REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-634/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Berislava Devčića, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Renate Marić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Mirko Butorović, odvjetnik iz Hvara, protiv tuženika: 1. ŠS pok. I, 2. FS pok. I, 3, ISR, 4. Marije Tomasović pok. Joze, koje zastupa privremeni zastupnik Luka Tvrdić, odvjetnik iz Splita, radi utvrđenja prava vlasništva, rješavajući žalbu tuženih protiv presude Općinskog suda u Splitu broj P-1012/2022- 24 od 25. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženih odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu broj P-1012/2022-24 od 25. svibnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženih za naknadu troškova drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja suđeno je:

I. Utvrđuje se da je tužitelj IS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isključivi vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina].

II. Ovlašćuje se tužitelj temeljem ove presude na k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], zatražiti i postići upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama na svoje ime u cijelosti (uz prethodno brisanje tuženika).

r i j e š i o  j e

Nalaže se tužitelju IS, OIB: [osobni identifikacijski broj], da privremenom zastupniku tuženika pod 1.-4. Luki Tvrdiću, u roku od 15 dana naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 250,00 eura.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom prvostupanjsku presudu pobijaju tuženi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak ili da se ista preinači i tužitelja u cijelosti odbije s tužbenim zahtjevom.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Kako tuženi u žalbi ne navode u čemu nalaze da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka, iako se općenito pozivaju na taj zakonski žalbeni razlog, ovaj sud pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje: ZPP), na bitne povrede odredaba parničnog postupka nije našao da bi bila počinjena koja od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, pa je ovaj žalbeni razlog utvrđen neosnovanim.

6. Niti žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud u postupku nije potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, zbog čega ni materijalno pravo kod donošenja pobijane presude nije pravilno primijenjeno, nisu utvrđeni osnovanima.

7. Predmet konkretnog spora je utvrđenje prava vlasništva tužitelja temeljem dosjelosti zemljišnih čestica broj 436/4 i 436/6 upisanih u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kojih su tuženici suvlasnici upisani u zemljišnoj knjizi svaki u 1/6 dijela. Žalbom se ne osporavaju konkretne činjenice već tuženi navode da su saslušani svjedoci zbog visoke životne dobi trebali biti saslušani ne u sudu već na zemljištu koje je predmet spora, pa zbog toga nije sigurno da isti znaju o kojim zemljišnim česticama iskazuju. Prvostupanjski sud je prethodno saslušanju svjedoka proveo očevid na mjestu prijepora sa mjerničkim vještakom, koji je u spis dostavio skicu sa ucrtanim spornim katastarskim česticama, koja skica je na glavnoj raspravi predočena svjedocima i isti su nakon toga iskazali da znaju o kojim česticama se radi, da je jedna od njih maslinik, a druga neobrađena oranica, da su obje ograđene ogradama i vidljivim međašnim oznakama, te da su tužitelj i prije njega njegov otac i djed nesmetano obrađivali to zemljište, dok im osobe tuženih nisu poznate. Prvostupanjski sud je iskaze tih svjedoka ocijenio istinitima, a nakon analize istih u vezi sa svim ostalim izvedenim dokazima i drugostupanjski sud zaključuje da tuženi svojim žalbenim navodima nisu uspjeli osporiti vjerodostojnost iskaza tih svjedoka, pa je taj dio žalbe tuženih utvrđen neosnovanim. Također se neosnovano u žalbi tvrdi da je tužitelj na kome je teret dokaza trebao u spis dostaviti službene podatke o tome da je prebivalište i boravište tuženih nepoznato, a to stoga što je prvostupanjski sud prije donošenja rješenja o postavljanju privremenog zastupnika tuženima pribavio te podatke od PU Splitsko-dalmatinske i isti se nalaze u spisu (strana 12). Iz navedenog dopisa PU Splitsko-dalmatinske, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove od 7. travnja 2022. vidljivo je da tuženi nisu evidentirani u zbirci podataka o prebivalištu i boravištu Ministarstva unutrašnjih poslova RH.

7.1. Nadalje je prvostupanjski sud kao nesporne činjenice utvrdio da je tužitelj naslijedio kao vanknjižno vlasništvo u cijelosti predmetne zemljišne čestice na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu broj O-3791/13, kojim je na nasljednike raspoređena ostavinska imovina njegovog oca BS. U posjedovnom listu broj 155 k. o. [katastarska općina], BS je bio upisan kao posjednik u cijelosti, između ostalih nekretnina i na predmetnim kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

8. Drugostupanjski sud na temelju naprijed iznesenog zaključuje, da je prvostupanjski sud provedenim dokazima utvrdio sve bitne činjenice na temelju kojih se može donijeti odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva, tako da se žalba tuženih izjavljena u okviru ovog zakonskog žalbenog razloga ukazuje neosnovanom.

9. Sud prvog stupnja je nakon izvedenih svih dokaza, na utvrđene činjenice pravilno primijenio materijalno pravo na koje se poziva u obrazloženju svoje odluke, jer iz svih dokaza proizlazi da je tužitelj dugotrajnim mirnim posjedovanjem, u koje se uračunava i vrijeme posjeda istih nekretnina njegovog oca, pa ranije i djeda, stekao pravo vlasništva nekretnina na temelju instituta dosjelosti. Od trenutka smrti njegovog oca 9. prosinca 2013. tužitelj je u posjedu predmetnih nekretnina, koji posjed se kvalificira kao pošten posjed u smislu odredbe članka 160. stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje ZV). Budući se i posjed prednika tužitelja istih nekretnina može smatrati poštenim posjedom, temeljem odredbe članka 18. stavak 5. ZV-a, a budući je od vremena koje saslušani svjedoci navode kao najkasnije vrijeme posjeda predmetnih nekretnina ( 80-te godine prošlog stoljeća) pa do trenutka podnošenja tužbe, proteklo više od dvadeset godina, tužitelj je na temelju odredbe članka 159. stavak 3. ZV-a stekao pravo vlasništva istih nekretnina.

10. Sud drugog stupnja prihvaća u cijelosti pravno stajalište prvostupanjskog suda o primjeni materijalnog prava kod usvajanja tužbenog zahtjeva tužitelja, zbog čega se podnesena žalba tuženih ukazuje u cijelosti neosnovana.

11. Na temelju odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a drugostupanjski sud nije tuženima dosudi zatraženi trošak žalbenog postupka, jer isti sa svojom žalbom u postupku nisu uspjeli.

12. Zbog svega naprijed iznesenog drugostupanjski sud je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, odlučio kao u izreci ove presude.

U Požegi, 28. kolovoza 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević