Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-246/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Miroslava Jukića, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Miroslava Rošca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. ČO, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 278. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – u daljnjem tekstu: KZ/11), povodom žalbe optuženika podnesene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-550/2019-28 od 25. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 28. kolovoza 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba opt. ČO kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj K-550/2019-28 od 25. ožujka 2025., opt. ČO proglašen je krivim zbog jednog produljenog kaznenog djela krivotvorenja – krivotvorenje isprave, djelo opisano i kažnjivo po čl. 278. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 52. KZ/11 pa je opt. ČO na temelju čl. 278. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 52. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a potom mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko okrivljenik u vremenu provjeravanja u trajanju od dvije godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
1.1. Na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11 –pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda RH br. U-I- 448/20 od 19. srpnja 2012., 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24– dalje u tekstu: ZKP/08) stavljen je izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-550/2019 od 24. srpnja 2019.
1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. ZKP/08 opt. ČO dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosu od 132,72 eura u vidu paušalne svote, koji iznos odgovara duljini trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. ČO putem branitelja Vlade Rebića, odvjetnika iz Zagreba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da sud usvoji žalbu i preinači presudu, odnosno ukine presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
5. Žalba opt. ČO nije osnovana.
6. Optuženik uvodno ističe bitnu povrede odredaba kaznenog postupka (pogrešno navodi parničnog postupka), no istu povredu u nastavku žalbe ne konkretizira niti obrazlaže, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08 ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.
7. U žalbi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (ne navodeći koja odlučna činjenica tijekom postupka nije utvrđena), optuženik polemizira sa zaključcima prvostupanjskog suda, ponavlja navode iz svoje obrane kako "nema dostatnog stupnja osnovane sumnje o počinjenju kaznenog djela", reproducira (iz prvostupanjske presude) iskaze svjedoka EO, ZO, ČOO te NO upirući da sporna garancija u originalnom obliku ne postoji, da je neživotno i nelogično da bi optuženik kao profesionalno poslovan čovjek sam sebe doveo u poziciju da preda lažne garancije za poslove koje je obavio i robu isporučio, posebice jer je tvrtka optuženika radila odnosno poslovala i prije i poslije spornog događaja s Gradom Splitom.
7.1. Takvim žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je valjanom i savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza pa i onih proturječnih (a koji se prvenstveno odnose na obranu optuženika), na nedvojben način utvrdio da je svojim radnjama opt. ČO počinio produljeno kazneno djelo krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. st. 1. KZ/11 te ga za navedeno kazneno djelo proglasio krivim, pri čemu je za svoju odluku dao jasne, valjane, argumentirane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7.2. Naime, pravilno je prvostupanjski sud obranu optuženika ocijenio nevjerodostojnom i neistinitom ujedno prihvaćajući iskaze ispitanih svjedoka, kao i materijalnu dokumentaciju u spisu. Tako iz navedenih dokaza proizlazi, a kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud, da je pročelnica [adresa] ZO kontaktirala zaposlenicu OTP banke EO zbog sumnje kako bankarska garancija koja je priložena uz ostalu dokumentaciju uz Ugovor o nabavi informatičke opreme nije originalna, da ju je u vezi s time kontaktirala kolegica NO koja je izrazila sumnju da garancija tvrtke SGM Informatika d.o.o. nije vjerodostojan dokument, a da je EO već vizualnim pregledom izdana garancija koju joj je na e-mail poslala ZO bila sumnjiva zbog fonta slova, a da je iz odjela za garancije u Zagrebu dobila informaciju da je pod tim brojem garancije upisan neki drugi klijent i da je riječ o lažnom dokumentu. Uz to se potom svjedokinja ČOO e-mailom obratila optuženiku koji je donio novu garanciju druge banke (Sberbank), a da su već u tom trenutku 2/3 ugovora bile realizirane. Ujedno, iz e-maila Splitske banke upućenoj ZO proizlazi kako Banka obavještava Grad Split da se radi o falsifikatu garancije (str. 14 spisa).
7.3. U odnosu pak na jamstvo Splitske banke d.d. broj 19658/17 od 24. srpnja 2017., dostavljeno uz Ugovor o javnoj nabavi informatičke opreme od 10. srpnja 2017. sa Zračnom lukom Split d.o.o,. za navesti je da iz dopisa Splitske banke (sada OTP banke) od 19. veljače 2019. proizlazi da priložena garancija nije vjerodostojna, tj. da nije izdana od strane Banke (str. 48 spisa). Također, u odnosu na garanciju Splitske banke d.d. broj 21278 od 14. ožujka 2018., a nakon zaključenja Okvirnog sporazuma za nabavu računala od 6. ožujka 2018. s Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, iz dopisa Splitske banke (sada OTP banke) od 27. ožujka 2018. upućenom Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (str. 33 spisa) proizlazi da Splitska banka nije izdala garanciju po nalogu klijenta SGM Informatika pod brojem 21278 u korist Medicinskog fakulteta te da ista nije pravno valjana. Na obje garancije nalaze se pečat tvrtke SGM Informatika i potpis optuženika koji su identični potpisu i pečatu na Ugovoru zaključenom sa Zračnom lukom Split te na Okvirnom sporazumu za nabavu računala s Medicinskim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu.
8. Optuženik se žali i "zbog pogrešne primjene materijalnog prava", odnosno povrede kaznenog zakonu koju povredu u nastavku žalbe ne obrazlaže, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 ovaj sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud na štetu optuženika povrijedio kazneni zakon.
9. Stoga je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, a onda na takvo, pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno i primijenio kazneni zakon kada je opt. ČO proglasio krivim zbog produljenog kaznenog djela krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 1. KZ/11 jer je lažnu ispravu (neistinito jamstvo, odnosno garancije) uporabio kao prave.
10. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika (a optuženik je uložio žalbu iz navedenih žalbenih osnova), sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o uvjetnoj osudi, ovaj sud je i u tom dijelu ispitao pobijanu presudu nalazeći da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti od kojih zavisi vrsta i mjera kazne. Tako je pravilno kao olakotnu okolnost cijenio dosadašnju neosuđivanost optuženika, pri čemu otegotnih okolnosti nije našao. Stoga, polazeći od stupnja krivnje, ličnosti optuženika te svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, a krećući se u granicama zapriječene kazne za predmetno kazneno djelo (za kazneno djelo iz čl. 278. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora do tri godine) cijeneći i jačinu ugrožavanja te povredu zaštićenog dobra, pravilno je prvostupanjski sud osudio opt. ČO na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a onda smatrajući da se svrha kažnjavanja može ostvariti i uvjetnom osudom, izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od dvije godine. Za svoju odluku sud je dao provjerljive i argumentirane razloge, a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih optuženik pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.
Osijek, 28. kolovoza 2025.
Predsjednik vijeća
Miroslav Jukić
