednika tuženika, Addiko Bank d.d. (HYPO ALPE-ADRIA-BANK d.d.), u dijelu:
- članka 6. koji glasi:
„Ugovorne strane su suglasne da je Banka od 1.10.2006. (prvi listopada dvijetisućešeste) godine ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ovisno o skupini klijenta u kojoj pripada Korisnik kredita.
Banka je ovlaštena za cijelo vrijeme otplate kredita promijeniti kamatnu stopu i prije isteka navedenog roka ako se Korisnik kredita ne pridržava bilo koje odredbe ovog Ugovora.
Korisnik kredita svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama, kao i sve njene kasnije izmjene i dopune.”
- članka 17. koji glasi:
„ Ukoliko korisnik kredita u roku od 60 (šezdeset) dana od dana isplate kredita ne preusmjeri svoja primanja na račun otvoren u Hypo Alpe-Adria-Bank d.d., Banka je ovlaštena kamatnu stopu promijeniti u komercijalnu… Ukoliko Korisnik kredita prestane primati svoja primanja na računa otvoreno u Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Banka je ovlaštena kamatnu stopu promijeniti u komercijalnu.“
II. Utvrđuje se da je ništetan Aneks br. 1 uz Ugovor o kreditu broj: 116-202/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 18.05.2010. u dijelu:
članka 3. koji glasi:
„Kamatna stopa je promjenjiva sukladno članku 6. (šesti) ovog Ugovora“,
- članka 8. koji glasi:
„Potpisom na ovom Aneksu Korisnik kredita, Fiducijarni dužnici i Sudužnik u cijelosti prihvaćaju odredbe ... Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ... sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz Osnovnog ugovora i ovog Aneksa.”
III. Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka prema ugovornim stranama Aneks br. 2 uz Ugovor o kreditu broj: 116-202/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 26.03.2012. u dijelu:
- članka 2. kojim se mijenja čl. 3 Ugovora o kreditu, koji glasi:
„Promjena kamatnih stopa vrši se sukladno aktu tuženika Metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. donesena temeljem Odluke o kamatnim stopama Hypo AlpeAdria-Bank d.d.“
- članka 2. kojim se dodaje čl. 3a koji glasi:
- „...čiju visinu utvrđuje Banka planom otplate kredita. Visina anuiteta, kao i rokovi dospijeća, utvrđuju se planom otplate koji čini sastavni dio ovog
Ugovora.“
„Banka će o visini anuiteta i svakoj promjeni visine anuiteta pismeno obavijestiti Korisnika kredita, koji svojim potpisom na ovom Ugovoru izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest Banke o visini i dospijeću anuiteta“
- te čl. 6. koji glasi:
„Potpisom na ovom Aneksu Korisnik kredita, Sudužnici i Fiducijarni dužnici u cijelosti prihvaćaju odredbe ... Odluku o kamatnim stopama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. ... sa svim izmjenama i dopunama istih koje budu donesene za vrijeme postojanja tražbina Banke iz Osnovnog ugovora s pripadajućim Aneksima.”
IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništavim Aneksa br. 1 uz Ugovor o kreditu broj: 116-202/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od dana 18.05.2010. u dijelu:
- članka 3. koji glasi:
„Na preostali iznos kredita u iznosu od 19.332,65 CHF
(devetnesttisućatristitridesetdva i 65/100 švicarskih franaka) u kunskoj
protuvrijednosti obračunavaju se kamate od 6,20 % (šestcijelihdvadeset posto) dekurzivno godišnje“.
V. Odbija se zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništavim Aneks br. 2 uz Ugovor o kreditu broj: 116-202/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine od dana 26.03.2012. u dijelu članka 2. kojim se mijenja čl. 3. Ugovora o kreditu koji glasi: „Na glavnicu kredita se obračunavaju kamate od 5,45 % (petcijelihčetrdesetepet posto), dekurzivno godišnje“.
VI. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 574,99 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
- na iznos 4,62 EUR od dana 06.07.2006. pa do isplate;
- na iznos 4,60 EUR od dana 06.07.2006. pa do isplate;
- na iznos 4,58 EUR od dana 08.09.2006. pa do isplate;
- na iznos 4,60 EUR od dana 06.10.2006. pa do isplate;
- na iznos 4,61 EUR od dana 17.10.2006. pa do isplate;
- na iznos 4,60 EUR od dana 07.11.2006. pa do isplate;
- na iznos 4,58 EUR od dana 06.12.2006. pa do isplate;
- na iznos 4,53 EUR od dana 06.01.2007. pa do isplate;
- na iznos 4,50 EUR od dana 06.02.2007. pa do isplate;
- na iznos 4,50 EUR od dana 06.03.2007. pa do isplate;
- na iznos 4,51 EUR od dana 06.04.2007. pa do isplate;
- na iznos 4,45 EUR od dana 08.05.2007. pa do isplate;
- na iznos 4,40 EUR od dana 06.06.2007. pa do isplate;
- na iznos 4,37 EUR od dana 06.07.2007. pa do isplate;
- na iznos 4,40 EUR od dana 07.08.2007. pa do isplate;
- na iznos 4,42 EUR od dana 07.09.2007. pa do isplate;
- na iznos 7,03 EUR od dana 04.10.2007. pa do isplate;
- na iznos 7,01 EUR od dana 07.11.2007. pa do isplate;
- na iznos 7,10 EUR od dana 06.12.2007. pa do isplate;
- na iznos 7,06 EUR od dana 04.01.2008. pa do isplate;
- na iznos 7,19 EUR od dana 05.02.2008. pa do isplate;
- na iznos 7,26 EUR od dana 05.03.2008. pa do isplate;
- na iznos 14,25 EUR od dana 03.04.2008. pa do isplate;
- na iznos 13,90 EUR od dana 06.05.2008. pa do isplate;
- na iznos 13,76 EUR od dana 04.06.2008. pa do isplate;
- na iznos 13,93 EUR od dana 03.07.2008. pa do isplate;
- na iznos 13,68 EUR od dana 02.08.2008. pa do isplate;
- na iznos 13,69 EUR od dana 04.09.2008. pa do isplate;
- na iznos 13,84 EUR od dana 02.10.2008. pa do isplate;
- na iznos 14,97 EUR od dana 06.11.2008. pa do isplate;
- na iznos 14,21 EUR od dana 04.12.2008. pa do isplate;
- na iznos 16,68 EUR od dana 06.01.2009. pa do isplate;
- na iznos 16,84 EUR od dana 05.02.2009. pa do isplate;
- na iznos 16,91 EUR od dana 04.03.2009. pa do isplate;
- na iznos 16,71 EUR od dana 04.04.2009. pa do isplate;
- na iznos 16,75 EUR od dana 06.05.2009. pa do isplate;
- na iznos 16,44 EUR od dana 03.06.2009. pa do isplate;
- na iznos 16,21 EUR od dana 03.07.2009. pa do isplate;
- na iznos 16,27 EUR od dana 05.08.2009. pa do isplate;
- na iznos 16,39 EUR od dana 03.09.2009. pa do isplate;
- na iznos 16,38 EUR od dana 03.10.2009. pa do isplate;
- na iznos 16,26 EUR od dana 17.12.2009. pa do isplate;
- na iznos 16,49 EUR od dana 17.12.2009. pa do isplate;
- na iznos 16,67 EUR od dana 06.01.2010. pa do isplate;
- na iznos 16,93 EUR od dana 04.02.2010. pa do isplate;
- na iznos 16,87 EUR od dana 03.03.2010. pa do isplate;
- na iznos 17,22 EUR od dana 03.04.2010. pa do isplate;
- na iznos 17,15 EUR od dana 05.05.2010. pa do isplate;
- na iznos 2,02 EUR od dana 03.06.2010. pa do isplate;
- na iznos 2,16 EUR od dana 03.07.2010. pa do isplate;
- na iznos 2,13 EUR od dana 04.08.2010. pa do isplate;
- na iznos 2,21 EUR od dana 04.09.2010. pa do isplate;
- na iznos 2,18 EUR od dana 05.10.2010. pa do isplate;
- na iznos 2,14 EUR od dana 05.11.2010. pa do isplate;
- na iznos 2,23 EUR od dana 04.12.2010. pa do isplate;
- na iznos 0,05 EUR od dana 05.01.2011. pa do isplate;
- na iznos 0,05 EUR od dana 03.02.2011. pa do isplate;
- na iznos 0,05 EUR od dana 03.03.2011. pa do isplate;
- na iznos 0,05 EUR od dana 05.04.2011. pa do isplate;
- na iznos 0,05 EUR od dana 04.05.2011. pa do isplate;
- na iznos 0,05 EUR od dana 03.06.2011. pa do isplate;
- na iznos 0,05 EUR od dana 05.07.2011. pa do isplate;
- na iznos 0,05 EUR od dana 03.08.2011. pa do isplate;
- na iznos 0,05 EUR od dana 03.09.2011. pa do isplate;
- na iznos 0,05 EUR od dana 05.10.2011. pa do isplate;
- na iznos 2,19 EUR od dana 16.03.2013. pa do isplate;
- na iznos 2,22 EUR od dana 20.03.2013. pa do isplate;
- na iznos 2,23 EUR od dana 20.03.2013. pa do isplate;
- na iznos 2,22 EUR od dana 16.04.2013. pa do isplate;
- na iznos 2,17 EUR od dana 16.04.2013. pa do isplate;
- na iznos 2,21 EUR od dana 16.04.2013. pa do isplate;
- na iznos 2,22 EUR od dana 18.02.2014. pa do isplate;
- na iznos 2,20 EUR od dana 27.02.2014. pa do isplate;
- na iznos 2,15 EUR od dana 27.02.2014. pa do isplate;
- na iznos 2,14 EUR od dana 27.02.2014. pa do isplate;
- na iznos 2,16 EUR od dana 14.03.2014. pa do isplate;
- na iznos 2,18 EUR od dana 14.03.2014. pa do isplate;
- na iznos 2,21 EUR od dana 18.03.2014. pa do isplate;
- na iznos 2,19 EUR od dana 18.3.2014. pa do isplate;
- na iznos 2,20 EUR od dana 18.3.2014. pa do isplate;
- na iznos 2,21 EUR od dana 18.3.2014. pa do isplate. po stopi do 31.12.2007. u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, za razdoblje od 1.1.2008. do 31.7.2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1.08.2015. do 31.12.2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a za razdoblje od dana 1.1.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, uvećano za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
VII. Odbija se zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 613,55 eura, sa pripadajućom
zakonskom zateznom kamatom.
VIII. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.
2. Prvostupanjsku presudu u stavcima I., II., III., VI. i VIII. izreke pobija tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 57/2011,148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu: ZPP-a). Predlaže da se ista preinači u smislu žalbenih navoda uz naknadu troškova postupka, podesno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
2.1. Žalbu podnosi i tužiteljica protiv dijela presude u stavcima IV., V., VII. i VIII. izreke zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitnih povreda odredaba parničnog postupka i odluke o troškovima postupka. Predlaže da se pobijani dio presude preinači u smislu žalbenih navoda, podredno da se u pobijanom dijelu presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, budući tužiteljica ne obrazlaže na koju bitnu postupovnu povredu zakona se u svojoj žalbi poziva, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu članka. 365. stavak 2. ZPP-a. Nadalje ovaj sud nalazi da neosnovano tuženik upire na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, iz razloga jer da se sud prvog stupnja odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu utuženog iznosa, pozvao isključivo na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda poslovni broj P 1401/12, bez iznošenja pravne osnove za takav postupak, Protivno tumačenju tuženika, iz obrazloženja pobijane presude, nepobitno proizlazi da je sud prvog stupnja u obrazloženu svoje odluke naveo zakonske odredbe temeljem koje se odnose na pitanje ništetnosti , utvrđuje razloge ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te obrazlaže utvrđene činjenice koje je utvrdio suprotno tvrdnji tuženika i iz saslušanja tužiteljice kao stranke i iz provedenog knjigovodstvenog vještačenja.
6. U odnosu na činjenicu da se prvostupanjski sud pored toga, pozvao i na stajalište izraženo u presudi Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž 7129/2013 od 13. lipnja 2014., za napomenuti je da ovlaštenje suda na pozivanje na spomenutu presudu proizlazi iz članka 502a. u svezi sa člankom 502.c. ZPP-a, članka 118. i članka 106. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/2014, 110/15, dalje: ZZP-a/14), a na koje se odredbe prvostupanjski sud i poziva u svojoj odluci. Osim toga, u prilog prednjem govori i stajalište izneseno u obrazloženju odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019.
7. Isto tako neosnovano tuženik upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao i pogrešne primjene materijalnog prava u odnosu na odluke sadržane u dosuđujućem dijelu prvostupanjske presude, dok se i tužiteljica neosnovano poziva na te zakonske žalbene razloge u odnosu na odbijajući dio iste presude.
8. Iz rezultata dokaznog postupka u bitnome proizlazi: -da su tužiteljica kao korisnica kredita te pravni prednik tuženika, Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao kreditor 26. rujna 2005. sklopili Ugovor o kreditu br. 116-202/2005, kojim je tužiteljici stavljen na raspolaganje kredit u iznosu od 25.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora na dan isplate, uz kamatnu stopu od 3,99% koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnoj stopi kreditora,
-da se kamatna stopa tijekom ugovornog razdoblja mijenjala od početne 3,99 % koja je vrijedila do 30. travnja 2006., pa 4,60 % koja je vrijedila do 31. kolovoza 2007., zatim 5,00% koja je vrijedila do 29. veljače 2008., pa 5,99% koja je vrijedila do 30. studenog 2008., pa 6,20% koja je vrijedila do 30. studenog 2010., pa 5,95% koja je vrijedila do 30. rujna 2011., pa 5,45% koja je vrijedila do 31. prosinca 2013., te 3,23% koja je vrijedila do 1. kolovoza 2015., s tim što su kamatne stope od 6,20 % i 5,45% ugovorene sklapanjem Aneksa broj 1. 18. svibnja 2010. i Aneksa broj 2. dana 26. ožujka 2012.
-da je iz provedenog financijskog vještačenja vidljivo da razlika anuiteta uslijed jednostranog povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu redovnu kamatu iznosi 574,99 eura.
8.1. S obzirom na takova utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud postupio, kada se u konkretnom slučaju, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice, pozvao na utvrđenja sadržana u presudi poslovni broj Pž 7129/13, presudama Vrhovnog suda RH-a poslovni broj Revt 249/2014 od 9. travnja 2015., Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018 od 3. rujna 2019., iz kojih proizlazi da kod promjenjive kamatne stope ugovorna obveza potrošača ovisi o promjenjivom bitnom elementu i zato je posebno rizična i potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, pa to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, što je protivno načelu savjesnosti i poštenja, te time i ništetno.
8.2. Nastavno tome, a ocjenjujući i ostale provedene dokaze, te se pozivajući na članak 118. ZZP-a/14, u svezi članka 502.a. i 502.c. ZPP-a, osnovano prvostupanjski sud smatra da je vezan za utvrđenja iz ranije citiranih presuda, ali provodi i dokaze na okolnost utvrđenja ništetnih konkretnih ugovornih odredaba i saslušava tužiteljicu, dok je tuženik odustao od svog dokaznog prijedloga za saslušanje djelatnice banke kao svjedokinje. Slijedom navedenog, te uvažavajući članke 3. i 4., 269., 272. i 323. Zakona o obveznim odnosima Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje ZOO), kao i stajalište izneseno u presudi Vrhovnog suda RH-a poslovni broj Rev 3142/2018 od 19. ožujka 2019., sud prvog stupnja utvrđuje osnovanim zahtjev tužiteljice za povrat iznosa preplaćenih zbog ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
8.3. Obzirom na prednje, te cijeneći sadržaj čl. 241. i 225. ZOO-a, prvostupanjski sud je pravilno odbio kao neosnovan tuženikov prigovor zastare potraživanja tužiteljice, te pravilno tumači i pitanje prekida zastare, uz uvažavanje stajališta Vrhovnog suda RH iznesenom o tom pitanju u odluci broj Rev-2245/2017-2 od 20. ožujka 2018. Dakle nisu pravno utemeljeni žalbeni navodi tuženika kojima pobija pravilnost primjene mjerodavnog materijalnog prava od strane prvostupanjskog suda u odnosu na osnovanost istaknutog prigovora zastare. Prvostupanjski sud je u obrazloženju svoje odluke, odbio ovaj tuženikov prigovor, smatrajući da je zastara prekinuta podnošenjem tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu 4. travnja 2012., u sporu za zaštitu kolektivnih prava, te je zastara u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu ponovno počela teći prvog slijedećeg dana od pravomoćnosti iste odluke 13. lipnja 2014., Kako je u konkretnom slučaju, tužba tužiteljice zaprimljena kod suda prvog stupnja 14. lipnja 2019., a za institut stjecanje bez osnove, vrijedi opći zastarni rok od 5 godina, to obzirom na datume kad je zastara počela iznova teći, žalba tuženika u tom dijelu nije osnovana.
9. Visinu tužbenog zahtjeva tužiteljice koji je osnovan zbog jednostrane promjene kamatne stope u ugovoru o kreditu, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka, koji u računskom dijelu stranke nisu osporavale, pri čemu sud prvog stupnja osnovano nije uzeo u obzir tzv. negativne razlike, kada je u otplati kredita došlo do smanjenja kamatne stope, jer sud nije ni bio dužan odlučivati o istome, s obzirom da tuženik do zaključenja prethodnog postupka nije postavio ni protutužbeni zahtjev ni prigovor prijeboja. Sud drugog stupnja nadalje smatra neosnovanima i žalbene navode tuženika u dijelu u kojem pobija pravilnost odluke suda prvog stupnja u odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđenu glavnicu, pozivajući se na praksu pojedinih sudova. Suprotno tumačenju tuženika, kako iz cjelokupnog obrazloženja pobijane odluke suda prvog stupnja, ali isto tako i iz obrazloženja odluka, na koje se isti osnovano pozvao, nesumnjivo proizlazi da je odredba tuženika kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa prema odluci Banke, bez mogućnosti tužiteljice da o istoj ugovornoj odluci pregovara, nepoštena, to u kontekstu nedvojbene činjenice da je tuženik sastavljač predmetnog Ugovora o kreditu, nameće se logičnim zaključak da je isti nepošten stjecatelj, te da je stoga sukladno čl. 1115. ZOO-a u obvezi platiti zatezne kamate od dana stjecanja kako je pravilno sud prvog stupnja i odlučio.
10. Prvostupanjski sud je svojom odlukom odbio dio tužbenog zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na iznose preplaćenih kamata koji proizlaze iz zaključenih Aneksa osnovnog ugovora o kreditu, kojima je utvrđena nova glavnica, rok otplate i nova kamatna stopa, a podnesenu žalbu tužiteljice koja se odnosi na taj dio presude, sud drugog stupnja nalazi neosnovanom. Naime, pravilno je stajalište prvostupanjskog suda, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, da se u tom slučaju kada je do ugovaranja nove kamatne stope došlo suglasnom voljom stranaka, a ne jednostranom odlukom tuženika, ne može smatrati da je takova ugovorna odredba o kamatnoj stopi ništetna i na nju se ne mogu protezati učinci presude donesene u kolektivnom sporu. Zbog toga je prvostupanjski sud pravilno zatražio od sudskog knjigovodstvenog vještaka izračun preplaćenih iznosa s osnove povećanja kamatnih stopa bez uzimanja u obzir kamatnih stopa određenih aneksima ugovora o kreditu, tako da je pobijana presuda materijalno pravno osnovana i u dijelu u kojem je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odbijen.
11. Tuženik u svojoj žalbi samo paušalno, bez specificiranog obrazloženja, navodi da podnosi žalbu i protiv odluke o troškovima parničnog postupka iz stavka VIII. izreke presude, kojom je prvostupanjski sud odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove, dok tužiteljica u svojoj žalbi napada tu odluku zbog pogrešne primjene materijalnog prava, jer prvostupanjski sud nije uzeo u obzir osim uspjeha u pogledu visine tužbenog zahtjeva, njen uspjeh u sporu u pogledu pravne osnove njenih zahtjeva.
12. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi zauzeo pravno stajalište o primjeni odredbe članka 154. stavak 4. ZPP-a smatrajući da su stranke podjednako uspjele u sporu, a koje stajalište prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, neosnovano tužiteljica u žalbi tvrdi da sud prvog stupnja nije uzeo u obzir da je ona uspjela u sporu u pogledu osnove tužbenog zahtjeva u većem omjeru od tuženika, a to stoga što je prvostupanjski sud utvrdio osnovanim i dio tužbenog zahtjeva s osnove ništetnosti promjenjive kamatne stope i iz osnovnog ugovora i iz aneksa ugovora, što međutim nije pravilno tumačenje uspjeha tužiteljice u parnici, jer je tužiteljica odbijena s dijelom zahtjeva za utvrđenje ništetnosti kamatne stope koja je utvrđena zaključenim aneksima ugovora, a budući se odbijeni dio tužbenog zahtjeva u pogledu visine odnosi upravo na novčani iznos izračunat prema tim kamatnim stopama iz aneksa ugovora, tužiteljica nije uspjela u sporu ni u pogledu osnove tog dijela svog zahtjeva. Zbog toga je sud drugog stupnja nalazeći žalbe stranaka neosnovanima i u pogledu pobijane odluke o troškovima postupka, iste žalbe odbio, a prvostupanjsku presudu i u tom dijelu potvrdio.
13. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbijeni su zahtjevi stranaka za naknadu troškova drugostupanjskog postupka, jer u istom stranke sa svojim žalbama nisu uspjele.
14. Iz svih iznesenih razloga, sud drugog stupnja je odlučio odbiti žalbe stranaka i potvrditi pobijanu presudu u cijelosti, pa je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ove presude.
U Požegi, 28. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Branimir Miljević
