REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-232/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Jajaš & Vukelić d.o.o. iz Rijeke, protiv tuženice Addiko Bank d.d., sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877, zastupano po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru broj P-2049/2019-50 od 5. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2049/2019-50 od 5. rujna 2024. u pobijanim stavcima I., II., III., IV., V. i VI. izreke.

II. Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka dijelovi odredbe čl. 6. Ugovora o kreditu br. 236-75/2006, zaključenog između tuženika Addiko Bank d.d. , [adresa], OIB: 140 363 338 77, (Podružnica Zadar) te tužiteljice kao korisnika kredita i založnog sudužnika, CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] 124 89, kojeg su ugovorne strane zaključile dana 03. travnja 2006. godine, solemniziranog po Javnom bilježniku iz Zadra, Alkica Kolega Zubčić, C 9, dana 05. travnja 2006. godine, pod posl. Br. OU-318/06-1, i to u dijelu „

...banka je ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe – Adria – Bank d. d. ili drugog aka banke. Korisnik kredita izjavljuje da je suglasan i da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest o visini kamatne stope, visini anuiteta, te novi otplatni plan u skladu s promijenjenom kamatnom stopom“.

II. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka dijelovi odredbe čl. 1. st.1. Ugovora o kreditu br. 236-75/2006, zaključenog između tuženika Addiko Bank d.d. , [adresa], OIB: 140 363 338 77, (Podružnica Zadar) te tužiteljice kao korisnika kredita i založnog sudužnika, CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] 124 89, kojeg su ugovorne strane zaključuie dana 03. travnja 2006. godine, solemniziranog po Javnom bilježniku iz Zadra, Alkica Kolega Zubčić, C 9, dana 05. travnja 2006. godine, pod posl. Br. OU-318/06-1, i to u dijelu

„… Kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 36.000,00 CHF (tridesetšesttisuća švicarskih franaka) prema srednjem tečaju za CHF Hypo AlpeAdria-Bankd.d. važećem na dan korištenja kredita, i to pod niže navedenim uvjetima.“

III. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 3. st. 2. Ugovora o kreditu br. 236-75/2006, zaključenog između tuženika Addiko Bank d.d. , [adresa], OIB: 140 363 338 77, (Podružnica Zadar) te tužiteljice kao korisnika kredita i založnog sudužnika, CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] 124 89, kojeg su ugovorne strane zaključuie dana 03. travnja 2006. godine, solemniziranog po Javnom bilježniku iz Zadra, Alkica Kolega Zubčić, C 9, dana 05. travnja 2006. godine, pod posl. Br. OU-318/06-1, i to u dijelu „U razdoblju od dana korištenja kredit do stavljanja kredita u oplatu , Banka obračunava interkalarnu kamatu na iskorišteni iznos kredita u visini redovne kamatne stope iz stavka 1. ovog članka. Kamata se obračunava u CHF, a naplaćuje u kunama po važečem srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. Interkalarna kamata naplaćuje se od iznos kredita prilikom korištenja kredita.“

IV. Utvrđuje se da je ništetna i bez pravnog učinka odredba čl. 4. st. 3. Ugovora o kreditu br. 236-75/2006, zaključenog između tuženika ADDIKO BANK d.d. , [adresa], OIB: 140 363 338 77, (Podružnica Zadar) te tužiteljice kao korisnika kredita i založnog sudužnika, CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] 124 89, kojeg su ugovorne strane zaključuie dana 03. travnja 2006. godine, solemniziranog po Javnom bilježniku iz Zadra, Alkica Kolega Zubčić, C 9, dana 05. travnja 2006. godine, pod posl. Br. OU-318/06-1, i to u dijelu „Kredit se otplaćuje u 360 (tristošezdeset) mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 187,79 CHF (stodevedesetosam švicarskih franaka i 79/100) obračunatih po srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. na dan plaćanja. Anuiteti dospijevaju zadnjeg dana u mjesecu, prvi anuitet dospijeva zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi iza mjeseca u kojem je kredit iskorišten.“

V. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. , [adresa], OIB: 140 363 338 77, (Podružnica Zadar), da isplati tužiteljici kao korisniku kredita i založnog sudužnika, CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] 124 89, iznos od 1.435,91 EUR na ime razlike između naplaćenih kamata i kamata prema početnom otplatnom planu, zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku za svaki pojedinačni iznos i to na iznose od:

– 3,22 eura sa z.z. kamatom tekućom od 11.09.2007. pa do isplate

– 3,17 eura sa z.z. kamatom tekućom od 07.11.2007. pa do isplate

– 3,17 eura sa z.z. kamatom tekućom od 29.12.2007. pa do isplate

– 3,28 eura sa z.z. kamatom tekućom od 18.01.2008. pa do isplate

– 3,32 eura sa z.z. kamatom tekućom od 07.03.2008. pa do isplate

– 3,32 eura sa z.z. kamatom tekućom od 11.04.2008. pa do isplate

– 12,35 eura sa z.z. kamatom tekućom od 15.05.2008.. pa do isplate

– 12,39 eura sa z.z. kamatom tekućom od 18.06.2008. pa do isplate

– 12,43 eura sa z.z. kamatom tekućom od 05.07.2008. pa do isplate

– 12,26 eura sa z.z. kamatom tekućom od 12.08.2008. pa do isplate – 12,39 eura sa z.z. kamatom tekućom od 20.09.2008. pa do isplate

isplate

9. pa do isplate

1.06.2009. pa do isplate

ćom od 17.10.2009. pa do isplate

tom tekućom od 05.03.2010. pa do isplate

.z. kamatom tekućom od 08.07.2010. pa do isplate

eura sa z.z. kamatom tekućom od 19.10.2010. pa do isplate

isplate

. pa do isplate

.01.2012. pa do isplate

om od 18.05.2012. pa do isplate

-19,64 eura sa z.z. kamatom tekućom od 04.08.2013. pa do isplate

-19,60 eura sa z.z. kamatom tekućom od 15.08.2013. pa do isplate

atom tekućom od 06.09.2012. pa do isplate

z.z. kamatom tekućom od 24.01.2013. pa do isplate

eura sa z.z. kamatom tekućom od 21.05.2013. pa do isplate

isplate

VI. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. , [adresa], OIB: 14036333877, (Podružnica Zadar), da isplati tužiteljici kao korisniku kredita i založnog

sudužnika, CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.626,10 EUR na ime preplate nastale radi promjene tečaja CHF za kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama koje teku za svaki pojedinačni iznos i to na iznose od:

te

tom tekućom od dana 18. siječnja 2008. pa do isplate

nja 2008. pa do isplate

tekućom od dana 09. prosinca 2008. pa do isplate

ujka 2009. pa do isplate

m tekućom od dana 05. rujna 2009. pa do isplate

sinca 2009. pa do isplate

m tekućom od dana 18. kolovoza 2010. pa do isplate

ada 2010. pa do isplate

om tekućom od dana 02. lipnja 2011. pa do isplate

oza 2011. pa do isplate

atom tekućom od dana 14. ožujka 2012. pa do isplate

ipnja 2012. pa do isplate

kamatom tekućom od dana 24 siječnja 2013. pa do isplate

tekućom od dana 31. srpnja 2013. pa do isplate

2013. pa do isplate

16,83 EUR sa z.z. kamatom tekućom od dana 11. veljače 2014. pa do isplate

m tekućom od dana 21. lipnja 2014. pa do isplate

a 2014. pa do isplate

om tekućom od dana 21. svibnja 2015. pa do isplate

ovoza 2015. pa do isplate

.

VII. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. , [adresa], OIB: 14036333877, (Podružnica Zadar), da isplati tužiteljici kao korisniku kredita i založnog

sudužnika, CO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 5,782,00 eura na ime pretplate nedospjele glavnice, zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama koje tekuće na navedeni iznos od dana 01.11.2015.g., sve u roku od 15 dana.“

VIII. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

2. Protiv prvostupanjske presude tužena je pravovremeno podnijela žalbu zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a automatskim pozivanjem na presudu donesenu u kolektivnom sporu, te time i povredu iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 502.c ZPP-a, a također da je navedena apsolutno bitna povreda počinjena time što je sud bez obrazloženja odbio provesti predloženo dopunsko financijsko vještačenje na okolnosti ispravnosti provedene konverzije. Nadalje je tužena mišljenja da je pogrešno odlučeno i o prigovoru zastare, a pogrešna je i odluka suda o dosuđenim zateznim kamatama. Predlaže da se žalba prihvati i da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti i da se tužiteljici naloži da tuženoj plati troškove parničnog postupka ili da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak sastava žalbe.

3. U podnesenom odgovoru na žalbu tužiteljica osporava sve žalbene navode i predlaže da se žalba tužene odbije kao neosnovana uz naknadu troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe.

4. Žalba tužene nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda tužene, te pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede postupka, drugostupanjski sud je ocijenio da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede na koje se na temelju odredbe članka 356. stavak 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti. Nije osnovano ni žalbeno isticanje tuženika da bi presuda bila opterećena bitnom povredom iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer ista nema nikakvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati u žalbenom postupku. Odluka suda da ne prihvati prijedlog tužene za dopunu sudskog financijskog vještačenja, ne može predstavljati bitnu postupovnu povredu na koju se poziva tužena, jer je takova odluka donesena u okviru ovlaštenja suda u rukovođenju postupkom, a osim toga prijedlog tužene se temelji na primjeni druge metodologije vještačenja, što je pravno pitanje o kojem prvostupanjski sud odlučuje u svezi s odlukom o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Neosnovano tužena navodi istu bitnu povredu zakona i u vezi pozivanja suda na efekte presude donesene u kolektivnom sporu, s obzirom da suprotno navodima žalbe odredba članka 502.c ZPP-a i odnosne odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 41/14,110/15 i 14/19) propisuju direktni učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se pozivaju na utvrđenja iz pravomoćne presude iz tog spora u posebnim parnicama radi ostvarenja prava potrošača, zbog čega nije ostvarena ni relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 502.c ZPP-a koju u žalbi ističe tužena.

6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, na koji se ukazuje navodima žalbe, jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a. Pored pozivanja na utvrđenja iz pravomoćne presude u kolektivnom sporu, prvostupanjski sud je u ovom postupku izveo sve dokaze koji su bili potrebni za utvrđenje bitnih činjenica, pa je tako u svrhu dokazivanja saslušana tužiteljica i po tuženoj predloženi svjedok EO, izvršen je uvid u dokaznu dokumentaciju, te je provedeno financijsko vještačenje po sudskom vještaku mr. sc. Martini Mate. Tužena se u žalbi u okviru ovog zakonskog žalbenog razloga poziva na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje jer sud nije saslušao javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu, međutim sudska praksa je u pogledu tog dokaznog prijedloga u identičnim sporovima zauzela stajalište da javnog bilježnika nije potrebno saslušavati, pa je sud drugog stupnja zaključio da je žalba tužene i u okviru ovog zakonskog žalbenog razloga neosnovana.

7. Predmet spora između stranaka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnosti odredaba ugovora o kreditu broj: 236-75/2006 od 3. travnja 2006. i zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa s osnova pretplate zbog nepoštenih odredaba predmetnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i primjeni valutne klauzule.

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je pravilno utvrdio:

- da su tužiteljica, kao korisnik kredita, i prednica tuženice, kao davatelj kredita, sklopili Ugovor o kreditu broj 236-75/2006 od 3. travnja 2006., kojim se prednica tužene obvezala staviti tužiteljici na raspolaganje iznos od 36.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, uz kamatu od 5,25% godišnje, koja će se mijenjati temeljem odluke banke, uz otplatu kredita u 360 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 198,79 CHF obračunatim po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja.

- da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike hrvatske poslovni broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više tuženika, među ostalim i tuženice u ovom postupku, pravomoćno utvrđeno da su tuženici povrijedili kolektivni interes i prava potrošača i korisnika kredita tako što su potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te se o istoj nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe,

- da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14. lipnja 2018., poslovni broj: Pž-6632/17 odbijena žalba protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1041/12 od 4. srpnja 2013. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu za koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula),

- da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev 2221/18-11, između ostalog, odbijena i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018, u djelu kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P1401/12 od 4. srpnja 2013. u pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći o njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak;

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka financijsko-knjigovodstvene struke proizlazi da je prednica tužene u spornom razdoblju tijekom otplate kredita mijenjala kamatnu stopu na više od ugovorene i da je zbog promjene kamatne stope i promjene tečaja valute CHF naplatila ukupno više iznos od 5.062,01 eura ;

- da su stranke 30. rujna 2015. sklopile Aneks uz Ugovor o kreditu broj: 236-75/2006 kojim je kredit konvertiran s valutnom klauzulom u eure;

- da po osnovi preplate tužiteljici u konverziji nije priznato ništa, već je navedeno da preplate nema;

- da je tužiteljica potrošač, jer je kredit uzela zbog rješavanja stambenog pitanja i da je ugovor o kreditu tipski ugovor;

- da je tužiteljica predmetni kredit u CHF izabrala jer je od strane službenika banke bila uvjerena da je to najpovoljniji kredit.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo u odnosu na postavljeni zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredaba, jer se u konkretnom slučaju radi o ugovornim odredbama kojima se povređuju prava potrošača, što je utvrđeno u postupku koji se vodio po kolektivnoj tužbi i postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-1401/12 od 4. srpnja 2013., što ima za posljedicu ništetnost navedenih ugovornih odredaba.

10. Naime, u konkretnom slučaju nije sporno da se radilo o tipskom ugovoru kakav je prednica tužene u to vrijeme sklapala s većim brojem korisnika kredita, te da je ugovoreno da će tužiteljica plaćati redovnu kamatu koja je tijekom obveze i po ugovoru promjenjiva, a temeljem Odluke o kamatnim stopama tuženice, koja kamatna stopa je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 5,25% godišnje. Korisnik kredita, ovdje tužiteljica, obvezala se kredit vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama za vrijeme i na način utvrđen Ugovorom.

11. Za ocjenu valjanosti ugovorenih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 96/03 – dalje ZZP) za razdoblje od 27. srpnja 2005. do kada je taj zakon bio na snazi, potom od 7. kolovoza 2007. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne Novine" broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) kada je taj Zakon stupio na snagu do 31. prosinca 2008. Odredbom članka 84. ZZP/03 kao i kasnije odredbom članka 99. Zakona propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijenu poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

12. Potrošačem se smatra svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (članak 3. točka 1. ZZP-a/2003 i ZZP-a/2007), a koji status je u postupku utvrđen za tužiteljicu, a tužena nije dokazala suprotno.

13. Direktivom 93/13/EEZ su utvrđeni ciljevi koje moraju ostvariti sve države članice Europske unije, između ostalog i člankom 3. u kojem se navodi: da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora (članak 3. stavak 1.); da se uvijek smatra da se o nekoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ona sastavljena unaprijed, pa potrošač nije mogao utjecati na njezin sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranog standardnog ugovora, da činjenica da se o određenim aspektima neke odredbe ili o nekoj određenoj odredbi pregovaralo ne isključuje primjenu članka 3. na ostatak ugovora, ako opća ocjena ugovora ukazuje na to da se ipak radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru i da kad god prodavatelj robe ili pružatelj usluga izjavi da se o nekoj standardnoj odredbi pojedinačno pregovaralo, teret dokaza je na njemu (članak 3. stavak 2.).

14. Prema navedenim odredbama i ciljevima postavljenim Direktivom 93/13/EEZ, a vezano za promjenjivu stopu redovne kamate i valutu glavnice u CHF, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (postojanje povrede propisa zaštite potrošača) obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete ili isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika (istovjetno članak 138. a u vezi s člankom 131. stavkom 1. ZZP-a/2007). U smislu tih zakonskih odredbi, ciljeva Direktive 93/13/EEZ i odredbe članka 502.c ZPP-a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi tužbe iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tužene, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužiteljica ovlaštena štititi, time da će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se osoba na njih pozvati, za zaključiti je da u ovom postupku sud obvezuju odluke iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača koje utvrđuju da je došlo do povrede propisa zaštite potrošača, odnosno da navedene odluke imaju direktni učinak i obvezuju sudove i da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošači mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen po tužbi iz članka 502.a stavka 1. ZPP-a.

15. U presudama zaštite kolektivnih interesa i prava (Visoki trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/2013-4 od 13. lipnja 2014. /presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/2014 od 9. travnja 2015./ u odnosu na ugovaranje promjenjive stope redovne kamate, Trgovački sud u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visoki Trgovački sud Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. u odnosu na valutu CHF), stranka kojih je bila i tužena, a kojom je, između ostalog, obuhvaćeno razdoblje sklapanja potrošačkih ugovora od 1. lipnja 2004. - 31. prosinca 2008. pravomoćno je presuđeno:

- da su u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača, korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o krediti promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, na koji način je tuženica postupala suprotno odredbama tada važećeg ZZP-a, a nastavno važećim ZZP-a, Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, - dalje: ZOO).

- da su odredbe ugovora o valutnoj klauzulu u CHF nepoštene i ništetne, jer da su te odredbe svih banaka bile nerazumljive za klijente (klijentima nisu na valjan način objašnjenje posljedice i doseg takvih ugovornih odredbi po klijenta kao potrošača) i da su tužene banke kao trgovci bili svjesni rizika po korisnike kredita kao potrošače zbog ugovaranja glavnice u valuti CHF, da ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri, a što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorni strana.

16. Tužena ne tvrdi da su ugovorne odredbe o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli (CHF) bile drugačije stipulirane od istih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu koje su radi zaštite kolektivnih interesa bile predmetom razmatranja u gore navedenim odlukama, a niti je objasnila sudu u predmetnoj parnici kako su bili definirani parametri za određivanje promjenjive stope redovne kamate i glavnice u CHF, odnosno je li i na koji način kvalitativno i kvantitativno u vrijeme sklapanja kredita i kroz razdoblje vraćanja kredita razrađivana uzročno-posljedičnu veza njihovih kretanja. Dovođenjem u vezu neosporavanog iskaza tužiteljice sa Ugovorom o kreditu i planom otplate, kao jedini objektivni zaključak nameće se da su kreditna sredstva uložena u kupnju stana za stanovanje, da se svrha kreditiranja nije izmijenila niti kroz razdoblje vraćanja kredita, odnosno da tužiteljica jest potrošač, da je Ugovor standardni, unaprijed pripremljen, da prednica tužene s tužiteljicom kao potrošačem nije pregovarala o kriterijima na temelju kojih će se mijenjati stopa redovne kamate, i o mogućim rizicima po tužiteljicu u slučaju promjene stope redovne kamate i tečaja u CHF u odnosu na tečaj u vrijeme plasmana kredita, niti da je tužiteljica na bilo koji način mogla utjecati na sadržaj ugovora u dijelu promjenjive stope i valute CHF, i da je postupanje tužene, koja je bila svjesna rizika, bilo netransparentno i protivno načelu savjesnosti i poštenja. Okolnosti konkretnog slučaja rezultirale su dovoljno ozbiljnim oštećenjem pravnog položaja tužiteljice (potrošača) u koji je stavljena kao slabija strana Ugovora o kreditu, a time i znatnijom neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana, pri čemu naravno treba imati u vidu da se pod ispitivanjem postojanja znatnije neravnoteže stvorene odredbama kojima se na teret potrošača prebacuju rizici ne može ograničiti samo na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije koja je predmet ugovora, s jedne strane, i razlike u tečaju CHF koje na temelju ugovorne odredbe o vezivanju obveze za tečaj CHF važeći na dan dospjelosti svakog pojedinog anuiteta kredita terete potrošača, s druge strane, već da se treba uzeti u obzir i ograničenje sadržaja prava tužiteljice kao potrošača koja prema tim odredbama ima na temelju tog Ugovora i ograničenja u njihovu korištenju.

17. Neovisno o tome je li odredba iz potrošačkog ugovora proglašena nepoštenom u postupku individualne ili kolektivne zaštite, učinci utvrđenja da je određena odredba iz potrošačkih ugovora nepoštena idu u pravcu da ti učinci idu unatrag od trenutka sklapanja takvih ugovora, odnosno smatra se da nepoštena odredba iz potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju o jednostranoj promjenjivosti stope redovne kamate i vezivanje obveze korisnika kredita za kunsku protuvrijednost CHF prema tečaju tuženice na dan dospjelosti svakog anuiteta kredita posebno) nikad nije bila ugovorena. Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe bilo kao glavnog ili prethodnog pitanja mora imati za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da navedene odredbe nije bilo, a što znači u vrijeme sklapanja Ugovora, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Proglašenjem ugovorne odredbe nepoštenom za potrošače nastaje subjektivno pravo na restituciju u smislu članka 323. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 dalje ZOO), a time i obvezno pravno ovlaštenje na realizaciju tog prava putem suda, što znači da potrošač ima pravo na punu restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa od trenutka sklapanja ugovora, neovisno o tome kada je utvrđeno da je ugovorna odredba nepoštena (spojeni predmeti Suda Europske unije C-154/2015., C-307/2015 i C-308/2015 u kojima su utvrđena i definirana pravila vezano za Direktivu 93/13/ EEZ).

18. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo i to odredbu članka 1111. ZOO-a u svezi s odredbom članka 323. ZOO-a kada je tuženici naložio da tužiteljici isplati utuženi ukupno preplaćeni iznos. Kako se pak imovina tužene bez osnove povećala zbog nepoštenih Ugovornih odredbi, što je utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem, to je ista dužna tužiteljici vratiti iznose utvrđene knjigovodstveno financijskim vještačenjem zajedno s kamatom koja u skladu s člankom 1115. ZOO-a teče na svaki pojedini mjesečni pretplaćeni iznos anuiteta od dana stjecanja. odnosno plaćanja pojedinog anuiteta, kako je to navedeno u pobijanoj presudi, a žalbeni navodi tužene u tom pravcu su također utvrđeni neosnovanima.

19. Kako je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti promjenjive kamatne stope, a 14. lipnja 2018. u pogledu ništetnosti valutne klauzule u ugovorima o kreditu, to proistječe da je tužiteljica pravomoćnošću istih saznala za utvrđenje, odnosno povredu prava potrošača iz Ugovora o kreditu, slijedom čega rok zastare teče od 13. lipnja 2014., odnosno od 14. lipnja 2018., to nije nastupila zastara potraživanja vezano uz promjenu kamatne stope, niti za ugovaranje valutne klauzule, budući da je tužba podnijeta 12. lipnja 2019., dakle unutar petogodišnjeg roka za zastaru stjecanja bez osnove, pa je prigovor tužene koji se ponavlja u žalbi u pogledu nastupa zastare neosnovan. Navedeno pravno shvaćanje je u skladu s pravnim shvaćanjem Europskog suda u spojenim predmetima C-698/18 i C-699/18 od 9. srpnja 2020. prema Poslovni broj: Gž-864/2024-3. 13 kojoj članak 2. b , članak 6. stavak 1. i članak 7. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da im se protivi tumačenje nacionalnog prava prema kojem sudska tužba za povrat iznosa koji su neosnovani uplaćeni na temelju nepoštene odredbe sadržane u ugovoru sklopljen između potrošača i trgovca podliježe roku zastare koji teče od dana kada je taj rok u cijelosti ispunjen, kada za slične tužbe, koje se temelje na pojedinim odredbama nacionalnog prava, taj isti rok počinje teći tek od sudskog utvrđenja osnovanosti tužbe radi utvrđenja nepoštenosti pojedinih odredaba predmetnog ugovora, što je u suprotnosti s načelom ekvivalentnosti.

20. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tužene da ne postoji tražbina tužiteljice, jer da je sklapanjem Aneksa Ugovora tužiteljica u cijelosti obeštećena, ovo iz razloga što sklapanjem Aneksa a ugovora nije otklonjena posljedica ništetnosti odredbi članka 3. i članka 6. Ugovora u pogledu valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope.

20.1. Naime, konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR sklapanjem Dodatka ugovora izvršena je temeljem ZIDZOPK, a radi se o aktu kojim se temelju zakona nalaže bankama izmjena odredbi iz osnovnog ugovora te eventualno do dana sklopljenih dodataka i to valute kredita, kamatne stope i iznos preostale neotplaćene glavnice kredita se postiže sporazum iz članka19.c točka 6. ZIDZOPK, na način kako to nalaže zakon. Stoga, prema mišljenju ovog suda, tzv. konverzija, odnosno potpisivanje dodatka ugovora o kreditu između stranaka nije od značaja za ovdje postavljeni tužbeni zahtjev, budući da se niti odredbama ZIDZOPK-a, a niti navedenim dodacima ugovora, izrijekom ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom u CHF ugovarala obaveza isplate u protuvrijednosti CHF na dan isplate, a koja ništetnost je nastupila zbog činjenice da su banke bez prethodnog pregovaranja s korisnicima kredita same nepošteno mijenjale visinu anuiteta prema odlukama banke.

20.2. Svrha navedenog ZIDZOPK je bila da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bili da su koristili kredit denominiran u valuti EUR. Dodacima ugovora o kreditu uređuje se pitanje određivanja kamatne stope nakon sklapanja istih, odnosno njima se ne rješava pitanje preplaćenih kamata u kreditima u valuti u CHF kroz utuženo razdoblje do koje preplate je došlo zbog nepoštenog postupanja banaka koje je utvrđeno ništetnim.

21. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja iz provedenog vještačenja utvrdio visinu novčanog iznosa koji je tužena primila temeljem ništetnih odredbi ugovora, te je pravilno obvezao tuženu na vraćanje dosuđenih iznosa tužiteljici sve primjenom odredbe članka 323. stavka 1. i članka 324. ZOO-a, a koji iznosi predstavljaju iznose preplate izračunate do dana sklapanja Aneksa ugovora, za koje tužiteljica nije obeštećena, jer je u Aneks ugovora unesena odredba iz izračuna banke da preplate s osnove promjenjive kamate i valutne klauzule u konkretnom ugovoru nema.

22. Prvostupanjski sud je odluku da svaka stranka snosi svoje troškove postupka pravilno donio sukladno odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a, jer je dio tužbenog zahtjeva tužiteljice nepobijanim dijelom prvostupanjske presude odbijen kao neosnovan i u pogledu osnove, kao i u pogledu visine zahtjeva, koji je gotovo identičan visini dosuđenog novčanog iznosa, tako da su stranke podjednako uspjele u sporu. Žalbeni zahtjev tužene da je tužiteljica dužna naknaditi sve parnične troškove tuženoj je stoga ocijenjen neosnovanim.

23. Tužena je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška sastava žalbe, jer sa žalbom u drugostupanjskom postupku nije uspjela, sukladno članku 166. stavak 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, a odbijen je kao neosnovan i zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav odgovora na žalbu, jer taj podnesak nije ocijenjen potrebnim za vođenje postupka u smislu odredbe članka 155. ZPP-a.

24. Zbog svega naprijed iznesenog, sud drugog stupnja je nakon što je žalba tužene utvrđena neosnovanom u cijelosti, odlučio istu odbiti, a pobijani dio prvostupanjske odluke potvrditi, sve temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, tako da je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Požegi, 28. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević